www.tebe-trazim.com

Bvb...Evo ja bih da nešto napišem...imam potrebu...
pa molim one koji su bili u sličnim situacijama da mi odgovore...
Juče na susretu u Ciboni mi se desilo nešto što nije dosada...
nekako sam čekala posebno taj dan...pošto mi je danas rođendan...da se ponovo rodim ja ona nova...Molila sam Isusa da ozdravi moju dušu...da mi izlječi srce...Da unese ljubav i radost u njega..
I tako...dok je bilo slavljenje...stalno sam zazivala...slavila...onako kako sam osjećala...stalno mi je bio neki pritisak u prsima...
Kad smo otišli na pauzu...u meni se stvorila neka napetost...nešto neobjašnjivo...
I kad smo se vratili na mjesto...ja sam već bila uznemirena...Srce kao da mi se kočilo...nisam mogla disati...pluća su mi gorila...cijela moja unutrašnjost...i sve se pržimalo kroz ruke...
Nisam se mogla nikako smiriti...mislila sam da će me prekinuti...došlo mi je da izletim iz dvorane...Tu sa nama je bila jedna časna sestra...Ona je stavila ruku na mene i pomolila se...al i dalje je trajalo...zatimsu dvi sestre koje su bile kraj mene..uhvatile me jedna za rame..jedna za ruku...i molile...ja sam se pokušavala opustit al nikako...kad je jedna od njih počela moliti u jezicima samo su suze pošle iz mene...cilo mi se tjelo treslo...i plakala sam i plakala...
I onda je odjednom nastao mir....taki neopisivi mir...nešto divno...kao da sam stala i disati...
Ruka za koju me držala je stala žariti neopisivom vatrom....ljudi moji...to je bilo divno....Prosijavali su me trnci...
tako sam se osjećala divno...
Tada je zapjevala se pjesma Moj Isus...moj Gospod...tebi se utječem...
Ta mi je pjesma jedna od najdražih...digla sam se...ruke su mi letile....tako su mi se tresle....nešto neviđeno...tako sam jako pjevala...kao nikad do sada...tako snažno....i glasno...suze su letile..
Počela je molitva za ozdravljenje...Isus je ozdravljao...Ne znam šta da kažem di me je sve dotaklo...da li mi je više falilo majčine ili očeve ljubavi...ožiljaka na srcu...krivnje...odbačenosti...straha...duša mi se cjepala...srce me bolilo...Hvala i slava Isusu...
Nakon susreta,mučilo me nešto...pitala sam jednu sestru šta mi se desilo...šta je osjetila dok me držala za ruku...jer znam da je nešto...rekla mi je da je moje slavljenje bilo veoma prejako i da mi je stalo u prsima i nastala je blokada...da je ona osjetila da nisam učinila veliku ispovid...
Eto...to je moje svjedočansto na slavu Božiju...jer znam da me dotkao...al ja očito još nisam spremna bila...Moje srce je previše gorilo...al se još nije otvorilo...
Bvb

Moj odlazak u Međugorje…
..moj posebni odlazak…
..našoj Majčici…
Gospodin mi je učinio veliku Milost…taj dan..
Taj dan sam bila jako ispunjena..samim tim što sam nosila sve vaše molitve ,zahvale i nakane..
Bila sam jako ponosna…
Večer prije odlaska..sestra jedna me obradovala sa vješću da ću moću ući ka vidjelici Mirjani..u njenu blizinu…
Kada sam stigla…u Međugorje..sva sam uzbuđena bila..al istodobno ispunjena mirom…
Stigla sam do mjesta ukazanja..i sa Božijom milošću dobila mjesto na samom oltaru..
Hvala Majko…Hvala Oče…
Predala sam papir sa svim vašim porukama..u korpu na oltar..i predala sve one koji nisu napisali..sve nakane vaših srca..
Samim činom klečenja..kada sam klekla..taka me toplina prožela..da su mi suze vrcile niz obraze…imala sam osjećaj da je vrijeme usporeno..a suze kao da odzvanjaju dok padaju…
Gospe moja…
Počele su misli mi navirati..moje boli..moje molitve..svaka misao..suza jedna..
O Majko moja..
Taka me milost dotakla..ispunila me …
Tako sam se sabirala dok nije stigla vidjelica Mirjana…
Kada sam ugledala to milosno stvorenje ljudsko..sve je u meni stalo…
Bila sam joj tako blizu..da sam je mogla i rukom dotaknuti..
Sve je stalo..ta mila sestra..kao da mi je dah oduzela…
Ja sam samo gledala u nju…i gledala…i suze su mi opet pošle…

O Bože..zar ja stojim tu..tu gdje će stići Majka Božija..O Gospe moja..
Ja nisan toga dostojna..
Odjednom…Mirjana pogleda gore..i ukazanje je počelo…
Svi su počeli plakati..
Ja kao da sam sve to promatrala iz neke druge dimenzije…
Promatrajuć Mirjanu..njene geste..pokrete ruka..radost u očima..samo sam se ispunjala mirom…
Odjednom..niz njene obraze sletiše suze…Srce moje zalupa-Šta li joj Majka reče da ona zaplaka…Zašto plačeš mila sestro..ne boj se..moliti ćemo…to su bile riječi koje su u meni zvonile..
Ipak..mislim..da su to bile suze radosnice…
Sva blagost ovog svijeta je bila na njenom licu prikazana…
Dragi moji..doživiti susret,ukazanje..u takoj blizini..je nešto nevjerovatno…

Zatim spoznati ..da je Majka bila tu..kraj tebe…da te blagoslovila..je nešto nevjerovatno…
Poruku ste već dobili..
Zatim..još dodatno..sam dobila krunicu koju je Gospa blagoslovila..


Tu nije kraj toga dana..



Nakon ukazanja ,ja i sestra sa tt-asaravan..imale smo dogovor..za putovanje na Križevac…
Odavno se već nisan penjala na veliko brdo…
To je bilo iznimno…
Pošle smo…od postaje do postaje..Križni put …upotpunjen molitvom i klečenjem isprid svake postaje..

Taj put nikada zaboraviti neću…Predale smo Isusu sve…
Kako je bilo ,mogu vam reć,uz razmatranje malo i bolno u srcu proć put Križa..
Možda sam tada tek shvatila neke stvari..tada su mi se neke lampice upalile…
Ja i ona za ruke…i svim snagama..upotpunjujuć se…STIGLE DO VRHA..
SLAVA ISUSU..I HVALA MU…
ISUS JE ŽIV!!!!USKRSNUO JE!!!!

Pored križa kada sam bila..sve sam vaše molitve opet duhovno ostavila..
A neke sam i zazvala..da budu u duhu sa mnom…
Hvala Gospodinu..na svim milostima kojima me je darovao toga dana..
Hvala mu na sestri Asaravan koja mi je bila moj cirenac do vrha..
Hvala i vama svima koji ste u duhu bili sa nama..i koji ste primili milost za vaše nakane..
Mislim i znam da će sve biti uslišane…
BVB ljubin vas braćo i sestre u Kristu!!!

EVO SLIKA..
USKRSNUĆE

KRIŽ



POGLED NA CRKVU

I MOJA MALENKOST

Bila sam išla na duhovnu obnovu kod Zvjezdana Linića..
Jutri je bio susret sa njim osobno..a popodne Sv.Misa..
Ja sam pošla na susret sa njim..imala sam žarku želju..
Kad sam stigla tamo..bio je već dugačak red...sjedila sam ispred...i odjednom sam osjetila taki poziv da odem u crkvu da se pomolim...crkva je bila prazna..
Nikada nisan bila sama u crkvi..
Ušla sam unutra..to je bio poseban doživljaj..osjećala sam kao da me čeka..
Sjela sam u prvu klupu..i počeo je moj razgovor sa Isusom...molitva..zahvala..slavljenje..i odjednom more suza...jecaji na glas..vikala sam -Isuse zagrli me..zagrli me..zagrli me...
I to je trajalo jedno vrime..i kad sam se smirila vratila sam se u red na čekanje..
Kad je nakon tri sata došao red na mene..čim sam ušla fra Zvjezdanu,odma su suze počele letiti..
On me uhvatio za ruke..i pitao za moje ime..zašto sam došla..šta želim od Isusa...koga imam doma..i dal ih sve jednako ljubim...
Rekla sam da se zovem Daniela..a u glavi mi je zvonilo-Bog je moj sudac-,želim da naučim istinski ljubiti,opraštati i moliti,nabrojila sam koga imam doma,od bliže obitelji do šire...i rekla sam_NE..ne ljubim isto..to je moj problem...
Tada je fra Zvjezdan položio ruku na moju glavu..i počeo moliti...Ja se uopće ne sjećam šta je molio..
Ja sam tada bila ispunjena nekim mirom...i počela sam se ljuljat..cibat-tamo amo..osjećala sam se kao da lebdim..
I tada me je fra Zvjezdan povukao za ruku.. i tako me čvrsto zagrlio..ja sam se zbunila i trznila iz tog stanja i pogledala ga u oči...
Taj pogled nikada neću zaboraviti..to nisu bile njegove oči...
Te oči su bile jedinstvene..krvave,suzne,pune ljubavi...
Ja sam tada zaplakala,naslonila glavu na njegovo rame..i još jače ga zagrlila...
Tada mi je rekao..Bog ti daje polako..onoliko koliko možeš primiti...
I moram ti još reć-Isus te je sad pohodio...
Idi u miru...
Taj susret..te osjećaje..taj doživljaj nikada neće izaći iz mog sjećanja..
Izletila sam iz prostorije..radosna sa suzama..sve bih ljubila oko sebe..poskakivala od radosti..
Eto mog svjedočanstva...
Nek bude svima na rast...
BVB

Velika Gorica..17.6.2007

Ja ne znan odakle bih počela...Prvo sam bila jako uznemirena i tužna što ne ide moja prijateljica...od početka smo skupa..pa me je to malo zbunjivalo..kočilo..Kad sam stvarno uvidjela da ne ide..rekla sam Bože u tvoje ruke..idem pa šta bude..
Sa mnom je krenula Vera,koju sam stavljala u nakane..i to je već bila jedna pobjeda..Al ,moj brat Josip..zbog kojeg sam i tražila i našla Gospodina,obećao mi je po tko zna koji put..da će ići i on..tako sam treperila hoće li doći na bus..
Ljudi moji,moje sreće kad je stigao..Bože moj,još jedna naša pobjeda..
Slava ti i hvala Isuse..
I napokon smo kernuli..moje srce da iskoči...Cjelim putem sam pjevušila..slavila..a jesam malo i spavala..heh..al i to je za ljude..
Kad smo stigli u V.Goricu..pohitali smo na stadion..i odmah smo ostali na travi..zelenoj divnoj travi..Gabriela(sestra sa foma) je prva doletila..Bože koje radosti.. ..
Smjestili smo se..kad zvoni mi mob..zove Nada..(druga moja duhovna seja).i prekide...ja se skočih..noge mi se osjekle...Kad Nada leti ko strijela..hahaha ...
Ljudi moji..divno divno...kao da se stoljećima znamo..koja sreća..radost..zagrljaji..pusice...joj joj..
Zatim smo svi pohitali da upoznamo Marinu..Kako smo sretni bili..ko male bebe..hahaa..odmah nas je pripoznala...superrr..Hvala ti Isuse..
I počeo je susret..najposebniji do sada..Divno slavljenje..puno radosti i suza..Gospodin je bio sa nama..
Moj brat Josip..on je bio tu..slavio je sa mnom..Cijelo vrime sam ga pridavala Isusu..Dotakni ga Isuse..Oprosti mu..Ozdravi ga Gospodine..ozdraviti ću i ja..Vrati ga u svoje stado..zalutao je..pokaži mu put..put vječnosti..ljubavi..mira..
Sv,misa je isto bila posebna..ma sve je bilo posebno..Puno Duha,ljubavi..radosti..milosti..
Molili smo..i plakali i smijali se..
Jes da je bilo vrućeee..al došli su nam i oblaci...pa je bilo i hlada...
Hvala Draganu na kišobranu..heh..osta brate u mene...dobiš ga nazad..
Stigla su i ozdravljenja..O Bože moj..VELIK SI..
Čak je i Lončar bio razgovjetan..Uvod je bio dosta zanimljiv..
Zatim je nastupio Gospodin..Izlila se Rosa Božijeg blagosova na nas..Tako sam se ispunila..Molila sam i dalje Gospodina ..Ozdravi mi brata Gospodine..Pokrpaj ga..Ti znaš šta je najbolje..Zagrlila sam ga..i uhvatila za ruke..i Blagoslivljala ga do besvjesti..Gorila sam ..treperila..trnila sva..
Rekla sam-Gospodine..mnoge dovedoh do tvoji vrata..misija po misija se završava..Tu sam Gospodine za nove pobjede..Udjeli mi snagu..ispuni me..vodi me..Čekam te Gospodine..
U jednom trenutku,Lončar je spomenuo da Gospodin ljubi jednu Petru..
Ja sam se pitala...Gospodine..Isuseee...ljubiš li mene...ljubiš li mene...Vapila sam..ne znam zašto..Al shvatih,,,Pa Gospodin mene ljubi...
Zazvao me..sve što sam ištila ostvaruje se..GOSPODIN ME LJUBI...HVALA TIIIII ISUSEEE...
Brat mi je rekao..kao da sam se ponovo rodio...sve je kao da je vrilo u njemu..koturalo..da mu se čini da je od svačega ozdravio..da ga se dotaklo puno puta..Kaže mi..."ma seke,nisan bio kod doktora..ne znan od čega sam bolestan bio..al znam da sam ozdravio"
Ja sam se od srca nasmijala..tako nevino i bezazleno..
Znam ja od čega si ozdravio..falila ti mater..falio ti ćaća..nisi imao djetinjstva...nisi imao mladosti..nisi imao postelju ni topal zagrljaj..
Ozdravio si..srce ti je bolesno bilo..duša ti je ranjena bila..
Dobio si oca,brata,prijatelja,majku..
BOŽE hvala tiiiiiiiii!!!!
Na kraju ,bez obzira kolko mi je nos bio začepljen od cmizdrenja..osjetila sam taki miris ruža...
Na kraju..
U autobusu mi se urezao jedan stih..pjevušila sam ga stalno..
TVOGA SRCA PLAMEN O MARIJO,
NEKA SIĐE NA LJUDE SVE,
MI TE BESKRAJNO VOLIMO, MI TE VOLIMO.

Budila sam se sto puta u autobusu..i opet pjevušim u sebi...i zaspem...i opet pjevušim...i cili dan to pjevušim danas..zvoni mi u ušima..

HVALJEN BUDI O BOŽE KRALJU NAŠ,
NEK TE SLAVI ČITAV ŽIVOT MOJ.
OVA HVALA NEK BUDE, NAŠ NAJLJEPŠI DAR,
DIVNA DJELA UČINIO SI NAM!

SLAVLJEN BUDI O POBJEDNIČE NAŠ,
S TOBOM UVIJEK POBJEĐUJEMO MI!
SVOGA SVETOGA DUHA TI IZLIJ NA NAS,
CIJELOM SVIJETU, DOŠAO JE SPAS!

BVB

Velika Gorica..17.6.2007

Ja ne znan odakle bih počela...Prvo sam bila jako uznemirena i tužna što ne ide moja prijateljica...od početka smo skupa..pa me je to malo zbunjivalo..kočilo..Kad sam stvarno uvidjela da ne ide..rekla sam Bože u tvoje ruke..idem pa šta bude..
Sa mnom je krenula Vera,koju sam stavljala u nakane..i to je već bila jedna pobjeda..Al ,moj brat Josip..zbog kojeg sam i tražila i našla Gospodina,obećao mi je po tko zna koji put..da će ići i on..tako sam treperila hoće li doći na bus..
Ljudi moji,moje sreće kad je stigao..Bože moj,još jedna naša pobjeda..
Slava ti i hvala Isuse..
I napokon smo kernuli..moje srce da iskoči...Cjelim putem sam pjevušila..slavila..a jesam malo i spavala..heh..al i to je za ljude..
Kad smo stigli u V.Goricu..pohitali smo na stadion..i odmah smo ostali na travi..zelenoj divnoj travi..Gabriela(sestra sa foma) je prva doletila..Bože koje radosti.. ..
Smjestili smo se..kad zvoni mi mob..zove Nada..(druga moja duhovna seja).i prekide...ja se skočih..noge mi se osjekle...Kad Nada leti ko strijela..hahaha ...
Ljudi moji..divno divno...kao da se stoljećima znamo..koja sreća..radost..zagrljaji..pusice...joj joj..
Zatim smo svi pohitali da upoznamo Marinu..Kako smo sretni bili..ko male bebe..hahaa..odmah nas je pripoznala...superrr..Hvala ti Isuse..
I počeo je susret..najposebniji do sada..Divno slavljenje..puno radosti i suza..Gospodin je bio sa nama..
Moj brat Josip..on je bio tu..slavio je sa mnom..Cijelo vrime sam ga pridavala Isusu..Dotakni ga Isuse..Oprosti mu..Ozdravi ga Gospodine..ozdraviti ću i ja..Vrati ga u svoje stado..zalutao je..pokaži mu put..put vječnosti..ljubavi..mira..
Sv,misa je isto bila posebna..ma sve je bilo posebno..Puno Duha,ljubavi..radosti..milosti..
Molili smo..i plakali i smijali se..
Jes da je bilo vrućeee..al došli su nam i oblaci...pa je bilo i hlada...
Hvala Draganu na kišobranu..heh..osta brate u mene...dobiš ga nazad..
Stigla su i ozdravljenja..O Bože moj..VELIK SI..
Čak je i Lončar bio razgovjetan..Uvod je bio dosta zanimljiv..
Zatim je nastupio Gospodin..Izlila se Rosa Božijeg blagosova na nas..Tako sam se ispunila..Molila sam i dalje Gospodina ..Ozdravi mi brata Gospodine..Pokrpaj ga..Ti znaš šta je najbolje..Zagrlila sam ga..i uhvatila za ruke..i Blagoslivljala ga do besvjesti..Gorila sam ..treperila..trnila sva..
Rekla sam-Gospodine..mnoge dovedoh do tvoji vrata..misija po misija se završava..Tu sam Gospodine za nove pobjede..Udjeli mi snagu..ispuni me..vodi me..Čekam te Gospodine..
U jednom trenutku,Lončar je spomenuo da Gospodin ljubi jednu Petru..
Ja sam se pitala...Gospodine..Isuseee...ljubiš li mene...ljubiš li mene...Vapila sam..ne znam zašto..Al shvatih,,,Pa Gospodin mene ljubi...
Zazvao me..sve što sam ištila ostvaruje se..GOSPODIN ME LJUBI...HVALA TIIIII ISUSEEE...
Brat mi je rekao..kao da sam se ponovo rodio...sve je kao da je vrilo u njemu..koturalo..da mu se čini da je od svačega ozdravio..da ga se dotaklo puno puta..Kaže mi..."ma seke,nisan bio kod doktora..ne znan od čega sam bolestan bio..al znam da sam ozdravio"
Ja sam se od srca nasmijala..tako nevino i bezazleno..
Znam ja od čega si ozdravio..falila ti mater..falio ti ćaća..nisi imao djetinjstva...nisi imao mladosti..nisi imao postelju ni topal zagrljaj..
Ozdravio si..srce ti je bolesno bilo..duša ti je ranjena bila..
Dobio si oca,brata,prijatelja,majku..
BOŽE hvala tiiiiiiiii!!!!
Na kraju ,bez obzira kolko mi je nos bio začepljen od cmizdrenja..osjetila sam taki miris ruža...
Na kraju..
U autobusu mi se urezao jedan stih..pjevušila sam ga stalno..
TVOGA SRCA PLAMEN O MARIJO,
NEKA SIĐE NA LJUDE SVE,
MI TE BESKRAJNO VOLIMO, MI TE VOLIMO.

Budila sam se sto puta u autobusu..i opet pjevušim u sebi...i zaspem...i opet pjevušim...i cili dan to pjevušim danas..zvoni mi u ušima..

HVALJEN BUDI O BOŽE KRALJU NAŠ,
NEK TE SLAVI ČITAV ŽIVOT MOJ.
OVA HVALA NEK BUDE, NAŠ NAJLJEPŠI DAR,
DIVNA DJELA UČINIO SI NAM!

SLAVLJEN BUDI O POBJEDNIČE NAŠ,
S TOBOM UVIJEK POBJEĐUJEMO MI!
SVOGA SVETOGA DUHA TI IZLIJ NA NAS,
CIJELOM SVIJETU, DOŠAO JE SPAS!

BVB

drugi susret u ciboni se odvijao ovako...

Ovo mi je drugi put u Ciboni.Prvo sam osjetila u autobusu.Molili smo krunicu za jednog našeg brata koji je u bolnici.Svi smo se držali za ruke.Ja sam u jednom trenutku osjetila tako strujanje kroz tijelo,trnce,ruke su mi postale vruće i kao da su me iglice peckale u dlanovima,suze su išle i išle.Znala sam da je to snaga koju mi Isus daje.I bila sam tako radosna.U mojoj nakani sam molila dragog Isusa da mi da snage,da mi pokaže put,da me vodi putem svojim,da mi srce otvori ,da ga prepoznam,da sam činila dobro ali da sam i griješila,da mi oprosti.Da mu se predajem i dušom i tijelom,jest da sporo ide ali ide...molila sam ga da bude otac mojoj braći a da njegova presveta majka Marija bude im majka.Da su oni izgubljeni i da im trebaju roditelji koje nemaju na ovom zemaljskom životu.Da ih prime u svoje stado i pod svoj zagrljaj.Da me je strah,da se bojim i da Bude sa mnom.Kad su počela ozdravljenja,tako sam mirna bila,a onda je počelo strujanje kroz mene,suze su letile,dlanovi su mi gorili,kada je rekao da oslobađa od straha,da će Isus i Blažena Djevica Marija biti roditelji onima koji ih nemaju,ja sam tako bila obavijena srećom ,tako strujanje sam doživila kroz tijelo,plakala sam ,zahvaljivala,a vrhunac sam doživjela kada je oslobađao bračne drugove,tada sam osjetila nešto drugačije,tada se desilo nešto strašno,ne želim ni spomenit mu ime,znaju oni što su prisustovali seminaru,ja sam tada osjetila jaku snagu,ruke su mi bile vrele,tijelo mi se grčilo,mislila sam da će mi izbit iglice na dlanove,plakala sam ,zahvaljivala i imala sam osjećaj da imam snagu,da pomažem tim ljudima,da tjeram to zlo.Nešto neopisivo,veličanstveno,za razliku od prošlog puta kada sam čula krikove tako me bilo STRAH.I na kraju kad je rekao da stavimo ruke di nas boli,da Isus daje novo srce uz post i pokoru taka me radost obuzela,osjetla sam kao da sam to ja,suze su lile i počela sam se smijati,znala sam da je dragi Isus pogledao na mene.HVALA TI I SLAVA iSUSE

Cibona..3.12.2006

Evo mog doživljaja... prvih zapisa obraćenja..03.12.2006
Pritiskom života i problema više nisam znala gdje da udaram...i lutala sam internetom i naletila na jedan forum...i počela pisat moj vapaj..i molit molitve.Nisam nikome o tome govorila ,samo sam se uvukla sebi u njedra. I u međuvremenu sam se srela sa prijateljicama i one me upitaše da li sam zainteresirana da idem na duhovni susret u Cibonu..prvo sam se nasmijala i bila začuđena..A potom sam se raspitala kod njih,gdje,tko i šta? Kada su mi rekli da to drži zajednica Dobri Pastir,ostala sam u čudu.I onda sam im ispričala kako posjećujem već neko vrijeme stranicu Dobri Pastir. To mi se činio kao neki putokaz i odmah sam pristala da idem,radosno. I..stigao taj dan..sjele smo u autobus u Mostaru sa svim nepoznatim ljudima,koji su nas tako toplo primili. Tijekom puta se dosta molilo i pjevalo..ruke su im bile u zraku,svi nasmješeni,puni radosti...Sve mi je to bilo čudno ispočetka...gledala sam te ljude s nevjericom..???al nakon nekih pola prođenog puta,u meni se počelo sve tresti..same suze su mi išle dok bi pjevali..kad sam shvatila koliko ti ljudi slave Isusa ,Boga...koliko mu se raduju,kao da su zaljubljeni...ja sam se osjećala tako postiđeno,tako sramotno,obuzeo me osjećaj krivnje...stid me je bilo...svake psovke,rječi,dijela i misli koje su izašle iz mene..I tako...stigli smo u Cibonu.Šok!Oko 7000 ljudi..počelo je...toliko je u meni sve treperilo...stalno sam plakala-al od radosti što sam tu! Slavljenje-toliko me diglo,trnci su stalno prolazili kroz mene...pjevala sam koliko sam jače mogla,ruke su letile prema gore.....tako jak osjećaj...tako velika energija...to je nešto što se mora doživit...rječi su suvišne..prvi šok mi je bila molitva u jezicima...nikad nisam čula za to...prepala sam se...al tada kao da je još veća snaga ulazila u mene...zvala sam Isusa, molila ga.zahvaljivala mu se...Potom je bila misa ,iza mise ozdravljenja,opet šok...al sam se držala ,suze su mi letile i letile,a pluća mi se punila još većom snagom...ta energija koja prolazi kroz tijelo,kao da te diže u visine...ruke lete prema gore i tresu se kao da je najveća zima a u meni vatra gori....neopisiv osjećaj....i odjednom su ljudi neki počeli režat,lajat..urlikat....tad je uslijedio još jedan šok...al tada sam od straha kad sam to čula još više počela plakat,molit,pjevat, i zazivat Isusa milog da me spasi,da me čuva,da me zagrli...i osjetila sam tako jaku snagu,kao da sam se ispunila nečim i nije me bilo strah. toliko sam se isplakala,ispjevala i ponovo rodila...to je nezaboravno iskustvo...