www.tebe-trazim.com

ja nisam nikada napisala onako u komadu sve...ali evo imam potrebu i ovo napisati.....pa možda se neko pomogne..

prije 10 godina po izlasku iz bolnice.......nakljukana tabletama......antidepresivi....sedativi...za spavanje i dr....dođoh kući....mužu i djeci......
upute su bile....redovno piti tablete i na kontrole....tako je i bilo u početku...a ja hodah zemljom kao zombi.....kad god bih okrenula glavu..sve bi se zamnom okrenulo.....strašna tuga i sramota pritiskala je moje srce...i velika krivnja.....što uradih to...što osramotih svoju djecu..

tek sad sam svjesna da nisam u tim trenucima ni znala šta radim......jer prije pokušaja samoubojstva dobila sam nešto šamara i udarac šakom u glavu..tjerao me je van iz kuće i mene i djecu...oni su plakali jako i govorili mama, mi idemo s tobom...a on je rekao ..hoćete i vi da dobijete....idite kud hoćete....nisam mu ništa rekla....nisam se svađala..tako mu se sviđalo..iskaliti svoj bijes..zbog čega...neznam......mislim čak da me je mrzio....prevario me..hodao je i samnom i s jednom drugom djevojkom koja se udala za drugog....e, on nije htio nju ženiti...jer se obećala drugom...ja sve to nisam znala..je da .....nešto je puklo u meni...i otrovah se ja......šaka tableta....gubitak svijesti....sve poslije znam po priči moje majke....jer me je takvu bez svijesti odvezao u kuću roditelja i rekao da sam se otrovala..da on ne bude kriv ako ja umrem....mama i on su me odvezli u bolnicu....interni odjel...pa psihijatrija...2 tjedna....
duge borbe s tabletama.....s nespavanjem...depresije još jače....
svako moje jutro....sve godine ......zamislite 10 godina svako jutro isto...tuga....odmah....i tako cijeli dan.....tuga i jad u meni.....
mislila sam se .....neću ja piti tablete ....ne treba to meni...mogu ja sama...pa bacim......pa nervoza...kao drogerašica.....pa sto pokušaja ostavljanja....i ponovnog uzimanja....borila sam se kao s vjetrenjačama...
išla sam u Crkvu ......mada ne odmah.....bilo me je stid.....ljudi .....nisam željela da me itko vidi....da me pita kako si.....nisam molila.....samo sam držala krunicu u ruci.....to se sjećam još u bolnici......preko usta ništa nije išlo....samo....Bože moj......to nije dugo trajalo,,,,a ja u Crkvu....a ljudi se okreću......šapću.....dugo je to trajalo..tražila sam izlaz....od tableta....jer mi nisu činile dobro....kad bih popila....smire me....bude mi sve svejedno.....ali tuga ista...jad isti....jer ja nikad nisam bila izvan racionalnog rasuđivanja......što se ja više trudila.....ono sve gore.....
mislila sam Bože moj,,,,to tako mora biti....ja to moram i gotovo....i svejedno nešto u meni je govorilo...ti ne moraš to....bori se.....i borila se ja ali ništa.....u toku tih 10 godina još par puta sam popila malo više tableta .....doktor mi je rekao kad dođu krize mogu do 3 kom......o bilo je to i 5.....
a o mislima na ponovno trovanje i spas od svega....da ne pričam.....joj koliko puta....pa onda shvatim.......to je grijeh.....ni čut....pa onda opet isto..stalno se to ispreplitalo kod mene.....borio se onaj sotona da nadvlada....ali nikada....Bog nije dozvolio.........
išla sam ja na kontrole bez uspjeha ikakvog....dobro,,,pa nije dobro,,pa opet bolje......pa nije i tako......strašno je bilo......
to je 10 godina......to nije jedna, dvije..i to je puno....a vi zamislite period od 1o dugih godina......
prije nego mi je Isus učinio čudo samnom.....jedan prijatelj...pričao mi je o Isusu puno....ja sam bila vjernik i sve sam znala....ali Isus mi je bio na Nebu....Bog mi je bio na Nebu......o kako krivo sve.....on je pričao iz dana u dan....sve po malo.....o Ljubavi Isusovoj.....tako mu je dano....to je bila ja bih rekla nekakva priprema za moj spas......a on kaže .....vidio sam kod tebe tu nekakvu iskru prema Isusu....bez obzira na svaki dan pun bezvoljnosti i crnila.......
i kaže on ....ima Duhovna obnova.....idi....a ja se mislim ...ma neznam...mogu,,,,,,ali od toga nema ništa.....ali mogu ići....ne smeta me Sv. misa.....biće mi malo lakšte....kad tamo .......i dogodi se ......sve....
Križni put......malo stajala....malo klečala.....i čujem :klekni..ne ljudski glas.nego Isusov....to sad znam......i ja kleknem...i tada pater Linić govori.....oslobodi Isuse one koji misle o samoubojstvu ....a meni se srce raspuknit....a ja kažem tada: evo me Isuse,,,,moje srce otvoreno je.....jedino me Ti možeš spasiti.....ja više ne mogu nikuda......neznam......izgubljena sam....evo ti mene i sve što imam......imam....uradi što hoćeš.....dajem Ti se...vapila sam....osjetila sam kako iz mene izlazi polako nešto.......poslije ......plakanje.....iz dubine duše moje......oslobađanje......sve je izašlo van.......onda je došao na red oprost svima.......a ja odlučih u srcu.....evo sve opraštam svima....ne želim više nositi ni tugu,,,,ni jad......ni strah ......ni ništa.....sve dadoh Raspetom Isusu.....sva maltretiranja nadamnom.....takove straše stvari....predadoh Njemu.....jer znala sam da više ne mogu nositi....bilo je u zadnje vrijeme.....stisnuto....osjećala sam da više sigurno tako ne mogu.....život ili smrt......to mi je bilo prije u glavi....života nije bilo....te željeh umrijeti.......ne žaleći nimalo....Isus je pružio ruku svoju......uzeo sve teško moje.......zagrlio me i primio ....
i ja izađoh kao nova osoba......oslobođena....
ja sam znala da više nikada ne trebam tabletu......On ih je otklonio od mene.....to nije nikakvo umišljanje kao što su mi neki govorili.....4 mjeseca ne možeš umišljati......ali ja nemam ni potrebu za njom,,,,,,ni pomisao..ne....n ikada......VELIKA HVALA I SLAVA SVA NJEMU.........ja nisam bitna u svemu ovome......bitno je ono što učini On meni.......
a učinio mi je još puno toga poslije........
rekla sam sto puta....izlio je i napunio moju posudu....a ona se sestre i braćo prelijeva.......pa ja tako "gorim" i "ludujem"...za Njim.....
moje srce hoće van iz tijela od radosti silne......kožu bih svoju odbacila da se vidi šta je sada u meni.........BVB........

Evo ovako........
Kad sam stigla na pregled ...kaže mi doktor....ostanite vi 2 ili 3 dana da vam obavimo malo pretraga....ajd dobro.....već sam rekla da su nalazi jako loši....nema šta ne piše tamo od dijagnoza koje ne želim trenutno ovdje prepisivati.....jer smatram da ću to raditi ovdje na jesen....
moje zdravstveno stanje također je bilo dosta loše kod hodanja,sjedenja i ležanja također....nije mi bilo moguće se namjestiti ni u koji položaj bez problema........oduzima mi se desna noga, a probadanja po leđima svuda....podmukli bolovi i tako......ajd neću više kukati......
davali mi po 4 injekcije dnevno,,,a stanje isto....e, onda kaže doktor....dosta injekcija.....sad tablete.....jednu noć doživjela kolaps nekakav.....alergija na te tablete.....tako kažu......
nazovem učenika na mobitel (poručio mi da mu se javim i dao broj)....Bog ga je na to potaknuo.....
Jednu večer našla ja mjesto gdje sam m ogla biti sama....nazvala učenika i malo popričali.....počeo je moliti........ja sam klečela i osjećala žarenje i trnce svuda....ma kao da mi je neko zapalio lice upaljačem......
jednom.....dvaput........pa i treći puta....molio je on.kaže on meni:ma jesi ti vidjela koliko tebe Isus voli...kad ja moram moliti više puta..aaaaaa ljudi......da vi možete zamisliti moje srce tada--...nesta boli...ostade trnaca.....ali njihov intenzitet ne može se mjeriti s onim od prije.....
Svi se čude kako ja mogu hodati.....sjediti..kako sam uopće pokretna s obzirom na nalaze....to su mi stalno u bolnici govorili i doktor i med. sestre...a ja kažem: SAMNOM SJEDI, SAMNOM HODA ISUS.....
idem dalje...sve se slaže polako......onako kako Bog hoće...doktor je rekao...evo idite u toplice na tri tjedna pa da pokušamo tako bez operacije.......i to je to.....za tjedan dana putujem na more na 7 dana, a kad se vratim slijede neke toplice....
ja hodam.....sjedim..pa evo predamnom je ......Bog će odlučiti kako će biti i bit će Njegova volja...JA VJERUJEM.........
Mirna sam i to mi je najvažnije.......a mirna sam jer se predadoh Njemu.....u Njegove ruke.....Neka radi samnom što god hoće.....
JA PRIHVAĆAM SVE ŠTO ON HOĆE......JER SAMO ON ZNA ZAŠTO JE OVAKO ILI ONAKO......

Evo došlo je vrijeme da ponovo svjedočim za Krista našeg Gospodina....

prije mjesec dana bila sam u bolnici....problemi s kičmom..o tome već mnogi znaju.....
ali evo onoga šta se sve događalo meni......
Prije odlaska u bolnicu bolovi su mi bili nesnošljivi....danju se nekako dalo izdržati ......noću bih zapomagala....nikakve tablete mi nisu koristile.....
Jedne večeri Učenik i ja smo molili Isusa da me ozdravi...Učeniče BTB.....od te večeri nestadoše moji bolovi,,,,ustvari to se više ne može nazvati tim imenom.....
Hvala Ti Isuse....
Isus je dotaknuo moje kosti i sklonio bol......
Doktor mi je govorio i ne samo jedan da me čeka operacija...i svi su se čudili kako ja uopće hodam i sjedim......ali rekla sam vam....Isus je hodao i sjedio samnom.......
Govorila sam.....predajem se u Ruke Božje i neka bude Njegova volja.....
međutim, negdje u svojoj glavi mislila sam.....eto, boli nema, ja ću ići u toplice i neće biti operacije.......ja ću ozdraviti......kako sam ja bila slijepa.....nisam pitala: Gospodine, a što je volja Tvoja.....
U međuvremenu sam bila na moru, mislila sam plivanje će mi pomoći,,,,,,
neću na operaciju....
Opet varka od onoga........opet ne pitah Gospodina....
Evo prije par dana imala sam specijalistički pregled u Osijeku.....a to jutro molila sam Sv. Krunicu i upitah Gospu.....da mi prosvjetili sve što trebam znati i odlučiti....
i na pregledu kaže doktor....eto, najbolje je da to što prije operiramo....i ja pristah......u tom trenutku ne osjećah nikakve tjeskobe ni straha..kao da mi je rekao.....zdravi ste potpuno.....da bi kasnije.....na trenutke dolazile kušnje od onoga.....pa kako ću ovo...kako ono....
u četvrtak navečer osjetih oslobođenje od straha......Zlatko je odnio moj problem Isusu.......Zlatko BTB......
Jutros sam dugo molila i razgovarala s Gospodinom u duhu....Isus je zagrlio dušu moju......pomilovao glavu moju......Hvala Ti Isuse moj.....Ljubim Te....
On tako obradova srce moje,,,dušu moju, um moj, što se može vidjeti u boxu :D:D:D:D
Hvala Ti i Slava sva Isuse moj, Prijatelju moj, jer ja službenica Tvoja nisam dostojna......sve je po Tvome Velikom Milosrđu........
Hvala Bogu, Hvala vama svima koji ste molili i koji molite za me.....
Moram reći da sam ja u molitvama svaki dan....svaki....ali uglavnom molim za druge ljude.....prikazujem ono što me takne i što osjetim potrebu da trebam....kako za puno ljudi s foruma, tako i za ljude iz moje okoline...moju obitelj, prijatelje, poznanike....molila sam i za sebe. ....ali malo....nisam tražila ovo ili ono......vi ste dragi moji forumaši ti koji ste tražili za mene...Isus vas je čuo.......zato....po molitvama Bog vas čuo i blagoslovio sve.....Hvala vam na prijateljstvu i ljubavi....

Želim vam napisati jedno za mene predivno iskustvo..

(a moji slijedeći postovi uglavnom će biti o zbivanjima i iskustvima sa rehabilitacije, jer za 2o dana svašta čovjek doživi i vidi)

U hotelu u koji sam bila smještena napravljena je kapelica gdje se održava Sv. Misa, pa sam tako mogla bez problema prisustvovati Gozbi Gospodinovoj..
Svećenik koji tamo služi Sv. Misu je star čovjek koji se jedva kreće..hoda pomoću štapa..vidjela bih ga svaki dan za vrijeme ručka, jer se hrani u hotelu..
Nije pozdravljao ljude oko sebe...samo bi prolazio ...bilo nas je jako puno i to je njemu praktično neizvedivo..
...ali svaki puta bi prošao tik pored mene..ja sam ga uvijek promatrala i kad bi već bio blizu pozdravila bih ga...svaki puta pogledali smo se i u tom pogledu bilo je puno više od pogleda dva čovjeka...ja i on smo se jako dobro očima razumjeli...
Kada bi služio Sv. Misu i stao za oltar...taj starac sa štapom pretvorio bi se u čovjeka punog Božje Milosti...punog Njegove Snage i Ljubavi...
sve se to tako jasno očitovalo...imala sam dojam da je mlađi za 20 i više godina..On se gotovo preobrazi...
Velik si i Silan o Bože moj, Hvala Ti što nam se očituješ...
Slava Ti...

Dragi moji!
Evo, ovaj vikend je nekako poseban bio za mene. Provela sam ga u razmišljanju o tome što je Isus učinio za mene, jer jučer je bila godina dana od kako me je izvukao iz pakla depresije, tuge, žalosti. Postala sam dosta o tome puno puta i vjerovatno velika većina forumaša to zna, ali osjetih potrebu to potvrditi.
Deset godina sam uzimala nekontrolirano tablete za depresiju i smirenje.
Cijelo to vrijeme pokušavala sam ih ne uzimati , opirala se tome, pila, pa nisam i tako se to vuklo u nedogled. Izdržala bih bez njih i po par dana, a nakon toga bih se vratila na isto. Teško bi mi bilo objasniti moje psihičko stanje tada. Bezbroj puta sam bila na samom rubu, rubu velike provalije.
Prvo večer na Duhovnoj obnovi prije godinu dana Isus moj i Bog moj u jednom jedinom trenu odnio je to sve od mene, oslobodio me tame i tuge.
Moje oči od tada drugačije gledaju. Moj život se promijenio, ja sam nanovo rođena, krštena u Duhu Svetom.
Nikada više moj um i moje srce nije osjetilo potrebu za nikakvom tabletom. Htjela bih vam reći da sam to jednostavno znala tada, odmah slijedeći dan. Isus mi je to šapnuo. Rekao mi je: Tebi više nikada ne trebaju tablete, nikada.
Htjela bih puno toga napisati o čudu koje je Isus učinio samnom, jer uvijek iznova bih to pričala, ali svejedno mislim da nema potrebe jer to već sve piše na forumu.
HVALA I SLAVA ISUSU NAŠEM.
Hvala Ti Isuse moj, Prijatelju moj, Snago moja što si me izliječio i zaogrnuo. Lijepo mi je biti s Tobom. Hvala Ti što si pogledao na mene i dotaknuo me. Hvala Ti za svaki moj novi dan i za sve Darove koje si mi dao.

dragi moji...
ima duže vrijeme kako molim svaki dan redovno za duše u čistilištu..
molila bih ja i prije, ali ne svakodnevno..
počelo mi se događati da mi u jednom trenutku neočekivano kad bih zatvorila oči dođu slike ljudi...ili u toku molitve ili čak poslije nje...
nema pravila...vjerujem da su to duše koje se spašavaju ili su im olakšane patnje zbog moje molitve...mogu vam reći da sam osjetila i dozu straha ispočetka..ali sad više ne....s velikim uvažavanjem gledam na njih ...vidim ih na par sekundi..prije dva dana sam vidjela prekrasnu i vrlo lijepu mladu ženu...niti su tužni...a ne mogu reći da su radosni, prije bih upotrijebila riječ strpljivi..
i kad izmolim što trebam u toku dana za njih..nakon molitve osjetila bih potrebu moliti i dalje..dalje...pa nastavim...
osjećam prekrasan mir u duši zbog toga...

Slava Isusu...

Draga marija čitajuči tvoje svjedočanstvo mogu samo reči HVALA ISUSU ZA TVOJ SPAS.ostanI čvrsta u Njegovoj ljubavi i neka ti vjera raste i jača svaki dan.u nečem imamo nešto zajedničko molimo za duše u čistilištu.neka ti Gospodin čuva i vodi obitelj -ozdravljajuči tebe nek izlječi i njih.BTSB

anđele dragi Ljubim te u Kristu.

Draga Marija-Nado posto nisam citala tvoje svjedocanstvo do sada evo sada sam ga procitala ;Hvala dragom Isusu .
BVB