Evo onda još jedno moje iskustvo.
Pročle godine sam bila u Međugorju, sva očajna jer nisam imala unutrašnji mir, a drugo sve mislim matrijalno je uredu.
Tamo sam išla autobusom jer je molitvena zajednica to organizirala i jedno mjesto bilo slobodno, i jedna žena me upita dali bi ja išla a ja ko iz topa odgovori da. Jer sam odavno željela tamo iči.
Sjedamo u autobus iz Istre, a u autobusu svi se poznaju a ja nikog nepoznam, a što je još najgore mnogi tu govore talijanski. Osječala sam se ko peti točak u kolima, uvrijeđena i u Rijeci htjela sam da izađem iz autobusa kad smo punili benzin, ali sam se suzdržala i rekla sad sam krenula ne radi njih nego radi sebe i Majke Božije.
Cjelu noč smo putovali vručina pa mi noge otekle, ništa spavala nisam stižemo oko 8 ujutru u Međugorje. Doručak i na brdo krečemo gdje je križ. Kod mene umora nema idem gore ko da me nešto vuče bez vode i bez kape na glavi. To je prvo nevjerovatno za mene iskustvo, mislim nevjerovatno jer sam i invalid na lijevu nogu.
Silazimo sa brda, gledam gdje sam bila pa nemogu da vjerujem sama sebi da sam ja to uspijela!!
Vračamo se na ručak pa poslije podne na misu.
A ljudi ko mravi toliko puno.
Misa je bila prekrasna a klanjanje tamo je za mene nešto posebno bilo.
Drugi dan u Široki Brijeg u Čanakole, opet prekrasno tamo nam ovisnici pričaju njihova iskustsva nezaboravno.
Uveče misa i klanjane crkva puna ko šibica a ja našla mjesto da sjednem, to je več jedno čudo.
Klanjanje počinje i svečenik govori i zaziva duha svetog, i kaže da i mi svako za sebe ga pozove, u tom momentu kad sam ga zazvala osjetim tjelesni dodir ko sa nekim vručim štapom preko moje desne strane leđa.
Okrenem se jer sam mislila da me neko dodirnuo ali osoba koja je iza mene klečala je bila sasvim mirna i pognute glave u svojoj meditaciji.
Onda sam shvatila da je to mene duh sveti čak i fizički dotakao.
Treči dan opet misa i klanjanje, sjedela sam napolju jer je sve ozvučeno i predala se molitvi i klanjanju, molila sam Majku Božiju da mi dodjeli milost unutarnjeg mira. Na tom klanjanju sam jako plakala ko nikad u životu jer me je ganula ta pobožnost i riječi svečenika uz tihu muziku.
Bračo i sestre, od tog dana sam ja druga osoba, dobila sam ono što sam od naše majčice tražila, i što mi je najbitnije bilo.
Bog vas sve blagoslovio, jošo ču vam pisati kad se malo saberem, jer toga imam puno ali baš neznam ja to tako lijepo opisati, ali glavno da me razumijete sve vas
Login
FAQ
Chat
Traži
