www.tebe-trazim.com

jedno malo ali slatko svjedočanstvo...

neku većer u krevetu prije spavanja uhvati me sjeta...
muž već spava a ja "razgovaram sa Ocem" i gledam u zvijezde i Nebo..

osječam da me sluša . .

zahvaljujem mu na svemu, na danu, na noći, na mužu a osječam toliku potrebu da me Otac zagrli , samo da znam da će sve biti uredu....
osječam potrebu za Njegovim zagrljajem.. duša "stisla", suza suzu stigla!!!

Nebo predivno, zvijezde-mjesec, tišina veeelika....

Pitam Gospodina: Oče, ali kako bi ti mene mogao zagrliti? kako utješiti?


Kako kad sam ja u stanu, ležim u krevetu a Ti tamo VISOKO gore....

i pozdravim se sa NJime i okrenem se spavati............

u taj čas, Tomo se trzne iz sna priđe bliže meni i zagrli me čvrstim stiskom i kaže Dođi ljubavi moja !!! i stisne čvrsto !!!

Ostala sam pozitivno šokirana..iznenađena Njegovom ljubavi i kako me je čuo i uslišio!

Nešto NEopisivo!


kolika radost u mom srcu... o Bože kako si ti dobar ! Hvala Ti što čuvaš, čuješ svoju dječicu tu na zemlji !

Dali je to čisti znak da Bog djeluje preko ljudi?!? Duhom Svetim?

Sigurno je!

Hvala Ti !

potaknuta sad Rebekom i o tome kako nas Isus voli.. evo jednog "malog" Isusovog čuda prije 3 godine...


iz Bogu poznatog razloga (pa i meni ima smisla sad taj događaj, uvijek su me (3 god zaredom,osobito nakon velikog stresa na faxu prilikom davanja uvijeta za višu godinu studija ) nakon 2-3 mjeseca od zadnjeg roka (9mj) NAPALE grozne i velike AKNE...

mala ali opet tako ljudima nepojmljiva patnja !

lice bi mi se osulo nevjerojatnim VULKANIMA, aknama, bolnim, ružnim nerješivim ikakvim OVOZEMALJSKIM LIJEKOM...

da stvar bude gora i teža, ta fizička bol i patnja manifestirala se i na psihičku razinu,

gadila bih se sama sebi, mislila bih da to nikad neće proći, bila sam si ruuužna, nebih nekad išla nigdje iz stana, zamračivala bih se u sobi, MRZILA bih svijetlost a osobito SUNCE a najgore od svega PROLJEĆE..

u jednu ruku, duša bi mi se ovila u mrak, patnju i bezizlaznu situaciju, mngoputa praćenu suzama i nedostatkom samopouzdanja...

naravno, još tada NEJAKA u vjeri saznala sam da mi je jedini lijek ANTI-BABY pilula koju propisuju dermatolozi, tablete diane - pilule za "ljepotu"

odlučila sam se za njih ali ni nakon 1 mjeseca doživjela sam predinfarktno stanje, oduzelo mi se tijelo i sve tjelesne funkcije... mislila sam ili cu umrijeti ili će me samo Bog spasiti... počela sam moliti Oče naš...ispalo je dobro, prošlo je ali akne su bile TU i dalje....

ono je bio znak kako te tablete čovjeka mogu doslovno ubiti (osobito uz pušenje cigareta)..

i onda odlazak u Međugorje,
na povratku se jedan dečko Robert molio sa cijelim busom, molitvu za ozdravljenje duše i TIJELA...

bila sam opet toliko izmučena aknama da sam rekla Isusu, Ti koji si čistio gubavce molim Te da moje lice očistiš ako je Tvoja volja a ako nije ne preostaje mi OPET u apoteku po one tablete, a Ti sam znaš koliko one truju i ubijaju cijeli organizam, ne dozvoli Isuse da tome pribjegnem već se Ti proslavi svojom moći.... sada Gospodine jer ja više nemogu, ili ću sutra ujutro u apoteku po anti baby pilule diane....

šta drugo, vidjela sam priliku Isusu "predati" svoju bol i patnju i svoje akne... i izranjenu dušu...

i uistinu On je prošao cijelim autobusom i DOTAKNUO moje ranjeno srce.... suze su se lijevale, duša mi je cijelila.. nisam znala što me snašlo jer je to bio moj prvi bliski i intentivan susret sa Njim...



ćim sam se probudila popila sam lice vjerujući da cu opet osjetiti onu BOL akni a u ogledalu vidjeti ruglo...

pogađate,

ali sutradan ujutro sam znala... SPOZNALA SLAVU I SVEMOĆ BOŽJU...

na licu nije bilo niti JEDNOG vulkana, akne i bolnog mjesta, Isus je SVE očistio....


eto, Njemu na svjedočanstvo i Njemu na SLAVU.. da me nebi jednog dana pitao A ZAŠTO SAM NA ZEMLJI ŠUTILA...


Isuse hvala Ti !

ja se često sjetim sebe sa početka moga obraćenja...

povratak iz Međugorja doma u ZG, obitelji, dečku...

otišla STARA ja a vratila se NOVA ja...

sve te silne spoznaje koje su mi otvorile "oči" zapravo su milosti... bilo je teško...
od silne sreće i spoznaje da je sve do sad bilo LAŽ, da tek sad znam što je istina, pobojala sam se da ću POLUDIT!
sebi i drugima... sebi da ću poludit od sreće a drugima da ću postat luda zbog pričanja o Isusu o Bogu o Gospi o ukzanjima o DRUGOM SVIJETU..onom nedvidljivom-duhovnom..

i točno se sječam trenutka kad sam stala sama pred seba i rekla: dobro Jelena, hoćeš ti da te proglase luđakinjom i fanatikom ??? hoćeš da drugi pomisle da je i Isus neki fanatik ???

i od tad sam "stala" na loptu i rekla dobro..polako ćemo.. neću svaki put govoriti o "čudnim" pojavama, čunim događajima, o dogmama... treba procjeniti vrijeme i mjesto.....

i mislim, dok sama nisam postala svjesna ŠTO MI SE DOGODILO i KAKO SE POSTAVIT sa svim tim SPOZNAJAMA; MILOSTIMA; NOVIM SRCEM; NOVIM OČIMA....da sam komotno mogla skrenut ili ostat normalna sa svim tim milostima...


jel tko kad doživio taj trenutak OBRAČENJA tako ?

Predragi

toliko toga je u meni, toliko spoznaja , misli, osječaja... jedan događaj... koji je za mene tako veeelik... a nemogu ga opisati riječima......

najjednostavnije za reći: Gospodin Isus se OPET PROSLAVIO u mome životu... nikad me do sad nije ostavio "bez teksta" kao u prošli petak u Taboru kod fra.Linića...

ne, nije mi (još) obratio supruga što bi bila moja najveća želja ali ne i največe ČUDO jer znam da Isus hoće ali nije vrijeme,
nego KAD BI ME ISUS pitao što želim da mi napravi da mi pokaže koliko je SVEMOGUČ – eto, TO MI JE POKAZAO u Petak u Taboru !
Največe čudo...

ajme, da vam barem mogu opisati što mi je Isus priredio... ŠOK na ŠOK.. najpozitivniji ŠOK u mome životu... probat ću najkraće jer toliko je toga... toliko je toga...

ima jedna osoba koja je na čudan način ostavila trag u mome životu, i uvijek govorim eh Oče jedva čekam da mi objasniš KOJA JE POANTA TE OSOBE BILA U MOM ŽIVOTU... jer sve je bilo NESMISLENO, bez smisla, veze... ko u filmovimu "Pakleni šund", bet početka i bez kraja...

čovjek koji je stalno lutao po vani, po narodnjacima, za kojeg su govorili da je najveći kriminalac, ubojica... (a ja nisam vjerovala) ..ali ja koliko sam ga poznavala a to je dosta, nikad nisam u njemu vidjela zlo, samo dobro... samo pozitivno (tek sad kužim da sam u svima gledala samo dobro, da sam gledala ono što je Bog stvorio, čovjeka na svoju sliku) voljela sam ga ljubavlju kojom Otac ljubi, Isus kojom ljubi, a drugima je bio sve samo najgore... imao je problema i sa okultnim... ma jooj jako teško sve za opisati.... ostavio je čudan trag u mom srcu.... 6.mjeseci smo se natezali-"igrali" mačke i miša.. ja, jas uvijek bila samo gladnja ljubavi- a on..to neznam...ALI kad više sa njim nisam mogla... PRVI PUT U ŽIVOTU JA sam trčala u Crkvu, bacila se na koljena ispred Tabernakula i zavapila;
« Isuse, kažu da si tu, da si ŽIV.... usliši me.... ako je za mene, daj mi ga skroz mi ga približi da znam da je to Tvoa volja, ali ako nije za mene, odmakni ga, neka me pusti da živim... samo mi daj iskrene ljubavi, nekog tko će me voljeti isto koliko i ja njega.... Zar je puno Isuse tražiti Te za «mrvu» čiste ljubavi.. a ovo je patnja.. ovo sada....»

i Isus je brzo odgovorio: maknuo ga je od mene..prestao je zvati.....i došao mi u život moj mužić, (nije ni 3 mjeseca od tog prošlo)....

i sada, to je bio početak mog obračenja: ISUS JE ŽIV.. Čuo me i USLIŠIO.. o kako je DOBAR....

Bilo je to prije 5 godina, u međuvremenu, tog dečka NIKAD NISAM VIDJELA, rastom u vjeri spoznala sam da je u takvom grijehu i zlu, em da pati od okultnih stvari, em od krivog načina života... je bolilo me srce... imao je curu a poslje ženu, i dobio je kćerkicu... a on takav... uf...još lani ga je moja kuma srela i pitala kako je, ja sam očekivala samo ono najbolje čuti: da se smirio, uozbiljio, ali on i dalje BANĆI.. užas... mislila sam da je «propao»!


Kako je prošlo više od 5-6 godina uvijek sam priželjkivala da ga samo vidim negdje, išla sam par put van na narodnu (ali kako se sve promjenilo, sami klinci nigdje njega..).. samo sam ga iz daljine htjela vidjeti i molila sam Isusa samo da ga vidim... nemora on mene ali ja njega makar IZ DALJINE... ali njega nigdje...


I naravno, vratimo se na početak priče:
u Taboru je fra.Linić izložio Isusa u Presvetom Oltarskom Sakramentu na Oltar... Isus i svi mi oko njega... ispisujem ispred oltara molitvu i zahvalu na papirić kako bih ubacila u košaricu, odjednom ko da mi je netko podigao moj pogled i spojio sa njegovim... tog dečka...

Našli smo se na 3 metra jedno od drugoga i to pred Isusom.... u nevjerici ja brzo spustila pogled u papirić, hm.. da udahnem još jedno ipak da si nisam ja nešto»umislila» i ponovno... pogledam kraj oltara, 1. metar desno od Isuseka, ipak je to on... kraj njega lijepa žena (njegova najvjerojatnije)...

Samo sam pogledala u Isusa i rekla: dobro, jer Ti hoćeš da mi srce stane od šoka, mogao si mi bar dati da se sjednem

Pogledali smo se prvi put onako ČISTO pogledom: «sad je napokon sve dobro, na svome mjestu, kako je oduvjek trebalo biti.... ŽIVJETI I SLAVITI ISUSA» pogled pun Božje ljubavi i SLAVE!

Eto slave Isusove , eto i HVALE ISUSOVE.... i još nemogu prestati misliti na to što Isus učini toj duši ...
...a meni samo kao da je rekao tiho: I dobro Jelena, jel još uvijek misliš da mi je nešto NEMOGUČE napraviti ?!? »


Isuse, hvala ti! Blagoslovi tu obitelj, ne napuštaj ih nikada... Isuse Ti si tako velik i predivan....

Slava Tebi Oče i Sine i Duše Sveti!!!!

braćo... jučer sam saznala nešto nšto me malo šokiralo i neugodno iznenadilo......


inaće, mamina familila generacijama je bila u vjeri....

i sad.... znam da je pok.baka živjela vjeru iako nepismena, neškolovana itd...
ali srcem je živjela vjeru..

njezina pok. majka (prabaka) je isto žarom molila cijeli dan cijeli svoj život (tim više jer joj se nije ostvarila žellja da je prime za časnu u samostan jer je bila siromašna a tada su takva vremena bila)

i sad što je mene UVIJEK "mučilo" je sljedeće:

moja pok. baka, pobožna žena, vjerna mužu i obitelji sa 30. godina ostane udovica taman nego je rodila peto dijete ( a razlika svakom je 2 godine)
- sama, siromašna, bez novaca i 5ero male dječice u dobi od 1-9 godina, bez krova nad glavom u domačinstvu sa tad pokojnog muža bratom i njegovom ženom - šogoricom (maminom strinom)...


Uvijek sam se pitala, Bože pa pa zašto takav križ... 50 godina je živjela bež muške ruke, podigla sama 5 ero djece... zašto Si uzeo didu moga tako RANO??? (nije mi bilo jasno)


a u selu se pričalo kako je dan prije nego moj dida ima poginut u rudniku na poslu... jedan seoski pijanac, nevjernik, je pričao kako je u rudniku vidio neku lijepu ženu svu u bijelom koja mu je rekla: "Sutra će tu poginut jedan Vucić".. svi su mislili da je bio pijan i izmislio, ali on se od tad nikad više nije vratio na svoj posao jer je i on se prezivao Vucić...

i sljedeći dan eto dida zaboravi pogledati raspored za sutra i vrati se natrag unutra i zatrpa ga ruda... umre....




I onda si ja sve ovo vrijeme moga obraćenja razmišljam.. pa dobro, Volja Božja......nema druge, očito.....


sve dok mi mama jučer nije nešto rekla....


čitam joj nešto o vjeri šta sam isprintala i dođe dio: " Bogu se "gadi" svako gatanje i više od svega svaki oblik zazivanja duhova odnosno bavljenja spiritizmom..."


mama me prekine i kaže: čekaj malo, sa tim se moja strina bavila!

JA ŠTAAA??????

mama kaže: e da, sad sam se sjetila, sama mi je govorila kako je zazivala sa nekim stolcem-tronožcem duše pokojnika, da je pričala sa njima... i da je tako "pričala" jedne večeri sa svojom "svekrvom pokojnom" i pitala je "TKO JE SLJEDEĆI?" koga hoće? a da je ona odgovorila : sina "P" (mog didu, njegovo ime je rekla) a sve je to bilo prije nego je dida poginuo u rudniku....


hm.... lakše mi je bilo misliti da je sve to bila volja Božja... i lakše mi je bilo dok ovo nisam znala.... sad se pitam.... koliko je zlo ona svojoj obitelji tim NEDJELOM učinila..svojim potomcima.... a baka dok je bila živa uvijek je govorila kako je bila "zločesta"

e sad.... spirizizam u mojoj obitelji?!?!? ŠOK!

eto, morala sam podijeliti što mi je na duši.. drugi me nemogu razumjeti koliko sam razočarana i tužna zbog tog gadnog grijeha mamine strine, "Pričanja sa pokojnicima"... ja sam još zbunjena....

Bog vas blagoslovio!!!