www.tebe-trazim.com

Dragi moji,

želim posvjedočiti nešto što se nije dogodilo konkretno meni.
U mom životu postoji osoba, moja dugogodišnja najbolja prijateljica, s kojom se družim već 12 godina.
Apsolutno u svemu smo se slagale osim u u jednoj stvari. Ja oduvijek idem u Crkvu i vjerujem u Boga, dok je ona dijete iz mješanog braka čiji roditelji su se na njihovu i njenu žalost odlučili da je djecu bolje ne odgajati u bilo kojoj od religija (jer ni sami nisu bili predani vjeri)kojima su pripadali.
Dakle nikad joj nitko nije pričao o vjeri i o Bogu.
Inače roditelji su bili visoko obrazovani i jako dobro materijalno situirani. Početkom rata otac joj je poginuo, brat otišao u inozemstvo, zgrada u kojoj su imali stan srušena je, vikendica spaljena i od tada s majkom je živjela "krpeći kraj s krajem". Upoznale smo se na studiju i u razgovoru smo se često znali dotaknuti teme vjere u Boga. Ono što sam od nje tada slušala znalo me jako rastužiti. Nije imala nikakvu vjeru, često je govorila da ne vjeruje u Boga, a u rijetkim trenucima kada bi rekla da ipak smatra da Bog postoji krivile Ga je za svoj teški život. Čak i kad je završila fakultet, financijski se sredila, našla dobrog momka nije bila ničim zadovoljna. Počele su depresije i napadi panike. Upravo nekako u tom periodu dogodilo se nešto što je i mene promijenilo. Moja sestra je bila uključena u molitvenu zajednicu u našoj župi, u župi se odžavao seminar duhovne obnove koji je vodio laik karizmatik iz Velike Britanije. Posljednji dan članovi molitvene zajednice koji su sudjelovali na seminaru mogli su povesti nekog iz obitelji sa sobom i moja sekica je povela mene. Duh Sveti me taj dan dodirnuo, plakala sam od sreće i slavila Gospodina, nisam ništa tražila a Gospodin mi je darovao dar jezika. Moja duša je ozdravila, moj odnos prema Bogu potpuno se promjenio. Osjećala sam se oslobođeno, u svakom momentu svog života slavila sam Gospoda. Počela sam svakodnevno moliti, po prvi put u životu počela sam osjećati kajanje za neke grijehe koje sam učinila, čak i ispovjedila al se za njih ranije nisam kajala. U mojim molitvama Bog me usmjeravao da molim za moju prijateljicu, da upozna Gospodina, da se obrati.
Dragi moji forumaši, moja prijateljica me nakon tog počela moliti da joj pričam o Gospodinu.
Počela je 2-3 puta tjedno odlaziti na misu, a jučer mi je saopćila da ima veliku želju primiti sakramente i postati Kristova.
Oooo, Velik je i Slavan Gospodin.
Slavimo ga i kličimo imenu njegovu! Aleluja!

Zašto ne?
Vrlo lijepo.
Samo dušo nakon toga kad ti je oprošteno ,zašto se još bojiš?
Pozdravljam te puno!!

O mili,

strah je od Zloga......znam ja dobro to....pa opet i čovjek sam i grešan prije svega stvor.....uz sve to znam da sam ljubljeno dijete Božje......sretno i zadovoljno u svom životu.
Od trenutka kad je to svjedočanstvo pisano prošla je godina i pol, a moj život s Kristom ide koračić po koračić.
Ne napuštaju me kušnje, napasti.....al me ne napušta ni radost što me Krist drži za ruku.
Bojim se......pa opet On me svaki put u mom strahu ohrabri i kaže Ne boj se, tu sam
Pa zar ima koga od nas koji nakon što mu je oprošteno je ostao čist i bez grijeha........što smo Gospodu bliži napasti su veće i vrebaju i obilaze oko nas kao ričući lav....
Znam da strah od potpunog prepuštanja Gospodinu još uvijek Zli ubacuje u moje srce.....pa opet....nikad kao sad ne molim Gospodina za milost da odbacim strah i predam ovo moje srce i svo moje biće.

Blagoslovljen da je Gospodin koji me ljubi apsolutnom ljubavlju.

Ljubim te u Kristu mili brate

Draga Zozy evo odlučih ti se javiti, jer me dirnulo tvoje svjedočanstvo, s obzirom da sam ja tako nešto slično doživjela tu životnu promjenu, nakon ponovnog duhovnog rođenja, više nisam bila ista, kao da sam bila ja prije i poslije, nevjerojatno zapravo govorimo čitav život ljudi se ne mijenjaju, nego se samo prilagođavaju, a to nije istina mijenjamo se u cijelosti uz Gospodina, osim eto što ti govoriš o napastima to je izgleda normalno, napasti nas još više približavaju gospodinu. Zapravo u tom dijelu gdje ti svjedočiš ja sam se pronašla. Ne znam nekako te razumijem, ali da li nam drugi vjeruju da smo se tako promijenile, vidjet ćemo po djelima valjda.

Izgleda su i svjedočanstva jako bitna za pomoć drugima.

Eto ovih dana i ja se mučim sa sumljama, dolaze napasti u obliku nepovjerenja hoće li se napokon ostvariti ono za što se molim.

Ali u tome svemu mi je došla spoznaja da se ne opterećujem toliko, ne brinem, da brige prepustim Gospodinu, jer zapravo on odlučuje o svemu, on ostvaruje svoju volju, a na meni je da se molim i sve prepustim vremenu, s obzirom da me hvata i nestrpljenje, pa kad će pa kad će.

Moja volja je da samo sve prepustim Gospodinu i bit će i tako mi je lakše.

Pronašla sam jedan prekrasan dio na postu djevojka je napisala samo kako se zove molitva, a ja sam je iščupala od nekud, pa ti šaljem dio koji mi je danas toliko značio, toliko me opustio, toliko sam se smirila, ne znam eto kada pročitaš pa vidi (za slučaj da to nemaš):

Čin Predanja
protiv tjeskoba i žalosti

Don Dolindo Ruotolo, napuljski župnik, koji je živio i umro na glasu svetosti, napisao je ovu pouku o predanju Bogu, koju je sam Isus nadahnuo.

Zašto se smućujete uzrujavajući se? Prepustite meni brigu za vaše stvari i sve će se stišati. Zaista vam kažem da svaki čin pravog, slijepog, potpunog predanja meni proizvodi učinak koji želite i rješava zamršene situacije. Predati meni ne znači ljutiti se i očajavati, obraćajući se meni uznemirenom molitvom da bih ja oponašao vas i tako izmijenio uznemirenost u molitvu. Predati se znači blago zatvoriti oči duše, odvratiti misao od žalosti i dati se u moje ruke, kako bih vas ja sam prebacio, kao zaspalu djecu u majčinu krilu, na drugu obalu.
Ono što vas muči i od čega jako bolujete, to je vaše raspravljanje, vaša misao, vaša želja što ćete svakako vi sami providiti; pobrinuti se za ono što vas žalosti.
Koliko stvari ja činim kada se duša u svojim potrebama, bilo duhovnim ili tjelesnim meni obraća, gleda me i kaže mi "MISLI SE TI", zatvori oči i odmara se!
Malo milosti imate kada žarko želite (dosađujete) da ih zadobijete, a imat ćete ih mnogo kada se u molitvi potpuno povjerite meni.
Vi u boli molite da vam je uklonim, ali da je uklonim kako vi hoćete. Obraćate se meni, ali hoćete da se ja prilagodim vašim idejama; niste bolesnici koji traže od liječnika liječenje, već mu ga vi sugerirate.
Nemojte činiti tako, nego molite kako sam vas poučio u Očenašu: "SVETI SE IME TVOJE" tj. budi proslavljen u ovoj mojoj potrebi. "DOĐI KRALJEVSTVO TVOJE" tj. neka sve vodi (pridonosi) ostvarenju kraljevstva u meni i u svijetu. "BUDI VOLJA TVOJA" ili Misli se Ti. Ja posredujem sa svojom svemoći i rješavam zamršene, nepristupačne situacije.
Evo, ti vidiš kako zlo napreduje umjesto da opada. Ne uznemiruj se, zatvori oči i reci mi s pouzdanjem: "Budi volja tvoja, misli se ti! Kažem ti da ja na to mislim i da posredujem kao liječnik, i činim čudo ako treba. Ti vidiš da je bolesniku sve gore. Ne uzbuđuj se, nego zatvori oči i reci: MISLI SE TI. Kažem ti da ću se ja misliti. Protivno je predanju zabrinutost, uznemirivanje, te misliti na posljedice nekog čina. To je isto kao komešanje djece kada zahtijevaju da mama misli na njihove potrebe i oni to hoće, uplićući svoje ideje i svoje dječje kaprice, u njezin rad.
Zatvorite oči i pustite da vas nosi struja moje milosti, zatvorite oči i pustite me da djelujem, zatvorite oči i ne mislite na sadašnji čas, odbijte misao na budućnost kao napast. Odmarajte se u meni, vjerujući mojoj dobroti i kunem se svojom ljubavlju da ako mi kažete s ovim raspoloženjem: "MISLI SE TI", ja ću potpuno na to misliti, utješit ću vas, osloboditi i voditi. A kad vas moram voditi drugim putem od onoga što ste vi zamislili, ja vas poučavam, nosim vas u svom naručju, jer nema moćnijeg lijeka od mog posredovanja s ljubavlju. Ali, mislim se samo onda kad vi zatvorite oči.
Vi ne možete spavati, vi hoćete sve procijeniti, sve ispitati, na sve misliti, i tako se prepuštati ljudskim silama ili još gore ljudima pouzdavajući se u njihovo posredovanje. To je ono što smeta mojim riječima i mojim vidicima.
O, koliko ja želim od vas predanje, da bih vam mogao iskazati dobročinstvo i kako se žalostim, kada vas vidim uznemirene. Sotona upravo teži tome da vas uznemiri kako bi vas oteo iz mog djelovanja i učinio vas plijenom (žrtvom) ljudskih inicijativa.
Pouzdajte se zato samo u mene, odmarajte se u meni, predajte se meni u svemu. Ja činim čudesa srazmjerno potpunom predanju meni, a nikakvom pouzdanju u sebe; ja posipam blago milosti kad ste vi u potpunu siromaštvu.
Ako imate vaše izvore, pa i neznatne, ili ih tražite, vi ste na ravnom polju, slijedite dakle prirodni tijek u koji je često upleten sotona. Nitko od onih koji su raspravljali ili mozgali, pa niti sveci, nisu činili čudesa. Djeluje božanski onaj tko se prepušta Bogu.
Kad vidiš da se stvari kompliciraju, reci zatvorenim očima duše: ISUSE MISLI SE TI! i rastresi se (skreni pažnju na drugo) jer je tvoja pamet oštroumna .... Za tebe je teško vidjeti zlo (nesreću). Često se pouzdavati u mene, rastresti se od sebe. Čini tako u svim tvojim potrebama. Činite tako svi i vidjet ćete velika, neprestana i tiha čudesa. Kunem se svojom ljubavlju. Ja ću misliti, budite sigurni.
Molite uvijek s tim raspoloženjem predanja i uživat ćete velik mir i velik plod, pa i onda kad vam dajem milost žrtvovanja, nadoknade i ljubavi, što ih nameće trpljenje. Izgleda ti to nemoguće? Zatvori oči i reci svom dušom: "ISUSE MISLI SE TI !" Ne boj se, ja ću misliti, i ti ćeš blagoslivljati moje ime ponizujući samog sebe. Vaše molitve ne vrijede koliko vrijedi ovaj ugovor pouzdanog predanja, sjeti se dobro toga. Nema devetnice učinkovitije od ove: "O Isuse, predajem se Tebi! Misli se Ti" "Predaj se Mome srcu, i vidjet ćeš" Hoću da vjeruješ mojoj svemoći, a ne tvom djelovanju; i da nastojiš staviti u pokret Mene, a ne sebe drugima. Traži moju intimnost, usliši moju želju da te mogu imati, obogatiti, ljubiti kako ja hoću. Ne brini, pusti me da izlijem na tebe svoju svemoć.
Ako ostaneš blizu mene i ne budeš se brinuo da radiš po svojem računu, da trčiš završiti, za reći da si učinio, pokazat ćeš da vjeruješ u moju svemoć i ja ću intenzivno radit s tobom kad budeš govorio, išao, radio, kad budeš u molitvi i kad spavaš, jer mojim ljubimcima dajem potrebno i u snu (Ps 126).
Ako ostaneš sa mnom i ne budeš trčao ni brinuo se za nijednu svoju stvar, već ćeš je prepustiti s punim pouzdanjem Meni, ja ću ti dati sve ono što ti je potrebno po mom vječnom planu. Dati ću ti osjećaje koje želim od tebe, dat ću ti veliku samilost prema bližnjem i učinit ću da govoriš i radiš ono što ja hoću. Onda će tvoje djelovanje proizlaziti od moje ljubavi.
Ja sam, ne ti, s tvojom aktivnošću, moći ću učiniti nove sinove, rođene od Mene. Ja ću ih učiniti toliko više koliko ti budeš htio biti pravi sin kao moj Jedinorođenac, jer to znaš "ako budeš vršio moju volju bit ćeš moj brat, sestra i majka", da bih se ja mogao roditi u drugima, jer ću proizvesti nove sinove, služeći se pravim sinovima.
Ono što ćeš ti učiniti da bi uspio sve je dim u usporedbi s onim što ja činim u tajnosti srdaca za one koji ljube. "Ostanite u mojoj Ljubavi...ako ostanete u Meni i ako moje riječi ostanu u vama tražite što hoćete i bit će vam.(Iv;59)

Isuse ja se uzdam u te.