www.tebe-trazim.com

Ja imam jedno svjedocanstvo, Gospodin je ucinio malo cudo u mom zivotu, (za mene veliko cudo). jos od osnovne skole brat i ja smo se udaljili, on je 4godine stariji od mene i za njega bi bilo ponizenje da ga netko vidi sa mladjom sestrom, sto mene jako bilo i fali mi njegove ljubavi, zagrljaj, poljubac, fali mi osjecaj sigurnosti koji bi sestra trebala imati uz svog brata. Par puta sam mu se pokusala pribliziti, poljubiti, zagrliti ali bi me on uvijek odgurnuo od sebe. No u zadnje vrijeme moj braco meni polako otvara svoje srce, razgovara sa mnom, cak me i zagrlio par puta, pa i poljubio-pred prijateljima . To je veliko cudo koje Gospodin cini za mene i za to mu velika hvala i slava!!!
Blagoslivljajmo Gospodina!!!

Evo da vam malo priblizim to kako Gospodin svakodnevno cini cuda za mene, mala ali meni jako bitna. Npr. u srijedu popijem ogromnu kolicinu kave ujutro, ne stigem jesti i izjurim iz kuce, cijeli dan jurim i ne stignem si kupti nista za jesti, dodjem na posao (prvi dan) i mislim si Boze mili kako cu izdrzati pa vec mi je muka, kad ono cura koju tek drugi put vidim mi daje pecivo jer joj je viska a da ju nisam ni trazila, taj dan idem na zajednicu koja pocinje u pol 8 a ja radim do pol 9, mislim si ne stignem ni na kraj kad druga cura zivi blizu sigeta i odveze me tocno do crkve pa sam stigla bar na pola , poslije mi jedna gospodja da jaffa keksiće, dodjem doma na krevetu nadjem svoju omiljenu cokoladu , Gospodin mi je cijeli dan priredjivao iznenadjena, nije li divan ? I u cetvrtak izjurim iz kuce, ne uzmem si sal a vani hladno, nadjem se s frendicom, kad ona mi kupila SAL !!! ma Gospodin je predivan i zna sto nam treba!!!!

Obilje Bozjeg blagoslova!!!

Evo dragi moji sinoć sam se vratila iz Međugorja gdje sam dočekala Novu Godinu pa da vam malo opišem taj predivni doček. Zapravo počet ću od Božića. Ovaj Božić mi je bio nekako najteži, ne znam, neka neobjašnjiva tuga u srcu, išla sam svaki dan na zornicu, prikazivala Isusu te svoje osjećaje ali oni su i dalje bili tu, no ipak je s Njim sve lakše. Do sad sam svake godine išla na ponoću sad ni to, no zbog ponoćke nisam tako tužna jer sam išla ujutro sa svojim dragi djedom na zornicu, bilo nas je svega 16 osoba u crkvi no bilo je prekrasno, bez petardi u miru dostojno smo dočekali našeg Kralja, onako mirno, u zraku se osjećala ljubav, poniznost i veselje, posebno mi je bilo drago jer sam išla sa djedom nastojala sam što više vremena s njim provesti, ja ga silno volim i kad gledam kako stari i mijenja se jako uplašena jer nikad mi nitko od bližnjih nije umro i zaista ne znam kako ću to prihvatiti, imam osjećaj da će i moj život tada stati. Cijeli Božić mi je bio obavijen neko tugom, jedinu radost sam osjećala pri pomisli da se mali Isusek rodio u mom srcu. Nisam išla ni van, niti rodbini, vrijeme sam uzalud potrošila, čak nisam mogla niti duhovne vježbe odraditi, evo i sad kasnim tjedan dana, kad razmatram rođenje Isusovo samo plačem i plačem tako da nisam mogla razmatrati jer nisam imala prostor gdje bi bila sama sa svojim Isusom. Ovo mi je bio jedan od najtežih Božića, no za Novu Godinu se Gospodin pobrinuo da bude najbolji doček do sad.
Krenuli smo u subotu ujutro, nisam imala neka velika očekivanja no radovala sam se što idem u Međugorje jer mi je tamo naravno uvijek lijepo. Do sad bi uvijek molila za sebe i za sve ostale prema njihovim potrebama, spomenula bih njihova imena i njihove potrebe no samo hodočašće bi posvetila za svoje potrebe, to su uglavnom mir u obitelji, da položim ispite na fakultetu te ono što me često najviše muči za dečka odnosno budućeg bračnog druga, no kako još nemam mir u obitelji kakav bi trebao biti, fax ide sve gore, a dečka ni na vidiku odlučila sam učiniti neke promjene, to sam već predala puno puta Gospodinu i On zna za to i učinit će što treba kad bude trebalo, ovaj put sam odlučila cijelo svoje hodočašće i svaku žrtvu posvetiti tome da moji striko i strina dobiju bebu, oni su već 8 godina u braku i tako vole djecu, silno bi ih htjeli imati. Baš kad sam se vraćala s njima iz Bosne (tamo provodim svake Božićne praznike) spomenuli su to da ne bi bilo za njih veće sreće da idući Božić dočekaju sa još jednim članom obitelji, tada mi se srce cjepalo i u tom trenutku sam odlučila svoj put u Međugorje posvetiti tome, dragi moji ako se ta beba rodi to će biti najvoljenije i najiščekivanije dijete u našoj obitelji.
Dan prije polaska u Međugorje sam počela kašljati, grlo me boljelo, jedva sam disala i bilo je sve gore, a ja inače nisam nikad bolesna, bojala sam se da će mi to pokvariti put. U subotu smo stigli tamo moja prehlada je i dalje bila tu ali hvala Bogu nije bilo gore, još u sobi nismo imali grijanje kako tamo svako malo nestaje struje. U nedjelju smo išli na Križevac i odlučila sam ići bosa bez obzira na posljedice, sutradan na Podbrdo također, ja vam inače u ljeto na +40 spavam u čarapama a sad kad sam se penjala po tom hladnom kamenju na kojem je bio još mraz izdržala sam bez nekih većih problema i moja prehlada ne samo da nije se pogoršala već sam i ozdravila, unatoč hladnim sobama, hladnom kamenju ja sam ozdravila!!!!! Cimerica mi je bila prijateljica vama poznata pod nickom cvjetić, skupa samo se smrzavala i uživale i nadam se da će vam i ona svoje doživljaje ovdje iznijeti, ako uspijem stavit ću i neke slikice.
E sad ponedjeljak, polako se bliži sam doček, u 17h smo gledali žive jaslice, dragi moji kako je to divno, u svom životu ljepši prizor nisam vidjela, prikazani su prizori kad je Anđeo Gabrijel navijestio Mariji, njihov dolazak u Betlehem, popis stanovništva, kada su tražili smještaj i napokon samo Isusovo rođenje, a ta beba tako prekrasna živahna, pastiri su plesali, tri kralja su stigla svi su slavili rođenje Spasitelja, a Josip je bio tako divan, tako je bio brižljiv prema Mariji i Isusu, nemoguće opisati riječima.
Zatim smo u žutoj dvorani onoj iza crkve, jer je u crkvu bilo nemoguće ući, na sam doček je podijeljeno preko 8000 hostija, čekale 22h kada je počelo klanjanje koje je trajalo do poslije ponoći, tako je bilo predivno, zatim je bila sveta Misa i konačno smo se svi skupili u pansionu i slavili do jutra. To mi je bio prvi doček Nove Godine bez suza i bez ikakvih nereda, čak sam i plesala što inače ne radim ako malo ne popijem jer me sram .
Kad sam se vratila kući Gospodin me iznenadio s mirom u obitelji , inače bi tata uvijek nešto gunđao na mene kad se vratim tak sa seminara ili iz Međugorja, čak nije bio ljut što je morao on doći po mene na Siget jer to inače čini brat a njega nije bilo, nego je bio sretan. Eto, toliko od mene, bilo je toga još, Gospodin je liječio neke moje rane učinio puno malih čuda za mene u ta 4 dana, no i ovo što sam napisala je previše i vjerojatno se mnogima neće dati čitati.

Neka vas sve Gospodin blagoslovi i čuva!!!!

Evo dragi moji opet ja sa svojim svjedočanstvima , šta mogu kad mi Gospodin tako puno daje, tako je divan i velikodušan. Ne znam otkud bih počela, to mi je uvijek nekako najteže, hm, tema je zaljubljivanje .
Da bi me bolje razumjeli počet ću od osnovne šk….negdje u 3., 4. razredu ja sam se prvi put zaljubila u jednog dečka iz razreda, onak ona dječja ljubav, no znate kako to kod djece ide, zezaju te, na ploči na klupama pišu imena … tako da je taj dečko to saznao i 'vikao' na mene kako se usudim biti zaljubljena u njega i sl. ….uglavnom moje dječje srce je to jako povrijedilo i tad su mi se nagomilali i ostali problemi i rane s kojim sam se morala sama nosit jer nisam se usudila roditelje s tim opterećivati, no neću sad o tome jer nije tema mog svjedočenja i odužilo bi se previše.
Nakon tog prvog zaljubljivanja u mom srcu je nastala blokada, više se nisam mogla zaljubiti, ako bi mi se netko i sviđao bar malo ne bi to nikome rekla iz straha da opet ne doživim isto i potisnula bi bilo kakve osjećje. Imala sam ja dečke ali to sve bi trajalo par tjedana jer nije bilo osjećaja, u 3. srednje sam počela hodati s jednim dečkom, nisam bila zaljubljena, ali tijekom vremena sam ga zavoljela, na kraju sam bila ovisna o njemu, cijeli mi se život vrtio oko njega, a on je to itekako dobro iskorištavao, šta god je radio sve bi mu oprostila, psihički me zlostavljao do ludila, bio je bolesno ljubomoran, godinu i pol smo bili skupa i da sam još mjesec dana bila s njim mislim da bi se il ubila il na psihijatriji završila, no Gospodin je imao drugi plan za mene, Gospa mi je pomogla da se trgnem iz svega toga, još dok sam bila s njim u Medjugorju sam se zavjetovala Gospi na čistoću i zamolila je za pomoć, no on je i u tome vidio neku urotu i prijevaru, naši odnosi su mi postali nepodnošljivi i koliko god nisam mogla bez njega tako nisam više mogla ni s njim jer je to bio pakao, tada sam uz pomoć molitve, posta, Svetog Pisma, žrtve i ogromne Majčine i Gospodinove ljubavi uspjela se izvući, i preboljela sam to brže nego sam mislila da ću moći, rana je bilo puno no Gospodin ih sve čudesno liječi, usudila bi se reći da ih je i izliječio, ostala je možda još koja sitna. Poslije njega sam mislila da neću više voljeti, a htjela sam, moje srce je tako čeznulo za ljubavi, možda i previše, sad to shvaćam, bila sam tako nestrpljiva, nisam shvaćala da Gospodin želi zaliječiti moje rane i izgradit me kao kompletnu osobu za mog budućeg dragog, ja sam tada mislila da te rane neće nestati dok ne budem opet imala pravu ljubav, iako ona zapravo nije bila prava, mislila sam da ih samo ljubav može izliječiti, toliko mi je ljubavi i zagrljaja falilo, istina može ljubav zalječit te rane, ali samo Gospodinova ljubav.
Tada sam se odlučila moliti da mi Gospodin pošalje pravu osobu za mene, moju drugu polovicu, molila sam se za tu osobu iako nisam znala tko će to biti, molila sam Gospodina da ga pripremi baš za mene i mene za njega, punila sam svoje srce ljubavlju i čekala kad će mi Gospodin poslati tu osobu, da ga mogu ljubiti cijelim srcem svojim.
Ponekad bih izlazila s nekim dečkima i mislila možda je to taj, no uvijek bi loše završilo, zanimljivo je i to da bih ja uvijek tako kad upoznam nekog dečka i npr. trebam ići s njim na kavu sanjala ga kako me maltretira bilo psihički bilo fizički, ne znam je li to bilo podsvjesno ili mi je Gospodin davao znakove da to nije taj, bar 5-6 puta mi se to dogodilo.
Ovo se moje svjedočanstvo zaista odužilo, ali moram sve reći kako bi bolje shvatili.
E sad počinje ono o čemu sam zapravo htjela pisati prije par mjeseci, ne znam točno možda 9.-10mj. ja sam u masi ljudi na Sigetu na zajednici srijedom (Maranatha) uočila jednog dečka(odmah ću vam reći da se zove Matija da kasnije lakše skužite), inače sam u slavljeničkom timu tako da vidim sve ljude tamo tj. vid mi je slab pa ih ne vidim dobro , ni mamu ne prepoznam među svim tim ljudima ali tog dečka sam uočila, nije se isticao ni po čemu posebno no moj pogled je svejedno letio tam di je on, no ja sam to uspješno zanemarivala, tako par puta.
Onda jednog dana ja na netu, na TT forumu ja naletim jednog dečka- Tomislava spominje on kak je u jednoj zajednici mladih i ja ga pitam jel na Jarunu on kaže da i da mu je super a taj dan je bila srijeda kad ja idem na Siget i prije neg sam otišla na Siget ja mu kažem da ima zajednica na Sigetu da dođe da će mu biti super isto kao i na Jarunu samo više ljudi i onda sam otišla na Siget nisam stigla vidjeti odg. Kad sam se vratila sa Sigeta odem na net i vidim poruku od Tomislava i kaže da je bio na Sigetu i da ide i tamo i ja mu se opišem i mene je lako uočit sa moji frizom i on kaže da me vidio i objasni di je on bio i tam di je on objasnio ja sam gledala onog Matiju i veli on meni da ćemo se sutradan upoznati na Jarunu da će on doći do mene kad ja njeg ne poznam. I upoznamo se mi kad je kasnije vidim da je on u sjedi pored Matije. Nakon par dana opet na Sigetu ja njega vidim s tim Matijom oni FRENDOVI!!! I on nas upozna, kasnije opet nakon par dana taj isti dečko-MATIJA nama dođe u band svirati bubnjeve, ja si mislim o Bože moj. Ok, ja opet ignoriram crvića u svom želucu, kad je bio onaj seminar u Sesvetama (Damian Stayne-valjda se tak piše) 4 dana smo bili skupa u društvu od pol 9 do 23h, leptirići u mom trbuhu su bili sve aktivniji i posve nepoznat osjećaj se budio u meni.
Zatim ja TTu vidim jedan dečko traži molitvu za dečka/curu i ja kak ju imam napišem mu i kasnije nakon par dana pita mene Matija jel moj nick taj i taj na tom i tom forumu ja odg.da.

Onda na Jarunu voditelj nam je rekao da na papiriće napišemo naša imena i prezimena i da ćemo kasnije izvlačiti i koga izvučemo moliti ćemo se za tu osobu da za Božić i Novu Godinu dobije ono što njegovo srce najviše treba i ja sam imala predosjećaj da ću dobiti baš njega i stvarno od mnoštvo papirića ja izvučem baš njegovo ime i prezime. Tad sam već bila zbunjena i mislila si 'Bože jel ti to meni nešto govoriš? Pliz daj mi neki konkretniji znak'.
Onda u Medjugorju (Nova Godina)u masi od preko 8000 ljudi ja često naletim na njega od svih naših ljudi baš na njega, onda se mi i slikamo skupa , moji leptirići su postajali sve aktivniji i aktivniji .
Onda na sam doček ja po stoti put Bogu kažem 'pliz Bože daj mi bar još jedan znak, evo ako mi ga šalješ i ako je on za mene daj nek me pozove da plešemo' i nakon nekog vremena on dođe do mene i pita me da li želim s njim PLESATI!!! Unatoč mom neumijeću plesanja ja sam morala plesati kad sam Boga to tražila, a srce mi je lupalo 1000 na sat.
I tako ja i dalje zbunjola odlučim se i dalje moliti pa nek mi opet pošalje neki znak, ja sam vam pravi nevjerni Toma .
Osjećala sam se tako zbunjeno i smušeno, nisam se nikome usudila ništa reći da ne bi opet bila povrijeđena, da ne bi vršili ostali na mene pritisak, molila sam Gospodina da me što prije oslobodi tih muka, ali bile su to slatke muke, u biti ja tada još nisam shvaćala da sam se ZALJUBILA , i tad sam se sjetila riječi fra. Smiljana da će mladi znati kad je za njih dečko ili cura, da su zaljubljeni, osjetit će toplinu oko srca, leptiriće u trbuhu, hehe pa to su ti moji leptirići došla sam do zaključka, rumenit će se obrazi u nj blizini, moji su ko semafori gorili (bar sam se ja tako osjećala).
I tako sam se ja i dalje molila da mi Gospodin pošalje još znakova il nek potakne Matiju da traži moj br. jer ja nisam imala snage ni hrabrosti za to. Kad u nedjelju 6.1. meni Mario (voditelj slavljeničkog tima, jako dobra osoba, prijatelj, zapravo mi je kao tata) šalje poruku i pita me kako sam, da mu izgledam izgubljena zadnjih dana, jel sve ok, jel me kakav dečko muči…i onda je svojom vještinom sve izvukao od mene i na mene malo 'vikao' jer sam tolike znakove zanemarila, da me ne smije biti strah jer je to od Gospodina i onda kad sam mu rekla i o kome se radi otkrio mi je da mu je Matija rekao da je zaljubljen i on u mene, da se moli već neko vrijeme da mu budem cura, al da ga je isto strah i sram i da je također dobivao znakove od Gospodina. Isti dan mu Mario da moj br. i mi se dog.za kavu sutra dan. E sad vidite čuda i tu: trebali smo se naći na trgu, i ja sam se odlučila prije tog pomoliti u crkvi da Gospodin blagoslovi taj naš susret i vodi ga u pravom smjeru, i mislim si da idem u Petrovu crkvu koja mi je usput il u katedralu što mi je malo dalje, i ja sam jednostavno morala ići u katedralu tako sam osjećala, i znate tko je tamo bio-Matija!!! On je osjećao da ću ja biti tamo, znao je u srcu, Gospodin mu je dao spoznaju . Dragi moji on je u meni pobudio sasvim nepoznate osjećaje, predivne, ja ne mogu to opisati, ne znam čime sam sve to zaslužila, Gospodin je tako dobar, predobar, silan, Njegova je ljubav ogromna. Nitko me nikad nije prihvatio i cjenio takvu kakva jesam kao on , što su drugi dečki smatrali manama on smatra vrlinama, različiti smo tamo di trebamo biti, upotpunjujemo jedno drugo a opet smo tako i slični u nekim stvarima, želimo živjeti u čistoći i uz Majčinu i Gospodinovu pomoć hoćemo, za sad je sve super i savršeno, možda neće uvijek tako biti ali Gospodin je uz nas i On nas je spojio, trenutno uživam u svakom trenutku s njim i vjerujem da ću još dugo uživati , no i doma se situacija mijenja, tata mi ni riječi nije protiv njega rekao, samo me zeza na pozitivan način , inače on nije sretan kad bih ja imala dečka al sad ni ništa ne prigovara, mami je ok, brat postaje sve bolji prema meni, Gospodin mi šalje toliko blagoslova i milosti, kišu milosti je spustio na mene u ovoj Novoj godini, zaliječio je puno mojih rana, ma puno puno toga a tek je prvi mjesec, što će tek biti do 12. J))), evo samo još oko faksa da mi pomogne i zaista nemam pravo više ništa tražiti.
Evo puno toga sam napisala malo tko će pročitati ali morala sam vam napisati što je Gospodin učinio za mene u tako kratkom vremenu, hvala Mu i slava

Sve vas ljubim ljubavlju Gospodnjom, nek se obilje Božjeg blagoslova izlije na vas!!!!

dragi moji nemam puno vremena za pisanje ni za citanje pa sam samo na brzaka škicnula u vasa svjedočanstva, pa evo i jednog mog za mene veeelikog: nakon godinu dana sam prošla kolokvij, godinu dana sam stagnirala neznam zašto jer sam učila, ali to nije sad ni bitno, sutra imam jos jedan pa ako moze jedna molitvica jer mi je to predmet iz 1. godine i mogla bi imati velikih problema ako ga ne prodjem,

a sad jedno negativno svjedočanstvo, zadnjih dana, tj. zadnih tjedan-dva imam uzasne strahove, samo naveče kad idem spavati, zapravo ne mogu zaspati zbog straha dugo u noć ili i ako zaspim probudim se, srce mi lupa 100 na sat, čak ponekad i plačem od straha, išla bih s roditeljima spavati ali ne zelim Zlome pružiti taj gušt da me do te mjere plaši a i sram me,
ne znam jeli to nešto u psihi ili me Zli zbog nečeg napastuje, molim zaštitne molitve i ostale, zaspim uz molitvu ali opet se budim sa strahom, i imam osjećaj da je on-zli tu pored mene ponekad me strah i okrenuti se na drugu stranu kreveta, mozda bi mi bilo lakse da spavam s upaljenim svjetlom ali sta ako time vrijedjam Gospodina i jel bi to značilo da nemam dovoljno pouzdanja u Njega? imala sam sličnih problema prije 3-4godine ali sam imala razlog i bila sam tek na početku obraćenja, vjere... sad ne znam zašto mi se to dogadja
Ako moze molitva i savjet,

Božji blagoslov

Hvaljen Isus i Marija,
to sam ja maya_mary samo pod novim nickom jer nisam se nikako mogla logirati pod onim starim, citirala sam ovo gore navedeno jer bi htjela sa vama podijeliti jednu lijepu vijest vezanu uz taj citat . evo već je prošlo 2 godine od toga citata, stric i strina nisu dobili bebu ali su zato dobili 2 curice na usvajanje, sestre od 3 i 6 godina, još nam nisu došle jer su u fazi prilagodbe ali se dosta brzo prilagođavaju i svi smo jako jako sretni zbog toga, ovaj događaj je zaista čudesan i od Boga jer su oni tek prije 2 mjeseca poslali zahtjev u taj Centar i na posvajanje se zaista dugo čeka i po par godina a oni su eto već dobili .

E a sad druga lijepa vijest , Matija i ja smo se zaručili i u 6 mj. je svadba, Gospodin je to sve lijepo isplanirao i velika Mu hvala i slava za to, šaljem vam pozdrave, puse i Božji blagoslov!!!

Maya_Mary...čestitam..predivno..Neka Vas blagoslovi Bog i podari vam svoju puninu!

Predivne vijesti Bogu hvala ,a tebi draga
i tvom zarucniku jedan veliki i
obilje Bozjeg blagoslova i ljubavi u narednim
godinama vaseg zivota.

Prekrasno svjedočanstvo...i iskrene čestitke

BVB

Bogu hvala i Slava,.. kako je divno prepoznati Bas Njegovu Volju u Nasim Zivotima...

iskrene cestitke,.. i nek vas prati obilje Bozjeg Blagoslova, Zastite i Ljubavi,..