www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 10:31

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 4 post(ov)a ] 
Autor Poruka
 Naslov: Tomy108
PostPostano: 21 sij 2009 12:28 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 02 stu 2007 15:03
Postovi: 68
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Imam 21. godinu, dolazim iz Zagreba, 3. sam godina FER-a. Sada malo o mom duhovnom životu. Kao klinac sam ministrirao, do negdje 8. razreda. Tada je krenuo pubertet, društvo, izlasci i ostale gluposti. Ali, sve u svemu, ne mogu reći da sam bio nešto previše zaglibio, škola, kasnije faks, sve je išlo. Sve svjetovne obavaveze sam uredno izvršavao. Nedjeljom sam na misi bio više manje redovit. Molio sam se svaku večer. Tu i tamo sam radio neke gluposti, ali uvijek sam se uspio izvući. S aspekta nekog moralnog stajališta koji danas vlada, bio sam vrlo "moralan." I onda, u 3. mjesecu ove godine dolazi do preobraćenja (s tvrdog ateizma) jednog kolege s faksa i njegovog cijelog društva. Počeo je tjedno odlaziti u molitvenu zajednicu (u sklopu karizmatskog susreta), pa je i mene pozvao da dođem. Tako sam ja u, 6. mjesecu negdje, počeo dolaziti u tu zajednicu. Svidjelo mi se, osjećao sam se da mi je tamo mjesto. Preobraćenje je došlo u 9. mjesecu kada je bio Tabor u Domu sportova. Odlučio sam na to ići, iako mi prije to ne bi palo na pamet. Prije sam smatrao da sam imao dobar odnos s Bogom (naspram drugih ljudi i vrlo dobar), prema vjeri i da nema potrebe za jačanjem istog. Prva dva dana sam išao sam tamo, jednostavno sam imao osjećaj da moram biti tamo. Trenutak kada sam se preobratio jest bio dok je fra. Linić pričao dio iz evađnelja kada je Isus došao farizeju Šimunu u kuću i kada mu je jedna žena - bludnica, suzama oprala noge. Nakon toga je Isus, izmeđuostalog, rekao farizeju "Ova te žena pretekla u ljubavi". Ja sam se u tom trenutku osjećao kao taj farizej. Kako je objašnjavao Linić, pristojan život, poštovao sve zapovijedi, ugledan građanin bez ikakavih skandala. Ali to nije bilo ljubi Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim. I to sam ja tada osjetio i od tada sam se, mogu reći, preporodio i krenuo novim životom. Sve je krenulo prema boljem. Svaki dan je postao "Dan što ga stvori Bog, radujmo se Bogu kličimo". Sve je odjednom postalo jasno. Prestao je onaj osjećaj lutanja, kada ne znaš kuda ide tvoj život i što u biti želiš, kada te ništa uistinu ne usrećuje, što me je dosta mučilo neko vrijeme. Sada znam da idem ravno k Isusu u zagrljaj i to je ono što želim. Odjednom na misi nije više bilo dosadno, svaka riječ je dobila smisao, došao je onaj pravi mir Gospodnji nad mene, počeo sam bolje spavati, postao sam odmorniji, prestao sam se bojati pasa, razgovora s nepoznatim ljudim, nervoza prije ispita je jednostavno nestala. Odjednom shvatiš i smisao bredbračne čistoće i koliko je ona u biti važna i koliko ti se odražava na život. Odmah je došla i volja za duhovniim uzdizanjem, počeo sam čitati Bibliju i vjerski tisak, šlušati HKR mjesto narodnog, tražiti na netu stranice vjerskog sadržaja, tako sam našao i ovu. I eto, sada sam ovdje što se nadam da je početak jednog dugog i sretnog puta.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 21 sij 2009 13:10 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 02 stu 2007 15:03
Postovi: 68
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Ovaj vikend nisam bio doma u Zagrebu. U subotu sam zaružio i napio se. Cijelu nedjelju mi je bilo zlo. Kada sam se navečer vraćao vlakom u Zagreb, još mi je bilo gore pa sam pola sata prije glavnog kolodvora otišao u WC i povraćao. Nisam više mogao izdržat. Odmah mi je bilo bolje, ko da ništa nije bilo. Čim sam sišao iz vagona, čim sam nogom kročio na kolodvor, zavrtilo mi se u glavi. Kada sam sjeo u auto, odamh me udarila tresavica. Došao sam doma i prikovao se uz krevet, imao sam 38,3°. I razmišljao sam zašto Bože sada, kada u utorak do subote idem u Topusko na neku radionicu. Sve besplatno. I razmišljam i pomislim da možda Bog ne želi da idem tamo. I kažem otprilike ovako: "Bože, evo ako je ova bolest zato jer ne želiš da idem u Topusko, evo shvatio sam. Evo ne idem. Ali molim te, ozdravi me da mogu neke druge poslove obavljati." Istoga trena sam se počeo osjećati bolje, otišao sam na WC (do tada sam se jedva mogao pomaknuti na krevetu), izmolio dio iz molitvenog lanca, neš malo sjedio, pojeo komdaić kiflice (prije sam probao komadić kruha staviti u usta, odmah sam pljunuo). Temperatura je i dalje bila tu, ali mi je bilo puno bolje. Ujutro sam imao 37.2, za sat vremena je i to nestalo i ja sam bio ko nov.
Je li ova bolest bila kazna, je li se meni trebalo na tom putu nešto loše dogoditi ili sam potrebniji ovdje u Zagrebu, ne znam. Ono što znam da je Bog utjecao i da je to za mene dobro.
Slava Isusu.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 21 sij 2009 13:20 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 02 stu 2007 15:03
Postovi: 68
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Napisao sam malo opširnije svjedočenje.

Farizej

Mnogima je potrebno dotaći dno da otvore vrata srca i puste Isusa untra. Čitajući mnoga svjedočanstva, neki bi mogli krivo zaključiti kako je to dno neophodno za obraćenje. I zato mnogi pogledi sa strane vide vjeru kao jedan oblik psihoterapije kojom su se neki ljudi izvukli iz patnje ovoga života, kojom su izlječili neke svoje psihičke probleme. Ukratko, da je sve to u njihovoj glavi. Nekome je očito potreban psiholog, nekome tablete, a nekome Isus, kažu. Bolje da mole krunicu, nego da se drogiraju. I meni često govore da je Isus u toj mjeri (kao da je Kristova ljubav mjerljiva) za one koji imaju problema u životu, za one koji su se drogirali, koji su psihički nestabilni, koje su roditelji zlostavljali, za luđake, za stare babe, za usamljene ... To nije istina. On je za svakoga. Evo ja svjedočim, koji sam mislio da imam sve, da nisam imao ništa dok Isus nije ušao u moj život.
Zovem se Tomislav. Rođen sam u Zagrebu u "kršćanskoj" obitelji. Godinama sam bio ministrant, do negdje 7. ili 8. razreda. Prestao sam jer me je bilo sram. Iako mi se nitko zbog toga nije rugao, ja sam se osjećao neugodno da me ljudi vide iza oltara, bojao sam se da će me odbaciti, da se kao takav neću moći uklopiti u društvo. Moja vjera je bila mlaka. Išao sam ja više-manje svaku nedjelju na misu, jedva čekao da završi da to obavim, jer to se "mora". Ne zbog roditelja, nikada me nisu tjerali. Majka je isto išla svake nedjelje na misu, ali vjerujem da nebi dizala buku ako bih ja od mise odustao. Osjećao sam da je to moja obveza prema vjeri. U Boga sam vjerovao, i svaku noć sam se molio. Vjerujem da me je upravo to spasilo od raznih gluposti u koje sam zapadao tokom puberteta.
Gledajući iz jedne druge perspektive, u životu mi je bilo i više nego dobro. Ocijene su uvijek bile vrlo dobre, u srednjoj školi, a kasnije i na fakultetu. Imao sam dosta prijatelja, dobrih prijatelja. Novaca sam uvijek imao, puno više nego što mi je bilo potrebno. Tada sam smatrao da nemam potrebe za nekom roditeljskom ljubavlju, da nisam ja taj emocionalan tip. Sada vidim da je to zato, jer sam tu ljubav oduvijek imao . Nekakvih cura sam isto više manje imao. Istina, znao sam raditi neke velike gluposti iz kojih bi se isključivo Božjom pomoću izvlačio, poput opijanja, marihuana i sl. Ali, "to su svi radili" i to je bilo "normalno", tako da to nisam uzimao u obzir. Tada sam mogao reći da nisam imao ma baš nikakvih problema. Danas vrteći film unazad vidim da je problema bilo, samo što ih ja kao takve nisam prepoznavao. Meni je sve bilo super i sada će se netko zapitati što je meni Isus trebao u takvom životu.
Negdje nakon što sam krenuo na fakultet, nakon što sam se oslobodio pubertetskih hormona koji su mi dosta iskrivljavali sliku o svijetu, počeo sam uviđati nekakvu rupu u svom životu. Kao da nešto nedostaje. Kao da nisam cjelovit. Ponekad bih razmišljao o tome i nikako nisam mogao naći odgovor na pitanje što je to. Imao sam obitelj, prijatelje, djevojku (tada se to čitalo dobivao sam redovito), novaca, fakultet je išao odlično. Mislio sam da mi fali ljubav prema nekom hobiju. Vidio sam da svatko ima nešto čime se bavi. I prije sam nesvjestan tog problema tražio se u nečemu, ali početni entuzijazam za time je brzo spslasnuo. Tako sam neko vrijeme išao na utakmice, probao sam s pecanjem, dugi niz godina sam se bavio sportom, skupljanje maraka, ronjenje, biciklizam, kada sam navršio 18 krenula je ona faza opsjednutosti s autima, dionice, igrice na kompjutoru, fimovi ... Kako bih se ja brzo zagrijao za nešto, još bih se brže i ohladio. To bi samo na trenutak popunilo tu moju prazninu, ili bolje rečeno, na trenutak je izgledalo tako.
Na fakultetu sam upoznao jednog dečka. Tada je to bilo više poznanotvo nego prijateljstvo. Uglavnom, bio je ateist, ljevičar. Ne mogu se u biti točno sjetiti njegovih stavova, jer par puta kada smo se upustili u raspravu o politici, ratu, ideologiji bio bih pijan tako da se nikada nisam sjećao o čemu smo pričali. Uglavnom, nisam ja nikada previše obraćao pozornost na to. Bio sam ja tvrdi desničar, ali se nikada nisam voli svađati, tako da sam radije te teme izbjegavao. Da ne filozofiram sada previše, dogodilo se njegovo preobraćenje. I jednom, dva put na kavi iza predavnja, on spomene da ide u neku molitvenu zajednicu u sklopu Crkve i pitao me hoću li doći. I tako sam ja odlučio doći u Siget. I, za prvi dojam, jako mi se svidjelo biti tamo. To je bilo negdje u 6. mjesecu. Preko ljeta sam osjetio jednostavno da moram ići tamo. I bilo bi mi svaki puta sve bolje i bolje. Iako sam tamo sam dolazio. Trenutak mog ponovnog rođenja se dogodio u 9. mjesecu. Po gradu sam vidio plakate da neki fra Zvjezdan Linić ima neki seminar u Domu sportova. Traje 3 dana. Raspitao sam se malo o tome, i svi su rekli da je to super i da odem. Budući da je to 10 minuta pješke od mene, odlučio sam poći. Prvi dan mogu reći da mi je bilo fenomenalno. Drugi dan, pričao je fra Linić dio iz evanđelja kada je Isus došao na gozbu kod farizeja Šimuna i kada je odjednom u kuću ušla bludnica i oprala Isusu noge, kosom svojom ih obrisala i pomazala ga skupim uljima. Odjednom su se svi za stolom pobunili šta ona bludnica ima tu raditi. Farizeji su tada bili ugledni članovi društva. Ta riječ farizej je danas dosta omražena jer ih je Isus često prozivao, a na kraju su oni i skovali urotu protiv njega i dali ga razapet. U to vrijeme oni su spadali u vrh društva. Držali su se oni Zakona, živjeli bez skandala, bili su imućni i sl. I tada takvom čovjeku, koji ugošćuje Isusa, u kuću, za vrijeme zabave ulazi bludnica, najniži sloj, kriminalka i bestidnica i iskazuje Isusu neke geste. Isus kaže Šimunu: "Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza." Lk 7,44-46 Kako nastavlja fra Linić, Isus poručuje farizeju Šimunu: "Pretekla te je u ljubavi." To je bio trenutak moga obraćenja. Ja sam sebe vidio kao farizeja. Život ide super, obrazujem se, živim bez nekakvih skandala, ljudi imaju dobro mišljenje od meni, ali tada sam osjetio da to nije bilo "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim." Mt 22,37 I tu se nešto moralo promjeniti. Negdje sat vremena mi je dolazilo da se isplačem, ali sam zadržavao suze jer me je bilo sram da me drugi vide. Za to sam se poslije pokajao i sada svaki puta kada se sjetim toga trenutka, toga osjećaja suze mi naviru na oči. Ubrzo je postalo jasno kako je Isus ta praznina koja je trebala biti popunjena u meni. Nisam ga bio puštao u svoje srce. Kada sam to učinio, život je odjednom postao ljepši. Prestala su ona lutanja i traženja. Sada točno znam gdje želim ići, a to je k Isusu u zagrljaj. Polako su mise prestale biti dosadne, dapače, sada uživam u njima. Postala mi je jasna važnost svete čistoće koja mi je uvelike obogatila život. Ubrzo su i nestali neki problemi poput lošeg sna. Ja sam inače imao vrlo lagan san i mene su često ujutro ptice budile. Kada sam spavao u sobi je morao biti potpuni mrak jer i najmanje svijetlo mi je smetalo. Taj problem je jednostavno nestao. Prestao sam se bojati pasa. Prestale su nervoze kod upoznavanja novih ljudi. Dobio sam novi polet, novu snagu u životu - Duha Svetoga. Prepoznao sam poziv na svetost i apostolat koji je dan svakom čovjeku. Svakom danu se radujem jer je to nova prilika za približavanje Isusu i širenju Radosne vijesti. Slava Isusu. Aleluja.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostOvaj post je obrisan od tomy108 na 03 ruj 2013 08:01.
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 4 post(ov)a ] 

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 12 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr