www.tebe-trazim.com

Da i ja malo posvjedočim

Što sam prošla, nešto sam već napisala na
http://www.tebe-trazim.com/forum/viewtopic.php?t=939

A sad novo...

Već duže vrijeme molim za Božju volju, da se očituje i ispuni na meni za svjedočanstvo ljudima....

Moju dijagnozu već znaju ptice na granama, koliko sam ju puta ljudima prepričavala.....

Sad 29.10. sam s tatom nosila svojoj doktorici nalaze iz Zagreba od kontrola doktora, koje sam obavljala....sve je bilo u redu samnom....na povratku nazad, u autu me zabolila glava.... došla sam kući i izletila iz auta, otišla povratiti. mislila sam da mi je muka jer ujutro nisam jela, pa mi je mama dala jesti, ali nisam ni drugi zalogaj stavila u usta, a već sam trčala u wc...
Popila sam malo vode, pa i to povratila, tražila da mi mama skuha čaj, pa i to....ništa nisam mogla pojesti.... moji su me htjeli vozit na hitnu, al nisam ja htjela-mislim proći će me, možda je neka viroza....

Kako mi je postajalo sve gore, počela sam se tresti od straha i slabosti zbog povraćanja, pa su mi se noge počele oduzimati......

...Rekla sam tati da me drži, jer padam s nogu i neka me ipak voze na hitnu....

Moji su me odvezli na hitnu, al kad je doktor vidio hrpu mojih nalaza, rekao je da ipak idem u hitnu neurološku ambulantu, jer ne želi riskirati, pored tolike dijagnoze....

Neurologica je bila jako ljubazna i dobra, šokirana kad je vidjela šta sam sve preživjela....hrpa papirologije....

Jedva sam govorila...stalno mi je bilo mučnina...
Ovaj put nisam mogla okrenuti na dobro, niti koga nasmijati...doktorica nikad nije imala pacijenta ko mene.....

Odmah je zvala sve da mi obave sve pretrage...pregled očiju, dobila dvije infuzije, da mi se smiri mučnina i malo mi se vrati tekućina...
...bila sam bljeda ko krpa....

Obavili su mi CT, znala sam da nešto nije u redu, ali sam molila cijelo vrijeme Boga da ne padnem u komu opet i da mi se ne pogorša fizičko i psihičko zdravlje....

Kad su me smjestili u sobu, došao mi je neurokirurg, a ja sam odma počela ispitivati... Krvarenje u mozgu u području talamusa, niže do leđne moždine....centar za motorik, vitalne organe, osjetila......ma sve....da ne pišem...

Dobivala sam injekcije i infuzije 3-4 porcije .... bila sam ko nadrogirana, spavala sam....ošamućena...mamurna....

Morala sam strogo mirovati-zato toliki lijekovi...protiv bolova, za smirenje i ne znam za šta su ostale...

Ruka mi je bila izbodena ko švicarski sir od igala, pa mi je više bilo žao gledat one mlade sestre kak jedva bodu moje vene, koje su zbog dehidracije bile nikakve....
Rekla sam im nek se uče, nek bodu, da me ne boli, jer sam već otupila na bolove...

Bila sam u bolnici 5 dana, pa sam puštena na kućno liječenje i morala strogo mirovati.....skroz sam oslabila fizički.....al nisam ništa smršavila

Sad mi je već bolje, više mi se ne vrti u glavi kad se dižem....ne boli me glava ko prije 2-3 dana....osjetila su mi se normalizirala-nisam preosjetljiva na sve moguće.....

Još samo da napišem da sam svo vrijeme osijećala da će mi se nešto dogoditi, bilo mi je teško gledati moje koliko ih je to pogodilo, javila sam se na par brojeva, a sutradan su već svi znali šta mi je....molili za mene

Hvala svima na molitvama, koje su uslišane!

BVB!

Moje današnje, Božićno svjedočanstvo... za mene je najljepši dar koji sam mogla dobiti za Božić!!!!

Pod misom sam jutros bila nekako posebno...drukčije raspoložena....moje nakane su bile meni samoj neuobičajene....misli su mi bile smirene....u meni neki blaženi osijećaji za sve... srce hoće puknuti od radosti....

A za vrijeme blagoslova, prije samog kraja mise, mirišem miris tamjana kojim je svećenik kadio oltar i nas koji smo bili u crkvi...

Odjednom me nešto uhvatilo onako nježno, neopisivo....blago.... osijetila sam tada miris ruža...ma neki predivan miris!!!

Nije mi bilo jasno što se događa...ne osijetim više tamjan...nego miris ruža, ali ne ovih običnih, kakve imamo u vrtu....već nešto božanstveno!!!

U glavi su mi brzo došle misli: "Majka je tu, Gospa!", "Ne brini, ja sam te zagrlila"... ostalo nisam sigurna...

Ma nešto neopisivo...predivno!!

Nikada u životu nisam to još doživjela!
Hvala ti Sveta Obitelji!
Plakala sam...suze su mi tekle ko potoci...otišla sam do jaslica zahvaliti i pomoliti se...mama i tata su me tražili...i našli me kod jaslica u suzama... nije im bilo jasno,, jecala sam...presretna...srce mi je skakalo!!!

Neopisivo!

Želim vam svima puno radosti i ljubavi da ju možete drugima donositi u srca!
BVB

Evo, bila sam u Međugorju od 9. do 12. 10.
...treći put ove godine
...neki su mi malo prigovorili, jer misle da pretjerujem, ali ni jednom nisam u ona dva puta što sam bila otišla ni na Križevac, ni na Pdbrdo!!!
Na Podbrdu sam bila 2004. kad sam 1. put išla i to su me tata i još jedan njegov kolega držali, pomagali hodati...skoro pa nosili...

Ovaj put sam izgarala od želje da odem po prvi put na Križevac, koji mi je vizualno bio pretežak, nisam imala snage niti hrabrosti, pa je to bila moja prva i jedina molitva pred Uskrslim Isusom kad smo stigli u Međugorje... suze su mi krenule, bila sam nesigurna i u molitvi, s nepovjerenjem sam tražila snagu i hrabrost, da me pusti bol u stopalu samo dok se ne popnem do Križa i nazad, a onda nek bude kako mora biti...

Kad smo došli pred brdo, pogledala sam prema Križu i rekla da ću doći kako god i kad god...
Bol u stopalu nije popuštala, nije mi dala mira.... krenula sam pridržavajući se za dvije cure, koje su mi pomogle...
Bol u stopalu je svakom postajom postajala sve jača i jača, gubila sam zbog te oštre boli snagu...

Imala sam puno srce nakana koje sam vukla gore sa sobom ali nisam mogla kako sam htjela....
Onda sam izrekla u sebi te nakane i rekla da mi ne treba ništa, samo da dođem gore!!!
Oči su mi bile pune suza, jer sam željela puno toga...
Ok, popustila sam, išla sam dalje bez nakana ništa me više nije moglo zaustaviti, cure su me čak htjele malo zaustaviti da se odmorim, da pustimo druge ispred nas, ali ja nisam htjela...
išle smo među prvima cijelim putem, od postaje do postaje...
Nisam mogla baš uroniti u molitvu i meditaciju na postajama, jer me bol dekoncentrirala
Cijeli križni put sam se borila sa boli i unutarnjom napasti da kažem curama nek idu, a ja ću sjesti i moliti negdje sastrane dok se oni ne vrate, jer dalje ne mogu
No nisam mogla izgovoriti te riječi, svaki put kad sam pomislila na to stegnulo bi me u grlu i oči bi mi bile pune suza, pa sam prešutila i nastavila hodati "koračati u sve jačoj boli"....
Želja i Ljubav u meni su postajale sve jače i vukle me prema gore...
Unatoč tome što je bol s postajama postajala sve jača, a i desnu sam nogu iskrenula par puta... dok mi je u lijevoj bilo kao da mi netko zabija igle i čavle, ko da mi grebe po živcima ili lupa kamenom po kosti... jedva sam to podnosila
prikazivala sam na mnoge nakane te boli, ali one nisu prestajale....
...nisam zbog boli mogla ni disati normalno....
napokon smo došli do 9. postaje, na kojoj je bol imala svoju maximalnu jačinu, a onda sam se navikla na sve što je bilo slabije, manje bolno od te najgore...
Došli smo do vrha skoro, do posljednje postaje...
Kleknula sam i samo zahvaljivala, molila za Božju volju, ne moju, jer moje su želje prevelike i previše ih je...
Jedine osobe za koje sam gore molila bili su moji mama, tata, sestra, Z.V., T.Š., K.Č. i ja...
Molila sam da izlije na sve nas Duha Svetoga da nas učvrsti u našem Poslanju i da nas vodi Putem do Sebe
Za sve ostale sam molila kad smo sišli s Križevca i putem, kako bi se čega sjetila...

Poželjela sam zagrliti onaj Križ i sve drage ljude koji su bili gore, ali nisam uspjela, jer smo se rasuli kad smo stigli....
Bila sam presretna, ispunjena Mirom i Radošću
Dok je voditelj govorio po spoznanju ispunjali su me neki osijećaji i prolazili trnci...
Sunce je sjalo i bilo je vruće, ali svako malo bi nam došao pokoji povjetarac da nas osvježi...

Kad smo sišli s Križevca nisam osijećala umor, samo bol u stopalu, a navečer i u mišićima (upala mišića od preforsiranja )
Navečer smo imali Klanjanje pred Križem... Raspeta Ljubav...
Ujutro sam mislila da na Podbrdo zbog upale mišića neću moći...

Ovaj put su me dečki vodili, ali mislim da je Podbrdo čak i teže zbog kamenja koje je oštrije i klimavo, pa smo malo i proklizavali...
...ajme, mislila sam da će mi srce otkazat kad su dečki počeli proklizavat malo a oni meni "važno da ti ostaneš čitava"
....al ko bi mi onda pomagao doći nazad

...opet borba s boli, s krunicom u rukama, samo sam ovaj put znala da neću poželjeti odustati ma što god bilo...

Došli smo do Gospe opet sam joj došla, nakon 4 i pol godine na brdo...

To veče smo bili na klanjanju pred Presvetim, bilo je predivno!!!
U nedjelju smo pozdravili Isusa i Gospu i Međugorje i krenuli natrag za Zagreb....

U jednom trenutku, dok smo u busu pjevali, mala Gabi nam je skrenula pogled na široki i veliki trag na nebu.... znak križa....
.......................
sad mi se spava, pa sam skratila
pusa i BVB

Bila sam i ja u Svetoj Mati Slobode na Misi...

..ali najprije kako sam stigla
...tramvaj prepun ljudi, a ja onak sa čuđenjem pitam šta se to događa, pa četvrtak je, običan dan, inače nema toliko ljudi
Neka me žena pitala gdje treba sići da dođe do te crkve... rekla sam da i ja silazim tamo... a ona meni da i više-manje pol tramvaja tamo silazi...
Napravila sam se malo blesava....pa šta sad tak puno ljudi odjednom ide na Misu baš na Jarun??
A žena mi u čuđenju...pa vlč. Sudac je došao!
Rekoh, pa nije to razlog za takvu navalu, gužvu, on je običan svećenik...
Istina, poseban zbog darova i milosti Božje, ali opet samo čovjek... nije čudotvorac!
Ljudi očekuju previše, a i ja sama od nekih svećenika koji mogu dotaknuti čovjekovo srce ali u rukama svakog svećenika kruh i vino postaju Tijelo i Krv Kristova
To bi mi trebala biti glavna misao vodilja, ali nije uvijek

Stajala sam zgurana vani i promatrala kako ljudi pokušavaju ući u prepunu crkvu, laktali su se, ko na tržnici
Nema mjesta u crkvi, rekla sam, a neka bakica meni, samo da vidim Sudca!

U par situacija sam se opalila smijat, jer mi je postalo smješno to naguravanje, pa Zlatkova šutnja, komentari ljudi... nevjerojatno!

Pričestila sam se i iskreno jedva čekala da se gužva raziđe
Našla sam se s Jakovljevim crvićem, nakratko smo pričale i to mi je bilo jako drago

Isprva mi je bilo krivo što Sudac nije smio govoriti, ali kasnije sam shvatila da je tako i bolje, jer će, nadam se ubuduće ljudi prestati hrliti ak se on gdje pojavi...
Nekog reda mora biti!
Otišla sam na tramvaj pomalo nezadovoljna, ali kad sam već bila na pol puta do doma, nešto me počelo vući nazad, nisam se mogla oduprijeti, a nisam znala zašto točno...
Mislila sam da Sudac sad ima neki program kad je ostalo manje ljudi
Ali NE, nisam našla Zlatka! Otišla sam pred Svetohranište, u miru se pomolila i kad već nikog nije bilo, otišla sam do kipa koji je Zlatko poklonio svetištu...
Sjela sam i promatrala...


Marija drži Isusovo mrtvo tijelo u svom naručju...


Sjetila sam se meditacije u koju nas je Zlatko uveo kad sam bila u Betaniji...
Tada sam shvatila da me "to nešto" vuklo da dođem tamo, da malo razmislim, da se saberem, pomolim i shvatim zbog koga dolazim!
Što je Isus učinio za mene, što je Marija sve pretrpjela zbog nas, a i dalje nas zove svojom dječicom!!
Koliko nam je svima dano i daje nam se po "običnoj" svetoj Misi, a mi tražimo ceremonije!
Bila sam presretna kad sam cijelu tu situaciju vidjela iz ove, druge perspektive.. i zato mi je postalo drago što nije bilo duhovne obnove, već "obična Misa", na koju nam je Isus došao...
Eh, da je Isus čovjek kao i mi, ne znam kako bi Mu bilo zbog naših očekivanja i želja, ali On je Raspeta Ljubav, Prosjak Ljubavi, Bog! I baš zato nas ljubi i voli ovakve blesave i nesavršene!
Toliko od mene

Evo upravo sam došla s vjeronauka Teologije tijela, posljednje teme u ovoj godini: Katolička seksualna revolucija: teologija u spavaćoj sobi

Tema je sama po sebi pomalo provokativna, pogotovo s obzirom na vrijeme u kojem se nalazimo, na utjecaj svijeta na život pojedinca i na izgradnju njegove savjesti, koja se više ne mjeri nužno sa Istinom, već s onom istinom koju svijet određuje

Predavanje će pretpotstavljam stavit Kleofa

Ono što sam htjela reći zapravo je reakcija koja je izazvana ovom temom, jer teško je davati nekom da jede krutu hranu, kad još niti na mlijeko nije navikao...
Ovo što don Damir govori nije samo njegovo mišljenje, to je Istina, onako kako bijaše u Početku, kako je to sam Bog zamislio i objavio čovjeku...
Istina boli, ali oslobađa, pročišćava... )
i večeras se to pokazalo
Sveta je Crkva Katolička i nauk njezin Istinit, zaista mili moji )

Osijetila sam nemir u osobi pored sebe, komešanje, a kad je progovorila, nisam ko inače bila puna želje da joj odgovorim, odbrusim, da ju ušutkam...
Kroz glavu su mi prolazile slike, "opravdani" razlozi zašto ona ta pitanja postavlja, zašto se odupire Istini....
Meni je bilo žao i željela bi joj pomoći, reći joj da ju razumijem utoliko u koliko se možemo naći na "pol puta" da bi kad nađemu tu zajedničku točku mogle pogledat u istom Pravcu, koji je samo Jedan
Samo je Jedna Istina, samo jedan Put, samo jedan Život
Ja sam nju osijetila duhom, ja sam ju duhom razumjela ali sam duhom vidjela i da nije u pravu, jer je izranjena

Ja osijećam da moram svjedočit kako je naš Gospodin Velik i Predivan
Na Put mi je stavio prijatelja koji me razumije i stvarno ima živaca, strpljenja i volje za razgovore i druženje samnom što baš i nije svima lako
On je stvarno prekrasna osoba, to se odmah vidi

Ono što želim svjedočiti jest način na koji se to Prijateljstvo rodilo. Molitva nas je nekako zbližila, povezla, kao da smo se prepoznali u mnoštvu

Želim da svi znate kako je prekrasno susretati se s Gospodinom u molitvi s prijateljima to je dar od Boga koji preporučam svima

Neizmjerno sam zahvalna za Istinu i možda čak "bolesnu" iskrenost u tom Prijateljstvu, jer to je jedini način za opstanak i postojanost u molitvi

118 Aleluja!

Zahvaljujte Jahvi jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
2Neka rekne dom Izraelov:
"Vječna je ljubav njegova!"
3Neka rekne dom Aronov:
"Vječna je ljubav njegova!"
4Svi koji se Jahve boje neka reknu:
"Vječna je ljubav njegova!"

5Iz tjeskobe Jahvu ja zazvah:
on me usliša i oslobodi.
6Jahve je sa mnom i ja ne strahujem:
što mi tko može?
7Jahve je sa mnom, pomoć moja,
i zbunjene gledam dušmane.
8Bolje se Jahvi uteći
nego se uzdat' u čovjeka.
9Bolje se Jahvi uteći
nego se uzdat' u mogućnike.

10Pogani me okružiše:
imenom ih Jahvinim uništih.
11Opkoliše me odasvud:
imenom ih Jahvinim uništih.
12Opkoliše me poput pčela,
ubod im žeže kao trnje zapaljeno:
imenom ih Jahvinim uništih.
13Gurahu me, gurahu, da me obore,
ali mi Jahve pomože.
14Jahve je moja snaga i pjesma,
on mi je spasitelj.

15Čuj! Radost i spasenje
odzvanja šatorima pravednika:
Jahvina se proslavi desnica,
16 Jahvina me uzdigne desnica,
Jahvina se proslavi desnica!
17Ne, umrijeti neću nego živjeti
i kazivat ću djela Jahvina.
18Kaznom teškom kaznio me Jahve,
ali me smrti ne preda.

19Otvorite mi širom vrata pravde:
ući ću, Jahvi zahvalit'!
20"Ovo su vrata Jahvina,
na njih ulaze pravedni!"
21Zahvalit ću ti što si me uslišio
i moj postao spasitelj.
22Kamen što ga odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
23Jahvino je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
24Ovo je dan što ga učini Jahve:
kličimo i radujmo se njemu!
25O Jahve, spasenje nam daj!
Jahve, sreću nam daj!

26Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu!
Blagoslivljamo vas iz Doma Jahvina!
27 Obasjao nas Bog Jahve!
Složite povorku s grančicama u ruci
sve do rogova žrtvenika.

28Ti si Bog moj - tebi zahvaljujem:
Bože moj, tebe ja uzvisujem.

29Zahvaljujte Jahvi jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!


Silan si Gospode u životu mom,
Ti me jačaš, vodiš, Riječ mi Svoju na usta stavljaš..
Hvala ti što se Ti proslavljaš po muci i riječi
službenice svoje,
koju si postavio u svijet da moli i služi,
u ljubavi Tvojoj da živi i djeluje...
O, hvalit ću te i slavit dok god mi traje dah...
.jer silan si i Predivan!!!

9.9.2010.
Ukratko: Isus me oslobodio boli u vratnoj kralježnici i leđima, pokazao mi je što, za koga i kako da molim, pokazao mi je da je Njemu sve moguće, Krist je Kralj!!!!

Opširnije:
Na Svetoj Misi prije zajednice sam bila jako ukočenog vrata, desnog ramena i jednog dijela leđa. Nisam od ukočenosti i bolova mogla ni sjedit, ni puno hodat, ni mirovat jer bi još više osjetila kako me probada po leđima i nisam mogla disat normalno, bila sam nemirna i ljuta zbog boli. Kako smo tek došli na zajednicu, svi smo se počeli pozdravljat, grlit... govorila sam ljudima da paze jer me boli i pokočena sam... Za vrijeme slavljenja, molila sam Isusa da mi kaže šta da činim, gdje i kako da djelujem, gdje me On želi koristiti... Dao mi je odgovor, da i dalje nastavim služiti, pomagati ljudima koji me trebaju, koje mi On stavlja na Put, da budem blizu onima koje mi je dao za prijatelje i za njih molim na način koji me On uči.
Pitala sam gdje da budem u zajednici, rekao mi je da će me On voditi, a ja nek molim za one koje mi On pokaže, na Njegove nakane.
Na zajednici sam molila da mi smanji bol, ukočenost vrata i leđa, bojala sam se za desnu ruku jer mi je trnilo rame i ruka. Krenule su mi suze, a nisam željela plakati, bilo mi je grozno i bolno. Tu sam vidjela prigodu da tu bol prikažem za određene ljude i nakane (podigla sam desnu ruku i molila za te osobe, predajući bol Gospodinu za Ljubav)
Kada je izloženo Presveto, molila sam Ga da ostanem klečati, da izdržim. Pitala sam što i kako trebam moliti. Molitvu mi je usmjerio na mene i par osoba, kasnije sam molila za sebe, da mi pomogne.
U jednom trenutku, dok sam tako klečala, Isus mi je rekao da Ga pogledam u Hostiji, zatim mi je rekao da spustim glavu na pod i ispružim ruke ispred sebe (meni je to bilo nemoguće, bojala sam se bolova). Učinila sam to uz malo napora. Rekao mi je da podignem glavu i pogledam u Hostiju (bojala sam se istegnuti glavu nazad, pa sam išla pogledom, a On mi je pomagao), zatim mi je rekao da okrenem glavu na jednu pa na drugu stranu (opet strah, al znala sam da On sve vodi).
U trenutku sam osjetila da mi je kao neka igla (bolno) prošla od vrata kroz leđa, znala sam da On to čini. Okrenula sam glavu desno pa lijevo i čudila se Čudu. Nije me bolilo. Možda ovo ne izgleda kao nešto veliko, al meni je to Čudo koje mi puno znači, jer Bog je Gospodar moga zdravlja i mog Života, On zna zašto dopušta trpljenje... Sve je to da se On proslavi,
Vječna mu Slava i Hvala!
Hvala svima koji su me se sjetili u molitvi, Ljubim vas
Poruka: Isus traži od nas da činimo djela Ljubavi i Milosrđa velikodušno, ali potajno, za svaku nezahvalnost ljudi, On će nam iskazati zahvalnost, naše poraze On okreće u Pobjedu, našu nesebičnost velikodušno nagrađuje

Bog nas ljubi i daje priliku za Zajedništvo i šalje nas nositi Njega drugima

Hvala Isusu na svemu sto je ucinio za tebe.Aleluja.Amen.BB.

Već nekoliko tjedana Isus mi govori da jednoj osobi moram reći da sam oprostila i od te osobe zatražiti oprost.
Bilo mi je teško poniziti se, jer mi se više ne da prva inicirati ikakvu komunikaciju jer sam počela imati osijećaj da se namećem i dosađujem...
No Istina je drukčija, i zato potičem svakoga tko ovo čita da se ohrabri i pristupi bilo kome na koga ga Gospodin upućuje, jer to je Put oslobođenja.

Plodove mog traženja Mira Kristova od te osobe ne znam, jer je prerano išta očekivati nakon toliko vremena prešućivanja, ignoriranja, pa i izbjegavanja

Samo jedno znam i želim vjerovati: ta osoba je blagoslovljena od Boga jer nije odbila Mir, a sada zna da ima blagoslov oproštenja i molitve. A ja sam napokon slobodna od same sebe i u Miru jer znam da sam učinila što me je Duh Božji poticao!

Poruka svima:
Boga slušajte i Njegov glas koji potiče u tišini i blagosti. Izvršite ono na što vas potiče!