Evo Bog je i danas za mene i za mnoge druge vjerujem napravio malo čudo pogotovo za djecu, poslao je snijeg! JEEE!
Ovako, ima nešto što me potaklo na razmišljanje.Ne znam da li je to Božja poruka, moja podsvjest ili nešto treće ali sinoć i preksinoć a i prije toga sam imala čudne snove ali ih se ne sjećam u cjelini, samo neke dijelove koje su mi se urezale u pamćenje.
Ne razumijem se puno u snove odnosno u potrebu da ih se tumači iako dugo poslije razmišljam o njima.
Inače u zadnje vrijeme jako puno sanjam svoju rodbinu, skoro svaku večer nekoga ili cijelu grupu njih pa sam tako sanjala i pokojnog djeda kojeg nisam do sada nikada sanjala a umro je ove godine u prvom mjesecu.No dobro to se može protumačiti kao njegovo javljanje meni ili nešto tako ali moram priznati da me malo uzdrmalo.
Kada sam počela na neki način proživljanati tu svoju duhovnu katarzu ili preporod nedugo nakon toga sam sanjala sestru i mamu i sebe kako šećemo nekim nepoznatim grobljem, dan je prelijep, nebo je plavo, prošarano bijelim oblacima, nigdje nikog samo nas tri.U jednom trenutku sam se okrenula i ugledala veliki kameni križ, raspelo s Isusom, a u podnožju kip Djevice Marije ukrašen cvijećem i svijećama i jednu jednostavnu poruku na bijelom papiru na kojem je pisalo "Hvala Ti!".Na to se mama zapitala "Pa zašto ljudi to pišu?" a ja sam joj objasnila kako se valjda netko zahvaljuje Majci na nekom dobrom djelu.Taj san me duboko dotakao i dugo nakon toga sam razmišljala o njemu, tražila poruku u sebi ili od kuda je poslana baš meni.
Preksinoć sam opet sanjala bližu rodbinu, sestrične, vani je zima i bila je noć, u jednom momentu sam podigla pogled prema nebu i ugledala crno nebo obasuto zvjezdicama i jednu sjajnu, zlatnu, veliku zvijezdu repaticu na što sam uprla prstom u nebo i svima prisutnima skrenula pozornost na što su svi začuđeno dugo gledali.Osjećam taj san kao nekakav nagovještaj Božića, dolazak i rođenje malog Isusa, opet nisam sigurna.U istom snu sam sanjala kako sam otišla u svoju staru crkvu u naselju u kojem sam živjela i samo sam ušla i sjedila u potpunom miru, a sinoć sam sanjala opet najbližu rodbinu i prelijep sunčan dan kako idemo po prvi put na pravoslavnu misu u manastir (vrlo neobično).Tamo se molilo, pjevalo i u jednom momentu je svećenik krenuo među ljude djeliti nešto kao Svetu Pričest u obliku kuhane pšenice sa šećerom.Svakome od nas je uz blagoslov stavljao zalogaj toga u usta.Kada je došao do mene samo se nasmijao, i ja isto i uzela sam zalogaj.Očekivala sam da će biti slatko i fino ali što sam duže žvakala okus je bio sve čudniji i neugodniji kao da je pšenica izgorila.Uto je završila i misa i eto na neki načim sam izašla iz manastira s gorkim okusom u ustima.
Znam snova ima svakakvih i često ih se povezuje sa događajima koje ti se dese u tom danu ili je to neka vlastita podsvjesna projekcija, neke potisnute težnje.Ali uz sva znanstvena i stručna objašnjenja ne mogu se oteti dojmu da u tome ima nešto puno dublje jer snovi mogu biti nešto najljepše ali i nekada najgore što nam se dešava dok spavamo, isto kao i u javi.
Pa eto to su neka moja donedavna iskustva, ako je netko iskusio slično neka svjedoči, znam da neki i jesu ili ako se nekome da ili ako se više od mene razumije u to neka mi objasni to malo ili razuvjeri ukoliko takvi snovi nisu utemeljeni na nečem mističnijem.
BVB!
Login
FAQ
Chat
Traži
