www.tebe-trazim.com

Vračam pozdrave, Fran 26. I hvala za sve riječi, koje si napisao. Kao što je rekao moj prijatelj biskup, svi se moramo truditi biti sveti. Ponekad to nije jednostavno. Laku je ljubiti Boga, kad imaš vjeru a imaš i sve uvjete. A nije lako, kad si radi vjere progonjen, možda i od žene, djece, prijatelja...da, Giuseppe Sarto bio je veliki čovjek i papa. Nije daleko do Rieseja....
A i padre Pio, koji je u ovoj drugoj grupi...

Mirku je bilo rečeno od strane svećenika u Sigetu da ne smije moliti po stanovima i polagati ruke, te su ga pitali je li istina da je zaista rekao da je papa Benedikt antikrist. Odgovorio je da NIJE REKAO, a čulo ga je nas nekoliko kad nas je uvjeravao u to da je naš ljubljeni Papa antikrist.
Nisu mu zabranili dolazak u Siget, ali su mu zabranili te stvari - molitvu i polaganje ruku te govorenje takvih stvari, a fra Smiljanu je žao što ga nije upozorio već onda kad je davao taj intervju za 24 sata...
Mirko je na sve odgovorio da "on sluša samo Isusa" i otad više ne dolazi u tu crkvu. Čula sam da je sad na Kaptolu i da opet s njim dolaze neke djevojke.
Znači, njegov ga je župnik zamolio da ne moli po stanovima, ali ja sam sigurna da se oni i dalje okupljaju...
Znači, bio je i neposlušan prema svećeniku, prema Katoličkoj crkvi.

...največa je ljubav. Baš radi svega što ovdje pišemo molimo Nebeskog Oca, da zapali u nama darove Duha Svetog, kojega smo dobili več na krštenju i krizmi. A čini mi se, da u poslednje vrijeme najviše trebamo strah božji i dar savjeta odnosno razlikovanje duhova. Molimo i dat če nam se. I uvijek tražimo Božju Volju, koja je najbolja za nas.

Htio bih te pitati kako bi mi objasnio početak Ivanova Evanđelja.Ja sam sebi to objašnjavam na više načina.Pokušavam svaki put drukčije, nešto novo, a zvuči mi kao zagonetka.Pokušavam otkriti tu mudrost.

...To što si pred nas stavio kao problem, dragocjeno je za molitvu, a ne za ljudski razgovor.Također je to poticaj da o tim stvarima razgovaraš sa svećenicima koji su studijem teologije poučeni i ovlašteni da budu tumači nauka Crkve.Radije bih da njima postaviš ovo pitanje i tako provjeriš duha vlastitog razumijevanja, iako i ja milošću Božjom ponešto od toga razumijem, ali bez snage da svojim razumijevanjem oživim tvoju vjeru.To čine Duh i Crkva.

Mene si uvjerio, Rajko Bundalo izgleda trijezan čovik. Rado bi nešto prigovorio, moja teška narav, još kad je laik u pitanju.
Po ovome moram priznati da je Bundalo odabrao najbolji i jedini put, uvik se staviti u službu Crkve, dati se Crkvi na raspolaganje i prihvaćati sud Crkve.


Slažem se. Nažalost ima toga, dva teologa tri mišljenja.


Da istina. Da ti i hoću prigovoriti ne mogu. Mora se sa svime složiti šta pišeš. Ccc pačjih mu jetreca.

Karmeličan Vojteh Kodet napisao je jednu malu knjižicu Devetnica Duhu Svetom. Vrijedi pročitati.

Ela je ovdje već sve važno spomenula o toj situaciji u kojoj smo se našle. Htjela bih samo kratko nadodati da nebi bilo dobro odbacivati sve laike, već one "samozvane karizmatike kojima nije u interesu oslobođenja osoba, nego vladanje nad njima" i prikazivanje svoje moći kao polaganje ruku, vršenje nekakvih egzorcizama i neposluh crkvi i svečenicima. Jer i mi smo laici i od nas se traži raditi u vinogradu Božjem. Rebeka je ovdje lijepo citirali odredbe Crkve što spada u rad laika, a što ne.

Meni osobno ova situacija (možda jedno od najstrašnih iskustava do sada u mojem životu) pokazala koliko je važna poslušnost Crkvi i poniznost, jer sam se odlučila na jedan korak dalje sa Isusom, i zlo(i) je već čeka(l)o i htjelo uništiti Božji plan u meni. Ja nisam mislila da bih ikada mogla doći u takvu situaciju. Toliko je to bilo lukavo izvedeno,tolike zle inteligencije da sam poslušala savjete tog čovjeka i njegovih pomagača, sotona bi me spriječio točno u ostvarenju Božjeg nauma u mom životu, i to tako nasrtljivo da je čak i riskirao da ga se raskrinka. Ja sam bila toliko očajna i bijedna, da me je jedino spasilo upravo vjerni svečenici Kristovi i poslušni LAICI (p. Smiljan i ostali) koji su taj teret preuzeli na sebe. Dok se to rješavalo imali su raznih napada i tegoba, tako da sam iz sveg srca zahvalna Gospodinu na tim divnim ljudima, jer bih vjerojatno sada sjedila kod kuće u životu strave i užasa. A da su ti napadai mene pogodili, neznam dali bih samo tako neozlijeđena to mogla proći. Na kraju krajeva Gospodin se proslavio u mom i Elinom životu na sve moguće načine, i pobjedio je Isus! (Mada je bitka u jednom trenutku stvarno izgledala izgubljena...ali to je samo varalo!) Najzanimljivije je to što se to dogodilo uoči Velikog tjedna! A riješili se nakon Uskrsa!
To je bio susret koji ljudska duša nebi trebala nikada podnijeti, osim u velikoj milosti Božjoj, da može neozljeđena izići iz stoga van. Ja neznam kako egzorcisti mogu normalno živjeti, osim u velikoj snazi Božjoj. Slava Isusu na Njegovoj veličini i na Njegovoj ljubavi da nas jadne nesposobne posude nije predao da se razbijemo, nego nas je sačuvao od Zloga u najvećoj mogućoj mjeri.

Zamolila bih vas također da ne osuđujete ovog čovjeka jer je i p. Smiljan s toliko ljubavlju govorio o njegovoj duši, i sa žaljenjem, jer je zaveden. Tako da nemamo nikakvog prava držati se sada pravednicima, to se može dogoditi svakome od nas. A također vas molim da ne osuđujete svečenike jer nisu prije raskrinkali zloga. Oni to jesu na neki način, no ljudska duša je ljudska duša!

Ela i ja sa bolom u srcu prisječamo se ovih djevojaka, i kakve strahote one prolaze, to je zbilja neopisivo. Ali snagom Duha Svetoga to će se riješiti na slavu Božju, čvrsto vjerujem u to!

Bilo je to do sad i moje najtužnije životno iskustvo. Sjećam se da sam u tim trenucima poželjela da me nema, da bih radije i da imam neku tešku i neizlječivu bolest nego da sam u stanju kakvo mi je bilo pokušano nanijeti...

Lijepo je napisala Aleluja...ima naravno i dobrih i svetih laika....i ne moramo ih sad sve izbjegavati. I da...Mirko je također dijete Božje koje je zavedeno na najlukaviji način i ja sam sigurna da sve to što radi radi s dobrim i plemenitim namjerama (barem tako misli)...Naravno da ga ne osuđujem. Iznenadilo me s kakvom ljubavlju je fra Smiljan govorio o njemu...ja sam čak bila i ljuta na njega (na Mirka), fra Smiljan se gotovo rasplakao što ranije nije saznao kakva je situacija...a s tolikom je ljubavlju molio za njega...I onda sam vidjela koliko je svet naš dragi fra Smiljan...Potpuno svjestan strahote, a ipak pun ljubavi za zavedenu dušu... Ja sam ipak bila prvenstveno ljuta na Mirka - tu se vidi koliko još moram učiti o ljubavi prema bližnjemu. Ljuta i na sebe jer sam ga upoznala s Trape.

No sve je u Božjim rukama i naravno da će sve biti dobro!

Prije 2 godine smo Elenora i ja razgovarale s jednom mojom kolegicom s faksa koja je zalutala u sektu sv. Šarbela..Stanje je bilo toliko loše da joj neko vrijeme ni egzorcisti nisu mogli pomoći...i razveselila sam se vidjevši je jučer na misi i na klanjanju...a i na susretu s Papom...a također je prije govorila i mislila da je papa Benedikt antikrist i sl. i mislila da su svi svećenici opsjednuti.. pa ih je izbjegavala...Velik je Bog i uvijek će spasiti svoju dječicu koja Mu se obrate za pomoć! I zato vjerujem da će biti spašene i ove djevojke...a i Mirko...

I ja sam je vidjela jednom kako se srdačno pozdravljala sa p. Smiljanom! A njen stav prema karizmaticima je bio takav kakav je bio, tako da sam se ugodno iznenadila vidjevši je ponovno u okrilju prave Crkve i tako sretnu.

ČUVAJTE SE IZEBELINA DUHA
Piše Vassula Ryden
Uvod
Jedan od razloga zbog kojega je Bog stvorio čovjeka je da bi Sotoni dokazao da u njegovoj naravi nije samo prenijeti svoju slavu na bića stvorena iz praha zemlje, nego da ih može pobožanstveniti da budu 'poput Boga'. To stvorenje on podiže iz gliba raspadljive tvari i uzdiže do uzvišenih visina božanstvenosti, da bi postalo bog po sudioništvu. Zato čovjek u svojem obnovljenom i posvećenom stanju stoji čak i iznad anđeoskih korova. U pravoslavnom štovanju naša se Presveta Majka naziva „Slast anđela“ i „Viša od nebesa“ i „Čašćenija od kerubina, i iznad svake usporedbe, slavnija od serafina.“
Ali Sotona, naš neprijatelj, bio je protiv nas od trenutka kad nas je Bog stvorio. Zavidan što nas je Bog stvorio na svoju sliku i sličnost, nikad nije prestao koristiti svoju slobodu da bi čovjeka iskušavao i napastvovao zbog svojega pada.
Danas svijet ne vjeruje u postojanje Sotone kao zlog duha, a niti u bilo kakvog zlog duha, niti vjeruje u druge mračne sile koje muče Božje stvorenje. Prihvatiti da zli duhovi postoje, već je dio pobjede u duhovnoj bitki. Isus nas upozorava da je u naše vrijeme posljednji trik Sotone učiniti da ljudi ne vjeruju da on postoji, a niti da postoji mjesto kao što je pakao. Mnogi kršćani danas nisu svjesni njegove nazočnosti, niti općenito nazočnosti zlih duhova, ni u fizičkom ni u duhovnom smislu, a posljedica tih zlih duhova pogubna je za nas. Tako odbijajući stvarnost, mi dajemo Sotoni i njegovim palim anđelima slobodu da se kreću i idu okolo, a da ne budu otkriveni ni zapriječeni. Sotona pak nije samo oblik zla ili neka energija, ili neka ideja, nego istinska osoba s inteligencijom. S njim su horde drugih zlih duhova koji su u istoj bitki protiv Kraljevstva Božjeg, i kad bi se mogli vidjetli fizičkim okom, oni bi zatamnjeli sunce.
Znamo i shvatili smo da zli duhovi nikad ne tumaraju močavarama i otvorenim prostorima, nego uvijek traže kako bi svoje boravište načinili u tijelu i duši. Oni tumaraju tražeći „otvore“ i prigode da se nastane u dušama. Očito da demoni nikad nisu impresionirani kad neke plahe ili mekušne osobe vrše egzorcizam, ali u pravoslavnoj tradiciji nalazimo praksu doslovnog otpuhivanja demona i pljuvanja na njih. U obredu krštenja od krštenika se traži da triput puhne i pljune na Sotonu. Jedan je pravoslavni svećenik na to rekao: „Šteta što su neki svećenici prekinuli taj običaj, smatrajući ga vulgarnim i neukusnim! O, kad bi oni samo znali kakvu uslugu čine Sotoni! Zasigurno su mu drage osobe s takvim osobninama u ponašanju i s tako rafiniranom i hvale vrijednom suradnjom...“
Jedan je grčki pravoslavni svećenik rekao: „Pravoslavna crkva očito ima živu uvjerenost u realnost đavla kao nevidljive osobe koji ne samo što traži da obuzme dušu i tijelo ljudi, nego i da boravi u materijalnim stvarima, kao što su kuće, određeni prostori, zrak i voda. Prije nego osoba bude zaronjena u krsnu vodu, uvijek se izvrši egzorcizam nad vodom, tako da se voda oslobodi od demonskih sila. Na primjer, svećenik moli Boga da „odu sve nevidljive sile koje su u zraku i molimo Te, O Gospodine, ne dopusti demonu tame da bude skriven u ovoj vodi, ne dopusti da na ovu osobu, koja je sada krštena, dođe ikakav zao duh koji mrači um i unosi zbrku u misli.“ Tada on triput puhne u vodu u obliku križa i križajući je rukom koju triput umoči u vodu, kaže: „U znaku Tvoga predragocjenog Križa neka sve neprijateljske sile budu uništene!“
Mnogi kršćani nisu svjesni da i oni mogu biti nositelji jednog ili više demona. Oni nikad ne mogu zamisliti da fizička ili psihička bolest od koje trpe, može biti uzrokovana zlim duhom koji se nastanio u njima. Mnoge emocionalne neurednosti, neuroze, slom živaca, neutemeljeni strahovi, zabrinutosti, migrenozne glavobolje, astma, alregije i druge psihosomatske bolesti veoma su često uzrokovane od demona koji je zaposjeo dušu i tijelo neke osobe. U naše vrijeme ako bi im netko rekao tako nešto, oni bi se smijali na predodžbu o demonu ili bi jednostavno mislili da razmišljate na srednjevjekovni način, zastarjeli, ili da je to praznovjerje. Ostavljanje takvog demona ili njegovo ignoriranje, izaziva veliku štetu, jer bi to bio poziv zlom duhu da stalno ostane u nama.
U ovom članku uglavnom ću se usredotočiti na jednog duha koji je veoma čest i nalazi se osobito u vjerskim krugovima, ali i u službenim, obiteljskim i prijateljskim krugovima. Čovjek ga lako otkrije ako pozna njegovo djelovanje. On je proizvod tijela koje otvara vrata zlom duhu. On djeluje kroz osobu da bi kontrolirao koristeći manipulativne, dominirajuće i zastrašujuće taktike. Kad se to događa u crkvi onda je to radi toga da bi se razbio izljev Duha. Đavao mrzi Božje proročko djelovanje, jer proročko služenje zahtijeva pokajanje i bezuvjetan prekid zla. Prorok uvijek govori protiv Izebele. K tomu proročke riječi dolaze sa stvaralačkom moći koja čini neprijatelja bespomoćnim. To nalazimo u činjenici da je Izebela htjela uništiti Iliju. Izebelin duh mrzi proroštvo, beskompromisan glas. On ne može ostvariti svoje naume s proroštvom oko sebe. Međutim, ovdje ne ću govoriti toliko o kraljici Izebeli, ženi kralja Ahaba, odakle dolazi to ime, zato što to svatko može pročitati u Svetom pismu. Ja ću pisati samo o njezinu duhu.