Ovo nije nikakvo svjedočanstvo, ali kako nemam svoju temu pod Osobnim forumima, stavljam ovdje svoje "pismo".....
Nikad ne pišem dnevnik niti bilježim neke svoje misli, jedini moji pisani tragovi su na ovom Forumu, pa neka i ovdje bude to "pismo" mojoj budućoj ljubavi...ukoliko takav postoji...
Dragi TI,
pišem ti ove rečenice ne znajući ni postojiš li...ali pokušat ću nekako zamisliti da ipak negdje postojiš...živiš...
Znaš li tko sam ja?
( he he he, znaš li ti tko sam ja????:)))))
Ja sam ona koja će vjerojatno jednog dana biti tvoja supruga.
Uh, kako mi potpuno nepovezano sa mnom zvuči riječ "supruga"! Evo vidiš, zašto se još nismo upoznali ili prepoznali... Iako su mi 32 godine, ta riječ mi je još daleka i gotovo strana...nešto se u meni opire tome da postanem supruga divnog čovjeka dok istovremeno to i želim.
Znaš, gotovo do kraja mi je jasno zašto te još nisam upoznala.
Mogla bih možda napisati i "prepoznala", ali nekako sam gotovo sigurna da te do sad nikad nisam vidjela i da nikad nismo razgovarali. Jer da sam te ipak makar jednom vidjela ili razgovarala s tobom, mislim da bi te moja duša ipak makar naslutila, ako već i ne prepoznala.
Jasno mi je da još nisam spremna za tebe, iako su mi 32 godine i iako je puno životnog iskustva iza mene.
Nisam spremna jer još sam pomalo rob svojih krivih misli. No pokušavam ih se riješiti, tj. vjerujem da će mi Isus pomoći da ta čudna i luda uvjerenja nestanu iz mog srca i mog razuma, a vjerojatno i iz moje podsvijesti.
Eh, teške su moje misli. Iako izvana izgledaju možda kao znak oholosti ili kao trag zbog krivih postupaka, krivih odluka ili sjećanja na žaljenja za jednom ili dvije vrhunske osobe koje su me htjele odabrati za svoju suprugu, a koje sam ja odbila iz tada i meni neobjašnjivih razloga...te su misli ipak postale dio mene i još ih se nisam do kraja riješila.
No, možeš biti miran - riješila sam ipak puno stvari do sad i srce mi je puno slobodnije nego je bilo npr. prije 2 godine.
Kad me upoznaš, nećeš u meni pronaći nikakav trag nekog drugog muškog bića koje mi je nekad bilo jako drago. Nećeš u meni pronaći ni atom sjećanja na nekog za kime sam požalila.
Pogotovo nećeš u meni pronaći nijedan trag svih koje sam tijekom ovih godina u tako velikom broju upoznavala. Ne boj se moje društvenosti, to ti je skroz bezazleno..a vidim i da postajem sve povučenija pa vjerojatno do vremena kad me upoznaš više uopće neću ni biti društvena!
Život me jednostavno vodio takvim putovima da sam upoznavala puno ljudi. Vjeruješ li da ne izlazim skoro nikamo već 7 godina? A ipak sam uspjela upoznati gotovo na svakom koraku nekog dečka koji me htio bolje upoznati...susrela sam toliko njih koji su mi htjeli dati možda sve ono što ja želim samo od tebe.... Nisam im htjela krasti vrijeme kavama ili susretima koji nikuda ne vode, osim u prijateljstvo, a znamo da su muško-ženska prijateljstva komplicirana pa mi se nije dalo ulaziti u takve odnose...Zadnje 3-4 godine doslovno bježim od bilo kakvih dubljih poznanstava i gotovo me zaboli kad me netko pozove na kavu: jer vidim da to nisi ti....
Toliko sam njih upoznala...ali nigdje tebe....a tebe jedinog sam htjela upoznati.
Znaš što mi je još ostalo za riješiti u sebi? To je vjerojatno glavni razlog zašto se još nismo upoznali....
Već godinama sam previše uvjerena da me više nikad nitko neće oduševiti. Toga se bojim: da nema na ovom svijetu više nijednog koji bi me oduševio.
Budimo realni, većina starijih muškaraca (kojima sam oduvijek bila sklona više nego vršnjacima) je već u braku, a isto tako je i s mojim vršnjacima. (nadam se da ćeš ti ipak biti stariji od mene!!!)...tako da taj moj strah i nije nerealan..Zapravo, to i nije strah, nego još gore: to je kao neka činjenica koju sam izrekla kao presudu sebi: nitko me više neće moći oduševiti.
Evo, moram još samo povjerovati da ti negdje uistinu postojiš i da ćeš me nečime oduševiti...i tad su nam putovi jedno do drugog valjda prohodni..
O ne brini, ne tražim ja puno! Ne moraš biti niti bogat niti lijep, niti savršen u bilo čemu, samo me moraš oduševiti....Ponajviše svojim karakterom i svojim načinom života.
Kad moje srce povjeruje da ti negdje postojiš, vjerujem da će nam se tad uskoro putovi spojiti.
Iako ti ovo pišem, za sad mi se činiš barem 70% nepostojećim!!
Dakle, ima Bog sa mnom još puno posla!
(tako da ti imaš što manje jednog dana!)
Ne znam kako ti provodiš dane, ali meni ti je pomalo svega dosta. Umorna sam. Malo mi je i žao što me nisi upoznao kad sam bila "u punom sjaju" - savršenog zdravlja, prepuna snage, lijepog i svježeg izgleda... Zapravo ne, nije mi ipak žao jer tad nisam imala ove duhovne darove koje mi je tako nezasluženo podario Bog. Tko zna čime bih te gnjavila da si me upoznao ranije! Možda je stvarno pravi trenutak sad, tj. sljedeće godine ili neke koja slijedi....sad kad ipak znam ono najvažnije, a to je da Bog postoji.
Neće ti biti jednostavno sa mnom jer sam pomalo razmažena, a kako imam malo problema s kralježnicom, više neću moći igrati odbojku...trčati...niti ću biti od onih majki koje trče u parku za svojom dječicom i neprestano ih nose na rukama. Eh, nije bilo lako pomiriti se s činjenicom da od djevojke u iznaprosječnoj, savršenoj formi, talentirane za mnogo sportova i zaljubljene u kretanje, gotovo preko noći postanem osoba koja strogo mora paziti na svaki pokret... Nema veze, to je sad riješeno.
Da ne duljim....
Iako znam da ovo vjerojatno nećeš nikad pročitati...(možda tek kad ti jednog dana pokažem ovaj svoj neobičan tekst...kad budemo u sretnom braku)...molim naše anđele čuvare da ti već sad prenesu u tvoje srce moje riječi kojima ti želim dobrodošlicu u moj život...riječi kojima te pozivam da dođeš...da me nađeš..da me prepoznaš...i da ne odustaneš ako primijetiš neke prepreke koje će možda biti između nas....u meni..
Nemoj da moram lutati okolo i sad u 32. godini početi tražiti nekog. (da samo znaš kako me rastuži kad mi pristupaju 20godišnjaci!!!)
Ako nisam tražila do sad, nekako sam sigurna da neću tražiti ni od sad. Neću te tražiti, ti potraži mene, a ja ću te čekati!
Nemoj pokušati doći do mene mailom, ili tražiti od nekog moj broj, nemoj me pozivati na kave i šetnje, a da te nikad nisam ni vidjela, odaberi izravan i neagresivan put kojim ćeš mi pristupiti....Ma što ja tebi to uopće i govorim, ti ćeš pronaći najbolji način!
Zapravo, prepoznat ćeš me po posebnom osmijehu koji ću ti uputiti. Ako vidiš da se u tvojoj blizini ne prestajem smiješiti ili te gledam posebnom toplinom, tad se ničega ne boj i slobodno mi pristupi.
Znaš čemu se još radujem?
Kako je većina ljudi u 30ima u braku, radujem se onom trenutku kad ćeš upoznavši me, saznati da nisam udana!!!
ZNAM kolika će to biti radost u tvom srcu! A i u mom kad ću saznati da ti nisi oženjen!
Eto, dragi moj budući mužu.... dođi što prije.....dok me životne okolnosti ne učine potpuno ravnodušnom i dok mi se ne ugasi želja da te upoznam i volim prekrasnom ljubavlju!
Voli te, čeka i misli na tebe tvoja Mihaela!! Neka te uvijek prati Božji blagoslov!
Login
FAQ
Chat
Traži
seciraš nepotrebno 
