www.tebe-trazim.com

Dragi forumaši,
nova sam ovdje. Pročitala sam prvih nekoliko stranica ove teme.... toliko divno, poticajno... Kakva je čuda Bog napravio u tvome životu ela bredi...
Ja sam trenutno u fazi depresije, plača, duhovnih previranja - unutarnjih... grozno je to... molim... a ne znam je li to dobro... tražim i očekujem i vjerujem da će Bog uslišati moje molbe... a nestrpljiva sam... stalno padam i padam...
čini mi se da mi je duhovno trenutno najteže u životu do sada...
Oduvijek sam vjernica... samo se sada pitam kakva...kada tako mogu pasti, ne oduprijeti se napastima...
Što sam proteklih godina više molila , čitala Bibliju, išla na duhovne vježbe, nakon toga sam tako pala u grijeh...
Sada se silno borim... a onaj Zli mi ponekad kroz glavu provuče takve grozne napasti... da je sve besmisleno... pa i moj život....
Molite se za mene da se Bog proslavi u mome životu... toliko puta je... a ja valjda to nisam znala cjeniti i zahvaliti mu se...
Pitam se što je gore : trpjeti fizičke bolove ili ove duhovne boli... baš duša boli... kada ništa ne možeš .... ne možeš promjeniti druge, ne možeš nekoga prisiliti da razgovara s tobom, a tako to želiš, mir , pomirenje, a dobiješ odbacivanje i prezir.... užasno... kako zli zna gdje sam najslabija...
Molite za mene... molim vas....

..treba te netko od prijatelja namlatit kolcem..
..da vidiš dal su fizičke boli...teže za trpjeti--

..sve je u tebi...i u tvojim postavkama..
..ti stvaraš muku i bol..duše..
..kao i radost..

..što je tebi .teško..netko bi možda bio presretan u tvojoj situaciji..
..npr..invalid u kolicima...
..bio bi presretan da je na tvom mjestu da može hodati..
. i da se bori s ..duševim bolima..to bi mu bila sitnica..


..uglavno svi okrivljuju Boga...

..ili sebe...

..nijedno nije dobro..

..život je takav kakav jest...svaki dan..jest borba..
..za dobro...

..ali ako ne prvo ne namiriš nebesko..
..čitav život ćeš živjeti u strahu.,.

..prvo namiriti nebesko..znači.
..VJEROVATI U BOGA..i u dobru i u zlu..
..i da je njegova riječ zadnja..
..i da se ne bojiš umrijeti zemaljski...jer će te on uskrsnuti za vječnost..

_________________
"Teško je biti čovjek...; vjerovati a ne vidjeti..
.živjeti a morati mrijeti...:
i da te čitavo vrijeme nije strah.
.te da budeš dobar prema drugima ali i prema samom sebi.."..
a kako je tek teško biti BOG nama
..spasiti nas može samo LJUBAV...i to je SVE.."

Možda da se ovo što piše Nemir premjeti u neku posebnu temu?


Draga Nemir...

..vjeruj da nam je svima ponekad kao tebi!!
Evo, tebi se iz mog pisanja čini da se Bog toliko proslavio kroz moj život...i zaista jest, ali i ja sam nekad toooliko nezahvalan stvor da je to nevjerojatno!
Nikad nećemo biti do kraja dobri, nikad do kraja radosni, nikad do kraja sretni...uvijek će u nama biti nešto što ili nedostaje (ili to mi sami krivo mislimo da nedostaje) ili što nas čini nesavršenima u ljubavi prema drugima i prema samima sebi... Uvijek će biti takvih loših raspoloženja, takvog nekog jada i muke....
Ovo za odbacivanje i prijezir...tu ipak duboko vjerujem da će jednog dana sve doći na svoje! Duboko vjerujem da ćeš naići na razumijevanje kod te osobe ili kod tih osoba. U neko vrijeme, koje sad samo Bog zna, dobit ćeš priliku i reći i čuti sve što treba...Tvoje će srce sigurno dobiti mir na tom području. Ponekad samo sve treba pustiti, tj. doslovno predati Bogu i - više se ne okretati za time, ne se obazirati....
Melem će doći.

Kažeš da si pala u grijeh.... i to je sve normalno... Pokušaj ipak dati sve od sebe u toj borbi. Znaš ono kako kaže sv. Pavao: Pa niste se baš do krvi oduprijeli u borbi protiv grijeha!
Probaj se malo više boriti....sačuvati dobru namjeru!
Najvažnije je da imamo tu dobru namjeru, tj. da ne želimo sagriješiti.


I ja često pomislim da je sve tako besmisleno... Kao da imam sve, a zapravo nemam ništa! Što mi vrijedi što sam još mlada, što imam posao, što sam zdrava, što imam puno pažnje oko sebe (i prijateljske i muške), što imam divne roditelje, što toliko dragih ljudi nekad doslovno trči za mnom jer misle da bih im uljepšala život (i oni moj), što mi sve to vrijedi kad svaku večer (sad već i svaki dan) većinom ostajem sama.... Uvijek sam sama sa svojim najvećim brigama i problemima, nema tu onog muškog oslonca za kojim valjda svaka žena čezne. Vjerojatno je dobra obitelj, tj. voljeni supružnik, možda ipak najveće blago koje čovjek može steći na ovome svijetu. Što mi vrijedi što mi toliko njih govori kako će biti sretan onaj čija ću ja biti žena....kad taj uopće ne dolazi? Mladost prolazi, nestaje one divne mladenačke ljepote a da nikome nije uljepšala život! Ali što sad, ne može se tu ništa, prihvatiti i očekivati najbolje!
Znaš, nije sve onako kako nam se čini! Sve ima svoje zašto, sve ima svoje vrijeme..... Najvažnije je da Bog sve vidi, sve zna....
A ovo za odbacivanje i prijezir..... Jednom sam mislila da sam bila odbačena...tako je izgledalo...mjesecima... Nije mi bilo jasno kako se to moglo dogoditi.
Na kraju je ispalo da ipak nisam bila odbačena, danas je taj čovjek najveće sunce mog života, moja najveća utjeha i nada, moj uzor, zaista zemaljsko sunce koje grije sve praznine koje nekad nastanu u mom srcu. Znaš ono, ako nešto nije dobro, to samo znači da još nije kraj!
Kad god ostaješ na Božjoj strani i daješ samo dobro od sebe, ma nema šanse da tako ne dobiješ i zauzvrat!

I otkrila sam još jedan recept: Na muci se vide junaci.
Kad ti je teško i kad sama trebaš utjehu, tad izađi među ljude (ma koliko ti se ne da) i pomaži im, ti njih utješi, razveseljuj ih.... E, tad ti uvijek dolazi nagrada u obliku mira, ali i radosti! Kad god sam se "žrtvovala", kad god sam ljudima davala osmijeh (a nije mi bilo do toga), kad sam tješila i govorila da će sve biti dobro ( a najradije bih se negdje sakrila i plakala) - stvarno je i bilo na kraju sve dobro.... Kad je nama samima teško, pođimo u susret onima kojima treba utjeha, razgovor.... To liječi i njih, ali i nas!

_________________
NIJEDNO BLAGO NITI VLAST,
NIJEDNA SUZA NITI ČAST
NE MOGU PLATIT
CIJENU KAPLJE KRVI TVOJE.
NI TVOJE OČI UMORNE,
NI MOKRO ČELO, ISUSE,
NI KUCAJ SRCA
ŠTO JE S KRIŽA REKLO SVOJE:
DA NAS LJUBIŠ TI VJEČNOM
LJUBAVLJU,
DA S NAMA ŽIVIŠ TU,
U SVETOM PLAMENU...

hvala Ti..

Draga Ela,
lijepo je što si ponovno aktivna na forumu, tvoji postovi su kao melem... odišu mirom... iskrenošću... i pozitivom...

_________________
Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu spasenje.
Samo on je moja hrid i spasenje,
utvrda moja: neću se pokolebati. Ps 62

O draga Kefa, hvala ti puno na tako lijepim riječima....
Uh, ne znam baš jesu li moje riječi melem....
Prije su mi uvijek svi govorili da sve gledam kroz ružičaste naočale, da čak i pišem sladunjavo.... možda i jesam...sad sam ipak malo drugačija (eh, promijeni se čovjek s godinama!!)...sad napišem neke stvari i oštro..nešto što bih prije sigurno rekla na blaži način... Nekad čak i ne promislim dovoljno prije upisa ovdje, doslovno napišem ono što mi je u srcu, nekad bez promišljanja...
Ali sve je u dobroj namjeri...to je ipak najvažnije!!

Drago mi je da ćemo se opet družiti!!

_________________
NIJEDNO BLAGO NITI VLAST,
NIJEDNA SUZA NITI ČAST
NE MOGU PLATIT
CIJENU KAPLJE KRVI TVOJE.
NI TVOJE OČI UMORNE,
NI MOKRO ČELO, ISUSE,
NI KUCAJ SRCA
ŠTO JE S KRIŽA REKLO SVOJE:
DA NAS LJUBIŠ TI VJEČNOM
LJUBAVLJU,
DA S NAMA ŽIVIŠ TU,
U SVETOM PLAMENU...

hvala Ti..

Dragi naggar i ela bredi,

hvala vam puno, puno na vašim odgovorima i mislima. Mislim da je Duh Sveti progovorio kroz vas jer ste točno pogodili ono što mi je trebalo... kao melem za izranjenju dušu...
Poslušat ću vaše savjete i lijepo je znati da ovdje čovjek može potražiti utjehu i pomoć. Znam da neće biti lako, ali... svaki dan ću zahvaljivati Bogu na tom danu i pomagati drugima... za početak... i predati sve u Božje ruke...
A možda bi me zbilja trebalo namlatiti kolcem jel da naggar....

to je figurativno...
..jer nas tako sve treba namlatit kolcem i namjestit rebra...
..mene bi trebalo mlatiti svaki dan..jer sam se razmazio...
..i svog sam tela gospodar..
..pa sam postao Pretilodont...od 125 kg zbog neumjerenosti...

viewtopic.php?f=29&t=1528

..evo ovdje ima zgodno napisano ..ako nisi pročitala...

_________________
"Teško je biti čovjek...; vjerovati a ne vidjeti..
.živjeti a morati mrijeti...:
i da te čitavo vrijeme nije strah.
.te da budeš dobar prema drugima ali i prema samom sebi.."..
a kako je tek teško biti BOG nama
..spasiti nas može samo LJUBAV...i to je SVE.."

ova tema je je inace dosta teska i mislim da ce ih se malo odazvati.

_________________
Amicus certus in re incerta cernitur.