evo jedan kratki tekst, možda i nije nešto ali imam potrebu da ga napišem. Prije 4-5 god. upoznao sam momka mojih godina. Interesi su nam bili isti pa smo brzo postali dobri prijatelji. Družili smo se skoro svaki dan, pomagali jedan drugom skoro sve zajedno radili, na njega sam se uvijek mogao osloniti. Završili smo srednju školu, on je našao posao ja sam krenuo na faks, malo po malo on se počeo mjenjat,upao u loše društvo, brza auta,žene, odmah digao kredit da može kupit auto kao što imaju njegovi "prijatelji". Tako se lagano ta njegova dobrota počela gasit, mjesecima se ja i on nebi čuli ni vidili. Zvao bi me samo kad mu nešto treba, kad sam s njim u društvu odbacivao me kao da sam netko koga vidi 3. put u životu(nemogu reć ponižavao me ali nije to daleko bilo od toga) ja sam to sve trpio, ništa mu nisam rekao i nastavio bit dobar prema njemu iako mi to nije uzvraćao ni 2%. Ako bi ja njega nešto trebao našao bi neki izgovor ili bi to odradio samo onako da me skine s dnevnog reda, a svaki put kad bi me on zovnuo ja sam mu izašao u susret kao da mi je brat, bilo to u podne ili u 3-4 sata posle ponoći. Postao je osoba s kojom nikako nebi mogao naprijed u životu, ali ja sam nastavio bit dobar. Trebao sam mu par puta odbrusti ili ga odbit, ali nisam nijednom(ustvari samo jednom kad mi je tražio ogromnu svotu novca da mu posudim). Dok prije nekih mjesec dana on i jedan od tih njegovih "prijatelja" (koji je gazda u nekoj firmi) nisu razgovarili o tome kako taj gazda traži radnika. Taj moj prijatelj je ko iz topa mene preporučio, malo čudno zar ne? Čovjek za kojeg sam ja skoro izbrisan iz života,koji bi razmišljao o meni samo kad njemu nešto treba... U prvi mah me se sjetio, na običnoj kavi,običnom razgovoru. Taj posao mi je promjenio život. Bio sam u velikoj psihološkoj krizi kako sam beskoristan, teret fakulteta me pritisako nenormalno, život mi se okrenuo za 180° posle prvog dana na poslu. Posao je u moj struci, obožavam ga radit. Što je najbitinije ja sam pre-presretan. Po čitave dane pjevam na poslu, bez ikakve muke radim prekovremene,radim ono što i nije moj opis posla ali me na tom poslu ne može zapast ništa što ne volim radit. Stariji radnici kažu da odavno nije došao veći veseljak u firmu. Napokon se osjećam da radim nešto korisno
Ono što vam želim reći ovim putem kako mi je Bog još jednom pokazao u životu kako je velik, preko tog prijatelja poslao mi je posao mojih snova. Ništa nije bilo uzaldno iako se tako dugo vremena činilo da je
|