www.tebe-trazim.com

Kazu da neki veliki dogadjaj u zivotu svakog covjeka (rodjenje, smrt)moze pokrenuti stvari na dobro. U mome slucaju rodjenje moje kcerke prije tocno godinu dana (sutra ima rodjendan) je mene probudilo iz nocne more.
Dugo sam sa Gospodinom bila na Vi, vruce, hladno, al najbolje bi bilo reci mlako. Sve sam znala o vjeri, obracenju, cak redovito isla na otvorene sastanke molitvene zajednice, ali nedostajao je zar vjere, ljubav prema Bogu, ljubav prema sebi.
Kad sam bila trudna nekih 6 mjeseci sestra me je prijavila na pripremu za redovito sudjelovanje na sastancima molitvene zajednice (to je bilo u 9. mjesecu prosle godine) isla sam redovito ali nista mi se nije dogadjalo. Mislila sam da sam ja jednostavno takva, mlaka, da sam previse u proslosti grijesila da bih tek tako odjednom bila primljena natrag.
Naime, imala sam prije tri godine jedan veliki duhovni pad u svakom smislu, i to nakon velike zivotne ispovijedi. tek sam sada spoznala da je to bilo zbog oholosti, mislila sam da sam jaka, sposobna i da cu se oduprijeti grijehu nakon zivotne, ali sam se gorko prevarila. Nikad, nikad se ne pouzdajite u svoje snage, sve predajite Gospodinu jer je to jedini ispravan nacin zivljena.
Da se vratim na temu, uglavnom isla sam na pripremu za molitvenu, svi su bili sretni samo ja vjecno natmurena, tuzna, nikakva. Onda je dosao i taj 2. sijecanj i rodjenje moje djevojcice. Jako sam se bojala poroda, ali taj dan je bio nekako drugaciji. Ujutro sam otisla na misu, doruckovala i otisla na pregled. Dr je rekla da sam spremna za radjanje, tek tako odjednom. Nisam bila uopce zbunjena, preplasena, nego sam samo izasla iz ordinacije, rekla muzu da idem radjati i neka mi donese torbu. Sad kad se toga sjetim znam da to nisam ja uradila svojim snagama, Isus je bio sa mnom na svakom koraku i u svakoj osobi koja je bila taj dan u mojoj blizini.
I onda sam sisla u radjaonu u kojoj su svirale bozicne pjesme, predivan dogadjaj. Sestre i babica koje su tada bile na smjeni takodjer su bile divne, i ja nisam ni imala vremena razmisljati o strahovima. Za manje od pet sati Iskra se rodila, bez komplikacija, bez velikih bolova, bez ikakvih trauma. BOGU DRAGOM HVALA I SLAVA U VIJEKE!!!!
To je osjecaj koji ja ni dan danas ne mogu objasniti jer nema rijeci dovoljno jake. S njenim rodjenjem Gospodin kao da je uzeo sve moje strahove, sve moje grijehe izbrisao i ucinio me novom osobom.
Zahvaljujem Mu se svaki dan na tome, i molim Ga da bude tu pored mene svaki dan moga zivota, jer samo s Njim sve ima smisla.

Ps. Ovo je moje prvo svjedocenje ikad, pa mi ne zamjerite ako sam malo zbrcakno pisala..

Imam jedno malo svjedočanstvo danas...neka je na slavu Božju
Uspavala sam večeras svoju kćer i kao i svako večer pored njenog krevetića izmolila krunicu i uradila Duhovne vježbe...onda sam kao i uvijek prionula na kućne poslove i planirala uzeti napokon knjigu u ruke...i tako dok sam ja bila u poslovima malena je nekako panično počela plakati...a ja kad sam ju čula nisam kao i obično poletjela prema bočici u kojoj se nalazi njen čaj nego sam ju samo uzela u naručje, pogled mi je pao na Bibliju, uzela sam i Bibliju nekako u ruke otvorila mi se na Davidovom Psalmu 144, počela sam čitati i čim sam ja pročitala prvi redak Iskra je naslonila svoju glavicu na moje grudi i odmah zaspala ponovno Hvala Isusu

Ps 144

1 Davidov.
Blagoslovljen Jahve, hridina moja:
ruke mi uči boju a prste ratu.
2 On je ljubav moja i tvrđava moja,
zaštita moja, izbavitelj moj,
štit moj za koji se sklanjam;
on mi narode stavlja pod noge!

3 Što je čovjek, o Jahve, da ga poznaješ,
što li čedo ljudsko da ga se spominješ?
4 Poput daška je čovjek,
dani njegovi kao sjena nestaju.

5 Jahve, nagni svoja nebesa i siđi,
takni bregove: i zadimit će se!
6 Sijevni munjom i rasprši dušmane,
odapni strijele i rasprši ih!

7 Ruku pruži iz visina,
istrgni me i spasi iz voda beskrajnih,
iz šaka sinova tuđinskih:
8 laži govore usta njihova,
a desnica krivo priseže.

9 Pjevat ću ti, Bože, pjesmu novu,
na harfi od deset žica svirat ću.
10 Ti daješ pobjedu kraljevima,
koji si spasio Davida, slugu svojega.
Od pogubna mača

11 spasi mene,
oslobodi me iz ruke tuđinske;
laži govore usta njihova,
a desnica krivo priseže.
12Daj da nam sinovi budu kao biljke
što rastu od mladosti svoje;
a kćeri naše kao stupovi ugaoni,
krasne poput hramskog stupovlja;

13da nam žitnice budu pune svakog obilja,
s plodovima svakojakim u izobilju;
14ovce naše plodile se na tisuće,
plodile se beskrajno na našim poljima;
stoka naša neka bude tovna!
U zidinama nam ne bilo proboja ni ropstva
ni plača na ulicama našim!

15Blago narodu kojem je tako,
blago narodu kojem je Jahve Bog!

Opet ja sa svojim malim ali veoma vaznim milostima koje sam primila i koje mi Gospodin tako velikodusno daruje...
U petak na susretu molitvene zajednice svecenik je molio da dobijemo dar suza zbog svih nasih grijeha. Mislila sam da se to definitivno ne odnosi na mene, ta sve sam svoje grijehe i po vise puta ispovjedila. No, kada je slavljenicka skupina pocela pjevati Dodji Duse prastanja...suze su same od sebe pocele teci....ja koja uvijek ima potrebu sve kontrolirati nisam mogla kontrolirati svoje suze smijesno prije bi mi ovako nesto bilo katastrofalno jer sam uvijek ucena da se moram znati kontrolirati posebice u javnosti, a sada zahvaljujem Gospodinu sto mi je pokazao da su neke moje blokade uzrokovane upravo neprastanjem (mada sam ja mislila da sam oprostila)....ali ostao je onaj dio u mojoj dusi koji je i dalje ostao povrijedjen i koji je uvijek kad mi je bilo lose krvario na istom mjestu iznova. OPROSTILA SAM samo uz BOŽJU pomoć. Hvala Mu i slava na tome.
Takodjer sam imala milost uvidjeti kada i kako sam ja nekoga povrijedila i milost moliti za oprost te osobe. HVALA ISUSU.
I jos puno milosti od kojih bih samo izdvojila da sam dobila milost da pjevam u jezicima....predivno...hvala Mu i slava
I jos sam po prvi puta uzivo svjedocila za sto osim Gospodinu moram zahvaliti i svima vama na TT-u koji ste mi prvo otvorili vrata svjedocenja u ovom virtualnom svijetu...Zahvaljujem Gospodinu na svima vama.

evo već par dana želim napisati svoje svjedočenje o čudima koja se događaju zadnjih dana u mom životu.
Mnogi od vas znaju da sam prije 15 dana završila vježbenički staž i da nisam imala pojma što bi dalje. Posao mi je trebao jako. Dala sam oglas u novine da radim seminarske, diplomske i maturalne radove. Taj posao je iznenada krenuo, stalno sam bila zauzeta i taj mi je novac doista bio blagoslovljen. Pored toga što sam stalno bila zauzeta sa pisanjem imala sam vremena i za obitelj, tako da ništa nije ispaštalo (SLAVA GOSPODINU jer bez Njega to ne bih mogla)
Također sam slala svoj životopis na natječaje i svaki put bih mogući posao predala Gospodinu u ruke i rekla bih: NEKA bude onaj posao gdje ću Ti najbolje služiti...
Nekako u isto vrijeme moja mama dobije krvarenje, na pregledu joj dr kaže kako nije ništa opasno ali da mora izvaditi maternicu da ne bi imala problema dalje....ona se odluči na operaciju i u roku od par dana doista je operirana.
Moja seka i ja smo preuzele svu brigu oko maminog domaćinstva jer imamo još tri (sa mojim 4) muškarca u kući....ja sam stalno trčala od mame do mene i još uz sve to sa malim djetetom svugdje....u neka doba nisam znala kako se zovem....ali seka i ja smo molile i sve se stizalo....i svi su bili sretni...
operacija super prošla, mama u sobi sa ženom koja stalno priča o nekim prorocima i gatanjima. Kad sam to čula rekla sam joj da samo moli....tako je i uradila i te su priče doista prestale...i ova se žena počela moliti....SLAVA BOGU
MAmina operacija je bila u četvrtak, taj sam se dan i ispovjedila a u petak su nazvali me iz jedne humanitarne organizacije za pravnu pomoć radnicima, gdje sam poslala svoje papire i prijavila se na natječaj. DOBILA POSAO...počinjem od 16.06. super plaća, uvjeti isto tako....doduše nije na neodređeno ali je DIVNO i ne mogu prestati slčaviti GOSPODINA na svemu što mi čini....
Mama sutra izlazi iz bolnice....dobro je...a ja na novi posao u ponedjeljak....doista nitko ne može život posložiti tako lijepo kao naš divni Gospodin...samo mu svaki svoj dan trebamo predavati i doista biti Njegova djeca.

evo još jedno moje maleno svjedočanstvo...
Proteklih par dana sam pomalo nervozna, ljuta, neraspoložena...sva ta nevoza je kulminirala jučer sa jakom glavoboljom koju nikakve tablete nisu mogle suzbiti..glava mi je htjela eksplodirati...strašan pristisak..osjećala sam da mi se kosti lubanje stišću
Duhovno sam se takodjer osjećala strašno slabo, mlako, bila ljuta na samu sebe i na sve svoje greške koje sam činila..osjećala sam da ne vršim Božju volju...
I onda sam se sinoć ''slučajno'' našla sa Moyom na skypu i tako samo sam joj istresla sve što sam imala reći...mila Moya je slušala, slušala i slušala...
I onda mi je sama milost Božja preko nje progovorila...sve je moje boli i rane Gospodin sinoć po tko zna koji put uzeo na sebe...suze su samo tekle i tekle....tekle
Moj muž je odmahivao glavom i pitao što mi je...rekla sam mu da me Gospodin liječi....i doista glavobolja je prestala a da ja to ni primjetila nisam jer je problem bio negdje drugo...HVALA TI I SLAVA DRAGI ISUSE NA SVIM DJELIMA TVOJIM