www.tebe-trazim.com

Evo napokon sam osjetila potrebu da i ja svoje svjedočanstvo ovjekovječim na ovom mom forumu.
Pošto u meni gori želja da služim svom gospodinu na bilo koji način, da širim Božiju Riječ pa se nadam da će i moje svjedočanstvo dirnuti neka srca da traže i čeznu za Isusom.

Zovem se Marijana imama 23 godinice i dolazim iz hiperaktivne obitelji totalno. Moji roditelji su se mladi uzeli i dobili mene 84" kad je veliki snjeg pado pravo olimpisko dijete. Tata je volio buran život imao problema s alkoholom a kad popije postaje nasilan. Jedno vrijeme je tukao moju mama i svaki put kad se to desi znao nas je napustiti po 6 mjeeci manje više zavisi koliko dotakne dno. I kad dotakne dno obiđe sve kafiće, svi ga napuste " prijatelji" i druge žene, vrati se mojoj majki s buketićem ruža i traži oprost plaće, kumi, moli. A dok njega nema mama sjedi u depresiji na balkonu bilo ljeto ili zima dan i noć čekajući ga i ja zajedno s njom. Poslije 4 godine dobila sam sestru koja je većinom bila s bakom i dedom pa je Bogu HVALA puno toga propustila u našem životu.Sjećam se mnogo noći kad sam stajala na balkonu bosi noga u piđami sa 10 godina tješeći svoju majku i dajući joj neke savjete. npr. draga mama moraš vjerovati ima Boga , sutra je novi dan imaš mene i sestru, trebaš se boriti , možemo mi živjeti i bez tate....
Poslije nekog vremena mama je skupila hrabrosti pa mu se suprostavila da je ne tuče pa je ispao još gori problem tukli su se međusobno. svaka svađa je završavala s puno krvi, s razbijenim namještajem i staklom po kući , često sam i ja dobila koju pljesku ono slučajno kad sam stala između njih dvoje da prestanu jer se sestra jako bojala. Stigao je rat koji sam provela odvojena od svoje sestre bila sam s drugom bakom a roditelje nisam vidila 3 godine Bože oprosti al mi nisu nimaolo falili. Poslije rata vratila sam se kuci i dobili smo još jednu prinovu kako nas je Bog obradovo rodio se mali anđeo moja mala seka. I svima nam je bila smisao za život. Kako vidite pravo buran život mojih roditelja tako da u njemu nije bilo mjesta za Boga i vjeru,, nekad su ga znali spomenuti al samo u psovkama. Neznam kako al smo moje sestre i ja imale jaku vjeru uvjek smo se molile i išle na svetu misu. S vremenom smo napunjene mržnjom i prezirom počele tonuti. Znale smo da nismo sretne al nas ništa nije ni zadovoljavalo. Bile smo dobre osobe i brinule se jedna za drugu al smo opet bili i ljubomorne , sebične i osvetoljubive. nismo mogle istinski voliti jer nismo bile voljene. smatrala sam da sretne obitelji koje imaju puno blagoslova i vjere, ljubavi prema svojoj djeci da su malo nastrani i da nisu normalni. U svojoj 20 godini sestra i ja odemo od kuće . Nismo pobjegle nego rekle roditeljima da želimo živit same. Bili su ljuti jer smo ih "OSRAMOTILI" pred "prijateljima jer mi smo ipak zlatna djeca koja se nikad nisu čula ni pravila probleme za poželitit. Dobro smo se snašle ja sam radila tri posla da svojoj sestri sve pružim. i svaki dan zahvaljivala Bogu što nismo gladne. nakon jedne godine moja sestra kaže da se udaje i tu mi se svijet srušio. Bila sam sretna jer se udaje iz ljubavi i ide u kršćansku obitelj al opet moja sebičnost se upalila ostala sam sama. Svadba je prošla odlično ljudima smo se pokazali kao sretna obitelj kao i obično. Od tog dan ja sam svatila da lutam,, prazna osoba puna mržnje. Moj otac Bog mu dao zdravlje pošao je na molitvenu zajednicu i meni je preporučio ,al nije bilo moje vrijeme. Počela sam čeznuti za Isusom , tražiti ga , pojavljivati se na Svetoj Misi. Uputila sam se sama na hodočašće u Cibonu na Dobri Pastir i teme je bila daj mi Isuse srce od mesa ne želim srce od kamena. Kako me je pogodila srce mi je naciklo, poslije toga sam pošla u molitvenu zajednicu gdje sam upoznala svoju braću i sestre koji su mi pomogli da se otvorim , predam Isusu i da oprostim. Oprostila sam svojoj majki i sad joj pružam ljubav koju nikad nisam dobila od nje i ne tražim ništa za uzvrat. Ljubim svoga tatu jer ga je Isus promjenio i sad je dobar čovjek , malo je se udaljio od crkve sad je i bolestan al se trudim vratiti ga Isusu pod noge jer sam ne može. Volim svoje sestre jer su moj zrak bez kojeg ne mogu.Blagoslivam svoje prijatelje jer su Božiji blagoslov za mene jer ih imam. A njviše volim svog Isusa i Majku Mariju jer su mi preko Duha Svetog dali novu priliku, izbrisali mržnju iz mog srca. Nije lako svaki dan imam velike kušnje al sva sretna predajem Isusu ,, molim stalno pa mi je dan prekratak jer puno ljudi ima sad u mom životu, idem na misu skoro svaki dan, Zahvaljujem i služim svom Gospodinu .
Ja sam mislila da je ovaj moj život bio od Boga da je moj križa to i točka,al ne Bog ne želi da budem sebična , i da ne opraštam a kamoli da mrzim. Sad ljubim , ljubim i ljubim , HVALA I SLAVA MOM ISUSU.

dragi moji evo da podjelim jedno svedočanstvo s vama kako sam pobjedila strah od zubara. Možda će nekima biti smješno al ja se nenormalno bojim stomatologa, deset god. nisam bila u zubara i naravno zubi se kvare, glava boli čak sam imala problema s bubrezima sve zbog istog straha.
Moleći Isusa da me oslobodi svih strahova da radim na sebi , tj. na svojoj duši, srcu i tjelu.
Sinulo mi je preko noći da moram se suočiti s strahom, i zakazala termin. Čitav dan molila Gospodina samo da ne pobjegnem s stolice.
Nekoliko minuta prije nego što ću doči u stomatologa rekla sam : Isuse HVALA TI ZNAM DA PREVIŠE TRAŽIM AL ĆE ME BITI STRAH PA ME MOLIM TE ČUVAJ ZA RUKU. U jednom trenutku od bola sam digla ruku i te mi riječi prođoše kroz glavu ma nisu ni misli prostrujale kroz moju glavicu asistentica me je ufatila za ruku i čvrsto stisla i rekla NE BOJ SE.
bol nije prestala al me nije bilo strah znala sam da je Isus sa mnom.
Mama me je posllije upitala tko je toliko izvršio utjecaj na tebe da si se odlučila za ovaj hvale vrijedan potez, nisam joj mogla reci al u glavi sam ponavljala MOJ BOG MOJ GOSPOD.Hvala i slava Isusu.