www.tebe-trazim.com

Danas je petak-dan Isusove muke,danas cu i ja vama svjedociti o svome zivotu.Naime rodena sam 1956 godine u Zagrebu kao nedonosce sa nepunih sedam mjeseci.Mama je vec imala jedno vanbracno dijete tada starog sineka 5 godina kojeg moj otac nije htio prihvatiti.Dva mjeseca sam bila u bolnici jer sam trebala odredenu tezinu i kako to vec ide.Odmah iz bolnice su me odnjeli tatinoj mami tj. mojoj baki na cuvanje i kod nje sam ostala do pocetka skole.Uprvi razred krenula sam kod tate i mame u Zagrebu i oni se ubrzo nakon toga rastaju u 12 mjesecu 1962.Mama se je propila i ponovno udala pa rastala pa opet udala,a otac odma dovodi drugu zenu i ona ubrzo zatrudni i rada jedno za drugim,tako da ja imam jos jednu pravu sestru i sestero polubrace.Maceha gleda svoju djecu a mene i sestru prepusta vise ocu.Djetinstvo cist promasaj.Prava mama ne zeli ni cuti za nas dvije a otac sve samo ne otac.Ja u trecem razredu bjezim od njih opet kod bake i djeda jer ne vidim zivota kod oca i macuhe i na putu tog bjega mislim se ja-ako me djed i baka sada nece htjeti ja cu otici pravo u Savu i utopiti se.No djed i baka iznenadeni mojim dolaskom prihvacaju me da ostanem kod njih i nastavim skolovanje.Tjedan dana je proslo ,a da za mene nitko ne pita niti me traze.Djed i baka odlaze po moje stvari a otac ce napitanje gdje sam ja,nek je gdje hoce.Godinama nije dolazio ni on ni mama da me vide.Sestru su dali isto na cuvanje jednoj obitelji a poslje u dom za djecu.
Kad sam zavrsila osmi razred odlazim opet kod oca jer djed i baka nemaju mogucnosti da me skoluju,a ono peto djete na putu i ja dobro dosla da se zaposlim i dajem placu u kucu.Maceha u rodilistu a ja rob brace i sestri,zivot ziva koma.Otac dolazi svaku vecer pijan,mene tuce,zlostavlja i ja opet bjezim ali ovaj puta u njemacku kod jedne obitelji sa 16 godina.Meduvremenu otac odlazi na more sa obitelji i tamo ostaje a ja se nakon cetiri mjeseca vracam natrag,dobivam posao u jednoj bolnici u Sloveniji i zaposlim se i radim sve dok ne upoznam svog supruga,udam se za njega i dolazim u Njemacku.Prve godine braka katastrofa,neznam dal ostat il trpjeti,ali obecala sam Bogu da svojoj djeci necu priustiti zivot bez roditelja ma da se neznam sta desi.Tada jos nisam bila u tako dubokoj vjeri pa sam mnogo puta grjesila mislima i rjecju-Ma gdje je taj Bog,patila sam vec vjerojatno u utrobi majke,slusala od oca da nisam njegova,bjezala pa sad i brak cista nula.No ipak sam se mirila sudbinom i nekako je sve krenulo na bolje.Imali smo dva sina i kad je mladem bilo 9 godina ja opet trudna.Muz nece da cuje za trece dijete,ne razgovara samnom 3 mjeseca i uporno trazi da abortiram to dijete,a ja uporna i kako Bog odredi ali rodit cu pod svaku cjenu pa sta bude.Vidi suprug da ja tvrdoglava i miri se.Kad se je nasa kcerkica rodila mojoj sreci nije bilo kraja jer citav zivot sam zeljela zensko dijete i hvala dragom Isusu za nju isto i za decke,mada sam bila tako razocarana kad sam rodila najstarijeg sina da sam plakala od zalosti sto je musko-eto koliki grijeh vec tada,mada tada nisam bila svjesna da je to grijeh zeljeti odredeni spol djeteta,mnogo toga nisam znala da je grijeh sto danas znam.Djeca su odrascala,moram priznati da sam bila dosta stroga mama ali usprkos svega stariji sin je upal u lose drustvo,pocel sa svime i svacime i dan danas nazalost se ne mjenja,ozenio se prije dvije godine sa jednom nasom curom ali problem su oboje.Molim i vjerujem da ce zlo prevladati i u toj vjeri zivim tako da me i ne opterecuje vise kao nekada.Predala sam Gospodinu sve u njegove ruke pa nada je tu.Mladi sin i kcerkica su dobri,bilo je padova ali to je normalno.Kad je sve izgledalo super onda je mene pogodila ta nesretna bolest jucer su prosle tri godine,Bogu hvala.Meni je mogu reci bas ta bolest kako got teska bila dosla bas na blagoslov jer kroz tu moju bolest je usao Isus u moj zivot i ostao vise nego svih oni godina.Da sam tada bila u takovoj vjeri kao danas mozda bi bilo sve drugacije,ali covjek snuje a Bog odreduje.Ja zivim,sve se je smirilo i promjenilo u pozitivnom smislu i sretna sam i zahvaljujem dragome Bogu na svakome danu i cjenim svaku minutu svoga zivota.Upoznala sam sebe i puno toga oko sebe,otvorile su mi se oci tamo gdje sam bila slijepa.Rekao je Isus-Oci imate,a ne vidite,Usi imate ,a ne cujete,tako je bilo i kod mene u mnogim stvarima.Mogla bi ja jos roman napisati ali vjerujem da sam vam ono osnovno i bolno rekla.Nekada to nebi bila mogla ali Bog mi je dao snagu sve oprostiti i sve zaboraviti,tako da o tom proslom zivotu vise i ne razmisljam.Tako je vjerojatno moralo biti,a nazalost nisam jedina no Bogu hvala za sve sto je bilo i sto ce jos biti.Amen.

ISUSE TI SI MOJ PUT-ISTINA I ZIVOT

Evo da vam napisem jedno svjedocanstvo kako Bog zaista uslisava sve nase molitve,samo kad je Njegova volja,a ne nasa.Naime moj suprug je zivio u tada komunistickoj obitelji i bio je samo krsten,u crkvu se nije nikada islo,jer njegov otac to nije dozvolio,a vjerojatno ni mama nije imala prevelike interese.Kad sam se ja udala za njega nisam bila bas zadovoljna da zivimo bez crkvenog braka i pristao je da obavi prvu pricest i Krizmu pa da se vjencamo i u crkvi.Ja sam bila jako odusevljena i sretna zbog toga.Naucio je osnovne molitve i super.No kako su godine prolazile on nikako da ide vise na svetu ispovjed,kad bi mu rekla da ide,odgovorio bi -ti idi a mene pusti i prije tri godine ja pocela zarko moliti Isusa da ga pomiluje i da mu da snage daode.Uvijek ga i ja opominjem,pa bilo bi dobro da ides sada pred Bozic ili pred Uskrs,ali nista se ne mjenja,uvijek isti odgovor.Ja uporna i dalje molim i molim i on meni predprosle godine obeca ic pred Bozic i ja sva sretna,ali dode to vrijeme i on opet nejde,molim ja i dalje i dolazi uskrs prosle godine i ja opet njemu,nisi iso za Bozic ajde sada za Uskrs,malo se misli i ne kaze ni da ni ne,a ja opet mom Isusu u crkvu i iz sveg glasa zavapim-ISUSE CUJES LI TI MOJE MOLITVE.! Pa on je isto Tvoje dijete,uslisi me molim Te i poslje mise dodem ja kuci,ali cijeli put molim i ne prestajem i moj suprug obucen.Pitam ga ja kuda Ti sada,a on ce meni pa idem na ispovjed.Samo sam rekla O BOZE HVALA TI.Eto morala sam iz svega glasa zavapiti Isusu da bi me uslisao.Hvala Mu i slava.To je bilo prosle godine,ali evo sada su opet korizmeni dani i moj suprug pita mene sinoc kad je i gdje ispovjed da on ode u petak.Svaku nedelju vec godinama ide samnom na svetu misu i ako ja nisam tu on ide sam i svaku vece se molimo ,a puno i sam moli.Molitve zaista cine cuda.Hvala Isusu.Amen

ISUSE UZDAMO SE U TEBE

Petak-17.01.2005.dan hladan ali lijep, vecer mirna, a onda odjednom u 21i30
strasni i nesnosni bolovi u mom trbuhu,vrucina,zima,nesnosni grcevi,povracanje ,nemogu naci mjesta kako leci,kako se okrenuti,bolovi,grcenje. Boze da mi je umrjeti,tko ce ovo podnjeti.U 2i 15 nocu dolazi dezurni dr. kaze viroza,inekcija i ode.Bolovi paraju moj trbuh i dalje,neznam sto cu. Subota ujutro smirenje,nedelja malo bolje.Ponedeljak otisla kod doktora i odma u bolnicu.Petak( i opet petak) sljedi operacija,dijagnoza RAK.Ne tonem,ne padam-molim-molim i dalje moje molitve sv. Brigite.Ne razmisljam puno o bolesti vec o sebi i svojim grijesima.
Prepoznajem se po prvi puta i pitam se-Boze pa tko sam ja. Ne pitam Boze zasto bas ja,zasto bas mene da pogodi ta bolest-Ne. Pitam se tko sam to ja ?
Na sam fasing izlazim iz bolnice i molim i molim. Isuse pokazi mi tko sam ja ?
Isuse reci mi tko sam ja ?
Odlazim u crkvu sv.Kriza blizu mog stana, ulazim u crkvu, kleknem pred Isusa,sama,nigdje nikoga vec moj Isus i ja.Gledam u Njega i odjednom iz svega glasa govorim Isuse,evo me i nabrajam ja njemu sve svoje grijehe,suza suzu stize,nemogu vise. Sve sam mu rekla,sve isplakala,smirila se i sjela pred njega.Gledam ja u Njega-gleda On u mene.
Tisina-nigdje nikog nema,ustajem se i odlazim,a u meni neki cudan gromak glas-IDI I NE GRIJESI VISE-nikada to zaboraviti necu.Hvala Ti Isuse sto si mi Rekao tko sam to ja bila,grijesnica,najveca grijesnica i Ti si mi Isuse sve oprostio,Ti si sve moje boli uzeo i opet me ozdravio.

HVALA TI ISUSE

Vec tri godine zelim otici u Medugorje ali kad dode to vrijeme uvijek me neto sprijeci.Prvi puta bio brat od muza na umoru i ja otkazala,drugi puta nije bilo dovoljno ljudi za autobus i ja opet otkazala,treci puta umro sin od moje sestre,bas taj dan se islo kad je bio pogreb,ja opet otkazala.Prosle godine se islo u Lurd i ja se prijavila,Majka je Majka bio Lurd Bila Marija Bistrica i ja otisla,nije bilo zapreka.U to vrijeme nas sin najstariji i njegova zena nisu snama kontaktirali jer istina im se nije smjela reci.Mi stigli u Lurd a u mome srcu neka toplina,nesto neopisivo ljepo,svjetlo ni sama neznam kako opisati taj osjecaj.Nista jos vidjela nisam ,tek izisli iz autobusa i kad smo usli u hotel ja onako u sebi pomislim,ako dozivim i iducu godinu ja moram opet doci ovdje.Misli tako a nisam svjesna zasto.Poceli mi sa rasporedom obilaski svetista ma ljepote.Drugi dan isli na krizni put i nosi se velika svijeca od 75 kila,nose dva i dva i tako od postaje do postaje,a ja pomislim Boze kad bi ja samo jedan korak ponjela tu svijecu,sve bi se izmjenilo i na 13stoj postaji pruzi meni diakon peskir na rame i kaze sad ces i ti ponjeti svijecu.Ja ostala iznenadena ali sretnija nego da mi je dao neznam sto drugo i ja prva kod svijece i nosim a tereta uopste ne osjecam.Poslje toga kleknemo i molimo i meni neki glas njezni,tihi govori,ljubi svoga sina i on ce ti doci.Mene oblile suze i ja molim za njega.Kad smo se vracali zvoni moj mobitel,a ono moj sin se meni javlja da ce nas posjetiti.Kad se ja vratila iz Lurda on i zena stvarno dosli i tako je eto ostalo i do danas da dolaze i nista ne spominju zasto ih godinu dana nije bilo.Koliko je Velik i Silan nas Bog ? Koliko su jake molitve i moc nase Majke Marije.Ove godine idem opet u Lurd 30.04. i vec se sada veyselim a vjerujem da cu uspjeti ove godine otici i u Medugorje.

Draga moja braco i sestre,ispricat cu vam ove dogadaje koji mi se desavaju od subote.U subotu sam bila u gradu da si kupim Lap top,kako bi mogla i u Hrvatskoj s vama biti preko interneta.Naravno uzela sam ga na otplatu i trebala priloziti putovnicu radi papirologije koja se mora obaviti.Sve sam sredila i vratila se radosna kuci.Drugi dan sam primjetila da mi nema putovnice,ali nisam bila sigurna dali sam ju izgubila ili ostavila u trgovini.Nisam bila previse zabrinuta samo sam pocela moliti i vjerovati da cu ju naci,molila sam sve dok nisam zaspala i u ponedeljak zvala u trgovinu dali je tamo,kad ono kazu nije.Isla bi u cetvrtak kuci i moram nesto poduzeti.Zovem ja nas Hrvatski konzulat i raspitam se sta napravit i oni mi fino sve objasne.Sin mi je bio jucer slobodan i ja ga nazovem da dode kod mene da me vozi na policiju da napravim prijavu i na konzulat da podnesem zahtjev za putni list da mogu u Hrvatsku i moj Kristijan je u 10 sati vec bio kod mene,a ja dotle molim-Isuse i sveti Antune pomozite mi.Strpljiva sam i sta je tu je,sve je to meni normalno.Kad smo htjeli krenuti iz stana ,zazvoni telefon,a ono zovu iz te trgovine i kazu mi smo nasli vasu putovnicu,dodite po nju.Hvala Ti Isuse i sveti Antune,zaista ste brzo djelovali.
A sada druga prica.Moj je suprug jucer slavio rodendan i uvece nam dosli gosti.Ja sam svoj mobitel imala na regalu.Danas ga hocu staviti puniti,mobitela nema,zovem iz kucnog svj broj,zvoni normalno ali ne u kuci.Neznam zasto te kusnje,ali i opet vjera je u mome srcu,blagoslivljam osobu koja ga je uzela i vjerujem da ce mi ga vratiti.Znam sto posto da sam ga na regal stavila jer sam nesto gledala u njega i vise ga nema.Nisam ni sada nervozna zbog toga,pa ako ga i ne nadem vise Bogu hvala,rjesit ce se i taj problem.Sretna sam i zahvalna da mi Bog daje snagu i mir da mogu sve kusnje izdrzati,jer vjerujem da Bog svodi sve na dobro.Isuse hvala Ti na svemu sto mi dajes.

Draga moja braco i sestrice u Kristu. Na samom pocetku kad sam dosla na ovaj forum napisala sam vam svoje svjedocanstvo kako me zivot nikada nije mazio,svoju proslost,svoje zivotne probleme.Danas vam zelim napisati nesto lijepo jer zivot ima i lijepe i ruzne strane zivota i tuzne i vesele...Nisu jos svi problemi rjeseni u mojoj obitelji,nisu jos sve molitve uslisane,nisu jos moja djeca obracena,jos imam oca i brace i sestara mlakih u vjeri,ali ja sam sretna.Moj zivot je ispunjen molitvom,vjerom i ljubavlju.Cesto sam prije znala pitati Boga kada ce moje molitve uslisati,kada ce moja djeca povjerovati,kada ce se moja rodbina obratiti,kada ce me rasirenih ruku docekati,nasmijati mi se,reci lijepu rijec ?To je sada proslost za mene.Ja ih sada sve blagoslivljam,molim za njih,sve predajem Isusu i sve prihvacam kako mi dode.U svakom djetetu,u svakom covjeku,u svakoj zeni vidim Boga,a Bog je ljubav.Ljubiti,prastati,voljeti nesebicno sebe darivati,pomagati drugima tako je lijepo.To me pravi sretnom,radosnom i zdravom.Proslost me vise ne zanima,ona je iza mene kao da nikada nije ni postojala.Kada netko okrece glavu od mene,kada me zeli zaobici,kada mi ne zeli prici-ja prilazim,ja pozdravljam,ja idem tim doticnim osobama i uocim se spromjenom tih osoba.Sve to prije nisam mogla dok nije bilo Boga u meni,u mome zivotu.Bog me je pozvao da uzljubim sve i svakoga i da strpljivo cekam na sve dogadaje koje prethode po Bozjem planu za mene i moje bliznje.Sretna sam i sto sam svama na ovim stranicama ovoga Krscanskoga foruma i tu me je sam Bog doveo.Doveo me je da upoznam i vase zivotne probleme,da upoznam sebe kroz sve to,da vidim da nisam sama ,da postoji netko tko me voli ,tko me zeli,tko me razumije,a to je najprije Bog,a zatim i svi vi draga moja braco i sestrice.Za sve molitve vase za mene i moju obitelj,za svaku vasu dragu rijec od srca vam hvala svima.Bog vas sve blagoslovio i ovog trenutka dok ovo citate-ljubim vas sve,grlim vas sve i volim...

Hvaljen Isus i Marija dragi moji TTovci !

Evo da vam malo posvjedocim Bozju ljubav koja se izljeva na mene na svakoj Duhovnoj Obnovi,na svakom novom Seminaru.
Nekada sam mislila da moram prihvatiti zivot takav kakav imam i stime
se nositi...Vjerovala sam u Boga kao sto sam vam vec i rekla,ali na tim
duhovnim obnovama sam spoznala sebe i svoju slabu i mlaku vjeru...
Danas vam to svjedocim da i vi koji jos niste upoznati sa tim seminarima
i duhovnim obnovama,svakako jednom odete i dozivite taj milosrdan dan
preokreta u vasem zivotu..
Najme...jednom prije par godina mi je jedna kolegica spomenula te seminare. i pricala za duhovnu obnovu za tri dana...Ja sam ju malo
pogledala i razmisljajuci tako o tome rekla...ma daj tri dana da ja idem
na neki seminar...ti si luda....Boga moliti mogu i doma,a ne gubiti tri dana..
pa sta se tu ima tri dana moliti...Vrijeme je tako prolazilo i desilo se sto se desilo u vezi moje bolesti i odem i ja na tri dana duhovne obnove...Bila sam iznenadena koja ljepota i koji dozivljaji...To je bilo u ljetu 2005 kad je fra. Ivo Pavic dosao u München...Odmah zatim upisala sam se u Wigratz Bad kod jednog karizmatika Maria Kumara-jednog indijskog svecenika...tada sam jos imala strah da se moja bolest ne povrati..rak mi je bio uvijek pred ocima i kad me sto zaboljelo gotovo je bilo...rak opet pomislim ja...i nikako da se rjesim toga straha,i kad je bila sv. ispovjed kazem ja tom sveceniku moj problem...a on ce meni...Nije strah od Boga,nesmijes se bojati-jer ako se bojis i cega se bojis to ti bas dolazi jer zlo uvijek vrjeba...nato cu ja njemu...htjela bi ja da se ne bojim ali cim otvorim oci kad se probudim i cim me nesto zaboli strah je tu i tako on nad menom molio jednu molitvu za oslobodenje od straha...ja morala zatvoriti oci i radit sto mi je govorio i vjerujte mi strah je nestao kao rukom maknjeni-Aleluja...
Isto tako nisam mogla nikako oprostiti neke stvari svojim roditeljima i na duhovnoj obnovi Patera Linica ja isto tako na ispovjedi kazem njemu...muci me i proganja to ali ja nemogu oprostiti to i to,mozda nekako oprostiti ali nikada zaboraviti...i on ce meni-ako nisi zaboravila nisi ni oprostila...ma moci ces ti to jos danas kaze on meni...ajd dobro mislim si ja,ali to je nemoguce...i kad su bile molitve otklinjanja ja sam dusu iz sebe isplakala kad je spomenuo sada si uzmite u srce osobe koje najvise mrzite i oprostite tim osobama jer i njih Bog voli...ja zamislim svoga oca i majku i placem i more suza ronim i zamislite kad sam dosla kuci iz tog seminara jos nisam dobro vrata za sobom zatvorila-zove me moj otac i prvi puta u zivotu mi kaze-kcerkice moja,evo cijelo vrijeme mislim na tebe i molim Boga za tebe-a ja odgovorim i ja na tebe...i od tada je zaista nestala mrznja u meni,a nastal ljubav...Evo koliko je milostiv nas Gospodin...ali sama nebi bila mogla oprostiti...nijwe dovoljno ici samo na jednu duhovnu obnovu jer u dubini nase duse su skriveni osjecaji onog sto nevalja i za takove osjecaje je potrebno vise molitvi proci...Ja sam 20 godina bolovala od cireva na zelucu...dok sam radila imala sam strasne bolove u ledima i vratnoj kraljeznici...trnule su mi ruke...boljela su me stopala..nervozna sam bila sama na sebe,a na druge oko sebe da i ne pricam...ma koje ljepe rijeci od mene cuti...to je bila tabu tema....Cesto sam puta razmisljala -ma samo da umrem pa da se svega rijesim...molila sam Boga...odlazila u crkvu svake nedelje...ali sve je to bilo mlako...tek danas to znam...
Da se nije dogodilo to sto se je -neznam dali bi bila krenula tim putem vjere koju sada nosim u sebi...Mogu samo reci Boze Hvala Ti i slava da si me kroz moju bolest pozvao na sve ovo sto danas jesam i sto zelim i ostati...Duhovne obnove jedna za drugom -promjenile su mene i moj zivot i polako se mjenjaju svi oko mene na bolje iz dana u dan...Djeca krecu korak po korak i vjerujem da ce jednog dana kad im to Bog odredi biti u tom duhu vjere u kojem sam ja sada...Muz je danas rekao da ce i on jednom otici vidjeti kako je na tom seminaru,a dosada je pricao -kad se drugi put rodim-onda cu ici...
Eto ljudi moji dragi...Bog je tolike Milosti ucinio u mome zivotu preko ovih duhovnih obnova da vam samo jedno mogu reci-idite i uvjerite se sami....
Ja sam nova osoba-potpuno zdrava...ne bole vise ni noge...ni kicma...nema nervoze ni mrkog pogleda...nema ljutnje na nikoga bez obzira sta mi tko kaze...LJUBAV je u mome srcu zamjenila sve i odagnala nevaljalosti iz mene...Prastanje odagna svako zlo i svaki grijeh-VJERUJTE...Grijeh je taj koji razara dusu i tjelo...grijeh je taj koji daje bolesti tjelu...grijeh je taj koji stvara mrznju prema drugima...
Zato braco moja...svjedocim vam i sada ovo kako bi i mnogi od vas krenuli putem kojim sam ja posla...putem za Isusom....Hvala vam na strpljenju citanja ovog poduljeg svjedocenja...vjerujem da ce mnogima biti od velike koristi...Boze hvala Ti na daru moga zivota...hvala Ti na milostima koje si mi dao...hvala Ti na svemu i na ovim dragim ljudima TT. kojima si me poslao da svjedocim Tvoju neizmjernu ljubav...BvB.

Dragi moji-ovo sam danas napisala u svom osobnom forumu pa da stavim i ovdje-mozda nekome pomogne da se pronade sam u sebi kao sto sam se i ja-BOGU HVALA.

TI SI KRALJ

Hodah u tmini srca svog ,životom što ploda nedaše...sve dok me ti Gospode ljubavlju svojom dotače...
Ti si kralj srca mog,ooo Bože veliki,ljubav je tvoja plam srca koji se za nas ne gasi...

Morale su proci mnoge godine moga zivota u boli i tuzi...u padanju i dizanjima...ponekad u svjetlosti...ponekad u tami...Hodala sam i trazila odnemila do nedraga za spasenjem svoje duse...Molila sam Te Boze cesto i dolazila pred Tebe,ali su moje misli lutale tko zna kuda....
Nije to bilo ono cvrsto pouzdanje u Tebe Boze...Nisu to bile molitve iz srca kao danas...Gubila sam se na tim putevima trazeci Te posvuda pa i na krivim mjestima...i opet sam padala u ocaj u svojim grijesima koji su razdirali moje srce...moju dusu...tonula sam i oboljevala od raznih bolesti radi svojih grijeha....postajala sam depresivna,mrzila samu sebe i sve oko sebe...Bila sam izgubljena,jadna ,ocajna i pomisljala da nikoga nemam....
Pitala sam se da li uopste postoji Bog i ako postoji zasto me tako kaznjava ?...Moje srce bilo je kameno...bilo je prazno...Moliti ? Kome ?...Vjerovati ? Kome ?...Godine su prolazile,a ja se borila i trazila,trazila neumorno put bez cilja...Ti si Isuse i tada bio uz mene,ali ja sam bila sljepa i nisam Te vidjela...Sama sam sebe sazaljevala imisleci da sam u pravu...u sebi sam gledala samo one moje dobre strane ,a one lose pokvarene potiskivala sam u dubinu svoje duse ne mareci za njih....Odlazak u Crkvu na Svete Mise bio je vise tradicionalan jer tako su me djed i baka od malena ucili...Primala sam Isusa u svoje srce bez da sam znala i razmisljala da je On sada zaista prisutan u meni...On je postojao ali za mene je bio stranac...On je mene zvao i poznavao ali ja nisam bila dostojna upoznati Njega,a bio mi je tako blizu...Ispovjedala sam se i kajala za svoje grijehe,ali opet sam ih cinila bez obzira na obecanje-necu nikada vise ?...I dalje sam hodala putem bez svjetla tamne duse i mrkog pogleda okrivljujuci druge za moj tezak zivot,za moju patnju i moje bolesti...Svi su bili krivi ,svi samo ja najmanje...U ovom sam nasla ovo,u onom ono,a u sebi opravdanje...Tada je dosao dan 7.8.2004 kada sam spontano na Mariji Bistrici kupila knjizicu sa 15 molitvi Sv. Brigite i pocela citati....Svakim danom moje su se oci otvarale sve vise i vise i tada sam pocela upoznavati Boga i Bozju ljubav,ali i sebe...O moj Boze i sada me je stid kada pomislim tko sam ja zapravo bila i kolike sam godine bez obzira na molitve koje sam molila i bez obzira na odlazak na nedeljne svete Mise bila grijesnica...bila daleko od vjere i od <Boga....Zasto je tako moralo biti i danas se pitam, mada znam sada da je grijeh bio taj koji je razdirao moju dusu,da je krivnja bila to sto zapravo samu sebe nisam poznala...zalosno ali istinito...Moja teska bolest koja se dogodila nedugo po citanjima sv. Brigite 17.01.2005 me je jos vise sjedinila sa mojim Isusom i onaj teski Kriz koji sam tada ponjela na svojim slabim ledima dao mi je da progledam...poveo me je u istinu zivota...poveo me je uskim putem spasenja...oslobodio me je svih zamki zloga i dao mi vjeru...vjeru u mog Gospodina...Hvala Ti Isuse na tome krizu...hvala Ti Isuse na svim pretrpljenim bolovima i na svim spoticajima...hvala Ti Isuse za mog supruga i nasu djecu...Hvala Ti Isuse sto sam prihvatila Tvoju ruku koja me i sada vodi putem kojim Ti zelis da idem...Hvala Ti Isuse sto si mi dao dar Razuma da sam u sebi pronasla svoje grijehe i sve krivice i da sam mogla svima sve oprostiti pa i onima koji su mi u zivotu nanjeli najvecu bol i za koje sam mislila da to nikada necu moci...Hvala Ti Isuse sto si mi dao dar Molitve da mogu moliti za sve ljude svijeta...Hvala Ti moj Isuse sto si umjesto mrkog pogleda na moje lice stavio osmjeh koji moze ublaziti mnoge umorne duse...Hvala Ti moj Isuse sto te svakoga dana mogu primati i donositi te radosno svima koje susrecem i u svoj obiteljski dom...HVALA ISUSE ZA DAR MOGA ZIVOTA....LJUBIM TE ISUSE:::NE ISPUSTAJ ME NIKADA VISE IZ SVOJE RUKE !
_________________
ISUSE UZDAM SE U TEBE

Draga moja braco i sestrice !

Evo da vam posvjedocim danas ljubav Bozju...dan koji je promjenio moj zivot...Osudila bi se cak reci da danas slavim svoj cetvrti RODENDAN...Danas mogu s ponosom reci ISUSU -hvala Ti moj ISUSE , jer si mi darovao novi zivot, jer si me oteo smrti i uveo u novu JA.Bio je to 21.01.2005...dan koji je donio jedan novi pocetak, jedan novi promjenjeni zivot osobe koja je godinama lutala i trazila , trazila Boga , Isusa koji je bio tako blizu i imao uvijek ispruzenu ruku , koja je meni bila tako daleko i nevidljiva...Sve se je dogodilo tako spontano u jednom trenutku, tako iznenada i nerazumno...Pogodila me je bolest koje sam se u zivotu najvise bojala-RAK-
najzlocudniji RAK NonHondking Stadium III pocetak IV...Zahvacene su sve limfne zljezde,tanka crijeva,srcana auora i td...Dijagnoza koja ti zamraci sve...Sljedila je tog kobnog dana operacija tankog crijeva jer tu je bio taj nesretni tumor i te muke koje su sljedile poslje operacije,ti nesnosni bolovi parali su moje tijelo,ali ne i moju vjeru-Bogu hvala...Sto su bolovi bili nesnosniji ,to je moja snaga i moja vjera bila jaca...Mjesec dana poslje toga, to jest 21.02.2005 bila sam na prvoj kemoterapiji...Profesor klinike dosao je kod mene i rekao ,sad je sve u Bozjim rukama i mi vjerujemo da cemo vam produljiti zivot jednu do dvije godine,jer dijagnoza je jako losa...Tada sam mislila,Boze pa ako uspijem jos zivjeti dvije godine,moja ce kcerkica biti 16 i moci ce vec tada bez mene,a i ostali ce se clanovi obitelji u tom vremenu pomiriti sa zivotom da ce morati dalje bez mene...Tada mi nije bilo zao da cu morati umrijeti,ali bilo mi je zao moje obitelji ,kako ce oni bez mene...Kad je profesor rekao ,ako tijelo odbije kemoterapiju,predostaje mi samo tri mjeseca zivota, tada sam se prvi puta gorko rasplakala i posto sam imala jednu malu knjizicu za ispitavanje savjesti krivnje i kome sve trebam oprostiti,pocela sam moliti Isusa sve te molitve i trazila one kojima moram u srcu oprostiti...Bilo ih je jako puno i tada sam u biti upoznala samu sebe i dosla do zakljucka da moram najprije sebi sve oprostiti kako bi mogla drugima koje sam imala na popisu u svome srcu...Na povrsini moga srca ,bile su one moje dobre osobine,a dublje i sve dublje u srcu bile su sakrivene one lose za koje nisam marila...To su zapravo bili svi moji teski grijehi,koje sam uvijek potiskivala u dubinu srca trazeci krivnju u drugima...Da sam tada stala pred spiglu i pogledala se,vjerojatno se ne bi bila ni prepoznala,mislila bi bila da je to neka druga osoba ,a ne ja...O , Boze moj, kako je tesko prepoznati sam sebe i svoje grijehe ?Isus je bio i tada uz mene i u mojoj se je glavi u bolesnickoj postelji odvijao film od kad pamtim za sebe...Nije bilo lako...Kad sam dosla iz bolnice kuci,otisla sam u obliznju crkvu,klekla pred mog Isusa, malo klecala i razmisljala i malo po malo sve mu redala pred Njega,sve sto je izviralo iz mene i tada sam gorko u sav glas pocela plakati(Dobro da sam bila sama s Isusom-inace da me je netko cuo bili bi me odveli u ludnicu)..Kad sam se isplakala,usutjela sam tako klececi i odjednom su doprle do mene Isusove Rijeci...Oprosteno tije-"Idi i ne grijesi vise "...Pogledala sam po strani ,tko mi to govori sada, ali nigdje nikoga...Tada sam shvatila da su to bile Isusove Rijeci i otisla sam kuci sa jakom vjerom da cu potpuno ozdraviti...Bila sam radosna...promjenjena i od tada smo moj Isus i ja postali nerazdvojeni prijatelji-ISUSE -HVALA TI-!!! Promjenila sam se ja,poceli se mjenjati i drugi oko mene iz moje obitelji, a kriz koji nam je dodjeljen moramo nositi i prihvacati zivot onako kako nam dolazi...Spoticanja i padova ,biti ce uvijek,ali to je nas zivotni put na ovoj zemlji,ali moramo raditi kao da cemo uvijek zivjeti,a zivjeti kao da cemo sutra umrijeti...Moram Isusu zahvaliti za moju bolest raka ,koja je promjenila potpuno moj zivot...Upravo kroz tu moju bolest,upoznala sam zivoga Gospodina , upoznala sam sebe, svoje slabosti i svoje padove...
ISUS me je ozdravio, Isus mi je dao novo srce od mesa i uzeo moje kameno...Isus mi je oprostio sve moje grijehe i Isusove Rijeci neprestano odzvanjaju u mojim usima-IDI I NE GRIJESI VISE...Isus me je ozdravio,ali ja nisam prestala moliti, ici u Crkvu svaki dan,nisam prestala svaki dan iznova Mu zahvaljivati-sto je najbitnije od svega kad se dogodi ozdravljenje,jer mnogi ozdrave pa opet zaborave sto im je Isus ucinio i pocnu stari nacin zivota,a onda se dogodi ponovno bolest pa i smrt...Isus je rekao "Idi ,ozdravio si , ali pazi da ti se sto gore ne dogodi...to znaci kad prestanes moliti i zahvaljivati,onda opet dolazi bolest,ali jos gorja...Zato draga moja braco i sestrice...MOLITE bez prestanka i zahvaljujte Isus za sve sto vam je ucinio i sto vam cini i sto ce vam jos uciniti...Jer Velik i Silan je nas BOG...Radujmo Mu se i klicimo sa hvalama i pjesmama-ISUSE-HVALA TI -HVALA TI STO SI ME OZDRAVIO sto si mi dao novo srce,novi zivot,sto se nisu obistinile rijeci i prognoza ljecnika vec Tvoje Rijeci Gospodine...Hvala Ti ISUSE sto u svojoj 53.coj godini slavim svoj CETVRTI RODENDAN...HVALA TI ISUSE-ISUSE LJUBIM TE-ISUSE UZDAM SE U TEBE...Podulji je ovaj tekst,ali budite uporni,mozda vam ovo svjedocanstvo pomogne.

Ps 34,7-9 Eto, jadnik vapi, a Jahve ga čuje,
izbavlja ga iz svih tjeskoba.
Anđeo Jahvin tabor podiže
oko njegovih štovalaca da ih spasi.
Kušajte i vidite kako dobar je Jahve:
blago čovjeku koji se njemu utječe!