www.tebe-trazim.com

Preporodio sam se. Sa novim ocima na ovaj svijet. Shvatio sam kako sam cijelo vrijeme zivio u lazi i kako sve znam a zapravo nisam nista znao. Gorke suze sam lio zato sto sam tek tada shvatio u kakvom svijetu zivim. Tada sam se polako poceo rjesavati straha i izgubio sam dar da mogu cuti zloduhe. Poceo sam ponovo mirno spavati no bolest je i dalje bila prisutna. Patnja i bol i dalje su bili moji sastavni dio zivota. Bez osmjeha i radosti poceo sam i dalje koracati u zivot jedino sto mi vise ne pada na pamet da si oduzmeme zivot jer sada znam sto to znaci. I tako poceo sam ponovo padati jer patnja me svakodnevno rusi i unistava i cesto mislim kako ja to vise ne mogu podnjeti. Sad da malo poblize opisem moje zdravstveno stanje. U pocetku sam napisao da je rijec o psihickom stanju no to psihicko stanje me dovelo do toga da se izoliram. Napustio sam svo drustvo, vise niskim ne komuniciram previse, zatvorio sam se u potpunosti iako neznam zasto je to potrebno bilo. Dakle nisam ja odlucio da to bude tako vec sam „prisiljen da tako bude“. Zasto? Ni ja nemam pojima zasto to tako mora biti no Isus ima sigurno neki plan za mene kada moram svaki dan prolaziti kroz sve ovo. Onog dana kada sam rekao da predajem zivot svoj u ruke Bozje da se vise necu opirati nicemu niti vise postavljati pitanje zasto sve ovo mora biti tako saznao sam da Bog zeli da idem studirati teologiju, nakon toga mi je pokazao kako je jedna cura koja boluje od epilepsije zaljubljena u meni i to na jedan cudan nacin. Sad cu opisati kako je to bilo. Jedan dan vozim se busom i stane pored mene ta cura sa jos jednom prijateljicom. I nista pricaju one medusobno i ja ih ne dozivljavam. Buljim van kroz prozor i slusam galzbu. Odjednom ona me pogleda direktno u oci pocene se smijati iz neznam ni ja kojeg razloga. U tom trenutku kao da su njezini osjecaju presli na mene. Osjetio sam jaku toplinu oko srca kao da sam zaljubljen u nju. Osjecao sam jedan prekrasan mir koji se ne moze niscim usporediti na ovome svijetu. Cim se ona prestala smijati i taj osjecaj je nestao. Nakon toga dosao sam u skolu i legnem na stol i slusam glazbu i uzivam. Odjednom dobio sam neku „viziju“. Ona je bila ovako: Kao ja sam stajao pored nje u busu i ona u me gleda. Odjednom joj pridem i polozim ruke na njenu glavu i sa palcem napravim znak kriza na celu i tada je ona pla na pod i grcila se ne izustivsi niti jednu rijec. I tu je dosao kraj vizije. Naglo sam otvorio oci i podigao glavu neznajuci sto me snaslo. Malo sam se rasitao o njoj i jedna cura mi je rekla kako je ona bas draga cura koja voli poslusati druge i pomoci joj te da ju nikada nije cula kako psuje. Jednom sam i pocivao u Duhu Svetome kada sam isao prema kuci. Odjedno kroz mene prode toplina od grla do trbuha i tada sam prstao misliti jedino sto sam radio je hodao i uzivao. Nisam cuo nikakve sumove oko sebe. To je trajalo oko minutu i sve je to proslo. Nastavio sam dalje ziviti patnicki zivot. Svasta se jos desavaloi tokom molitve. Molim i fino je mir i tisina nitko me ne ometa. I odjednom cujem neki jaki zvuk iz bratovog racunala. I u tom trenutku sam osjetio kako se vracam u tijelo a nisam bio ni svjestan da sam napustio tijelo. Zna se par puta dogoditi.. Sad ne mogu tvrditi da ja to zelim, niti ne mogu tvrditi da sam bas ja zasluzan za takve stvari kao da sam ja prizeljkivao da mi usred noci oko pola 10 navecer kada stojim pred vratima i cekam da mi stari dode otkljucat vrata da udem cujem neki tihi zvuk a nije moj glas sigurno bio i rece mi nesto zbog cega sam ostao paraliziran dok mi stari nije dosao. Mislim stvarno da to ne zelim, sto je najbolje neznam ni sto mi je receno ni da li je to dobro ili nije jer nisam razumio jer nije bio meni znani jezik. Nesto mi govori da je to neki izumrli jezik i imam osjecaj da je tako. Jucer mi se dogodilo isto nesto. Stojim vani i cekam bus. Dode jedna cura pravi komad i pocne se motati oko mene. Prvo zuji oko mene i svako malo gleda u oci. Pa onda stane ispred meni i pocne izvoditi nesto. Pa se opet okrene i vidi da ja ne trzam ni malo. Pa je stala pokraj mene i ceka. A ja se nazalost morao pokupiti na bus i mislim si sto ta cura ima raditi oko mene. Pa lijepe cure idu oko lijepih decki a ne oko mene. Tko zna sto si je umislila cura. Neki kazu da moram pozitivnije gldati na ovaj svije ali ja to nikako ne uspjevam. Jednostavno rane su preduboke nastale i cekam da mi ih Isus iscijeli. Kada ce to biti neznam jer nisam ja taj koji odlucuje kada ce to biti. Vidjet cemo. Sve je u Njegovim rukama. Sigurno je nesto veliko kada moram toliko patiti i toliko suza liti zbog te patnje. Pokazao mi je kako je on taj koji ce me izlijeciti jer ne postoji ta tableta koja moze moje patnje stisati, koja me moze utjesiti i dati mi snagu za daljni zivot.

Samo se nadam da ce biti uskoro jer neznam koliko cu jos moci durati ovako. Pretesko mi je nosit kriz jer sam preslab da bi ga nosio. Jedan dan me zvali ovi moji da idem sa njima na cugu. I ja onako jadan pa kaj cu vam ja. Ionako nesmijem nista piti. Pitaju oni oces doci s nama na pivu. Ja ono nebih nesmijem. Oni onda daj odi popit coca colu ili pepsi. Ja opet nesmijem ni to. A on pa kaj ces onda piti dobili ste okladu moras nesto popit. A jedino sto pijem je cista voda. A to je besplatno. I tako skuzili ovi moji da ih izbjegavam i uporno ispituju zasto. Pa nisi prije bio takav. Sad mi se neda prepricavati sto mi je pa se fino povucem i odem kako bi se izvukao iz tih pitanja. A ono da mi nema stare doma zivio bi svaki dan na kruhu i vodi. To me ovi iz razreda stalno ispituju. Pa zasto ti samo kruh jedes sa cistom vodom. Da nema rucka doma zivio bi na tome i postio svaki dan kako ionako nista nesmijem jesti ni piti osim vode. Sve mi smeta i osjecam se tako paralizirano. Kao invalid koji moze hodati. No usprkos svemu svoj boli, patnji i izolaciji dosla je jedna vecer kada mi je Isus pokazao kako je on rijesenje mojih problema. Na mene je te veceri izlio Duha Svetoga koji je zakrpao sve rane moje i ozdravio me. Osjecao sam se prekrasno i po prvi put nakon godinu i nesto osjetio kako je to biti zdrav. Kako je to ziviti punim plucima. No nazalost to je trajalo par minuta i sve se vratilo na staro. Bol i patnja su ponovo bile moja sadasnjost. No dalo mi je nadu da ce ipak biti sve dobro samo je pitanje Kada? Do kada cu morati trpiti i odvajati se iz okoline. Svaki dan si postavim to pitanje. Drugo pitanje je Zasto? Sto me to ceka u buducnosti da kroz ovo moram prolaziti. No opet sa druge strane i dobro je da sam kroz ovo prosao. Da nisam kako bi mogao pomoci nekome tko je bolestan. Nikako jer ga nebi razumio. Kako bi mogao pomoci covjeku kada mi kaze da ce se ubiti da mu zivot nema smisla. Ja mu sad znam pomoci jer sam i ja kroz to prosao i znam kako se ta osoba osjeca i znam kojim rijecima ga mogu utjesiti. Dakle sve ima svoju svrhu. 28, 29 i 30 ozujka isao sam u Medjugorje. Molio sam se mjesec dana neka bude taj odlazak moje ozdravljenje i moj ponovni povratak u zivot na ovoj Zemlji. U busu se molim neka to bude tako i nesto mi je govorilo da se to nece desiti kako sam ja ocekivao. No nisam gubio nadu i vjerovao sam da ce se dogoditi. U busu sam malo promatrao svoje vrsnjake koji tamo idu tek tako malo se zabaviti, napiti i uzivati. Bas kao turisti a ne kako bi se molili i slavili Boga. Prvo na pameti je bilo kako imamo 2 rodjendana u petak na subotu i to treba proslaviti. Sve ostalo je glupost. Dogodilo se nesto zanimljivo prije puta. Vidio sam kako cu ja drzati govor u busu i kako cu svjedociti Krista u svojem zivotu. Mislim si onako ma to je plod maste izmisljam ja to. I na kraju se mogo ostvariti da sam htio. Vozac je rekao ja sam svoje sve zavrsio sad imate vi priliku reci sto god zelite, mozete cak i posvjedociti sto god zelite. Na ovu rijec posvjedociti sam se zaledio jer sam tada shvatio kako nije izmisljotina ono sto sam vidio. No da se sad vratim na Medjugorje. Dosao sam pred krizni put i nista izujem tenisice i carape i krenuh bos. Zemlja je bila uzasno ledena kao kad po plocivama hodate jer je bilo dosta rano oko 7 ujutro pa je bilo hladno jer sunce jos nije zagrijalo. I tako tokom citavog kriznog puta osjecam nastala je uzasna praznina... nesto sto sam najmanje ocekivao... i nista isao sam na krizni put u nadi da ce se dogoditi ono sto sam prizeljkivao eto vec mjesec dana i toliko dugo se i molim za to svakoga dana... i hodam krizni put a u meni praznina... svaka rijec koju sam izustio je djelovala tako prazno kao da nije nikome upucena... i tako zavrsi krizni put, spustim se dolje i bili su neki dvoje ljudi koje neznam, nikad ih nisam vidio a njihovi pogledi su bili kao da me znaju...i nakon toga idemo na brdo ukazanja... i tamo opet repriza... sve po starom i to me polako pocelo slamati.... bolilo me to sto kada molim kod kuce uvijek osjetim neku puninu, uvijek kao da je blizu mene a tamo gdje treba biti savrsen mir u meni se dogada nemir... uzas sam se osjecao... u meni se polako pocelo skupljati jako puno negativne energije... i nakon sto sam dosao na brdo ukazanja stojim ispred kipa gospe... i molim da mi se uslis ono po sto sam i dosao... i opet sve su to bile nazalost prazne rijeci... bar sa ja tako osjecao.... u meni je rasla polako mrznja... oko srca mi je bilo tako tesko i hladno kao nikada do sada u zivotu.... u toliko razocaranju i ocaju poceo sam svasta govoriti... nisam mogao savladati mrznju.... poceo sam sve mrziti sto je bilo vezano uz vjeru... apsolutno sve... htio sam rastrgati sve molitve koje sam molio mjesec dana, sve pjesme duhovne izbrisat i vratiti se starom zivotu... rekao sam toliko bljuvotine tada pred kipom sto si NECU nikada oprostiti a sumnjam da ce i meni biti oprosteno... da sam slucajno pricao naglas mislim da bi me oni ljudi sta su klecali tamo i molili zatukli i bacili niz brdo dolje... i spustio se shrvan psihicki shrvan dolje kao da je kraj svijeta.... i takvo stanje me drzalo do veceri kada samo otisao na misu... sjedim vani i mislim si kako sam jadan, ocajan, kako nemam ni malo vjere i idem malo misu poslusat, mozda ce mi biti bolje... i negdje na pola mise odjednom kroz mene ponovo prvi put nakon par dana prode Duh Sveti i odjednom sva mrznja je nestala i tek tada sam shvatio kako sam bio u krivu, bio sam svjestan svake rijeci koju sam uputio na brdu ukazanja bile pogresne i shvatio sam zasto se nije dogodilo to po sto sam dosao... evo kako sam ja protumacio njegova dijela tokom dana: Ako te zivot dovede u situaciju koju ne mozes podnjeti ne pokusavaj ODLUCITI JU (to sam ja pokusao.. dakle to je bilo krivo). Jednostavno sve prepusti meni (to nisam radio neko sam se stavio u ulogu kao da sam ja Bog i kao da ja odredujem kada ce i sto biti). Sve situacije ce biti odlucene u Moje vrijeme a ne u tvoje (moram priznati da me ovo najvise zaboljelo od svega)... i onda sam se ja usudio sve sam odluciti kao da sam ja taj koji sve zna i koji zna najbolje sve... he he... nije ni cudo sto sam tokom cijelog dana osjecao to sto sam osjecao i na kraju svega nazalost nastala je mrznja prema cijelome svijetu.. kao da su svi odjednom postali krivi... ima jedna zanimljiva stvar koja mi se desila... kada sam bio na misi dakle prije nego je Duh Sveti prosao kroz mene i ponovo mi otvorio oci .Jedna beba je cijelo vrijeme gledala u moje oci... a u mojim ocima je bila nazalost mrznja prema svemu... i dijete gleda kao da joj je zao... kao da suosjeca samnom... tako sam bar ja sve to osjetio...

eto to bi bilo ono najcrnije sto sam mogao napisati... i da nebi pomislili da mi se sve to dogada zato sto se slabo molim kao sto neki kazu bas naprotiv molim se i to dosta jer da se ne molim vjerujte mi odavno bih puknuo jer dosta se toga nakupilo sto nebi mogao sam nositi i sam se boriti se sa svime... tek sam na samom pocetku i osjecam da me nesto veliko ceka u buducnosti... sto? Nemam pojima ali me taj osjecaj ne napusta samo osjecam da ce doci jedan trenutak kada ce mi se zivot ponovno okrenuti za 360 stupnjeva no u pozitivnom smjeru jer sve ovo kroz sto prolazim i ovi sumovi i neznane rijeci sve ima svoju svrhu i zna Isus zasto kroz to moram proci... jer put do Njega je jako trnovit i tezak ali ja cu i dalje nastojati se svakim danom pokusati sve vise se pribliziti mu i ziviti... jer to je jedni nacin da budem istinski sretan bez glume i lazi...

Lp i Bvb i cuvao braco i sestre u Kristu

jucer sam shvatio kako sam zapravo 2 godine vec zapravo "zrtva" magija, vracanja i tih gluposti... to sam tek jucer shvatio kada sam dozivio nesto tokom molitve... a u zadnje vrijeme je postalo ucestalo zato sto sam poceo moliti sa velikim zarom tj sa srce a ne mozgom... kako sam to poceo prvi simptomi su bili skakanje tanjura... toliko su glasni bili da sam ih cuo preko debelog zida... i rijesio sam ih se... po cijeloj kuci cujem pucketanje svakakvog namjestaja... kada sam isao imitirati zvuk jednak je onom kada sa noktom prsta polagano lupite po drvetu... a sto je najgore jedino ja cujem taj zvuk jer jedino se ja molim u kuci...

jucer se dogodilo nesto nevjerojatno... bio sam sam kuci i mogao sam u miru polagano moliti bez bojazni da ce netko uletit jer uvijek mi netko obavezno uleti i prekine... kako sam molio odjednom sam osjetio jako veliku Bozju prisutnost kao nikada do sada u zivotu... bilo je to osjecaj kao da vise nisam u sobi vec na nebu... tako sam ga blizu osjetio... i tada se dogadalo cudne stvari... prvo pucketanje svake sekunde a ne vise svakih recimo 10 min... onda kako me to nije ometalo pocelo je tako jako udarati kada bi isli emitirati kao kad sa sakom udarate u stol i nazalost uspjelo me omesti... nesto prestrasno... i tako se zna dogadati tokom snova... prije isto par dana kada sam imao uzasne snove... vidio sam mrtvace oko sebe i sve je oko mene lupalo u sobi... znaci nije pucketalo vec lupalo....

ima jos jedna zanimljiva stvar... kada sam isao kod fra. Kozula kada je nad mojom glavom molio da se oslobodim od magija i tih okultnih stvari tada sam po prvi put nakon nekog vremena osjecao napokon slobodan... no to je trajalo vrlo kratko... par sati...

drugi put kada sam bio osloboden je bilo jedne veceri... kako sam se molio za oslobodenje odredio sam sto cu uciniti nakon sto se to ostvari... i tada je kroz mene prosla jaka sila Duha Svetoga koja me u potpunosti oslobodila... da sam u tom trenutku stajao pokosilo bi me dole jer su mi tada noge bile oduzete (nisam ih osjecao uopce)...

od te veceri svakog posljednjeg utorka u Sigetu isto budem osloboden kada se moli za ozdravljenje i oslobodenje...

oprostio sam toj osobi koja mi uporno nanosi zlo i podmece svakakve gluposti oko kuce jer smatram da ju je sotona zaveo pa ni sama nezna sto cini...

Isus mi je obecao da ce me osloboditi toga svega ali kad za to dode vrijeme... i svaki posljednji utorak u mjesecu me podsjeti kako je On taj koji ce rijesiti moje probleme i koji ce zacjeliti moje rane...


sad si ja malo razmisljam sto sam ja dobio sa time sto me netko stalno drzi na piku... hmmm... odg je jednostavan... upoznao sam Isusa, naucio se poniznosti (sto je itekako tesko), uspjesno se rjesavam oholosti, ne gledam vise na ljude kao na neke predmete koje bi se dalo iskoristi za vlastite potrebe i ciljeve (u negativnom smislu) i jos mnogo toga tako da mi je ovo jako dobro doslo... tesko je ali sve je ovo zivotna skola i priprema za najteze razdoblje zivota...

Lp i Bvb i cuvao

Ovo sto cu sad napisat je zadnji put da pisem crnjake na ovom forumu a i zadnji put da cu dopustiti one najcrnje misli u zivotu...

spoznaja se sastoji u tome da nadopunim ono sto sam napisao u zivotnom svjedocanstvu... ako se sjecate kada sam na samom pocetku napisao da sam se razbolio zbog psihickog poremecaja... kada sam sad sve dogadaje iz proslosti i sadasnjosti spojio u jednu cjelinu ispada da sam opsjednut... dakle u odredeno vrijeme na odredenom mjestu gubim kontrolu nad tijelom... stanje psihe se naglo prebacuje iz jednog stanja u drugu... najvjerojatnije je to zloduh koji se nazalost zaljepio za mene i jednostavno me ne pusta... kada sam se pokusao oduprijeti bez zazivanja ime Isusovog najcesce je to bilo izletanje iz tijela... evo primjer... stojim u busu i pokusavam se osloboditi svim silama... i uspio sam na par sekundi ali je posljedica bilo izljetanje iz tijela... poceo sam lebditi i zaprepastilo me to da kada sam se vratio u tijelo jedan covjek me cudno gledao... kao da je bio svjestan sto mi se dogada... drugi put kada sam se pokusao osloboditi je bila kao sto sam i napisao nadnaravna snaga...

to su bili pokusaji kada sam se SAM bez pomoci pokusao suprostaviti i izbaciti ga...

ponekad znam i kada se polusavam oduprijeti osjecat jaki pritisak u glavi... kao da vas netko primi za glavu i stisce sa obje ruke...

kada sam bio 25.3. u Sigetu bas sam fizicki osjetio tokom molitve oslobodenja i ozdravljenja kako mi je nesto jednostavno izletilo iz glave... i tada sam napokon bio psihicki slobodan bez pritiska i s potpunom kontrolom svoga tijela...

sad kako je doslo do toga da se priljepio za mene? Moje sumnje su da se radi o okultnim stvarima pa se preko tih stvari koje su jos skrivene i dalje drzi uz mene...

zato mu Isus dozvoljava da mi to radi? Neznam jer sam ogranicena osoba i nepoznajem duhovni svijet da bi to mogao znati... no znam da ce me Isus osloboditi kada za to dode vrijeme...

imam osjecaj da mi se smije kada mi se to dogada no tko se zadnji smije najslade se smije jer nece se jos dugo moci zadrzati (ja se bar nadam uskorom oslobodenju)

dakle nema kontrolu da sam ono u potpunosti opsjednut i da sad moram ici kod egzorciste vec jednino mi stalno nanosi bol jer to je sve sto moze jer je bespomocan i udara me tamo gdje mu je Isus dozvolio...

ima jos jedna stvar koja se dogodila na misi... dakle misu sam prikazao za oslobodenje... i kada sam primio Tijelo Kristovo majci su krenule suze na oci i plakala je kao kisna godina... sad to je znak da moza Isus koristi moju patnju kako bi se ona obratila sto je i moja najveca zelja jer vidim kako joj nije lako...

Iako mi je tesko Isus je u svakom trenutku samnom i sinoc mi je na jedan prekrasan nacin pokazao kako je uz mene i kako zajedno pati samnom i suosjeca samnom...

nazalost sva vrata su mi trenutno zatvorena... htio sam se naci sa Kozulom no nazalost nije u mogucnosti... pa sam htio nekoga naci u Gorici no opet zatvorena vrata...

Eto to bi bilo sve crno sto sam imao za reci i posljednje sto imam reci na tu temu i NECU vise pisati ni razmisljati o tome nego strpljivo cekati cas kada ce me napokon pustiti na miru da konacno upoznam srecu a ne samo patnju, patnju i bol...


sve vas Bog blagosovio i neka vas Duh Sveti vodi

Evo jednog dogadaja od danas koji mi je unio vedrinu u zivot...

krenuo sam na ispovijed i obavio je... nakon ispovijedi malo sam zujao po gradu da potrosim vrijeme kojeg sam imao previse i nakon toga otisao u skolu... i onako umoran jer nisam spavao malo manje od 24h i onako napokon nadem mir u razredu i odem malo odspavat.... stavim glavu na klupu i spremama se za spavanje i odjednom cudan osjecaj... nesto sto do sada nikada u zivotu nisam dozivio... kako imam jako puno iskustva sa izlijetanjem iz tijela kako pozitivnog tako i negativnog nije bilo straha...

da malo poblize prikazem situaciju jer ju je jako tesko rijecima opisati... nesto ovako:

zazmirio sam i odjednom kao da sam se poceo vrtiti u krug ali ne tijelom vec duhom (neznam da li cete me shvatiti) i naglo otvorim oci jer nisam znao sto me snaslo... i razmislim minutu sto je to bilo... i nesto me uzasno vuklo da se prepustim i da vidim gdje ce me to dovesti... i tako ponovo zazmirim i isto vrtnja u krug... i potpuno sam se prepustio da vidim gdje ovo vodi... bio sam uzasno znatizeljan... i tako prepustio se ja i vrtim se i vrtim i odjednom nisam osjetio materijalno tijelo... oko mene neki mrak bio... kao da sam bio u nekoj prostoriji gdje nema svijetla... i odjednom veliko veliko iznenadenje... vidio sam lica dviju osoba... jedna do druge su stajale... znaci samo lica a ne kompletno tijelo... i necu nikada zaboravit te osmijehe... nesto velicanstveno nesto sto se ne moze vidjeti na nasoj zelji... moram priznati da nisam vidio nikad lijepse osmjehe nego od te dvije osobe... sad da kazema nesto o dobi osoba... bile su dvije zenske osobe po mojoj procjeni jedna je cura moje godiste a druga osoba od 30 - 40 godina (moja procjena) i tako ja sam se fokusirao samo na tu curu koja je bila negdje moje godiste i uspio sam joj zapamtit lice... par detalja: bucmasto lice (preslatko) i nesto izmedu smede i crvene boje je bila kosa i osmjeh od uha do uha... kako je brzo proslo nisam uspio zapamtiti lice druge osobe tek mozda godiste sam uspio uhvatiti...

joooj kako mi je zao sto nemam dar crtanja da sam bar moga to prenjeti na papir jer moram priznati da mi to lice pocelo polako blijediti u glavi... sutra se necu ni moci sjetiti kako je izgledala....

sad si ja malo vrtim u glavi s cime ima ovo veze... i onda mi kao grom pukne jedna zelja koju sam onako iz znatizelje izrekao... nisam nista ocekivao... kako uzasno obozavam moliti za duse u cistilistu i molim sa jako velikim zarom i uskoro cu poceti i postiti za njih zazelio sam vidjeti da li sam uspio spasiti bar jednu dusu sa svojim molitvama... i Isus mi je ispunio zelju... joj kako sam presretan sto sam bar nekome pomogao...

Bog vas blagoslovio i cuvao a Duh Sveti vodio

odo se sad napokon posteno naspavat jer jedva gledam vratio sam se upravo iz skole... iz tuluma direktno na ispovijed pa skola... he he

kako mrzim kada mi se ovo dogodi a dogodilo se nedavno... kako vec znate imam problema sa ovim glupim vracarama...

jedno vece sam se probudio u 12:15 ujutro i otisao malo na ovaj forum i tamo se zadrzao sat vremena... i pocelo mi se spavat i otisao polako... skinem slusalice i taman da se krenem moliti prije spavanja odjednom neki cudan osjecaj... neka tjeskoba uzasna... i samo se od sebe ponavaljale ove rijeci: Netko je oko kuce, netko je oko kuce, netko je oko kuce, netko je oko kuce i bok siguran sam.. aaaaaaaaa netko je oko kuce... mogao sam i osjetiti tu osobu... netko je oko kuce i radi gluposti... siguran sam... osjecaj me ne vara... kao neki psihopat sam ponavljao te rijeci... tjeskoba bila sve gore... netko je oko kuce sto posto... i pokusavam se rijesiti tog osjecaja i napokon zaspati ali netko je bio oko kuce... pa onda jos i neki cudni zvukovi... katastrofa... ali ti zvukovi kao da netko pored uha stavi neku frekvenciju tipa komarca i pisti cijelo vrijeme... i sinoc sam cuo taj zvuk... sto god napravis cujes ga... kao da sam prolupao... katastrofa...

i jucer onako izadem malo van i napucavam loptu.. i prolazi jedan covjek iz susjedstva i ja mga pozdravim a pazi lika okrene mi glavu i pazi da me ne pogleda... i nakon nekog se vremena okrenuo i pazite sad sta sam vidio: STRAH!!!! hahahaha pa cega se imas bojati lol... pa nisam ja serijski ubojica... covjek me se jednostavno boji... valjda vidi da nosim krunicu oko vrata (vidi se valjda par zrna jer ju nosim ispod svih majica) i boji se... osjecam njegov nemir... jedan dan je stao pricati sa moji tatom a ja pored njih stajao... a pazite sad lika trudi se ne pogledati me... ne dozivljavati me... ja nesto bio dobacio nesto par rijeci a lik ni glavu nije okrenu samo buljio u starog... svasta...

ima jos jedna cudna stvar kod njih... ima zenu koja dolazi na misu SAMO kad je posveta necega... neznam bila to svijeca, onda neka jabuka, ni sam neznam kaj sve ne, ali ona je tamo... hahahaha

a nemogu vjerovati zasto ga je strah biti pored mene, prica sa svima a mene se boji i POGLEDATI hahaha

a ono bas me briga neka radi sto god zeli briga me... ali mute nesto sigurno jer ako cemo slijediti znakove koje smo ja i mama dobili od Krista oni su ti koji vracare... a zena mu radi i u pekari, a ta pekara prehranjuje preko 1000 gladnih usta... a meni je cudno zasto stalno odskace ladica u kuhinji gdje je taj kruh hahaha

ja taj kruh ne jednem jer sam preosjetljiv i lose reagiram na njege pa ga izbjegavam...

u zadnje vrijeme imam jedan strasan poziv da moram napraviti... vuce me stalno nesto prestrasno... vidim se kako u Crkvi upozoravam ljude da se paze tih vracara no da se ne boje nego da svatko tko vjeruje u Krista ce se spasiti... nevjerojatno svaki dan dobivam upute i one se nadograduju... pripremam govor vec tjedan dana... ajmeeee kako jako djeluje na mene... kao nista do sada... vuce me i vuce... moram to obaviti ali KAKO? to si postavljam pitanje.... ok zelis da govorim i upozorim druge... ali kako??? sto pitanja a rijetko koji odgovor... ali zelja raste iz dana u dan iz sata u sad iz sekundu u sekundu... a zasto... pa tko sam ja da govorim drugima sto treba raditi ... pa ja sam samo izgubljena ovcica koja svaku sekundu trazi Krista i voli osjetiti Njegovu prisutnost....

no nista nastaviti moliti se i cekati i cekati pa cemo viditi gdje ovo sve vodi... koji to plan ima Bog za mene...

evo sinoc sam imao prilike susresti se sa ajmo reci glupim magijama... dodem kuci i krenem vecerat i odjednom prostorija je poludila.. na sve strane lupkanja po kuci... ono radim tost i pocne prvo po kuhinji neprestano pa ona toster, pa onda radijator koji nije grijao ukrug je islo... pa onda kao da me netko copio za zeludac i vukao... pa mi se povracalo slabo sam moga vecerat... i nista ja vidio ovo ne vodi nigdje... odem u dnevni boravak i tamo legnem i opustim se... svoj duh predam Isusu u ruke i cekam... i nakon toga kada sam to napravio sve je proslo... trbuh prestao boljeti i ponovo uspostavio mir...

za to vrijeme dok sam se ja kuci "borio" majku su neka 2 pankera ili metalca pratili u 11h navecer kada nema nikog vani... dosla kuci kao da ju je vlak pregazio... kaze pratili me i ja nisam znala sta cu... rasvjeta je slaba mogli su napraviti sta zele... i kaze na neku foru odjednom bez razloga se okrenuli i otisli... Hvala Ti dragi Isuse sto si ju postedio dodatne patnje...

tako da ne mozes reci da toga nema i da u to ne treba vjerovati... no svatko ce se spasiti tko se uzda u Isusa kao sto sam ja sinoc i napravio... bez panike bez straha jednostavno se predao Isusu i On je napravio sto je trebao... da i nije to je Njegova volja i On zna zasto je a zasto nije...

Bvb i cuvao

Danas mi se dogodilo nesto prekrasno u skoli... malo sam zaglibio i prijete mi dva popravna ako ne uspijem ispraviti jer sam se zabetonirao koliko god sam moga (znaci nema niti jedne pozitivne ) i sad nisam stigao pripremiti jedan predmet a ovaj tjedan bi me trebao pitati a to znaci popravni sigurno ako me pita .. i sad padne mi pamet da odem pitati rasku da mi pomogne oko profesora da ako me moze neka prebaci za sljedeci tjedan... i smisljam ja sto cu joj reci kojih 20 min... kako da joj pojasnim svoju tesku situaciju a da bude uvjerljivo a da ne otkrijem svoje probleme... i nista odlucio sam staviti sve karte na stol i sve joj reci... i dodem pred nju i kaze: Profesorice jel bi mi mogli pomoci oko necega? A ona: Sto ti treba nema problema pomoci cu ti!! A ja: Jel bi mogli reci profesoru da me ne pita ovaj tjedan i proba prebacit za sljedeci jer necu stici pripremiti... a ona kao iz topa: Pa nema problema reci cu ja njemu... heeh a nije ni trazila zasto?? a ja se pripremao 20 min sto cu joj reci.... dosta neuobicajeno da me nije pitala zasto...

i sad pisem test i pride mi taj profesor koji je rekao prosli sat da ce me najvjerojatnije rusiti oba predmeta i kaze mi: Tomislave javi se ti kada naucis... a ja sav u soku... pa sto mu je to raska rekla da je tako naglo popustio i rekao da se javim kada naucim... dosta neubicajeno...

zelio bih se ovom prilikom zahvaliti sto ste se danas molili za mene i test koji je prekretnica jer ako ne uspijem dobit pozitivnu ide popravak a ako dode popravak nema tabora sto mi najteze pada....

hvala ti Isuse sto si nagovorio profesora da promjeni misljenje i da mi pruzi priliku da prodem bez popravaka kako bi moga ici u tabor umjesto na popravni...

hvala ti Boze sto si me poslao ovim predivnim ljudima kako bi rastao iz dana u dan sa njima...

Evo da i ja posvjedocim nesto sto mi se neki dan desilo... evo sad napokon dok su se emocije slegnule dok sam postao svjestan sto se to zapravo desilo osjecam kako to moram posvjedociti... prolio sam par suza jucer i danas kada sam o tome razmisljao jer tek sada sam shvatio neke stvari...

dakle da pocnem... sve je pocelo jedne veceri kada sam se prihvatio moliti uobicajeno molitve koje molim svaki dan... prvo izmolim molitvu poniznosti, pa za duse u cistilistu (no ovaj put sam po prvi put stavio na nakanu duse iz moje obitelji) i krenem moliti molitvu sv Brigite (onih 7) i kada sam dosao do kraja dogodilo mi se to sam cuo jednog zloduha... a ono nakon par mjeseci pauze ponovo sam ga cuo... i ono u tom trenutku nastavio sam i dalje moliti kako bi zavrsio sv. Brigitu... i tad sam ucinio jako jako veliku pogresku... ajmo reci pocetnicku... oslonio sam se sam na sebe umjesto da sam trazio pomoc od dragog Isusa da me zastiti... i tako pao sam i poceo gotovo plakati... doslovno sam poceo lizati pod i tako otisao spavati sa jednim jako velikim teretom jer sam bio svjestan svoje greske... i ujutro me opet Isus podigao i oprostio slabosti i rijesio tog uzasnog tereta i nastavio sam dalje svojim zivotom...

ono sto je bitno u ovoj prici jest: imam valjda taj dar da ih mogu cuti i mogu osjetiti negativnu energiju u prostoriji... no ono sto sam htio reci jest da kada sam molio osjecaj je bio kao da se nalazis u jednom vakuumiranom prostoru i kako nitko u njega ne moze uci... kada sam cuo zloduha on se svim silama pokusavao probiti no nije mogao i po prvi put je bio na poprilicnoj udaljenosti a na samamo pocetku obracanja bio tik do mene...

tek sada sam shvatio sto to znaci kada molim Marijo nasa majko zaogrni nas svojim plastom ljubai i zastiti nas od neprijatelja... nikako nisam mogao pojmiti sto je to zapravo taj "plast" i evo imao sam prilike vidjeti sto to zaista jest...

molite Gospinu krunicu svaki dan kako bi obnovili taj svoj dnevni plast kako bi vas ona mogla zastiti svojim plastom... ja ju molim gotovo svaki dan i moram vam reci da sam primio jako jako puno milosti preko Gospe svoje zagovornice koju obozavam i zao mi je sto sam to tek sad spoznao nakon pola godine

sjetio sam se i seminara na kojem sam vidio kako je "izasla" i slike i nasmijala se i tek sad nakon pola godine sam shvatio sto je taj osmjeh zapravo znacio i zasto sam svaki put kada sam se sjetio tog prizora bar jednu kapljicu putio iz oka...

evo da posvjedocim kako sam primio sve sto sam trazio... samo ne 2 zelje: obracanje obitelji i ozdravljenje... no to ce dvoje doci kad za to bude vrijeme... u to ne sumljam

ZATO MOLITE KRUNICU SVAKI DAN I TRAZITE NASU GOSPU DA VAS ZASTITI SVOJIM PLASTOM JER TO JE NAJBOLJA ZASTITA JER SAM JO "OKUSIO" I VIDIO STO TO PLAST JEST!!!!!!!

eto sad sam rekao sto sam morao... evo jucer sam tokom krunice dobio zadacu da blagoslovim kucu i to cu napraviti jer osjecam uzasno negativnu energiju u kuci... pogotovo kad se spusti noc...

Bvb i cuvao