www.tebe-trazim.com

danas je poseban dan... sve je pocelo sa jutarnjom misom gdje sam dao jednu nakanu i nakon toga sam dosao kuci...

prvo iznenadenje je bilo to sto su mi povecali brzinu interneta bez ikakvog razloga za to... s tom brzinom imam lijepu mogucnost gledati tv bez blokiranja i stekanja putem interneta...

prvo upalim jedan program za gledanje TV i tamo stoji lista od 100 programa... i zujim ja sto cu gledat i odjednom ugledam GOD TV... i pocnem gledati i skuzim da je bas prijenos jednog seminara gdje su ljudi svjedocili kako ih je Isus ozdravio i slusajuci to plakao sam nenormalno... DUh Sveti me potpuno ispunio... osjecao sam se odlicno... ljudi su u toj dvorani jednosatvno padali i pocivali u duhu, svi krice, oslobadaju se ma prekrasno za gledati kako Duh Sveti cisti srca mnogih... a taj covjek koji je to vodio nesto nevjerojatno... dodirne samo covjeka za ruku i oni pocivaju u Duhu...

i zavrsi taj seminar i krenem dalje sta cu gledat... i ugledam jedan bezveze program i upalim ga...program se zove Rainbow TV i vidim pise Jesus Calls bila emisija i opet su ljudi svjedocili kako su ozdravljali, pocivali u duhu, kako su se oslobadali ma opet sve isto... prekrasno za gledat

i tako sve do sada sam gledao i punio Duhovne baterije i ocvrstio svoju vjeru i nadu da cu i ja jednog dana kada se On odluci ozdraviti isto tako pocivati u Duhu i ozdraviti...

no neka bude volja Njegova...

Bog vas Blagoslovio

danas mi se dogodilo neznam ni ja sto me snaslo u katedrali... imao sam viska vremena i naravno otisao sam u katedralu i tamo izmolio krunicu... dok sam molio krunicu prolazila je pored mene jedna majka sa jednom malom curicom i jednim malim djecakom.. i sad oni prolaze i djecak gleda non stop u mene tako duboko da sam bio "prisiljen" podignuti glavu jer osjecaj da te netko promatra je bio "prejak"... i ja podignem glavu i pogledam u oci i kroz glavu mi prode samo jedna rijec: Krist... samo to je tada prolazilo mojom uzasno opterecenom svakodnevnim zivotom glavom... i nista spustim ja glavu ponovo dolje i nastavim dalje... i ono opet djete se udalji i okrene glavu i gleda... podignem ja glavu opet i kada sam ga drugi put pogledao vrijeme se potpuno zaustavilo.. fizicko srce mi je prestalo kucati, prestao sam disati jednostavno je vrijeme stalo... majci tog djeteta je postalo jako neugodno jer to dijete nije ni trepnulo a ja nisam moga ni moliti... zablokirao sam... i majka okrene glavu djetetu i tad je sve prestalo i ja sam se vratio nastavku krunice ...

danas kad sam isao blagosloviti sobu progovorio je Duh Sveti kroz mene i spomenuo je tri zloduha: mrznje, bludnosti i ljubomore

a meni u glavi bio samo zloduh bludnosti koji me je gnjavio tokom noci i sad nakon tog blagoslova soba zraci nevjerojatno vedrinom.. uzivam boraviti u njoj

toliko pitanja imam a tako malo odgovora dobivam... tako puno toga bi htio pitati Boga jer neki znakovi mi nisu jasni no tako je kako je... onako kako On misli da je najbolje tj On ne misli nego zna u to ni ne sumnjam ni sekunde jer sve se dogada sa NJEGOVIM DOPUSTENJEM jer mi smo djeca Njegova a On je samo LJUBAV, LJUBAV i LJUBAV

Bvb i cuvao

evo ovdje cu se isprazniti izbaciti malo negativnog van tak da ostane svijetlo u srcu

sinoc sam blagoslovio kucu i zaboravio sam moliti gospinu krunicu tokom dana i odjednom "cuo" jedan glas gospina krunica i tada mi je doslo u glavu da sam zaboravio .. ja vjerujem da me to moj andeo podsjetio ... i sad krenem moliti oko 9 navecer i doleti buraz i nista prekidaj i vidi sto te treba... i tako do pola 11 nisam bio u mogucnosti izmoliti... i nista prilika mi se otvori oko pola 11 i tad sam poceo i negdje na polovici druge desetice cujem jedan poprilicno jak udarac... nisam mogao nikako dokuciti odakle taj zvuk dolazi... i nista nastavi ti dalje... sljedec cujem krikove... ni to nisam znao odakle dolaze... kriz na krunici je doslovno "gorio" jedva sam ga drzao kako je bi VRUC.. srce mi je doslovno iskakalo van i ja nastavio dalje moliti kako god kusnje bile jake idem dalje... sljedece cujem kako je zloduh ispario u zrak... kao da se negdje u kuci nalazi i sad je ispario a kakvi su to zvukovi bili.... ajme Boze sacuvaj nas... i tako zavrsio ja sa molitvom i bio presretan jer je ovo prvi put u mome zivotu da nisam pokleknuo i prestao moliti kada se zloduh svim silama borio da prestanem... rezultat moje upornosti je bio njegovo NESTAJANJE iz prostorije, kuce u kojoj boravim...

kakav je bio osjecaj dok sam molio kada se sve ovo odigravalo za one koje to nisu iskusili... ajmo reci to ovako... dok je kriz gorio u mojoj ruci osjecao sam se kako sam ZASTICEN kako mi se taj zloduh NE MOZE PRIBLIZITI jer sam VJEROVAO da me MAjka nebeska stiti i da me Krist sakrio da mi ne moze nista...

joj zato ne volim moliti u te kasne sate jer UVIJEK se nesto od ovoga dogodi... skoro pa i obavezno... no sve te KUSNJE su na moju izgradnju jer sve se dogada po Njegovom dopustenju jer mi smo Sinovi Bozji...

evo da malo posvjedocim jedan dio svoga zivota posto sam pisao u zadnje vrijeme kako mi je tesko pa mozda nekome i pomogne...

ovako sve je pocelo jednog popodneva kada sam otisao kod svecenika po jedan papir kako bi mogao upisati teologiju... kada sam dosao tamo pocne zupnik meni: Jel ces ti u bogosloviju? Ja mu na to odgovorim kako idem kao laik... on se na to samo nasmijao... i poceo ispunjavati papir... na kraju prije odlaska kaze mi kao neki prorok sa smijeskom na licu: Vidimo se za godinu dana na bogosloviji... na to se ja samo nasmijem slatko ne vjerovajuci u to... jer se kao kosilo sa mojom "vizijom" buducnosti...

da bi dosao doma i krenuo uciti... odjednom na mene se spusti jedna toplina koja nije dugo trajala i pogledam ja na sat i vidim da je bilo oko pola devet i tada se nanizaju ove rijeci: Zupnik se moli za tebe da budes svecenik...

to je trajalo dosta kratko.. negdje pola minute i ja se sav stresen ustanem i jos ne mogu doci k sebi pocnem po sobi zujati pokusavajuci shvatiti sto se to zapravo desilo... odem u kupaonu i tamo se odem umiti i probati doci k sebi i gledam se u ogledalo i ponavljam: Ja ne zelim biti svecenik... ja zelim obitelj...

nakon toga je dosla uzasna katastrofa... kao da te je Bog odvojio od svoje "sise" i ne dopusta ti vise da sisas Njegovo Milosrde... slijedili su konstantni napadi da sam PROKLET i da su UMRIJETI USKORO... bila je to uzasna borba... nikako nisam moga doci k sebi... nisam moga vise normalno razmisljati... osjecaj gorcine je bio uzasan... i tada odem spavati i nekako zaspim... sljedec jutro odem na misu... i dodem tamo i sakrijem se u jedan kut gdje me nitko ne vidi ni ne cuje... nitko nije ni znao da sam na misi... i tamo sam lezao cijelu misu... dusa je doslovno plakala neprestano... napadi su bili uzasni... stvarno sam povjerovao da je ovo kazna i da sam proklet jer sam bio NEPOSLUSAN...

na kraju mise odem kuci... gorcina je postala sasvim normalna... malo sam zujao po forumu ali tako mi je bilo odbojno zbog gorcine... i tada me Duh Sveti nadahne da pocnem moliti devetnicu Duhu Svetom za izljev na mene i moje ukucane... to sam i poceo ali muci i gorcini nikako kraja...

toga dana kad sam bio na misi zazelio sam otici u molitvenu grupu i kada sam krenuo tjeskoba je bila uzasna... nemir nikako da se stisa... toga dana vapio sam Kristu kao nikada do sada... i primio sam u jednoj sekundi jedu malu utejhu kada sam rekao iz ocaja: Isuse kojim god putem krenuo, kuda god me sada zivot odnio znaj da Te volim vise od icega... i tada sam osjetio Njegovu nazocnost da sam ga doslovno duhom mogao dotaknuti... no to je nestalo i sve se vratilo na staro...

i krenem u molitvenu grupu i tjeskoba me obarala... dodem na stanicu busa a busa nigdje... cekam dugo i vidim kako vise nema svrhe i uputim se kuci... cim sam se maknuo sa stanice prosao je bus valjda je jako kasnio.. dosta neuobicajeno... dodem doma i vidim kako ima uskoro bus... i uzmem krunicu u ruke i stavim u hlace... ponovo se zaputim na bus kad ono tjeskoba se udvostruci... gotovo me toliko stiskala da sam mislio da cu se srusiti uskoro...

nekako se dogegam do stanice i tamo docekam bus... kada sam ugledao bus doleti misao: Ako udes u bus umrijet ces jer si prkosio Bogu... to mi je dodatno dodalo sol na ovako otvorenu ranu... i sjednem u bus a unutra malo ljudi i dode opet misao: Vidis koliko ih je malo u busu... vrijeme je da umres jer si prkosio...

i tada uzmem krunicu u ruke i pocnem moliti iako sam slabo nasao utjehe jedino sto sam time manje prostora dao tim mislima... i kada sam dosao napokon do odredista izasao sam iz busa i sto se vise priblizavao crkvi tako je tjeskoba nestajala i tamo me docekao klanjanje pred Presvetim sto me je oporavilo u potpunosti... nestao je osjecaj prokletstva i tamo sam trazio Njegov blagoslov jer mi je to bilo najvaznije i zato sam se i uputio tamo... da napokon dobijem blagoslov i da ovi osjecaji napokon nestano...

vratio se kuci i sve se vratilo na svoje mjesto... sljedece jutro Bog mi je dao predodzbu sto se zapravo postiglo sa tim napadajima neprestanim 48 sati... pomaci su bili jako veliki... tesko mi je sad opisati te osjecaje ispunjenja i blizine Bozje... jednostavno neopisivo... sve je postalo prekrasno.. uzivao sam u svemu sto god radio i vidio...

i to se stanje nije dugo zadrzalo... par sati i ponovo je nastupila mlakost, lijenost u molitvama i umor... nemiri su se polako poceli skupljati... i tako krenem moliti 4 otajstva krunice... dao sam na nakanu da mi Bog udjeli obitelj u buducnosti i makne ovaj kriz koji nosim...

tada sam se uvjerio u jakost krunice... vec nakon prvog dana poceo sam drugacije razmisljati... poceo sam misliti da napustim teologiju i da odem negdje raditi odnosno napustiti fakultet i pauzirat godinu... i sto su dani prolazili nisam se osjecao sretnim... bas naprotiv nemiran... da bi dosao jucer na misu (ninace idem svaki dan tokom tjedna) bude ovo citanje:

Mt 10,34-11,1

"Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi. Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.

Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća."

Pošto Isus završi upućivati dvanaestoricu učenika, ode odande naučavati i propovijedati po njihovim gradovima.



Ako ne uzmes svoj kriz nisi me dostojan.

te rijeci su mi cijelu misu odzvanjale i tek tada sam shvatio sto sam ja to zapravo trazio krunicom...

da bi navecer me docekao "show"... ponovna borba sa vracarskim duhom koji je kruzio kucim... Bog me stalno iskusava kako bi mi pokazao koliko sam napredovao i koliko su mi zapravo suse i neprestane borbe pomogle...

ta borba jos i sada traje... ogromene suse... mlitavost u molitvi... gorcine... nemiri... olujno more u srcu... jednostavno te nista ne moze utjesiti... ali zahvalan sam Mu sto me je "napokon primio ne red" da se maknem iz "mrtve tocke"...




eto sad sam posvjedocio sto sam trebao i napokon sam prihvatio Njegovu volju i prestao tupiti po svojem...

BVB

Dragi moj braco...
Evo čitam tvoje svjedočanstvo i tako je slično mom...
Mene i moje sestre pak nisu prihvatili tatini roditelji jer smo ženska dica, a mamu su na sve načine uništavali, čak tati dovodili druge žene...
I babi i pokojnom didu su uvik kletve u ustima bile...
Sve je to ostavilo traga na nas tri, ali bar smo kao familija nas petero jaki i neraskidivi...u svoj toj patnji...
Još i živimo u istoj kući, samo su baba i did bili kat iznad...
Što bi ja tek našla da vrt prekopam...ah da..nama su i vrt uzeli pa nema veze..
Ali mama je u kući nalazila svašta ili bi uvik falilo nešto...
Moj prstenčić zlatni, koji sam dobila jer sam u 6. razredu prošla s 5 ( ) našla sam jednom prilikom u babinoj ladici....
Al isto tako znam da nas Najveće od najvećeg sve to vrime čuva...
Imamo problema...ali na tolike kletve...dobro smo i prošli...
Did je umra nedavno...baba nakon toga prolupala...halucinira...
Sad non-stop mene traži...oće da ju svećeniku vodim...
Pomisliš da će sve nabolje a kad ono....
Ostavinska rasprava... i moje dvi tete, po jednoj sam ime dobila kako ju je tata volio, a druga mi uzor ka curici bila...nastaviše sa još gorim kletvama od njihovih...proklinju svoju braću...sve nas...
Pa se pitam di je tu kraj....
Kada će moji mama i tata napokon naći mir....
Ja se molim za sve njih...
Ali i ja sam slaba...u neprestanoj borbi sa svojim strahovima....
I nikad neću razumit....zašto nas samo ne puste na miru....

Draga Ane moja, kad sam bila u centru za hagioterapiju postavila sam pitanje u vezi kletvi jer sam mislila da mislila da mi se sve ovo događa zbog toga jer me netko ne voli,
rekla mi je hagioterapeutkinja da ne
da sam jednostavno ja takva
emocionalana a kletve ti ne mogu ništa ako ti njima ne pridaješ važnost i ako ti blagosloviš tog čovjeka,
Isus je veći od zla i kletvi,
ja se još ponekad bojim toga, ali mislim da je puno lošije što sam rasla uz svađu i neslogi pa me to učinilo takvom kakava sam nego da me netko kleo,
sigurno da ima ljudi koji ti žele zlo ali mislim da to zlo onda ostaje na njima,
Ti hodaj sam s Isusom pod ruku i tvoje tetke če se smiriti, kad tat če moliti tovju ruku da ti njih vodiš! Ljubim te u Kristu!BTB

draga Ane2707... probaj sto vise ne misliti na takve stvari... ti si sada Bozja i Duh Sveti prebiva u tebi... posto sam upocetku kroz svasta prolazio meni i danas jos uvijek neshvatljive situacije mogu ti slobodno reci iz iskustva da kada dodu takve misli samo ih ignoriraj... sta tebe briga sta ti je u vrtu ili oko kuce... to tebe nebi trebalo dirati kad Gospodin stanuje u tvom srcu i cuva te i stiti...

ako slutis da neka osoba se bavi takvim stvarima moli i vapi Gospodinu za nju... jadna nezna ni sama u sto se upusta... slijepa i je luta... a vjeruj nijedan tvoj vapaj za nju nije uzaludan... sve ce doci u svoje vrijeme...

evo u pocetku roditelji nisu nikako mogli prihvatiti da molim svaki dan... pa su mi punili glavu: "pa to babe u penziji rade jer imaju puno vremena"; "pa zasto svaki dan na misu ides" itd... uvjeravali su me da sam na krivom putu... i moram priznat da su me bili stresli i razdrmali u par navrata... bio sam "zelen" tad... i onda ja nastavio dalje... i svaki dan prikazivao misu za njihovo obracenje... i nakon nekog vremena... pitam tatu koji je isao par puta godisnje na misu da ide moliti samnom.... i isao je moliti samnom tokom korizme i devetnicu prije Bozica... krenuo je skoro svaku nedjelju na misu i prestala su isprdavanja o vjeri... voli pogledati i slusati vjersje sadrzaje na radiju i tv... i sve se promjenilo... jedino mi smetaju njegove psovke... kak on kaze uobicajene... koje su kao normalan razgovor... no i to ce se promjeniti... na dobrom je putu... a tako ce biti i sa mamom i bratom... kad za to dode vrijeme...

sredila se i situacija sa bakom i djedom... u dobrim smo odnosima sad... bili neki dan kod njih... i nije bilo nikakvih trzavica ni svada ... cak smo se dog da cemo ici u crkvu u Loboru gdje je djed roden

mogu reci da sam sad presretan jer sve se slaze na svoje mjesto... iako ne mogu reci da mi je u pocetku bilo lako... prolazio sam kroz sve i svasta...

prepusti Gospodinu svoje putove i otkrit ces veliku radost...

slava i hvala i cast Gospodinu nasemu koji blagoslivlje nase zivote i vodi nas putem spasenja

Kako BiTLorD kaže,idi svaki dan na misu (ili kad već možeš),i prikazuj ju za sebe i rodbinu koja vas proklinje,jer rijeći i kletve znaju ostaviti traga na ljudima,pogotovo ako su u krvnom srodstvu,ali nemoj se bojati,jer Bog upravo tebe zove da moliš za svoje,Jer u svakom rodu šalje pravednika preko kojeg može dijelovati,budi ti ta jer si shvatila problem i samo budi ustrajna,i namoj se bojati jer strah je najjači sotonin adut i laž,on se tebe boji i zato ti neda mira.Idi pred Presveto i moli svim srcem za njih dok ih iskreno ne zavoliš,tada češ vidjeti što ljubav ćini.Osobno sam upznat sa tim stvarima.

Koliko sam ja puta propustila otići na misu kroz tjedan samo zbog takvih misli (napasti) - to samo babe idu.. A kod nas nažalost kroz tjedan uglavnom i jesu samo starije žene. A znam da to nema veze.
A familija - sestra:ti nisi normalna! -mama: ma nemoj tino toliko ići u crkvu! Oni ne idu, mama par puta godišnje, drugi ne ni toliko.
A ja slaba, kolebljiva. A sad mi je žaaa!

ak te tjesi i ja prolazim kroz takve kusnje jos uvijek... jer u mojem malom mjestu zaista samo starije zene idu... a ja jedini mlad... i tako vec sigurno vise od pola godine... koliko puta mi je samo doslo da ne odem kad sam se probudio ujutro... ali uvijek me "nesto" tjeralo da odem usprkos svemu... shvatio sam da me to Gospodin zove da se sjedini samnom kod pricesti...

nemoj previse zaliti za propustenim nego ubuduce se odazovi na poziv Gospodinov... jer On cezne sa velikom ljubavlju da se sjedini sa nasom bijedom i grijesnom naravi...

neka te Gospodin blagolsovi