www.tebe-trazim.com

Evo dragi moji mozda je vrijeme da i ja nesto napisem,iako jos neznam o cemu prvo da pocnem.....U svojih 18 god.sam prozivila puno lijepih i ruznih trenutaka....Ukratko cu poceti o mom obracenju i obracenju cijele moje obitelji! Od malena su me ucili da budem dobra i da se molim Bogu,cesto sam s bakom isla u crkvu i na krizni put za vrijeme korizme! Buduci da je baka jedina bila veliki vjernik...Mozda nisam ni pocala u osnovnu skolu ona me ucila moliti Oce Nas. Dok sam jos bila mala nisam se protivila tome. Tata je izgubio brata i sestru,pa je zbog toga cesto dolazio kuci pijan. Mama je tad izgubila dijete,cjela nasa obitelj je polako tonula...Pet godina poslije rata u Bosni otac mi se razbolio. Kraljeznica ga je iznenada zabolila i svi zglobovi. Mama je sama vodila restoran,a mene i sestru je cuvala baka! On je bio svaki dan sve gore i gore,nismo se puno molili Bogu osim bake koja nikad nije odustala od molitve! Tatu smo vodili po svim rehabilitacijskim centrima koji su tad postojali! Probao je sve,ali to sve je bilo uzaludno...U maminom rodnom mjestu je za Sv.Petra i Pavla dolazio fra.ivo Pavic.Svi smo se molili za tatu,on tada vise nije mogao ni hodati...Nasli smo mu neku sjedalicu da bi mogao slusati molitvu.Ocekivali smo od njega da se i on moli za svoje zdravlje.Ali on to nije ucinio,on se kaze molio za neku zenu koja je stajala pored njega i plakala,plakala je za svojim bolesnim djetetom.Kada smo se svi poceli moliti njemu je nakon godinu -dvije bilo bolje! Poceo je uskoro i hodati,a nakon nekog vremena ponovo i auto voziti! Mama je tada ponovno zatrudnila i rodila se moja najmlada sestra Lidija,koja sada ide u treci razred i priprema se za Prvu Svetu Pricest! Kada se Lidija rodila stigao je i novi sok za sve nas,doktorica je rekla da djete ima hidrocefalus,vodenu glavu! Zbog toga sto nije zaplakala kad se rodila,vec je se smijala...Odveli su je hitno u Mostar doktoru specijalistu koji je rekao da je djete potpuno zdravo,i da nezna zasto su je uopce doveli! Naravno opet je pomogla bakina molitva! Otac je ozdravio,ali je ponovo poceo piti! Ja,mama i sestra smo odlucile moliti krunicu BOZANSKOM MILOSRDU! Cinila nam se kratka i brzo bi ju izmolile...Tada nam je umro djed,i tetin sin dobio tumor! Iako nas je to sve pogodilo to je bio i nas put do obracenja! Isus se tako htio proslaviti preko nas i svih tih bolesti! Bio je sesti mjesec i bilo je previse toplo vrijeme! Mali rodak je poceo ici na kemoterapije,kada je moj tata odlucio onako polubolestan ici pjesice Sv.Ivi u Podmilacje! A od moje kuce u Bosni do Podmilacja ima tri do cetri dana pjesacenja!Nase molitve su uskoro pocele djelovati na neki cudan nacin. Nismo bas vjerovali da ce on to izdrzati,jer mu zglobovi nisu bas bili skroz zdravi...Ali ga nismo htjeli ni odgovarati od toga,jer je to bio njegov zavjet! Isao je s jos petoricom prijatelja,koji su krenuli vise iz neke zabave...Oni su naravno svi bili zdravi! Kada su dosli na vrh planine Vlasic,jedan je imao manji srcani udar,drugom su noge otkazale...Jedino je moj tata to sve podnio bez problema,nakon nepuna cetri dana nam se javio da je stigao Sv.Ivi,ispovjedio je se,slusao misu i s busom se vratio kuci! Nitko to nije mogao vjerovati,da jedan covjek koji je lezao na postelji ustane i prode tolike kilometre pjesice! Slavili smo i zahvaljivali Bogu i Sv.Ivi! Nase molitve nisu bile uzaludne.Tada su u nasoj crkvi Sv.Ante pocele molitve za duhovnu obnovu,koje je vodio nas dragi fra.Ivo Radman,koji je sada pokojni! Culi smo da ide jako puno svijeta .odlucili smo i mi svi poci. Kada sam prvi put dosla stajala sam kraj neke zene koja je jako plakala,pala je na pod i jako odskakala od poda! Za mene je to bilo strasno,jer nisam znala sto je! Ona je uzasno urlikala i glasala se poput zivotinje! Ja nisam mogla prestati plakati,molila sam za nju. Svaki tjedan po Tri puta smo isli na te molitve,mnogo mladih je dolazilo! Bilo je prelijepo,uzivali smo s Gospodinom...Nismo znali kako je to lijepo kad Bogu predas sve svoje boli i patnje! Uskoro sam postala clan molitvene zajednice radnici jedanaestog sata,i moja cjela obitelj. Tata je prestao piti,a baki se ostvario san da svi idemo u crkvu! Kada nam je bilo najljepse biskup je zabranio te molitve,kao i nas tadasnji zupnik! Vjerovatno su se bojali toga,bilo je puno opsjednitih,ali je se puno svjeta tad obratilo.Diskoteke su bile prazne,a crkva puna mladih! Dolazilo je mnogo pravoslavaca i muslimana,svi su svjedocili ozdravljenja. Dozvolili su nam jednom tjedno da imamo molitve,ali kako je dolazilo sve vise svijeta iz svih krajeva zupnik se bunio i na kraju nam zabranio molitve! To je jako zalosno za cuti,ali istinito! Fra Ivu su prebacili u drugu crkvu,mi smo ga i dalje posjecivali,on je bio nas duhovni vodja ! Ja sam se tada odselila u Zadar,kada su nam javili da je fra.Ivo bolestan. Dobio je sepsu i umro nakon tri dana u cetrdeset i nekoj godini zivota! Sahranili su ga u Livnu. Na njegovoj sahrani je stiglo pismo od Vrhbosanske nadbiskupije,gdje mu je nadbiskup napisao <OPROSTI FRA IVO JER TE NISAM RAZUMIO I PODRZAO U TVOJIM NAKANAMA>Sretna sam i svi smo sretni,na kraju pismA pise <FRA IVO ZASLUZIO SI RAJ!> Doista ga je zasluzio,preko njega se Isus proslavio u nasim zivotima! A FRA IVU NECEMO NIKAD ZABORAVITI!!! Evo na kraju da jos kazem da sam upravo sad napisala ovo svjedocanstvo,i da nisam znala o cemu cu pisati! I NEKA SE ISUS PROSLAVI U SVIMA VAMA