www.tebe-trazim.com

Evo i mene grešnice i mog svjedočanstva. Tužna i radosna je moja priča istovremeno. Sasvim slučajno sam nekom izjavom trećem licu ispričala o svojoj mami kako se nepotrebno muči sad kad može uživati u mirovini itd itd...Ta priča kakva god da je bila tj. stigla do moje mame silno ju je nešto povrijedilo i nije me više željela ni čuti ni vidjeti. Poklapala mi je telefon kad bi je nazvala a kad sam došla u posjetu ponašala se kao da ne postojim. Voljela sam uvijek svoju mamu iako mi je srce ranjavala već puno godina al znala sam da je imala teško djetinjstvo i život pa sam preko toga prolazila.
Dobila sam poziv za Međugorje i to preko sindikata jer nisam bila od velike vjere a u Crkvu sam onda išla samo na svadbe i poslije sprovoda. Put me je zainteresirao kao ono kad dolaze iz cijeloga svijeta idem i ja. Nije bio duhovno snažan al dovoljan da je Gospa djelovala na mene kada sam za točno mjesec dana osjetila potrebu JA MORAM u MEĐUGORJE. A tada dodirnula me milost Blažene Djevice. Ne nekim vidljivim čudom nego onim iznutra. Klekla sam i molila Gospu da mi pomogne da mi majka moja oprosti da pomogne i zmekša njezinu dušu. Ispovjedila sam se nakon dugo godina i tada me je svečenik pitao :Jeste vi njoj oprostili? Naravno da jesam. Kupila sam knjigu koju bih svakom preporučila GOSPIN POZIV IZ MEĐUGORJA autorice Mirjane Vasilje i nakon što sam je pročitala ona mi je otvorila oči. Izdana je i na stranim jezicima i kome je god dam čitati oduševljen je i ako nije bio u Međugorju želi ići. Molila sam krunicu pozivom u Molitvenoj grupi svoje firme za ozdravljenje jednog djeteta i uvijek molila Gospu da omekša dušu mojoj mami...Kad nakon dvije godine moja mama je počela pričati samnom kao da nikad ništa nije bilo. proljepšala se,prizdravila i ne znam kako bih to rječima opisala. Ona ne ide u Crkvu nikada. Skoro da niti ne izlazi iz dvorišta...znam da mi je Gospa pomogla i sad joj zahvaljujem u svojim molitvama a preko nje sam upoznala i ljubav Isusa. Preko Majke spoznat ćete ljubav Isusuovu i ja mogu svjedočiti o tome. Bila sam na nekoliko karizmatskih susreta Dobrog Pastira,fra Smiljana,kod Zlatka Sudca na Betaniji,nedjelja mi je nezamisliva ne otiči na misu slaviti Isusa. Gorim od sreće al ono malo tuge imam zbog djece i svojih bliskih koji ne prihvačaju vjeru i ponekad me ismijavaju. Molim za sve njih i vjerujem u njih kao što su naše bake sve to prolazile sa nama. Od srca,ja.

Evo mene još malo...mislim da mogu svjedočiti kako sam bila nekada strašljiva osoba pomalo depresivna a u kračim fazama i živčana od svih obaveza koje su mi bile za vratom..ratnih sirena,neprospavanih noći radi dječice, zahtjevni poslovni procesi,gradske sirene i gužve...ludilo. Bježala sam od ljudi jer su mi svi išli na živce i zatvarala se uz neki film. Nakon što sam počela molit,odlazit u kutak stare Crkve, ja sam postala druga osoba. Ljudima se smješim,djelujem smireno a to ljudi osjete. Još nisam bila ni blizu štovateljici vjere kada je u radnu sobu ušla starija sestra Karmeličanka i ravno k meni a na kraju obavljenog rekla molit ću za tebe draga. Ubrzo poslije došle su druge dvije sestre iz nekog reda i od nas četiri zaposlene one opet k meni...Sve je to bilo davno prije al sad mislim da mi je dragi Bog slao njih kao poruke. Puno čitam,molim i postim. Neko vrijeme sam primjenjivala konteplativnu molitvu koju nas je naučio Z.Sudac i dugo sam bila petkom na kruhu i vodi za ozdravljenje jednog dečkića. Prebolio je do sada četiri tumora na tri organa tjela a ima samo 4 godine. Kako sam prestala primjenjivati tu kom.molitvui prestala sam biti na kruhu i vodi. Zašto? koncentracija loša i ljenost.Bože oprosti mi. Ponekad mi se čini da bih mogla biti ko uzorna mi Majka Tereza al to mi se ipak samo čini jer ona je bila i ostala jedinstvena.