Odgojen sam u tradicionalnoj katoličkoj obitelji. Nakon Sv.Krizme, malo po malo išao sam sve rijeđe i rijeđe u crkvu, a i griješio sam polako i sigurno...sve više i više...
Nakon studija i rata počeo sam raditi . Po cijeli dan samo sam radio, posao i novac postajali su mi sve važniji... ništa me drugo nije zanimalo. Postajao sam stroj kojemu je jedini cilj bio naštancati što više novca. Duhovnost sam potpuno zanemario. Bile su to za mene gluposti za babe i priče za malu djecu...
Na kraju sam zadnjih desetak godina bio bez ispovijedi i pričesti, iako sam išao u crkvu 2-3 puta mjesečno.
Kada sam gledao ljude kako radosno idu primiti Tijelo Kristovo, uvijek bi me nešto steglo oko srca, želio sam ipak biti poput njih. Privlačila me ta njihova bezbrižnost, sreća ... želio sam biti poput njih..., ali uporno nisam išao na ispovijed jer sam mislio da ću opet griješiti, nisam mogao ni na Sv.pričest. Živio sam skupa sa svojim grijesima, oni su se fino udomaćili u meni i postajao sam nesretan, zarobljen, gubio živce za sitnicu, sve shvaćao tragično, dani su prolazili besmisleno... Na kraju su došle i neke fizičke bolesti. Moj neumorni motor se nakon danonoćnog rada počeo kvariti. Trebao je «generalku». Ali u telefonskom imeniku nisam mogao pronaći dobrog majstora za taj generalni servis mog života .
I tako...nisam našao majstora...ali On je ovaj puta sasvim sigurno potražio mene...čuo je On i znao kakav trebam lijek ...jednog dana prije 12 mjeseci čuo sam da fra Ivo Pavić slavi Sv. Misu. Iako sam skroz do tada odmahivao rukom i bio skeptičan prema ljudima koji su išli na njegove mise, ovaj puta osjetio sam poziv, neku toplinu i neizrecivu potrebu da odem skupa s obitelji... Sv. Misa, molitve, ona silna radost i pjevanje dirnuli su me kao nikada do tada. U jednom trenutku, dok je fra Ivo molio, osjetio sam NEŠTO. To nešto ugodno, pozitivno, oslobađajuće kao da je ušlo kroz moje tjeme i prostrujalo kroz moju glavu prema donjem dijelu tijela. Tada uopće nisam to smatrao bitnim, zapravo nisam prepoznao silu Duha Svetoga.
Ali, u tom trenu promijenio sam se, osjetio sam suze, srce mi se nekako odledilo. Nisam plakao 30 godina. Bojao sam se da to drugi ne primjete, jer sramota me je bilo pokazati da mogu plakati. Ljudi oko mene su padali, meni se nije dogodilo ništa toliko vidljivo. I otišao sam opet sutra. Bio sam skeptičan i dalje, mislio sam da to nije ništa, da sam i dalje onaj stari. Međutim, promjene su bile postupne, ali stalne. Nedugo nakon toga ispovijedio sam se kod nas, počeo redovno ići na Sv. Mise, primati Sv. pričest. Korak po korak Duh Sveti vodio me je. Počeo sam se moliti, čitati Bibliju, osjećati potrebu za molitvom i uživati u tom osobnom razgovoru s Bogom. Prije toga molio sam vrlo rijetko.
Išao sam kod fra Zvjezdana na seminar, pa opet kod fra Ive, počivao u duhu... Nakon toga moj stresovima iscrpljeni mentalni sklop se počeo polako regenerirati. Moj duh je ozdravio! Naš Svemogući Liječnik se proslavio na meni! Moje tijelo još nije ozdravilo, ali znam da hoće kada dođe vrijeme.
Prije nekoliko mjeseci naišao sam na ovaj forum i malo po malo sam postao stalni gost. To sigurno nije bilo slučajno. Vi koji najviše pišete ste mi često svojim postovima pomagali dok sam tragao za odgovorima, žedan da nadoknadim ono propušteno u svojoj burnoj mladosti.
Na životnoj ispovijedi kada sam očistio srce, dobio sam snage da idem dalje. Predao sam sve svoje dragom Isusu. Molio sam se za spoznaju svih svojih grijeha, da ih mogu izbaciti i sebe i odreći ih se. Molio sam se da spoznam kojim ljudima trebam oprostiti. Popis je bio dugačak. Nisam bio svjestan koja količina nesvjesne mržnje je bila usmjerena prema njima. Oprostio sam im koliko god sam mogao...i oslobodio se...
Moj put do istinske vjere bio je vrlo krivudav, ali ipak sam se vratio u Božji blagoslov koji osjećam svakodnevno. Želio bih u tom blagoslovu i ostati do konačnog susreta s Isusom u vječnosti. Siguran sam da ćete mi i vi puno u tome pomoći.
Smatram se pravim početnikom u vjeri, ali svaki dan uz vas nešto novo naučim.
I mogu samo zaključiti...naš Bog, on je silan Bog...!
Neka vas Bog sve blagoslovi !
|