www.tebe-trazim.com

Draga moja braćo i sestre u vjeri u Isusa Krista! Velik je Gospodin u svojim djelima! Puno toga bih mogla izreći i o njegovom milosrđu i o njegovoj prisutnosti u životu ljudi! Prekrasna su vaša svjedočanstva i čestitam vam na hrabrosti u svjedočenju. Smatram da moja svjedočanstva nisu toliko velika i značajna, ali su sigurno moja osobna. Gospodin ima za svakog od nas metodu kojom nas vraća na pravi put i kojom nam poručuje o svojoj blizini i ljubavi! Zanimljivo je to da ja silno želim reći ono što sam iskusila u svom životu o Bogu, ali toliko nemam inspiracije, zapravo cijelo vrijeme mislim kako od toga ništa nije značajno za pisanje, ali slažem se s Vjekom ili tko to već napisa da nas zli zapravo time želi ušutkati.
Evo jedne novije sitnice o snazi Gospodina! I njegovom milosnom djelovanju kroz ovu web stranicu, što ste svi i mnogi drugi već iskusili!
Posljednjih godinu dana provela sam u velikom grču, puna ljutnje, nemira, ogorčenosti, nezadovoljstva, slabosti... udala se, završila faks, udala se za dobrog muškarca, ušla u jednu prekrasnu vjerničku obitelj, koju uistinu resi zajedištvo i ljubav, ali unatoč svim tim divnim stvarima ja sam i dalje bila užasno nespokojna, sve jadnija i bjednija.
Počela me je progoniti moja prošlost, koja je ispunjena kojekakvim lošim odlukama, potezima, činovima... No uvijek je tu bila svijest da je Bog uz mene, nekad mu vjernija u molitvi, nekad nevjernija, no prvih tih godinu dana redovito sam molila krunicu Božanskog Milosrđa, ali moje stanje je bilo grozno, nekad bi se pojavila nekakva snaga, ali brzo bi iščezla. Postala sam ljubomorna na one koji se od srca smiju, koji su veseli, jer ja to više nisam znala biti... dok se muževa obitelj smijala od srca ja sam bila ljuta što su oni veseli, svekrvina ljubav, nježnost i briga išla mi je na živce...nekad sam bila nezahvalna, ali snage za zahvalnost nisam imala iako sam bila svjesna dobrote koju mi čini. Isto je bilo i s mužem, što je on bolji bio prema meni to sam ja bila nesretnija...
Nakon nekoliko mjeseci počela sam raditi u vrtiću, ja koja sam inače obožavala djecu, kojoj ništa nije bilo teško za njih učiniti, počela sam vjerovati da je batina jedino pravo sredstvo da se njihovom nestašluku stane na kraj.Oni su osjećali moju nervozu, moj nemir i bivali neposlušni, i ja sam čitala u njihovom ponašanju reakciju na moje unutarnje stanje jer su oni nevjerojatni radari za takve stvari. A ja, ja sam se osjećala grozno, kao podvojena ličnost, nikako nisam onu dobru sebe mogla izvući iz tog kaveza u kojem sam zaključana, kao da sam gledala neku drugu osobu. Inače sam voljela susretati ljude, smješiti im se, razgovarati sa susjedima...prestala sam sve to, sve više sam se povlačila u sebe i postajala sve zatvorenija i hladnija, svi su me počeli nervirati...
ispovjedila sam se puno puta, no stanje je bilo sve gore, a još gore tim jer ispovjednici su u meni gledali uvijek dobru nasmijanu osobu, bar sam tako ja to doživljavala...onda sam se odlučila povjeriti mom bivšem župniku, po odlasku k njemu mislila sam kako to ja ne bih trebala učiniti , kako mi on ne može pomoći, no svejedno otišla sam k njemu ispričala sve što me je mučilo, on nije rekao ništa što mi je ostalo u pameti, ništa značajno , no dao mi je litanije Duhu Svetomu.. Počela sam ih moliti, istu tu večer nakon groznog osjećaja gorčine u duši, sjela sam za comp i u google tražilicu upisala "Tražim", prva na redu stajala je ova stranica. Pročitala sam Vjekino svjedočanstvo i još neka, no njegovo me je pokrenulo... pročitala sam molitvu privatnog egzorcizma i od tada sve ide nekim boljim putem, ja sam opet sretna, ja se šalim, ja se smijem, ja pričam viceve, i djeca su oko mene sretna! Gospodin me je istrgao zlu! Hvala Ti moj dobri Gospodine, hvala Ti što si me vratio sebi, hvala ti i slava ti na vijeke!
Bog neka vas sve blagoslovi! Sretna sam što sam ovdje s vama!