Toliko se dvoumih bi nebi ...pa ipak odlučih se....
Ovo je svjedočanstvo o životu moje mame i cijele moje obitelji.Majka mi je rođena 1955. godine u Partijskoj obitelji gdje se Boga doslovno odpisalo.Pričala mi je da je sa 15 godina budući su bili imućni došla gošća iz Nizozemske preko ljeta te rekla mojoj majci da će joj za Božić poslati šal koji će isplesti, a moja majka dakle 15-gosdišnja djevojka ostala pafff....Nije znala što je to i kada Božić, gospođa joj je pokušavala objasniti ali ništa, moja je mama znala samo za Novu Godinu...I tako prolazile godine, a mojoj majci uvijek nešto falilo u životu, žeđala je za nečim,a ni sama nije znala za čim....Bila je izrazito inteligentna te po završetku studija uvukla se u jogu...Počela je s meditacijama i tu pokušavala naći mir no nailazila je na sve veći košmar.Tada upoznaje moga Oca te rađa mene i brata.i Mi raslli i rasli i došli do prvog razreda OŠ i isto nismo pojma imali što je BOžić, Što je to Crkva, zašto je ima svako selo, što je to krštenje????Mama je tada jošđ uvijek čitala raztno razne knjige o meditacijama i još uvijek tragala...ali bezusppješno...i jednog lijepog dana dođe nama učiteljica na sat i pita(to je bilo 90-tih kada se vjeronauk uveo u školu) tko će na vjeronauk neka mu roditelji zaokruže DA. I ja pitala svoje i oni naravno zaokruže NE , pa kakav vjeronauk..Mama nema pojma, tata je pravoslavne vjeroispovjesti i ništa nije prakticirao....No tajj dan kada je bio prvi sat vjeronauka(to je bilo prije 17 godina) ja slučajno došla ranije u razred i još me pita učiteljica:"Pa zar ti isi zaolkružila NE?",a ja kažem da ipak želim ostati da malo vidim...I učili taj prvi dan Oćče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu...Ja sam iz škole trčala doma držeći bilježnoicu u ruci i cijelo vrijeme to ponavljala jer smo do drugog sata morali naučiti napamet.Ušla sam u kuću (slike su mi pred očima kao da je sada), sjela za stol i počela na glas ponavljati...Tata i mama ostali bez teksta, mama uzela papir čita molitve i ništa nije jasno...I malo po malo i došla moja prva pričest...a ja nekršterna...što sad?A nekrštena mi i mama, tata kršten u pravoslavnoj...Kako sada..I naš dobri svećenik napravi masovno krštenje( valjda nas se 10 djece odjednom krstilo) samo kako bi mogli na pričest...i tri godine kasnije krsti mi se i brat...Kako smo nosili katekizme kući moja majka čita i čita, i nemože se odvojiti od katekizama, tada tatra kupuje prvu Bibliju...i čudesno, mama čitajući shvaća da je to ono što je uvijek tražila, polako je počekla ići na Mise, moliti slušati HKR...No nije sve bilo lako, njena majka moja baka uvijek bi se ljutila kada bi mama brat i ja odlazili na mise, riječ Biblija bi joj doslovno digla živce...Ma to je bilo tako teško, a moja mama je sve više i više rasla u vjeri i sukladno s time na neki način svojoj majci dokazala da je to njezin put...Vjera je zbilja puno donijela u mome životu...Mamin se potpuno promjenio, od prestrašene i izmučene u osobu punu nade i vjere...Čitala mi je stalno knjigu o Jobu i divila se njegovoj snazi i vjeri...obožavala je Psalme, a vjera joj je bila tako jaka znala je da je Isus njen Spasitelj...No postojao je uvijek jedan problem o kome se nije puno pričalo to je bila tabu tem,a....Njezino krštenje, pa kako će onasada s 40 godina, pa malo je sram, ali ipak Isus zove pa čekat ću još malo, pa ovako pa onako....a cijelo bi vrijeme žeđala za Tijelom Kristovim dok bi drugi odlazili na pričest...i eto prije dvije godine bila je na HOdočašću u MNarojanskom Svetištu i tu se sve mijenja...Čvrsto odlučuje da čim dođe kući odlazi kod svećenika i traži da joj obavi sve sakramente.Tako je i bilo...Kada je krenula u Rijeku na kateheze bila je najsretnija osoba na svijetu kaže da joj je slušanje tog vjeronauka bilo predivno...uživala je svaki četvrtak odlaziti u crkvu i učiti i produbljivati svoju vjeru...Sve do jednog četvrtka....Uhvatila ju je strašna temperatura i limfne žljezde su jpoj jako otekle a sedimentacija se popela na 90. Išla je kod doktorice kad ono dijagnoza Rak limfnih čvorova...Težak udarac ali...ne posustajke i dalje odlazi na kateheze i raduje se krštenju u Uskrsnoj noći, no odlaskom na pregled u bolnicu uspostavlja se da ipak nije rak limfnih čvorova već metastatski adenokarcinom( tumor koji je veoma raširen, nalazili su samo metastaze a nigdje primarni). Odlazi u bolnicu...prestaje s katehezama, ali nastavlja s misama u bolnici i molitvama, pa čak i za vrijeme teške kemoterapije.Na uskrsnu noć nije imala snage od bolesti doći i obaviti sakramente, no imala je snažnu volčju i želju za životom i odluučoila je to odgoditi...Kako je vrijeme odmicalo bolest je uzela maha i cijelo me vrijeme molila da odem kod svećenika i da ako treba da će na koljenima do oltara samo da je krsti i pričesti...i aj kad bi god kod njega nema ga kući, ili ćemo poslije...Nitko nije shvaćao situaciju ozbiljno....i dolazim ja njemu oko 1.08. i kažem da je situacija zbilja teška i kaže on meni da on ide na godišnji pa kad se vrati....I dobro otišao on na godišnji a mami se stanje jakoi pogoršalo.Bio je ponedjeljak i ja sam odlučila ići na misu i prikazati je za mamimo zdravlje, i ulazim u crkvu i jedan snovi svećenik, meni su se skoro odjsjekle noge...Već dugo nisam vidjela da netko staklvim pouzdanjem pristupa Sv.Misi, bio je pun Duha koji je isijavao iz njega...Kako ja inače sviram u Crkvi(počela prije 3 godine
) taj dan nisam imala snage samo smo za kraj otpjevali Zdravo Kraljice miora) i on mi je prišao i malo smo razgovarali i otišla ja kući svojoj majcčici koja je bila u velikim bolovima, više nisam mogla nazvala sam prijatelja da mi da broj od naše "zamjenskog" župnika p. Josipa, nazvala sam ga i zamolila bi li došao kući i krstio moju majku..Rekao je da onmah stiže...Ti trenuci kada sam rekla mojo bolesnoj majci"Mama dolazi svećenik, za sat vremena biti ćeš Krštena!" neću nikada zaboraviti...Ona u svoj boli traži od mene da joj nabrzinu donesem i presvučem u njenu bijelu majicu...Kako je smao bila sretna,P. Josip je došao vrlo brzo i kada je ušao u kuću mi smo vam tada u svoj našoj boli bili najsretniji nas vijetu, mama je drhtavim glasom molila mi također čak smo i zapjevali....Krštenje je bilo predivno, a nakon toga budući je mama bila pri svijesti svećenik nas je zamolio da malo izađemo iz kuće te da će on napraviti s Sv. Ispovijed...To je bilo tako dirljivo...Vjerujete kao da se cijelo nebo soustilo u moj mali dvevni boravak odakle sada pišem ovaj post....Kada se sjetim njenog ozarenog lica kada je primila prvu pričest...a tada pita svećenik pa čekajte vi niste ni vjenčani u Crkvi, a ja brže bolje u auto pa u crkvu po knjigu vjenčanja, tako da su se mokji roditelji nakon 25. godina civilnog braka tu istu noć blagoslovili svoje prstenove, i vjenčali se pred Bogom...Isuse moj kakvi su to bili trenuci...P. Josip je bio kod nas do ponoći i oduševljen nadom i vjerom moje majke napustio nas i dogovorio se da će za tjedan dana doći pričestiti moju majku...No došao je već sutradan da vidi kako su ,a moja majka s smješkom odgovara:"Prvi dan u braku...".Budući se majka te dane nije više mogla moliti samo bi ljubila svoju krsnu svijeću i molila nas da čitamo Psalme...Kao da je znala da joj se bliži rastanak od nas i odlazak u vječnost...U subotu dolazi PO. josip i pričešćuje moju majčicu drugi i zadnji put...Ostao je kratko jer je reko da mu je teško gledati je u tolikoj boli...No ona je zbilja bila sretna, puna Duha, pravo djetešce Božje...Nakon pruičesti bolovi su joj postali nesnosni te smo morali staviti flastere morfija da bi joj smanjili bol, no na niima piše da jako omame osobu te da osoba nije više kadra komunicirati...To je bilo baš teško, kada znaš da joj više ništa nećeš moći reći što će razumijeti...no ona je usprkos morfiju i dalje bila svjesna i koliko je god bila mučna spominjala je samo Isusa....U ponedjeljak 13. 08. oko 8 i 30 otišla je tako blago, mirno, kao da su se sami anđelićispustili po nju i odnijeli je Bogu...na rukama tate i brata ispustila je dah...P. Jospi dolazi čim smo mu ajvili i ostao je snama cijeli dan i noć, molio se s nama i bio nam prava podrška8eh da mi je netko prije 5 godina rekao da će neki svećenik toliko biti kod nas u kući), a sutradam dan uoči Vele Gospe majka je sahranjena...Pater je držao propovjed gotovo sat vremena, oduševljen njenom vjerom i željom za životom...Bilo je teško, ali nikada u životu nisam osjetila toliku prisutnost Isusa kao da tatu, brata i mene čvrsto drži u zagrljaju....I da zaboravih napisati majka mi je izabrala svoje krsno ime Marija....
Bilo je to sedam dana u mome životu koji su mi doslovno promjenili život i meni i mojem tati i bratu, vidjeli smo koliko je BOg velik, kako kod njega nema pravila, netko ga upozna s 5 godina netko s 40, netko se krsti s 5 mj, netko s 50 godina...Vjerute tako nas ljubi, voli, brine se za nas....I meni nekada zna doći teško ipak sam bila mamina maza, fali mi ona njene lijepe riječi, njen zagrljan...ali s kroz molitvu i klanjanja doživljavam njezinu izvanrednu blizinu, jer znam da se i ona klanja i slavi i moli našeg Svevladara
I još samo ovo...joj jesam li se raspisala....Na Malu Gospu odlkazim na Trsat i vidim ja kod nekog svećenika gužva kad ono p.Smiljan ispovjeda i ja dočekala red...Tada je prošlo nekih mjesec dana od mamine smrti i aj mu to sve ispričala i isplakala se a on je tako dugo molio nadamnom i na kraju rekao:Sunčice, moli se svojoj mami da mene zagovara kod Isusa!" i rekao da mu se javim i da malo dođem na Siget...Eto imala bi ja još štošta pisati, zahvaljujem Bogu da smo imali snage u boli otkriti njegovu ljubav, zahvaljujenm mu što je moj život promjenio od temelja i život moje obitlji...od tada više ništa nije isto osim kućnog broja i broja telefona
Eto forumaši malo otvorila dušu...To sam posvjedočila u Taboru i sada ovdje i drago mi je da sam vas se odlučila napisati....već dugo mislim bi nebi i baš mi je drago da jesam...nadam se da nije predugo....Ljubim vas!BVB i čuvao!Sunčica
Login
FAQ
Chat
Traži
