www.tebe-trazim.com

Moje krštenje

Jedna nedjelja pred Uskrs '96.
Renata me upoznala sa ocem Tadejem. Odmah mi se dopao. Tako je otvoren, smiren, opušten, čvrst i djetinjast. Njegova franjevačka odora me razgaljuje, odmah mi budi nježnost prema mom, omiljenom sv.Franji.
Ti, Ješua u meni budiš slapove topline, a sv.Franjo otvara slapove nježnosti.
Tako Te majka Tvoja zvala. Divno Ti je ime Gospode.
I moja se mama zvala Marija. Blagoslovi njenu dušu, Gospode, molim Te. Mislim da je mama među anđelima, a gdje bi, moja mila, drugo mogla biti. Ponekad mi mama nedostaje, Gospode. Da bih izbjegla tom bolu koji kao munja propara dušu; ja ponavljam Tvoje ime. Ješua. Ješua. Ješua. Dišem Tvoje ime. Udahnem Te, pa izdahnem. Nauči me Ješua da Te volim koliko Ti voliš mene.
Od patera Tadeja sam naučila da Ti je pravo ime Ješua.Počela sam ići na vjeronauk. Svake srijede u 17. Pater je tako strpljiv sa mnom, daje mi podršku i hrabri me u svakom trenutku. To prija.
Kod euharistije, uvijek zavidim onima koji su pozvani na gozbu Gospodnju. I ja bih željela biti na pričesti. Moram sačekati krštenje. Čekam ga već 46 godina.

Veliki četvrtak
Cilika i Marija su tako divno pjevale. Ponovo je pričest. Molila sam Te Ješua da i ja učestvujem na ovoj pričesti. Ne znam kako. Ti to sredi, Ti sve možeš. Ali molim Te da osjetim Tvoj blagoslovljeni kruh, Tvoj život u meni. Ovo sam Te intenzivno molila tokom pričesti, sjećaš se?
I šta si uradio? Kako si veličanstven u svojoj dobroti Bože moj! Odjednom su odnekud donjeli košare pune malih blagoslovljenih pogačica. Dobila sam dvije. Odmah si reagirao. Ganuta sam Ješua, Tvojom pažnjom. Držala sam u ruci te kruhiće i izašla u mrak. Gotovo nikoga nije bilo na ulicama. Polako sam jela i pjevala Ti sve do kuće.
Hvala tijelo Isusovo
Po svem svijetu proslavljeno!

Veliki petak
Pojavio se pater sa četvoricom oko njega. Svi u bijelim dugačkim haljinama. Došli su pred oltar i pali kao pokošeni. Ni jedan šum, ni jedan zvuk, nije se čuo. A ja sam osjetila Ješua, Tvoju gustu, toplu krv kako kaplje. I zemlja podno križa je upija.
Tebe žeđa duša moja
Gospodine, Bože moj!
Svaki put kad ne uradim po Tvojoj volji, ja udaram čavao koji Ti probada dlan, i prikiva Te za križ. A Ti me nijemo promatraš, orošenog čela.
Pogodilo me Gospodine kad si kazao: Svaka zvijer gorska ima svoju jamu i svaka ptica šumska ima svoje gnijezdo da se odmori, samo Sin čovječji nema gdje da nasloni svoju glavu. Molila sam Te danima da nasloniš glavu na moje lijevo rame. I kad sam danas popodne otišla u bolnicu na dječju psihijatriju da posjetim meni jednu djevojčicu koja je pokušala samoubistvo; sjela sam pored nje i pričale smo dugo. Onda se ona polako približila i lagano naslonila glavu na moje lijevo rame. To mi je pomoglo, da preživim ovaj petak, Gospode!
Subota pred Uskrs
Nisam mogla sjesti u prvu klupu, gdje inače sjede pripravnici kao Stjepan i ja, jer je bilo sve pripremljeno za Stjepanovo krštenje. Ušla sam u jednu od klupa petog ili šestog reda. Kad sam sjela, oštar neugodan miris me je zapahnuo. Jedan prosjak je već sjedio u toj klupi. Sjela sam na sam kraj klupe, što dalje od njega. Kada su čovjek i žena htjeli da sjednu u tu istu klupu, ja se nisam htjela pomjeriti do prosjaka već sam ustala i propustila ih unutra.
U istom trenutku sam čula: "Ti me zbog mirisa nisi prepoznala u ovom prosjaku. Ti ne želiš sjesti uz mene." Bila sam šokirana. Toliko sam bila potresena da nisam znala šta se oko mene događa. Jedino što sam željela je bilo, da nekako sjednem blizu Njega. Na pričesti su muž i žena izašli iz klupe, a ja sam se brže bolje ugurala pored Njega. Držali smo zajedno pjesmaricu i do kraja mise smo pjevali. Koliko sam ja uopće mogla pjevati. Suze su mi curile u potocima. On je bio miran kao da ih ne primjećuje.

Duhovi - moje krštenje
Probudio si me već u 5. Molila sam Te da budeš prisutan na mom krštenju, ali tako da Te ja neposredno osjetim. Željela sam da me Ti Ješua krstiš. Molila sam Te: "Sine Davidov, smiluj mi se! Sine Davidov, smiluj mi se! Sine Davidov, smiluj mi se!"
"Želim da otvoriš moje duhovne oči, da ne budem više slijepa za Tvoje lice.
Da otčepiš moje duhovne uši, da ne budem više gluha za Tvoj glas. Da me naučiš kako da očistim srce svoje. Ti si kazao: Blago onima koji imaju čisto srce, vidjet će lice Božje. A ja Ješua, ne vidim Tvoje lice."
Jutro je svježe, čisto, ptice se utrkuju pjevajući Tebi.
Hodala sam polako prema crkvi, pjevajući bez prestanka:
Gospodin je pastir moj
Ničeg se ne bojim!
Moja kuma Renata je tako nježna. Pater je kao i uvijek umirujuće opušten. Drugi su u nekakvoj strci. Crkva je prepuna. Ja se Gospode obazirem i osluškujem, gdje si.
Počela je procedura, sve mi izgleda svečano i lijepo, ali sam nemirna. Stajala sam na sred crkve. Lijevo od mene Renata, desno pater Tadej. Ljudi su bili desno i lijevo u klupama. Oni su gledali u mene, a ja u njih. Centralni dio krštenja upravo je trebao da počne. U tom trenutku si se pojavio Ti . ( U liku iste osobe kao kod Stjepanovog krštenja. Ti o svemu vodiš računa. Ovako ću Te lakše prepoznati - smatrao si. ) Ušao si. Polako si kleknuo i prekrižio se. Stajao si svima njima iza leđa, direktno nasuprot mene. Ja sam gledala prema svima njima i vidjela samo Tebe. U mene je ušao mir, i lagani osmijeh se pojavio na mom licu. Neprestano sam Ti zahvaljivala. Molila sam Te da ostaneš tu gdje jesi, tačno meni nasuprot. Nisi se pomjerio do kraja krštenja, a meni je sve išlo lagano, klizilo je kao pjesma.

Pola sata kasnije, dnevna soba na prvom katu crkve
Svi smo posjedali i grickamo kolačiće. Svatko priča svoju priču. Djeca se provlače između odraslih. Primam čestitke, poklone. Režem tortu i dijelim unaokolo. Probam biti domaćica. Pater je odmah imao drugu misu na mađarskom. Izdvojili smo od svega po malo i ostavili za patera. Ljudi su se počeli polako razilaziti. Okrenula sam se i pogledala prema dugačkom centralnom stolu (mi smo bili posjedali uz bočne stolove) i naravno, ponovo sam bila zatečena. Ti si sjedio sam samcat, po sredini, blago se nagnuvši na desni lakat. Gledao si mirno, nas - mrave užurbane. Nitko nije bio blizu Tebe, ničim nisi bio poslužen.
Grozničavo sam dograbila tanjiriće počistila ih i na jedan počela skupljati sa tacni slano pecivo, a na drugi kolačiće. Torte više nije bilo. U trenutku sam shvatila, da ja Tebi Ješua, skupljam ostatke. Bila sam preneražena, potresena. Bilo me je stid. Ješua, mislim da samo Ti znaš kako sam se osjećala. Odnjela sam Ti kolačiće. Ti si ih naravno primio. Tvoja milost nema granica.
Idući kući razmišljla sam, zašto Bogu nudim izgriženu jabuku moga života, zar nije On više zaslužio.
Željela bih izliti svoje srce pred Tvoja Božanska stopla.

Divno i čudesno!!
Nemam riječi, osim - Kako je čudesan naš Bog!
Budi blagoslovljena, mila naša sestrice!


I meni je ime Ješua najljepši zvuk koji sam ikad čula..

ovo svjedocanstvo je pre pre prekrasno.... neka dragi Gospodin izlije obilje blagoslova na tebe

Predivno kad ljudi ovako sto dozive...Cestitam i ostani dalje
u Bozjoj milosti.Bog te blagoslovio...Hvala na predivnom svjedocanstvu

Divno Xenna.-- tek sada vidim, da mi koji smo od malena krsceni, ne shvacamo koliko je velik dar kojim nas pecate nasi roditelji na krscenju,.. nositi Isusov pecat,.. koji ponos,.. a nismo svjesni ni zahvalni,..
i tvoja predanost i duhovnost,.. Bog dragi nek te Blagoslovi, vodi i zastiti...

..to je "sindrom jabuke" koji nas prati od Eve..

..veliko je srce tvoje..koje ćeš izliti pred Gospodina..

Draga Xenna, blagoslovljena bila od Boga!
Svi smo Božja djeca, a često to zaboravimo, ne primjećujemo...
Tvoje svjedočanstvo me je duboko dirnulo!

draga Xena pa ovo me stvarno taklo, i usudim se reći još otvorilo moje srce koje žudi za Gospodinom...koje uvijek misli da je premalo dalo Gospodinu...hvala ti xena, jer zaista si mi otvorila neke nove poglede. Bog neka te blagoslovi!!

Hvala mili moji na lijepim riječima. Sve neka nas dragi Bog blagoslovi i čuva.

Razmišljala sam da li ove doživljaje da podijelim sa vama. Kao što vidite... dijelim.

Utonila sam u molitvu i čudan osjećaj je obuzeo moje tijelo, bila sam svjesna svakog djelića sebe, svakog atoma, činilo se da nemam granica, a onda sam se počela dizati do plafona i dalje kroz zidove, mada je moje fizičko tijelo bilo nepomično, mogla sam biti gdje zamislim, ali sam se uplašila i vratila natrag, Nedugo poslije osjetio se mir, gusti mir natopljen ljubavlju, a na fotelji nasuprot mene je sjedio ON, lice nu nisam dobro razaznavala ali njegove probodene ruke mirno su počivale na koljenima. Činilo se kao da tu sjedi oduvjek i zauvijek, toliko je bilo punine svuda oko njega. Ja sam gledala u negove ruke, a moje biće je treperilo od želje da ga gledam što duže. Poslije nekog vremena je polako iščezao.

Sljedeći dan sam ponovo bila u molitvi, predragi se pojavio nasuprot mene, udaljen ne više od tri metra, stajao je na nogama, prozračan, sad sam ga bolje vidjela nego prvi put. Mada nije bilo ni jednog zvuka, postalo mi je jasno da me pita: “Šta ćeš mi dati? “ Bez trunke oklijevanja iščupala sam svoje srce i bacila mu ga. Uhvatio ga je i počeo prebacivati moje srce iz jedne u drugu ruku, kao da se igra s njim. ON i sav prostor oko njega je bila radost sama.
Nije mi jasno da li mi je vratio srce ili je iščezao zajedno s njim.
Ali od tada ne mogu a da ne mislim na Njega,
ne mogu a da ga ne taržim,
ne mogu a da ga ne sanjam,
ne mogu a da ga ne ljubim,
ne mogu ......

“ Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.” Mt 6,21

Evo ja tek sada čitam ovo svjedočanstvo...i hvala ti draga Xenna na njemu! Tako me jako dotaklo..baš u srce! Neka te dragi Bog blagoslovi i čuva..i sve tvoje! Hvala ti!