www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 22:43

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 11 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2
Autor Poruka
 Naslov:
PostPostano: 04 lis 2009 15:11 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 17 ruj 2009 20:27
Postovi: 226
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Draga Anita....i ja sam prošla vrlo sličnu situaciju....bila sam zaljubljena i povezana s tom osobom. Molila sam se Bogu...i kad sam htjela sve prekinut, jer je odnos s njim postao bolan...ispalo je da se taman preselio u ulicu gdje mi baka živi...pa da radi baš na mjestu gdje ja idem na edukaciju....pa da se preselio na lokaciju gdje mi najbolji prijatelj živi...pa upoznam ljude koji surađuju s njim...2 godine je trajalo to "mučenje"...ja sam izlazila van, upoznavala druge dečke...al nijeda me se nije dojmio kao on....
Vjerovala sam da je potrebno vrijeme...da se oblikujemo kao osobe...a da smo ustvari suđeni jedno za drugo. I onda sam jedan dan saznala da se oženio. To me uistinu pogodilo...sad nekako vjerujem da je tako najbolje.

Radila sam na sebi i upoznala jednog divnog muškarca punog duha, borbenog i čvrstog karaktera. Zaljubila sam se drugi put u životu...brzo smo se razumjeli...povezali, pomogao mi je da opet počnem vjerovati u ljubav. Bila sam presretna i taman kad sam se zahvalila Bogu što mi ga je poslao...on je izgubio interes...očito našao drugu i ostavio me. Opet će mi trebat vremena da rane zacijele..teško je. Ali..nekako vjerujem da me je Bog od nečeg zaštitio.

Postaje teško i kad se okrenem oko sebe i vidim prijateljice koje su u dugim sretnim vezama, zaručene, u braku... Drago mi je zbog njih, al u njihovim očima katkad vidim sažaljenje i nerazumijevanje, a to boli. Teško je drugome ući u tvoju kožu...

Nedavno sam upoznala jako dragog muškarca. Nisam ni znala da dečko može biti takav. Kroz razgovor s njim sam spoznala svoje prijašnje pogreške...i to je bilo bolno. Zamolila sam Boga da mi da znak...kako dalje...dali je on pravi ili moram još čekati. I jedan dan...sam za vrijeme mise shvatila da se prema njemu nisu razvili osjećaji...već da mi daje pažnju i nježnost i razumijevanje za kojim sam toliko čeznula. Nisam htjela da on nastrada zbog moje sebičnosti (koje do tada nisam bila svijesna) pa sam ga pustila neka ide svojim putem..

Teško je, al barem mirno spavam, jer znam da sam ispravno postupila :D


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 11 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 9 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr