www.tebe-trazim.com

Tražio sam svjetslot kroz život... ne znam kada sam počeo... davno... tražio sam svjetlost...

Običan sam dečko od 31 godinu, jos uvijek kao da mi je 16... uvijek sam vjerovao u svjetlost, u energiju, u ljubav...

I tako sam tražio svjetlost u svemu... bio sam razočaran vise nego milion puta jer je nisam pronašao...

A onda jednog dana sam je počeo tražiti u sebi

I sve nešto čekao sam da je sretnem... svjetlost i ja oči u oči...
Dogovarao sam se sa njom da se nadjemo u gradu... i išao bih u grad da se sretnem sa njom... nisam je sreo...

onda sam jednom čuo neku muziku finu u jednom neboderu... dogovorio sam se sa svjetlošču da se nadjemo kod tog nebodera u 18 sati... dosao sam, ali nije je bilo...

Onda sam opet prestao traziti svjetlost po ulicama... opet sam maštao o svjetlosti...

I tako je došao jedan dan kada sam sasvim slučajno, možda ne slučajno, ali izgledalo je slučajno sreo pogled jedne djevojke... djevojke koja je tražila svjetlost... sreo sam djevojku koja je tražila svjetlost...

Isren cu biti... prepao sam se svjetlosti... nikad je u zivotu prije nisam vidio ispred sebe... prepala se i ona znam... prepao sam se toga sto ne znam sta ce se dogoditi... i nisam se usudio vratiti se na isto mjesto da budem svjetlost... oklijevao sam 20 minuta... kada sam se vratio nije je vise bilo... prepala se i ona...

ali sada znam da ona postoji, ne samo u mojoj mašti... i sada je opet prizivam i maštam o njoj... trazim je jer želim da nam srca svijetle i da osvjetljavaju sva druga srca oko nas...

Dragi brate dobro nam dosao...

Ako trazis svjetlost,trazi ju u Bogu ...

On ,nas Bog je svjetlost i nada...

On nam svima obasjava nas put...

Trazi i naci ces,kucaj i otvorit ce ti se...

Nema ljepse svjetlosti ni sjaja od naseg Isusa...

Bog te blagoslovio i dao ti da pronades Svjetlo u Njemu.

Bog je Svjetlost... Svjetlost je Ljubav...

i mislim da me nisi dobro razumjela, ili pročitala ...

ja sam trazio svjetlost... doslovno sam je trazio... hodajuci po cesti i cekao da sretnem svjetlost...

ne samo svjetlost koja je u mom umu i u mojoj mašti... nije mi bilo dovoljno da znam da Bog postoji... nije mi dovoljno...

sreo sam svjetlost... tako je ljepo svjetlila ta djevojka koja je isto trazila svjetlost...

a sada... sada zelim biti svjetlost... zelim da njeno i moje srce svijetli jedno uz drugo i osjvetljava druga srca oko nas svjetlošču... to je ono pto sam oduvjek želio... samo nisam znao objasniti sam sebi sto to doista želim

vidim puno parova oko sebe, sa djecom, bez djece... brakovi, veze... ali ne vidim u njima svjetlost... ne vidim u njima energiju života koja svijetli... nedostaje mi to jako... i zato sam to trazio.

da bi postali svjetlost potrebni su nam samo želja, srce i mašta.

Dragi brate, želim ti da ponovno pronađeš tu svjetlost koja je dolazila od pogleda te djevojke...

...i želim ti da zajedno osvjetljavate druga srca u ljubavi Presvetog Srca našega Gospodina Isusa...

Neka te uvijek prati njegov blagoslov...

da, hvala Mia

Dragi novi naš prijatelju,

iako vrlo poetično i lijepo , meni ipak neobično zvuče tvoje riječi...
Nijedna svjetlost nije prava, samo ona koju daje Krist.
Nijedan čovjek ne može svijetliti pravom vidljivom svjetlosti nego samo onaj koji život živi po Isusu, s Njim i u Njim.
Sve su drugo lažna, varljiva svjetla...
Nadam se da tražiš PRAVU Svjetlost...!!
Neka Te Gospodin licem svojim OBASJA!!
Dobrodošao!

draga moja ela bredi...

svjetlost svijetli
varljiva svjetla ne svijetle...


naravno da ti moje rijeci zvuce neobicno... ja zelim biti svjetlost, a ti?

Moj otac Nebo i Majka zemlja mi zele ispuniti svaku zelju koju imam, jer su mi roditelji... jer svako ko je roditelj razumije me sada... jer svaki ce roditelj nastojati svom djetetu dati više nego sto on sam ima...

imam tu srecu da su moj otac Nebo i majka Zemlja jednostavno svemogući i kada sam počeo vjerovati doista da ce mi dati ono sto trazim poceo sam i dobivati...

prvo sam zelio ljubav jos davno, ali mi nije bila uzvracena...
pa sam poželio sex... pa sam ga dobio... pa nisam bio zadovoljan jer sam trazio nesto dublje...
pa sam pozelio djevojku... pa sam je dobio pa nisam bio zadovoljan jer nismo bili stvoreni jedno za drugo
pa sam pozelio uspjeti u muzici... pa sam dobio priliku... pa nisam bio zadovoljan jer sam trazi nesto dublje
pa sam pozelio izgraditi svoj posao pa sam dobio ideje i snagu da idem napred bez da se obazirem na to sto mi drugi govore da nemogu uspjeti... pa sam izgradio posao za koji sam mislio da toliko zelim jer ljubavi ocito nema nigdje pa cu bar sa tim biti zadovoljan...

medjutim svo to vrijeme osjetio sam poziv duboko u sebi... jedan poziv iz daljine koji me zvao... u tom pozivu vidio sam samo svjetlost koja me čeka...

naposljetku sam stao i razmislio... vecinu zelja koje sam imao moj otac Nebo i majka Zemlja su mi ispunili... medjutim ja opet nisam bio sretan...
sretan... da sretan... ali nesto je opet nedostajalo... nesto je uvijek nedostajalo...

naposljetku sam pozelio da sretnem svjetlost... poželio sam ono nemoguće... iako sam mislio da je nemoguće nadao sam se da je moguće... nakon sto sam se neko vrijeme nadao poceo sam i vjerovati u to...

kada sam bio na ovom stupnju vise ni ne moram pricati koliko su ljudi mislili da sam lud...

no moj otac Nebo mi nije govorio da sam lud... i tako sam izašao na cestu da tražim svjetlost... doslovno ponavljam...

ovako... u kafice mi se ne ide, ne vidim neku zabavu u zadimljenim prostorima... ne vidim neku zabavu u ovom svijetu koji mi izgleda pohlepan i iskrivljen...

ne mogu prihvatiti da je smisao mog zivota raditi nesto jer nije... to je samo dio mog smisla... u crkvi sam proveo cjelo djetinstvo jer su me vodili nona i dida... a ta ista nona koja je svaki dan 2 puta isla na misu nista nije shvatila od te mise jer mi je rekla "koga volis sada ne volis za 10 godina" ... nisam mogao to prihvatiti i udaljio sam se od te hladne osobe.

nije mi se dalo biti uspjesan poslovni covjek, nije mi se dalo biti uspjesan glazbenik... za to sve treba proci put... a meni se dalo da idem traziti svjetlost... na cesti... vani medju ljudima...

i tako mi se jedan dan sretne pogled sa pogledom djevojke koja je trazila svjetlost i Nebo se spusti na Zemlju i poljubi je...


ne znam koliki bi to mađioničar morao biti taj varalica da me uspije zavarati da se ne bo spusti na zemlju

mozda bi me za to i zavarao... ali čime bi varalica ispunio moje srce?
odakle varalici svjetlost da ispuni moje srce?


neobično neobično zvuči istina

sada želim postati svjetlost... želim da naša srca svijetle jedno uz drugo i da osvjetljavaju druga srca oko nas...

da li ti to zvuči kao priča varalica?

jedino što mi možeš reci je da necu uspjeti...

vjeruj mi... nakon sto sam sreo svjetlost ljudi su me razapeli na križ puno puta vec u pet mjeseci... puno puta mi je duša bila razapeta i probadana... ali nece ljubav da umre... upali se autohealing i duša ozdravi ubrzo... i onda ja opet po istome udaram... želim da nam srca svijetle veličanstveno...

želim postati svjetlost... razapnite me opet ako treba... želim onakvu ljubav izmedju muškarca i žene kao što moj otac Nebo voli moju majku Zemlju... i kao što more voli kopno... takvu ljubav sam tražio... to je bila iskrena želja mog srca... želim najveću ljubav u svemiru... želim da bude dio mene i ja dio nje...

želim biti svjetlost koja svijetli na sve 4 strane svijeta...


neobično... ali takva je moja želja.

a ti? želiš li postati svjetlost?

ono što Isus cijelo vrijeme govori jest: "Pripremio sam ti darove, najveće od najvećih, i još veće od toga... pripremio sam ti onu ljubav za koju ni ne mozes vjerovati da postoji. Samo mi vjeruj!"


I mene kao i svakoga je sumnja isprebijala više od milion puta... moja osobna sumnja u samoga sebe i u mog Oca i Majku!



Pjesnici pišu o tome... o nekome tko se zove Nebo... ali ja... ja sam težak kalibar... ja sam tražio vani po cesti medju ljudima...

znao sam oduvijek da postoji djevojka koja trazi svjetlost... jednostavno sam želio da postoji i jednostavno...

zašto čekati smrt da upoznam Oca i Majku?
želim ih sada... sada je vrijeme za pravu ljubav koja svijetli!

jedan dan doša mi je prijatelj i ovako rekao:
"Kopao sam u vrtu i sjetio se rečenice iz biblije... I posla Bog lude da posrame mudre... samo ostani lud koliko jesi!"

Ostadoh zapanjena ovim riječima..iako puno svega pročitah u dosadašnjem životu...

Opet si sve napisao jako lijepo, bajkovito, a tako stvarno i blisko i mislim da mogu razumjeti o čemu i o kakvoj vrsti ljubavi govoriš...Mogu razumjeti i tvoje dosadašnje osjećaje ispraznosti u svemu što si želio pa dobio i shvatio da to nije "to"...da želiš "svjetlost"..

Tako je bilo i meni...Samo što ja "svjetlost" nisam tražila niti doživjela baš u čovjeku, npr. u prekrasnom mladiću, nego je sve to bilo i jest još uvijek premalo svjetlosti za mene...ja i danas tu svjetlost nalazim prvenstveno u Isusu, ali naravno da ODSJAJ te jedine prave Svjetlosti vidim i u ljudima...No nikad Svjetlost čitavu...Jer ona je samo jedna...Tj. ON je samo jedan..iako u tri božanske osobe..iako u svakome od nas..

Hvala ti na iscrpnom komentaru mog komentara, zaista si lijepo sve objasnio...i jedino se još ne bih složila s tvrdnjom da je Zemlja tvoja majka..Mislim da je i tvoja majka - nebeska Marija...
A otac . nebeski Otac...
Možda se ti samo izražavaš drugačije, možda misliš kao i ja, a možda ipak potpuno drugačije...
Što i kako god bilo, lijepo je što želiš biti svjetlost (pretpostavljam da se iza tog pojma krije nešto predivno, jako lijepo i moralno...možda zaista sam Isus..)...neka te Bog uvijek prati na tvojim putovima i neka otvori tvoje srce i tvoje oči da Ga zauvijek slijediš i nalaziš u svim ljudima..pa i u onima koji i ne svijetle tako jako (takvih je ipak najviše)...
O da, naravno da i ja želim biti "Svjetlost", ali ona Kristova Svjetlost, ja želim biti dar za Oca i za sve ljude.... Želim biti najbolja što mogu biti,a to mogu samo uz Božju ljubav...

Želim ti da ju nađeš.
Bog nam je dao ljubav između muškarca i žene da ispunimo svoju potrebu za tom dubinom bliskosti o kojoj govoriš.