www.tebe-trazim.com

...amazing....

poslije ovog mislim da i ona tebe trazi... mozda se vrati u rijeku ovo ljeto,hehe cafic Le Monde of course, ako vec prije ne naleti na tvoj video,..prepoznat ce se
Go, LeMoonde!

i ja vjerujem da me trazi... ne znam, ali vjerujem...

bilo je par puta kada sam osjetio da me baš trazi... srce mi je tako kucalo jako, a ja nisam znao di da idem... izasao sam van da joj pomognem ali nisam je sreo...

stalno sam imao osjecaj da ona zivi negdje blizu u ovome gradu... bila je srijeda kao danas... sredina tjedna... pocetak 9 mjeseca... nije bilo neko vrijeme za ljetovanje, vec su bile kise... ali taj dan bas sparina neka i vrucina...

medjutim ipak ne znam je li iz rijeke ili iz drugog grada ili čak iz druge drzave... svih ovih 5 i pol mjeseci znacilo bi mi vise od svega samo da sam imao neki zemaljski kontakt sa njom, ma sms samo bar... što je najbolje ni ona ne zna nista o meni i da li sam iz rijeke ili iz druge drzave...

eto danas je srijeda... idem se prosetati tamo u to vrijeme čisto da ako ona dodje da ne ostane sama i tuzna... zao mi je sto nisam prije isao tamo u isto vrijeme... isao sam 2 puta do sada i onda bih se toliko razocarao pa vise nisam isao tamo nego drugdje...

medjutim neki dan sam shvatio...
odakle god da je i odakle god da sam ja imamo jedno mjesto i vrijeme di smo se vidjeli... mislim da je to činjenica od koje bih trebao krenuti... čekat cu je večeras iako mislim da ne moze danas doci... čekat cu je jer želim biti odan onome sto ja osjecam, a to je da je zelim opet vidjeti...

nikad prije u zivotu nisam shvatio šta je Mali Princ rekao u svojoj priči...
"Ako čovjek voli jedan cvijet, dovoljno je da ga pogleda da bi bio savršeno sretan"... sada konačno shvačam šta je mislio reći!

Samo da dodam

taj vulkančić nikada ne prestaje goriti... taj vulkančić je ono od čega srce kuca... naše je tijelo takvo da ga pokreće neobjašnjiva energija života...

kada sam počeo razmisljati o tom vulkančiću i njemu posvecivati pažnju onda je sve ostalo došlo u moj život...

taj vulkančić je magija, baš magija...
cjeli ovaj život je magija...

svijest ljudi se podiže jednostavno i ljudi postaju svijesni da su čovjekove mogucnosti daleko vece od pretpostavljenog...

evo ovi dečki shvacaju da im je Bog dao tijelo da sa njim rade nešto magično i nevjerovatno:

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=3RA6TmDtvCQ[/youtube]

dok su vjezbali oni su se molili Bogu da postignu nešto... prvo su pitali jel moze da oni budu ovako spretni... a onda su krenuli vježbati da prodube molitvu...
ne mislite li da je tako?

ja isto mislim da se molim onda kada je trazim...
i kada pitam rječima, i kada pitam djelima...

znam pomoci ce mi
samo sto sam ja priznajem, ja sam razmazeno derište i ja bih odmah veceras ako ikako moze

vidis kako znas da nisam sam... a znas i da ti isto nisi sama


mnoge stvari me razuvjeravaju od toga da me trazi...

postavio sam srce u Le Monde na kojem sam joj napisao poruku, oglase u Burzu dajem, ako u google upise sreli smo se u Le Monde-u naci ce me na vrhu googlea... medjutim za sve to je trebalo vremena... ali mnoge stvari me razuvjeravaju od toga da me trazi... i ostaje mi jedino vjera...

tako je bilo i prije kad se radilo o Bogu... uvijek je prvo samo vjera...

kasnije sam vec naucio kako ljude prevariti kad bi me pitali da li vjerujem da Bog postoji...

pitanje bi bilo, jel vjerujes ti da Bog postoji?

ja bih pitao tko? Tko da li postoji?

Oni kazu pa Bog.

Ja opet pitam tko je to?

Oni kazu pa Bog.

Pa kako onda da li postoji ako vec sad pričamo o njemu???
I odgovor je noromalno... da, stvarno pričamo o nekome!

ma svašta ... lako je pričati sa nekim tko vjeruje u Boga... ali teško sa znanstvenikom koji nema materijalni dokaz... ali meni je uvijek išlo eto

hej Lee zakasnit ces...
idem i ja... vjezbat...
ciao!

ono sto ti nazivas magijom .. neznam kako bih to objasnila ali cinjenica je da covjek nije samo tijelo nego i duh, a Bog je Duh, capisci?
remember, the prayer reaches all...

naravno da razumijem

evo krecem
idem da mi se duša napije ljubavi ...

..na....220 v ..

sta je naggar?
daj molim te na koljenima makni se od mene seljačino od čovjeka...

Izvini Iry, ne mogu vise istrpiti

.imaš pravo..što bi trpio..
..ja sam seljak u srcu i duši..


..dok klečiš..
..malo čitaj ..stručne literature..


Opsesivno-kompulzivni poremećaj
Ljubomir Glamuzina, dr. med.
Psihijatrijska bolnica "Sveti Ivan"
Zagreb, Jankomir 11

Uvod | Epidemiologija | Komorbiditet | Etiologija | Dijagnostički kriteriji | Klinička slika i tijek | Diferencijalna dijagnoza | Liječenje i prognoza

Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) je poremećaj koji po suvremenim klasifikacijama spada u skupinu anksioznih poremećaja. Etimološki naziv poremećaja dolazi od latinskih riječi obsessio što znači opsjedanje, salijetanje, navaljivanje, dosađivanje, opsjednutost, obuzetost nečim te compulsio što znači primoravanje, prisiljavanje, prisila.

Dakle temeljne značajke opsesivno-kompulzivnog poremećaja su ponavljajuće opsesivne misli i/ ili kompulzivne (prisilne) radnje te intenzivan osjećaj anksioznosti.

Opsesivne misli nisu uobičajeno briganje stvarnih životnih tegoba. To su intenzivne misli, poticaji ili predodžbe koje neprestano ulaze u bolesnikovu svijest stalno se ponavljajući. Gotovo uvijek su uznemirujućeg karaktera jer ih odrasli bolesnik za razliku od djece sa opsesivno-kompulzivnim poremećajem većinom doživljava kao besmislene, a vrlo često su i nasilne i bestidne. Premda su nametnute, često protuslovne, sa nepotrebnim, stranim sadržajima koji nisu pod kontrolom, bolesnik opsesivne misli doživljava kao vlastite, a ne kao nametnute izvana.

Prisilne radnje ili rituali su stereotipna ponašanja koja se stalno ponavljaju. Važno je naglasiti da te radnje nemaju svrhu rješavanja konkretnih problema niti doživljavanja zadovoljstva nego ih bolesnici često smatraju prevenirajućim načinom kojim se može spriječiti neki objektivno neugodni događaj za bolesnika ili kako bi se oslobodili napetosti i nelagode koju osjećaju. Najčešće su to radnje brojenja, prebrojavanja, pranja ruku, provjeravanja brave, ponavljanje određenih riječi i slično. Bolesnik je u većini slučajeva svjestan da je takvo ponašanje besmisleno i pokušava mu se oduprijeti no bez uspjeha. On se osjeća primoranim da izvrši određenu radnju i ritual kako bi spriječio određeni opasni događaj ili smanjio nelagodu.