www.tebe-trazim.com

Prije točno tri godine (23. svibnja 2007.) moj je tata doživio težak moždani udar. Nije micao desnu ruku i bio mu je oduzet govor. U vrlo teškom stanju prevezen je u bolnicu. Šanse za oporavak bile su...minimalne, najblaže rečeno. Moja baka a tatina majka istog se dana počela moliti svetom Leopoldu i svetom Antunu Padovanskom, budući je za života i prije bila uslišana njihovim zagovorima. Ukratko: tata se vec drugi dan javio mobitelom kuci, cetvrti je dan normalno hodao i pricao a šesti dan na svoju je odgovornost pusten kuci iz bolnice POTPUNO ZDRAV! i lijecnik koji ga je pregledavao na sve moguce načine nije moga doći k sebi, te mu je rekao da je medicinski fenomen i da se u njegovoj praksi nitko nikad ovako brzo nije oporavio od moždanog udara. Danas je hvala Bogu, tata zdrav čovjek a bakica se -nakon što je cijelo stoljeće provela na zemlji - s ljepšeg i boljeg mjesta zasigurno sa sv. Leopoldom i sv. Antunom moli za sve nas. Iako ne spadam u osobe koje svakodnevno odlaze u crkvu, niti posjećujem seminare duhovne obnove, na svoj način iskreno vjerujem u Boga i u zagovor sv. Leopolda. Moja je preporuka i poruka svima koji mu se utječu: samo molite, bit ćete uslišani!

Prelijepo je tvoje svjedočanstvo, sestro!! Slava Isusu na ozdravljenju tvoga tate i milostima koje je udijelio preko sv. Leopolda, mog najdrazeg sveca i sv.Ante kojeg isto štujem! I ja imam puno svjedočanstava vezano za sv. Lea i sv.Antu i osjećam snažnu povezanost s njima, posebno sa sv.Leopoldom, on mi je poput prijatelja! Čak će mi se drugi sin zvati Antonio Leopold!
BTB, sestrice

Da, da, tako je to bilo...U nedjelju će biti tri godine od tog strasnog trenutka, kad smo pomislili da gubimo tatu...Ponavljam - nisam osoba koja svaki dan odlazi u crkvu i svaki dan moli po nekoliko sati, ali cvrsto vjerujem u zagovor sv. Leopolda i sv. Antuna i gdje god mogu, pricam svoje iskustvo.
U blizini moje kuće su čak dvije kapelice svetog Antuna Padovanskog, a za kojih desetak godina - daj Boze - bit ce i kapelica sv. Leopolda Mandica. Bar taku mu mogu zahvaliti!

p.s. Zaboravila sam jos nesto: bakica je ostala udovica s dvoje male djece i zavjetovala se sv. Antunu da ce - kad stane na svoje noge - pomagati djecu bez oceva. Eto, Bogu hvala, dvije godine nakon njene smrti postoji Zaklada koja ispunjava njezinu želju:). Htjela bih reci da sam uvjerena kako se sve desava s razlogom: kad je bakica ostala udovica, mislila je da je to kraj svijeta. Kako su godine odmicale, sve je vise shvacala zasto je to tako moralo biti...Bozji se planovi ipak kad tad moraju ostvariti...

Bogu hvala!