www.tebe-trazim.com

O SMRTI I SUDU

NA POLASKU U VJEČNOST

Nakon što smrtni čovjek ispusti dušu svoju, ona ide ravno na Sud Božji, u Sudnicu pred Presveto Trojstvo. Sudnica je u velikoj Zgradi, na nepoznatome terenu, kao pod Nebom. U prostranoj dugačkoj sobi leži na stolu omašna Knjiga. Kada duša dodje u Sudnicu, otvori se stranica na kojoj su zapisana sva dobra i zla djela dotičnog smrtnika. Čuvši svoju presudu, duša se odmah vraća na zemlju, u blizinu svoga tijela, koje je još toplo; u par sekunda prevali ona neizrecive daljine. Duša sada stane na rub kreveta, kod uzglavlja. Ako pokojnik ne leži na krevetu, stane u blizinu glave. Ona vidi svakoga koji dodje da obidje njeno tijelo ili učestvuje u sprovodu. I vidi što se radi, i čuje govor, molitvu i plač.

Čim se iz doma Božjega donese Raspelo i metne nad glavu pokojnika, duša poleti na crkveni križ. Pošto tijelo pokojnikovo stave u škrinju i donesu nadgrobni križ, duša prelazi na svoj križ i stane na njega kao ptičica. Kada mrtvo tijelo nose na grob, stojeći na nadgrobnom križu duša vodi tijelo na groblje. Na grobu, nakon što svećenik završi molitve i rekne: "Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti" i baci malo zemlje na škrinju, neke duše odmah odlete na svoje mjesto, u čistilište ili pakao.

Pojedine duše ostaju uz grob dok se ne razidju svi koji su pratili tijelo. Kad odu i oni koji su tijelo zakopali još se one ne mogu rastaviti od groba, nego plaču i jauču. Jedna od njih ovako je kukala:

45

"Tijelo moje, tijelo,
na što si ti mene navelo:
u muke paklene vječne!"

Druga opet plakala je nad svojim grješnim tijelom:

"Tijelo moje, tijelo,
radilo si što si htjelo;
hodalo si u srebru i zlatu,
a sad ležiš u zemlji i blatu."

Duše koje polaze u Čistilište teško se rastaju od grobnoga humka jer se boje vatre. Ali uzdaju se u Gospodina da će ih spasiti.

Jedva koja duša ide ravno u Nebo - jer sve što ulazi u Nebo mora biti čisto kao sunce, bistro kao kristal. Nejaka djeca samo prelete Čistilište.

Sudbina milijuna duša je zagonetna i nama ljudima na zemlji nepoznata.

"SVE ĆE ONI SPAVATI DO SUDNJEGA DANA!"

Našla sam se na veliku groblju. Sa svih strana dolazilo je staro i mlado, pa i nejako. Ulazeći kroz jedna jedina vrata, svatko je nosio sa sobom svoje breme, netko veće netko manje. Jedva bi tkogod došao čistih ruku. Ali bilo ih je s tolikim tovarima da ih nisu mogli ni nositi. Kako bi tko došao do groba, koji ga je čekao iskopan, položio bi breme do nogu, a zatim legao u jamu i zaspao tvrdim snom. Grob se je za svakim sam zatvarao.

Gledala sam ih kako slatko spavaju dubokim snom. Poželjela sam da budem s njima. Opazivši u blizini prazan grob počnem u nj ulaziti. Ali odjednom začujem Glas s Neba: "Ti još moraš hodati po zemlji! Nije tvoje vrijeme da usneš... Svi će oni spavati do Sudnjega dana." Na Glas Božji uspravim se pa nastavim, žalosna, promatrati one koji idu u vječnost. Medju onima koji su počivali u tom nepreglednom groblju vidjela sam i svoga muža. Bio je živ i disao je.

A s istočne strane, uz samo groblje, dizala se velika Crkva, koja je bila povezana s ovim počivalištem preminulih.

Odjednom se groblje silno rasvijetli. Zasja kao da sve munje silaze s neba na zemlju. I svi se grobo-

46

vi otvore. A ja pogledam prema Nebu, u pravcu Crkve, i ugledam velikog Gospodina Isusa Krista. Dolazio je na oblacima u silnom Sjaju i Veličanstvu. Onesvijestila sam se od uzbudjenja i straha.

Vrata u groblje označuju smrt koja čeka svakog čovjeka. Bremena što ih ljudi nose do groba slika su njihovih grijeha. Velika Crkva na čelu groblja jest Nebo. Kad Gospodin Isus dodje u Slavi, bit će tako Velik da će zauzeti sav prostor u Visinama.

Još dugo iza ovoga Vidjenja razmišljala sam sa strepnjom u srcu: Na dan Suda, što će biti!

NA RASKRSNICI VJEČNOSTI

Na nepoznato tlo dodju velika lijepa kola. Išla su sama - bez zaprege i motora. Pokraj kola ugledam grupicu svećenika. Pristupim k njima i jednome od njih reknem: "Oče, pa vi se spremate u Nebo!" Odgovori mi: "Da, mi idemo u Nebo!" Onda ih zamolim: "Hoćete li i mene povesti sa sobom?" Ali jedan, koji je stajao malo dalje, dobaci mi: "Šta ćeš ti medju nama!"

Svećenici se tad raspričaju i posjedaju u kola. Gledam ja ta sjajna kola i dopadoše mi se. Ali gdje da sjednem da me svećenici ne opaze. Onda primijetim da straga strši srčanica koja povezuje sva kola. Sjednem, dakle, neprimjetno iza ledja svećenika. Na Zapovijed Božju kola krenu.

Dugo smo se mi vozili u Visine. Najedanput se zaustavimo na nekom tlu na podnožju malena brijega, pokraj lijepa parka. Svećenici me opaze i začude se. Ali oni najednom nestanu kao duhovi, za njima iščeznu i prazna kola, a ja ostanem sama u nepoznatim visinama.

Tada začujem nad sobom Glas: "Ti podji u ovaj vrt i malo se odmori!" Podjem do najbliže klupe, sjednem i počnem oko sebe promatrati. Ugledam zemlju tako daleko da je bila sitna kao trun prašine. A park u kojemu sam sjedila bio je prekrasno uredjen. Tlo je u njemu čudne vatrenaste boje i obraslo zelenom travom. Tu i tamo ubačeno je prekrasno baršunasto cvijeće, rasporedjeno po lijepo oblikovanim parcelama. Staze su posute sitnim bijelim kamenčićima. Iznad snježnobijelih klupa nadvile su se krošnje lijepog drveća. Zrak je ugodan i svjež, pun mirisa cvijeća.

47

Dok sam uzbudjeno promatrala oko sebe, pola kilometra dalje opazim širok put, s jedne i druge strane ukrašen cvijećem. Tim ugodnim putem prolazilo je mnoštvo svijeta, razne dobi i raznih narodnosti.. Muško i žensko, staro i mlado, veselo raspoloženi, s pjesmom na ustima, putovali su na sjever. Plešući i pocikujući od obijesti, približavali su se golemoj kuli. Bila je tako velika da je ljudske oči ne mogu obuhvatiti. I kako je koja grupa stigla pred kulu, njena golema željezna vrata sama bi se otvorila, a ljudi su ulazili i nestajali. Prestupajući prag, padali su u dubine. I čuo se nadaleko prasak i tutanj, kao da u te strašne dubine padaju velike bombe ili udaraju gromovi. Gledajući taj užas, ustanem i podjem prema raskršću da vidim što se zbiva s tolikim ljudima koji bez prestanka ulaze, a niti jedan ne izlazi. Tek što sam krenula, začujem nad sobom Glas: "Ti ne smiješ na taj put, niti tamo unutra - jer ondje je pakao iz kojega se ne izlazi." Na Zapovijed Božju vratim se i ponovno sjednem na klupu.

Opet mi padne pogled na visoki bijeli zid neke ogromne zgrade koja se dizala na istočnoj strani. Nestajala je u bijelim gustim oblacima, što su plovili nisko nad parkom. U zidu opazim desetak snježnobijelih vrata, s mjedenim ključanicama. Odanle su dolazili bolni uzdisaji. Pridjem tad zidu i čujem kako iznutra, u dubinama od pedesetak metara, bukti jaka vatra. Tako je veselo gorjela i pucketala, kao da je od posve suhog drva. Duša mi se sledila kad sam slušala kako se iz vatre dižu teški i bolni uzdtsajt i jauci. Pokušam otvoriti jedna ili druga vrata, ali mi Glas Odozgo zapovjedi: "Pusti vrata i ne otvaraj ih! Ti ne smiješ ovamo doći! U toj su vatri duše za koje zasad ne smiješ znati kakve su. Ti podji naprijed, iza ovoga zida muka, na stazu koja vodi prema Istoku!"

Jaka nevidljiva sila počne me voditi i kroz neki uski hodnik dovede me na još užu stazu ogromnog polja žita. Prekrasna pšenica bila je visoka kao čovjek, a bistra i zdrava, bez ikakve mane. Žutila se poput sunca i bila je od korijena do vrha toliko zrela, da zrnje samo što nije ispadalo iz velikih prepunih klasova. Nebeski vjetrić lelujao je pšenicom amo-tamo i njom se poigravao.

48

Na kraju tog velikog krasnog polja, daleko na Istoku, dizala se veličanstvena bijela Crkva. Bila je na višem tlu od pšenice, a njezini su se zidovi i krov gubili u visinama Neba. Uska, snježnobijela staza, vodila je ravno do njenih malenih, ali prekrasnih vrata. Onda čujem Glas: "Ti moraš tom bijelom stazom, kroz tu pšenicu, doći u onu Crkvu!" Na ove se riječi uplašim, jer je Crkva bila jako daleko, a staza tako uska da sam morala ići postrance da ne pogazim krasno zrelo žito. Probijajući se tim preuskim putem, nakon nekog vremena potužim se Gospodinu: "Već sam umorna od sustezanja u hodu! Toliko moram paziti na svoje tijelo da već nemam snage ići dalje!" Gospodin me utješi: "Još malo i blizu si ulaza u Nebo!"

Svećenici nisu primili vidjelicu u svoja kola - to znači da ne primaju Poruke koje im Gospodin preko nje dodaje. Ali ona i dalje, na neupadan način, izvršuje Božje Naloge medju pukom Njegovim, gdje se već kreće zbog rada.

Zrela pšenica jesu dobri kršćani. Njihove duše čekaju Žetvu, dan Suda.

Uska bijela staza označuje život stege u duhu Evandjelja: odricanje i svladavanje, post, molitvu, dobra djela drugo.

SUSRETI S DUŠAMA U ČISTILIŠTU

Koga Gospodin pozove da suradjuje s Njim na spasavanju duša, sigurno će ga upoznati i sa stanjem duša u Čistilištu. Dat će mu da osjeti i razumije njihovu patnju, i ulit će mu veliku ljubav i suosjećanje prema njima, ali i odlučnu volju da im pomogne molitvama, odricanjima i žrtvama.

"A KAKVI STE VI LJUDI OVDJE?"

Iza dugog hodanja našla sam se daleko iznad zemlje, kao na planeti. Priroda je tamo lijepa, okićena drvećem, šumom, travom i poljskim cvijećem. Na istoč-

49

noj strani su omanji bregovi. A bio je lijep sunčan dan, iako sunca nisam vidjela. Najprije sam prolazila pokraj lijepo uredjenih vrtova. Mnogi su rasadnici bili pod staklom a sve posadjeno kao na uzicu.

Malo dalje, na tržnici, bilo je postavljeno dosta jednostavnih stolova, poredanih jedan do drugoga, a pokrivenih ceradom. Neka žena, kao da je Madjarica, baš je iz vreće istresla hrpu zelene paprike. Pristupim joj i kažem: "Vi već prodajete zelenu papriku, ali kod nas na zemlji još je snijeg do koljena!" Žena me pogleda, ali ništa ne odgovori. I dalje je, šuteći, radila svoj posao.

Krenem naprijed i u daljini opazim grupu žena i muškaraca kako lopatama utovaruju "zemlju" u kamion. A bila je crvena kao žeravica. Ljudi su svi šutjeli kao da su jedni na druge ljuti. Niti riječi nisu medjusobno izmijenili. Kad je kamion bio natovaren, šofer, koji je šuteći stajao uz kamion i samo gledao, popne se u kabinu i poveze kamion prema istoku. I ja podjem tom kamenom cestom koja je prolazila uz manja brda.

Tad ugledam ispred sebe mladju žensku i ubrzam korak da je sustignem. Onda je zapitam: "Molim vas a šta vi svi tu radite?" Ona me milo pogleda pa odgovori: "Vidila si!" A ja nastavim: "A kako se zove ovo mjesto?" Opet ona meni kratko: "Vidiš!" Dalje ja upitam: "Ima li ovdje gradova i sela?" Odgovori mi: "Ima!" Upitam je za ime grada: "A kako se zove najbliži grad?" Reče mi: "Bilograd!" Na to primijetim: "Ima i na zemlji Biograd!" No ona me ispravi: "Ali ovo je 'Bilo-grad'!" Začudim se ja: "A što, zar je nestao?" A ona me uputi: "Idi i vidi tamo iza brda, kamo je pošao šofer s kamionom!" Onda je zamolim: "Hajde i ti sa mnom! Bojim se sama zbog ljudi i zmija, jer su tu bregovi." Na to će ona: "Ne smijem ja s tobom, na mene se pazi."

U to opazim kako po uskoj pruzi, uz veliku šumu, dolazi mali vlak teretnjak. Imao je neobične vagončiće, napravljene u obliku trokuta, a natovarene šljunkom. I lokomotiva je bila vrlo mala - i prastara! Kad se vlak približio, dotrči malen čovjek komu je cijelo tijelo bilo poput žeravice. Stane uz tu ženu i zna-

50

tiželjno gleda u mene. Pri tom se veselo smije i guta svaku riječ što je izgovorim. Kad je vlak zazviždao, podje on na dužnost da ga, kao željezničar, propusti. Strojovodja me u prolazu zapazi i uspori vožnju. Okrenuo se za mnom i upadno me gledao stojeći u lokomotivi kao ukopan. A bio je niska rasta i crvenkaste kose, obučen u ljetnu žućkastozelenu uniformu. Mene uhvati strah pa se počnem sakrivati iza one ženske. Kažem joj: "Znate, ja se bojim toga čovjeka, ja sam tu nepoznata!" A ona me pogleda. Onda u zbunjenosti nastavim: "A kakvi ste vi ljudi ovdje?!" Odgovori mi kratko: "Gledaj!" Na te njezine riječi primijetim: "Idem ja na zemlju! Tamo je sve bolje uredjeno nego ovdje. S vama se ne može ni razgovarati!" Ali me ona upozori: "A kako ćeš sama dolje kad si put zaboravila? Moram ti pokazati kuda ćeš se spustiti na zemlju. Daleko je!" I pokaže mi dva pravca: jedan prugom, otkuda je došao vlak, i drugi putem kojim sam prispjela ovamo. Budući da je na pruzi, uz veliku šumu, radila grupa radnika, podjem radije putem kojim sam i došla. Gospodin Isus reče: "To su duše izvan vatre, u čistilišnim mukama." Na kakovoj dužnosti sagriješiše, takove su im i muke i mjesta trpljenja.

"VIDIŠ SADA KAKO SE MI PUNO MUČIMO!"

Negdje na jugu, na tlu udaljenom od zemlje, našla sam se u lijepom brdovitom kraju. Maleni brežuljci obrasli su drvećem i cvijećem. Na jednome od njih dižu se sami drveni čardaci.

Odjednom začujem snažno bubnjanje. Okrenem se i, na nešto povišenom terenu, ugledam mladju žensku. Na njezino bubnjanje počnu iz čardaka izlaziti ženske, obučene u dimije. Skupilo ih se mnogo, a bile su uglavnom mladje. I stoje, i čekaju što će im oglasiti njihova znanica. A ona prestane lupati i snažno im poviče: "Podjimo na zemlju da poubijamo kršćane jer se za nas ne mole!"

Jedna od njih poleti prema meni. Ja se prestrašim pa kleknem i stanem je moliti da me poštedi jer ću se ja za njih moliti. Djevojka je bila vitka stasa i raspletene kose. Kad je vidjela kako sam se prestrašila, progovori mi smiješeći se: "Ti se ne boj, jer se za nas

51

moliš! Hoću samo da ti pokažem gdje živimo i kako trpimo!" Uhvati me tad za ruku i povede prema čardacima.

Na ulazu u jedan čardak reče mi: "Moram te držati za ruku jer ti sama ne bi mogla prolaziti ovim predjelima." Kad ugledah ta mjesta, preplaših se. Pa to je nisko i usko poput ladice noćnog ormarića! Kako bih ja mogla unići u to! Ali djevojka udje prva i, držeći me za ruku, povuče i mene za sobom. Tako me je potezala kroz te uske ladice da sam mislila te će me raskidati. A u njima je bilo strašno zagušljivo, zbog debele prašine i nagomilanoga smeća; kao da ih godinama nije nitko ni čistio ni zračio. Bilo je i mračno jer zrake sunca u njih ne prodiru. Kad sam se počela gušiti, djevojka me izvede napolje pa mi kaže: "Vidiš sada kako se mi puno mučimo! Stanujemo svaka posebno, zaključana u uskom, mračnom i prljavom prostoru. Moli za nas!"

U tim čardacima je bilo jako mnogo tih ladica. I svaka ima svoju ključanicu. Kad duša unidje, ladica se automatski zatvori i više ne može iz nje dok joj se ne otključa.

Kaže Gospodin da su to duše koje se mogu spasiti, budemo li se za njih molili: "Ti si se za njih molila, zato su ti pokazale gdje su im stanovi."

Iza toga doživljaja tijelo mi je bilo tako ozlijedjeno i oguljeno da dva dana nisam bila sposobna za rad.

"ODMARAMO SE KOLIKO SI SE ZA NAS MOLILA!"

Daleko od zemlje hodala sam izmedju velikih planina. Jednostavni kameni put vodio je od zapada prema istoku, ali je izgledao vrlo malo korišten, jer je po njemu izvirivala trava.

I dodjem do mjesta gdje se odvajao puteljak. Vodio je ulijevo, do podnožja ogromna brijega iz kojega se dizao gust dim. Dalje tamo šetao je djavao, s puškom na ramenu. Zastanem i gledam što bi tu moglo biti.

Odjednom, kroz maleni izlaz izadje nekoliko ljudi, dugačke sijede kose i duge brade, obučenih u haljine iz davnih vremena. Izgledali su jako zamišljeni i žalosni. Naprave par koraka prema meni - i zasta-

52

nu. Gledali su me neko vrijeme - a onda podignu sklopljene ruke zakljinjući me da se molitvom zauzmem za njih. Kad ih djavao opazi, potjera ih unutra i za njima dobro zatvori. Meni pak ljutito poviče: "Što je tebe ovamo donijelo! Bježi odavle i da se nisi više približila!" Odgovorim mu: "Ne mislim ja k tebi! Samo gledam tko to tamo stanuje."

I podjem naprijed prema ogromnoj planini, okrenutoj prema jugu. Bila je tako visoka kao da je povezana s Nebom. Nevidljive vrhunce okruživali su joj bijeli oblaci. Dugo sam hodala tim putem i promatrala oko sebe. Priroda mi se činila slična onoj na zemlji: bilo je trave i drveća a ponegdje i koji poljski cvijet.

Odjednom opazim kako s istočne strane brda, kroz željezna vrata, naviru ljudi. Jedni za drugima, na tisuće njih, izlazili su napolje i duboko udisali svježi zrak. Skupljali su se na čistini kao da će biti kakav kongres. Kad sam se našla medju njima veoma su se veselili mome dolasku.

Ali opazim da su jako ispaćeni od muka. Tijela i lica bila su im iznakažena od vatre i dima. Nije se razabiralo tko je tko. Tek po struku i visini tijela raspoznavalo se muško od ženskoga, dijete od odrasloga. Uzdisali su od muka iz kojih su izašli i stresali se od groze pri pomisli kamo će se ubrzo vratiti. Gledajući ih ovako bijedne, sažalim se nad njima i pomislim u sebi: Kakvi su to jadnici i gdje trpe? U taj čas iz Neba se čuo Glas: "Ovo su duše iz Čistilišta!"

Dok sam stajala medju njima, jedna od njih dovikne mi: "Tu je i tvoj Zarućnik!" Trgnem se i pogledam oko sebe misleći da govori za mojeg pokojnog muža. Ali nisam ga mogla prepoznati - jer su bili odviše izobličeni. Zato joj kažem: "Pa ne vidim gdje je moj Zaručnik!" Ona će na to: "Pokraj tebe stoji, zar Ga ne vidiš!?"

Onda ih zapitam: "A šta vi tu radite?" Odgovore mi: "Odmaramo se toliko koliko si se za nas pomolila i dobra učinila!"

Iza nekog vremena duše su morale natrag u vatru. Nakon što su sve ušle, vrata se sama zatvore.

Dragi Isus jednom reče, kad je On sašao nad pakao, nisu sve duše izašle iz pretpakla. Bilo ih je koje mo-

53

raju, zbog težine svojih grijeha, ostati u njemu do Sudnjega dana. Zato traže da se za njih moli.

Drugi veliki brijeg jest glavno Čistilište. Duše su uzele oblik tijela u kakovome su bile za života na zemlji. Zaručnik je Isus dragi: "To sam Ja bio, sjedinjen s dušama koje će doći k Meni!"

"SINKO, KAKO SI JOJ MOGAO PRISTUPITI"

Jednom zgodom doživim u vidjenju grupu od tridesetak duša. I nešto su se te duše dogovarale. Iznenada jedan mladić izadje iz grupe pa ravno k meni. I ništa ne govoreći, zagrli me i poljubi u obraz. A mene bilo stid pa se okrenem. Na to jedna baka reče mladiću: "Sinko, kako si joj mogao pristupiti!" On joj odlučno odgovori: "Da joj se zahvalim! Ne bih ja još izašao iz vatre da nje nije bilo!"

U to doba bile su mi preporučene u molitvu stanovite duše, izmedju ostalih i jedan mladić. Onda zamolim njegovu tetu da mi pokaže njegovu sliku. I prepoznam mladića iz vidjenja. Dugo sam se bila za njega molila. A baka, koja mu je stavila primjedbu, bila je njegova rodjena baka, takodjer već pokojna.

DJAVAO MUČI DUŠU IZ TEŠKOG ČISTILIŠTA

Vrativši se kasno navečer s posla, najprije začujem kako lupa po tavanu. Onda nestane zida pa ugledam djavla kako vuče niz stepenice jednog muškarca. To je bilo kao da se kotrljaju gromovi. Zatim ga počne u gazdaričinoj smočnici, koja je bila odmah do moje sobe, grozno mučiti i zlostavljati. Bacao je tog muškarca ovamo-onamo, motao ga i lomio... Pljuskao ga je i pljuvao po njemu. Više puta potezao ga je po stepenicama gore-dolje. I tako puna dva sata. Jadnik je stenjao i jaukao kao da ga kolju.

Gospodin Isus mi je rastumačio da je ta duša u teškom čistilištu i zato djavao ima nad njom vlast - sve dok ne izadje odanle.

Bože spasi! Nitko ne bi vjerovao da ima takovih muka. Bila sam se tako uplašila da dugo nisam mogla doći k sebi.

54

O NEBESKOJ DOMOVINI

"JULKA, DODJI NA MOJU GOZBU!"

Podjem u dom Gospodnji da se pomolim. Na strani sakristije opazim neočekivan prizor. Ugledam kako se u velikoj Dvorani, podijeljenoj u mnogo Odjela, priprema svečana Gozba. Stolovi su bili poredani jedan do drugoga, a nanizani u više redova. Djevice, koje su izgledale kao da im je 16-17 godina, pokrivale su stolove bijelim stolnjacima, donosile porculansko posudje i sve što je potrebno za vrijeme blagovanja. Svi su se žurili i uskomešali. Medju prisutnima, u Predjelu koji sam promatrala, bili su uglavnom svećenici; primijetila sam i nekoliko poznatih. Vjernika je bilo malo.

Izmedju stolova hodao je dragi Isus. Kao Domaćin i Gospodar nadgledao je sve pripreme. Odjednom Gospodin pogleda na mene, nasmiješi se i pozove me: "Julka, dodji na Moju gozbu." A ja odgovorim: "Dragi Isuse, kako da ja sirota tamo unidjem kad su tamo sami veliki, a ja sam malena! Neće me pustiti unutra!" Isus na to reče: "Ja ću se zauzeti za tebe i paziti da te nitko ne dira!" I Gospodin pristupi k meni, uhvati me za lijevu ruku i uvede u Predvorje gdje se čekalo na početak Velike Večere.

Bilo je vani mnogo svijeta, ali nisu mogli unići. Kad me je Gospodin uvodio, neka je žena htjela silom unutra, ali je On prekori i vrati natrag.

U zadnji čas dotrče i tri redovnice i, sve onako uspuhane, progovore: "Zakasnile smo, Gospodine! Hoćeš li nas pustiti na Gozbu?" Gospodin ih pogleda i odgovori im: "Ne poznajem vas!" Redovnice tad zaplaču i opet zamole: "Gospodine, pusti nas u Svoju Dvoranu!" Gospodin im na to oštro odgovori: "Kazao sam Ja vama da vas ne poznajem!" Velika i teška vrata zatvore se, a redovnice ostadoše napolju. Udarale su o vrata, plakale i kukale... Slušajući tu ciku i buku, sažalim se nad njima pa zamolim: "Gospodine, čuješ li kako plaču? Dozvoljavaš li da im otvorim!" Isus me pogleda i odgovori: "Nema njima mjesta na Mojoj Gozbi jer Mi nijesu služile. Neka odu tamo gdje će plakati i jaukati vijek vjekova!"

55

Veliko je bilo obilje na Stolovima Gospodnjim. Ali kad je Gozba počela, Dvorana je bila gotovo prazna. Tek ovdje-ondje sjedio je ponetko za stolom.

Zato jednom zgodom Gospodin Isus Krist reče ovako: "Samo jedna desetina svijeta doći će u pravo Nebo. Ostali svijet, osim male djece, ide sav u pakao. Čistilište pripravlja duše za Nebo."

TEŠKO JE UNIĆI U KRALJEVSKI DVORAC

Prenesena sam u Visine, u gradić nad kojim su plovili bijeli oblaci. Usred grada diže se velik Kraljevski Dvorac, ogradjen zidom i bodljikavom žicom. U njega se ulazi na jedna jedina vrata. Stražar pušta samo one koji imaju Ulaznicu. Uz njega je velik oštar pas, koji strašno laje i spreman je raskidati svakoga tko bi se usudio silom unići.

Jedna je duša htjela u Dvorac, ali čuvar je nije pustio jer nije imala ulaznice. Nestala je zatim kao duh.

Kad sam vidjela što se traži na ulazu, pobojah se. Podjem zato u lijepu malenu crkvu, koja se nalazi ispred Dvorca, da se preporučim dragome Bogu. Crkva ima samo jedan Oltar i na njemu Svetohranište. Sagradjena je na čast Majci Božjoj. Unidjem u prvu klupu jer je crkva bila prazna. Dok sam se molila, pojave se Sveci. Hodali su i letjeli u prekrasnim haljinama. Promatrala sam ih s velikom radošću.

Odjednom se na Oltaru pojavi Majka Božja, s Malim Isusom u naručju. Bili su u prekrasnim dugim haljinama. Gledali su me i smiješili se. Onda dodje od Njih Glas: "Tvoje mjesto nije u klupi! Tvoje mjesto je da sjediš na prečki koja drži sve klupe u crkvi!"

Bila sam razdragana prisutnošću dragog Isusa i Majčice Božje. Ali Oni mi se, smiješeći, izgube s vida. Zatim se opet pokažu, kao da se žele sa mnom igrati - a onda nestanu u Visinama.

Kraljevski Dvorac označuje Nebo, a lijepi maleni hram ispred njega Kristovu Crkvu bez koje nema Spasenja. U Dvorac se ne ulazi bez Milosti posvećujuće. Vidjelica mora Crkvi Božjoj prenijeti Nauku Božju koja je na Spas svim dušama. Gospodin i Njegova Sveta Majka još će joj se mnogo puta u životu javiti i prikriti.

56

NA PRAGU NEBA

Jednog Blagdana, dok sam razmatrala o Božjem Veličanstvu, odjednom mi iza ledja pristupi nevidljiva osoba, uhvati me ispod pazuha i velikom silom ponese u Visine. Kada me je stavila iznad zvijezda, na Podnožje Neba, reče mi: "Odmori se malo i pogledaj Nebo izvana!"

Pred sobom ugledam veličanstven Hram. Moje oči nisu mu mogle obuhvatiti ni širine ni visine. Njegovi su zidovi sazdani od čudnovata gradiva. A krov toga velebnog Hrama načinjen je od tisuća i tisuća tornjeva. Poredani su red za redom, od najmanjih na početku krova, sve do najvećih navrh krova - koji su se gubili u nedokučivim Visinama. Tornjevi su okićeni blagom kakva ljudske oči vidjele nisu. Sve odsijeva od zlata i srebra, biserja i dragulja. I prelijeva se u divnim bojama, a urešeno je ukrasima kakove samo Bog može zamisliti. Gledajući sve ovo, počela sam se plašiti od neizmjernog Veličanstva.

Priroda je ovdje prekrasna. Cvijeća ima na milijune vrsta! Tu su plemenite ruže, pa karanfili, ljiljani, jorgovani... sve u raznim bojama i sa zlatnim rubovima. Ima niskog cvijeća a ima i visokih razgranatih stabala, prepunih ruža. Ima tako velikih cvjetova da ih dva čovjeka ne bi mogla obuhvatiti. Pa kao što na zemlji ima velikih grmova trnja i drača, tako i ovdje ima golemih kupova cvijeća i ruža, koji prekrivaju i krase te široke prostore Prednebesja. Parkovi su uredjeni kako oko nije vidjelo. Nema ovdje zakržljalih i posušenih stabala. Sva se sjaje i sva su u prekrasnom redu. Voća na zemlji nema kao ovdje. Tlo nema ni busova ni korova: crno je kao ugljen a sipko kao pijesak. Iz parkova i borovih šuma lete ptice slične zlatnim lastavicama. I ne bježe od ljudi kao na zemlji, već stanu i gledaju.

Onda začujem Glas s Neba: "Pogledaj malo dolje prema zemlji!" Izmedju Podnožja Neba i površine zvijezda ugledam prekrasan zračni prostor. Gledano s ovih Visina carstvo zvijezda izgleda kao beskrajan cvjetnjak s velikim ružama. Zvijezde su velike kao pun mjesec, a površina im je ravna kao mirno more bez kraja.

57

Poredane su jedna do druge i odsijevaju kao sunca.

Zrak je u Prednebesju kao u rascvjetano proljeće! Čist i proziran kao kristal - nema tamo ni prašine ni vjetra - a svijetao kao da sja najljepše sunce, iako se sunca nigdje ne vidi. Ugodan je i osvježavajući, pun miomirisa. Shvatila sam da se ovdje tijelo ne može ni umoriti ni klonuti, već da u toj neiskazanoj milini i svježini može živjeti u vijeke vjekova. I dodje mi pomisao: Ta ovdje bi i mrtvi oživio!

Dok sam zadivljeno i ushićeno motrila oko sebe, opet progovori Glas s Neba: "Podji pred vrata Hrama!" I učinim tako. Onda mi Glas reče: "Sad ćeš vidjeti kako izgleda Nebo." Malena Hramska vrata odjednom se otvore, ja pogledah unutra - i onesvijestih se! Neizrecivi me Sjaj zabliještio, neiskazana Ljepota zanijela, Milina Božja opojila...

Drugom zgodom rekao mi je dragi Isus da sam bila više od pola sata kao mrtva. U tome stanju prenesena sam na zemlju. Kad sam došla k sebi, opazim da više nisam Gore. Zbunjeno sam hodala po sobi i gotovo nisam mogla vjerovati da se iz takove Visine i tolike Ljepote može uopće i vratiti na zemlju. Pogledam Krunicu u svojim rukama i gorko uzdahnem: "Tolika patnja pokraj tako Lijepoga Neba! Ne volim više živjeti na zemlji gdje čovjeku srce krvari!"

Malena vrata na veličanstvenom Hramu žele označiti da se u Život Vječni ulazi po uskome putu. Tornjevi na krovu označuju Božje Izabranike, već prema njihovim zaslugama.

Niti jedno tijelo, rodjeno od žene, ne može svojom mudrošću i silom doći u te Visine. To su daljine koje ne može ni pero označiti ni jezik izreći. Zemlja se Odozgo ne može vidjeti jer je jako daleko od Neba. Samo po Dopuštenju Božjem može se sve čuti i sve vidjeti.

Mnogi na zemlji zamišljaju si Nebo kao zrak, prazan prostor, po kojemu lete duše i Bog. Nije tako! Nebo je Mjesto gdje se stanuje i živi u vijeke vjekova! Ako je Bog već za smrtnog čovjeka stvorio zemlju i na njoj toliko ljepota, koliko li je onda ljepše i

58

veće stvorio Nebo, gdje On prebiva kao na Prijestolju. Jer premda je Bog svuda i u svemu, ipak je Njegovo posebno mjesto na Prijestolju, u Nebu.

Kad čovjek već na zemlji uživa toliko dobara Božjih, koliko li će ih tek uživati kad se nadje u Vječnosti, kod Boga.

Po zemaljski rečeno i izraženo ima u Nebu prekrasnih Mjesta, Gradova, Pokrajina, Država i Kontinenata... I jedini Bog u Troj Osoba zna za sve Predjele, Daljine i Visine koje postoje još dalje, iza označenoga u ovoj Knjizi.

Pojedini hram u Nebu tako je velik kao na zemlji čitav grad. Zemaljska veličanstva i gospodstva sićušna su i ništavna u usporedbi s Nebeskim Veličanstvima i Gospodstvima.

Kako tko na zemlji Bogu služi, tako će mu i biti u Nebu. Više se zauzima ljepše će i dobiti - u ljepšem Kraju i Predjelu. Ne može onaj koji je na zemlji malo činio, imati u Nebu puno. Niti onaj koji je za života na zemlji puno Bogu služio, ne može u Nebu imati malo.

Nekome je dano do znanja nešto o darovima Božjim. Sve nije dano nikome znati. Tajna je to Boga, u Njemu zadržana - u sve vrijeme.

Čovječe, služi Stvoritelju, Bogu svojemu, svom snagom svojom! Ljubi Ga cijelim srcem svojim! Ne istražuj Putova Njegovih, do li koliko ti je dano!

"KAKO SU SE BRINULE TAKOVU KUĆU IMAJU!"

Negdje Gore, visoko nad zemljom, našla sam se na tlu veoma sličnom našoj zemlji. Mali brežuljci, ravnica sa zelenom travom, ovdje-ondje drvo... pa i samo svjetlo - sve me je podsjećalo više na zemlju nego li na Nebo.

Kad ja gledam - a to preda mnom bijedne kućice. Ali to je više ličilo na bijedne kolibice: nisko da se jedva možeš uspraviti, malešno da se unutra ne možeš ni ispružiti, nego samo sjediti. I po jedan ili dva bijedna prozorčića na uskim ulaznim vratima. Nekoje su kolibice k tome bile i nagnute, i samo što se ne sruše; druge opet jadne kao da su prastare...

59

Iz tih bijednih kućeraka izašle su neke ženske. Ponašale su se kao domaćice koje po kući i oko kuće imaju nešto posla. I nisam mogla shvatiti što je to.

Kad me je dragi Isus poučavao, upitam kakve su to duše tamo bile. Gospodin mi rastumači: "To je Nebo za one koji su nemarni u duhovnome životu. Jedva su i ovamo uletile!" A ja primijetim: "Gospodine, pa kod nas su tako pušnice za sušenje! Tu se ne možeš ni ispružiti!" Gospodin odgovori: "Kako su se brinule i zauzimale, takovu kuću imaju!"

BLIŽE GOSPODINU

TRI PREKRASNA GOLUBA!

Moleći u sobi, najednom primijetim da je nešto proletjelo. Pogledam prema krevetu i ugledam tri prekrasna bijela goluba. Bili su bijeli kao snijeg, posve jednaka uzrasta i jednaka ponašanja. I dok su hodali po krevetu, jedan za drugim, svojim lijepim crnim očima pogledavali su na mene. A od njih je izlazio neobičan sjaj. I kako su nenadano došli, tako su iznenada i nestali.

Kasnije, kad me je dragi Isus poučavao, upitam Ga: "Gospodine, a kakova su to tri goluba bila kod mene dok sam se molila? Pa nisu ostavili ni tragove, makar su hodali po bijelom pokrivaču!" A dragi Isus se nasmije i reče: "To smo bili Mi. Ja, Moj Otac i Duh."

"IZABERI JEDAN OD OVA TRI PRSTENA!"

Odnesena sam u velike Visine i postavljena na Podnožje Nebesa. Onda se otvorilo Nebo i preda me se spusti lijep, zgodan, bijel stol. A na bijelom stolnjaku, koji se spuštao sve do dolje, bio je postavljen bijeli tanjurić sa tri zlatna Prstena. Pokraj stola stajao je velik divan Andjeo, obučen u lijepo urešenu odoru plave i narančastokavene boje.

60

Tada progovori iz Neba Gospodin Bog, Presveto Trojstvo: "Izaberi jedan od ova tri Prstena i stavi ga na ruku!" Gledam ja to zlatno Prstenje, što sja poput sunca, i vidim da su sva tri Prstena posve nalik, i da se ni malo jedan od drugoga ne razlikuju. Onda uzmem srednji Prsten i stavim ga na prst, a stol bude uznijet u Nebo.

Isus dragi mi rastumači da sam izabrala Njegov Prsten. U Službi Presvetome Trojstvu na poseban način povezana sam s Njime, s Njim zaručena.

"OSJETIT ĆEŠ VELIČANSTVO SVETOGA TROJSTVA!"

Kad su već svi spavali, molila sam u svojemu stanu. Kako sam klečala pokraj kreveta i gledala u sliku Srca Isusova i Marijina, te Raspelo, odjednom čujem nad sobom Glas: "Osjetit ćeš Veličanstvo Svetoga Trojstva!" Pomislim da ću valjda doživjeti Prisutnost Božju.

Najedanput od otvorenog prozora dodje tako silan vjetar kao da će sve odnijeti i ravno nada me. I osjetih takovo Veličanstvo i toliku Svetost da više nisam znala ništa; bila sam kao da umirem. To je bilo na meni kao da na mrava stavite zgradu od petnaest katova!

Kad sam pitala dragog Isusa što je to, On se smijao. Kaže: "Da je samo malko dulje potrajalo, usnula bi. Tvoje tijelo ne bi moglo podnijeti taj Duh, to Veličanstvo!"

A drugom zgodom Gospodin mi reče: "Kad bih se Ja pokazao takav kakav Jesam, odmah se dijeli duh od tijela! Ja se moram prikriti jer Moj stvor čovjek ne može podnijeti Moje Veličanstvo i Moju Svetost."

"Kad bi sluga Moj Mene vidio ili uvijek osjećao - ne bi Mi mogao služiti."

Iza velikog Vidjenja i kad sam ushićena, po nekoliko dana kao da nisam na zemlji... Radim, ali nisam duhom prisutna kod posla.

SUSRET SA SVETOM OBITELJI

Bila sam uzdignuta do Podnožja Neba. Zvijezde su mi ostale daleko ispod nogu, a sjale su kao sunašca. Izgledale su kao veliko sjajno polje. Bilo ih je na

61

milijarde. Treperile su jedna prema drugoj i kao da se smiješe Nebu. U prostoru izmedju carstva zvijezda i Podnožja Neba bilo je mnogo lijepih grančica s prekrasnim ružama, crvenim kao krv.

Dok sam se nasladjivala tom Nebeskom ljepotom, opazim kako se s Neba spušta zlatan oblak. Iz sjajnog oblaka, koji je bio uredjen kao soba, izadju preda me Isus dragi, Majčica Božja i Sveti Josip. Dulje su me vremena promatrali sa smiješkom na svetim Licima. Potom ih zlatni oblak opet zaokruži i uzdigne u Nebo, a mene velika snaga spusti na zemlju.

Sveta Obitelj veselo mi se smiješila da me obodri u izvršavanju Naloga Božjih.

"PUSTI JE, TO JE NJEZINO MJESTO!"

Gledala sam kako s Neba silazi velika Povorka krećući se od istoka prema jugu. Stajala sam sa strane i promatrala Svece kako prolaze mimo mene pjevajući divne Nebeske Pjesme. Bilo je tu bogoslova i svećenika, djevica i redovnica, običnih ljudi i žena. Hodali su po četiri u redu, a svi su bili obučeni u prekrasne Nebeske haljine. Čekala sam dok svi prodju da im se priključim na začelju.

Najedanput mi Gospodin zapovjedi: "Podji naprijed!" Poslušam Gospodina i podjem malo naprijed, pa stanem. Ali Gospodin opet progovori: "Podji još naprijed!" I podjem još naprijed. Valjda sam i čitav kilometar, po Božjoj Zapovijedi, išla prema čelu Povorke.

Oni koji su bili prvi već su ulazili na Nebeska Vrata. I kako su ulazili u Nebo vidjela sam onaj Nebeski Sjaj. Onda kaže Gospodin: "Gdje je prazno mjesto unidji!" Mili Bože, kud ću sad nedostojna! Stojim pokraj Povorke kao sirota, u dugim neuglednim haljinama, i gledam gdje ima prazno mjesto. Tada naidje red bogoslova u kojemu je bilo u sredini prazno mjesto. Dok ja gledam i nećkam se, Gospodin zapovjedi: "ulazi unutra!" Bogoslov sa strane se skloni i propusti me, ali onaj s desna primijeti ponešto ljutito svome susjedu: "Šta je ta ženska unišla medju nas!" Ovaj mu odgovori: "Pusti je, to je njezino mjesto!"

62

"TO JE MOJA MAJKA CRKVA!"

Našla sam se na nepoznatom tlu. Hodajući tim neznanim krajem, naidjem na veliku grupu svijeta, razne dobi života. Stajali su zajedno, molili se Bogu i, gledajući u Nebo, nešto su očekivali. A bili su obuhvaćeni velikom kružnicom, zlatnosrebrnaste boje, a debelom kao prst. Od kružnice, koja je odsijevala Nebeskim sjajem, vodila je traka u Nebo.

Kad sam došla u blizinu tih ljudi, htjela sam i ja stati u kružnicu da zajedno s njima služim Bogu. Tada začujem s Neba Glas: "Ne ulazi, Julka, u tu kružnicu. Tvoje mjesto nije tamo. Čekaj malo dok dodjem k tebi pa ću ti kazati što je tebi činiti." Ja zastanem, a po onoj Nebeskoj traci spusti se preda me prekrasna Djevica, redovnica. Uhvati me tad za ruku i kaže: "Podji za mnom po ovoj sjajnoj kružnici da zaobidjemo ove ljude. Ti moraš biti izvana, na sjajnoj tra ci što vodi u Nebo, a ne unutra gdje su ostali koji Bogu služe."

Kad smo ih zaokružili, Djevica me po Nebeskoj traci povede u Visine. U Predvorju Neba ispusti moju ruku, nasmiješi se i nestane u Nebeskim Stanovima. A bila je lijepa kao cvijet, a skromna kao ljubica. Kad sam ostala sama, počnem promatrati oko sebe. To je bilo kao širok dugačak hodnik kojemu oči nisu mogle dokučiti kraja. A sa svake strane na tisuće Stanova za duše. Zidovi su tako ukrašeni da ni ne znam što je to i kakovi su sve ukrasi po njima. Vrata bijela kao snijeg a ključanice od bjelokosti, s crnim prugama. Sve odsijeva čistoćom i sja poput sunca. I pod je tako blistav da se u njemu možeš gledati. Videći sve ovako prelijepo i veličanstveno, počnem se plašiti. A što će mi kazati Gospodar ako me ovdje zateče!... Što ću sad sirota! Na zemlju ne mogu, put mi se sakrio, a ovdje ne znam ni kud ni kamo... Ne usudjujući se ništa ni taknuti, a kamo li zaviriti u koju sobu, počnem plakati...

Kad opazim da se iz daljine približuje dragi Isus, odahnem pa Mu kažem: "Dodji, Gospodine, jer ne znam sto mi je činiti i kamo da krenem po Nebeskom Nalogu." Isus dragi je bio obučen u crvenu haljinu. Svi-

63

jetle kose padale su Mu po Ramenima. Dolazio je sa smiješkom na Licu, žurno koracajući, bos. Na Njemu se odražavala Blagost i Poniznost. Ali kad se Gospodin Isus posve približio, uplašim se i počnem drhtati: "Gospodine, ne znam kamo da podjem. Dovela me Djevica i ostavila gdje me i vidiš." Isus se srdačno nasmije i kaže: "Julka, podji sa Mnom! Idemo Ja i ti s Nćba na zemlju da ti pokažem kako sada, u ovo vrijeme, izgleda Moja Majka Crkva!"

Pošli smo na jugoistok, prema zemlji. Kad smo napuštali Nebesku krasotu, ispružio se prema zemlji krasan put, posut sitnim snježnobijelim kamenčićima. Sa strane, umjesto ograde, bili su oblaci, kao ovčice. Kad je Isus dragi vidio kako se plašim doći u Njegovu Blizinu, pogleda me, nasmiješi se i reče: "Hajde sa Mnom, zajedno ćemo hodati!" Ali ja sam i dalje koracala u strahopočitanju, zaostajući za Njim. Nisam se usudila odviše približiti Velikom i Svetom Bogu.

Kada se Gospodin sa Svojim stvorom približio zemlji, rekne: "Pogledaj, Julka, već smo blizu! Vidiš li sada kako ljudi hodaju po zemlji?" Odgovorim: "Da, Gospodine, vidim polja, šume i bregove... Vidim ljude kako idu po putovima i vinogradima noseći svaki svoj alat... Vidim njihove kuće... gradove i sela... Sve vidim s Tobom!" Isus nježno pogleda vidjelicu - i kao da Mu je drago u njezinoj blizini.

Stupivši na zemlju, kaže mi Gospodin: "Pokazat ću ti nešto što prije nisi vidjela. Koracaj uza Me da ti ne bude teško hodati za Mnom!" Po običnom putu dodjemo do raskrsnice. Isus dragi pokaže koji je put pravi i mi krenemo njime, dok ne stignemo do velikog Križa, na kojemu je bio Raspeti Isus. Blizu Raspela stajala je velika Žena, obučena u dugačke crne haljine. Iz Nje je zračila tolika svetost da me je svu elektrizirala. Ali ta velika sveta Žena gotovo se rušila od silnih bolova. Isus me dovede pred Nju i upita: "Julka, vidiš li ovu Ženu?" Odgovorim: "Da, Gospodine, vidim!" Isus nastavi: "To je Moja Majka Crkva! Klonula je i previja se u bolovima; hoće da se sruši... Idi i digni je!" Na to odgovorim: "Gospodine, ta pred Tvojom Majkom Crkvom ja sam tek maleni mrav! Ka-

64

ko bih je ja mogla dignuti kada je tako velika i sveta?" Ali Isus zapovijedi još dva puta: "Idi i digni je!" I ja podjem da joj obujmim noge, bojeći se pri tom da će se srušiti na mene...

Ljudima u kružnici moram dodati Riječ Božju i Nauku Gospodina Isusa Krista. Dva su puta: jedan što vodi u smrt, a drugi u Život Vječni. Sveta Žena jest Kristova Zaručnica, Rimokatolička Crkva. Isus nalaže veliku službu Svojemu malenome stvoru, siroti-udovici: traži od nje da pomogne u pridizanju onih koji su klonuli u duhu; u ponovoj uspostavi Zakonâ, koji su tokom vremena i tegoba izostavljeni i ublaženi. Kad se Isusove Riječi ukorijene i utvrde u srcima i dušama na zemlji, i Majka Crkva neće više patiti.

"TI ĆEŠ MI NOSITI CIGLE!"

Na Zapadu, u prelijepoj Prirodi, pripravljenoj za buduće Stanovnike, opazim svetu Obitelj. Nečim su bili zauzeti na tom Brijegu, i kao da na njemu stanuju. Sveti Josip je malo zastao kao da nešto kupi, a Majčica Božja, s Malim Isusom u naručju, dodje bliže k Meni. Kad me dragi Isus ugleda, počne se u krilu Majke vrtjeti i plakati, želeći da Ga pusti dolje. Nebeska Majčica Ga tad spusti a On potrči meni u naručaj - premda sam se bojala uzeti Ga u svoje ruke.

Jedno vrijeme Mali Isus ostane kod mene, a onda opet zaželi da sidje. Stavim Ga dolje, a Majčica Božja se smijala. Zatim me Mali Isus uhvati za ruku i, onako malešan, ozbiljno mi reče: "Sazidat ću Svoju Crkvu, a ti ćeš Mi nositi cigle!" A ja Mu odgovorim: "Hoću, Isuse!"

U blizini je bila hrpa cigala. Odem ja tamo i koliko god sam mogla donesem ih Malome Isusu. A On počne zidati, a ja sam Mu dodavala materijal. Sve je imao pri ruci: i sanduk sa žbukom, i žlicu, i ravnjaču... Zidao je kao vješt majstor i zidovi su bili lijepi. Kad je zid već bio povisok, stane na povišeno. Sazidao je temelj crkve i dosta velik zid. Onda mi reče: "Sad smo digli što je glavno! I dalje ćemo nasta viti!" A Majčica Božja je malo dalje takodjer nešto radiia i pripravljala.

65

KUŠNJE SE PRODUBLJUJU

"JA ĆU TEBE JOŠ JAČE ZALJULJATI!"

Našla sam se negdje na zapadu, u nepoznatoj prirodi. Stojeći na velikoj grani golema hrasta, njihala sam se gore-dolje poput djece. Ipak sam se bojala da ne padnem na zemlju. A stablo na kojemu sam se ljuljala tako se silno razgranalo i ispružilo svoje grane da su mu dosizale sve do tla.

Odjednom ugledam dragog Isusa gdje se približuje s juga. Bio je bosonog. Gospodin me pogleda i, veselo nasmiješen, reče mi: "Ljuljaš se?" Odgovorim Mu: "Da, ljuljam se!" Na to će mi On: "Ja ću tebe još jaće zaljuljati!" Ja se preplašim i uzviknem: "Joj meni!" Isus dragi se slatko nasmije i ode otkuda je i došao.

A sa sjevera dodje mnoštvo svijeta razne dobi. Bilo ih je na milione! Kad su mi se približili, sklopljenih su ruku tražili da se za njih zauzmem i molim. Govorili su raznim jezicima.

Veliko drvo označuje od Boga odabranu dušu. Opasno ljuljanje jesu teške kušnje koje Gospodin pripušta radi spašavanja duša.

"OBUCI NAJSKROMNIJU HALJINU I PODERAN KAPUT!"

Nakon nekog vremena Gospodin zapovjedi vidjelici ovako: "Obuci najskromniju haljinu i kaput poderan što si ga odbacila. Uzmi ga na sebe i u njemu polazi u dom Moj. Tako se odjevaj mjesec dana i hodaj bosonoga da se poniziš preda Mnom, na zemlji." Vidjelica učini po Gospodinovom zahtjevu.

A kad su je znanci susretali ovako jadno obučenu, čudili su se što se to s njom dogodilo. Jedni su je sažaljevali: "Sirota, imala je jako dobrog i radišnog muža pa ju je njegova smrt veoma potresla." Bilo ih je koji su nad njom i plakali. Drugi su opet govorili: "Jadnica, poludjela je!" Neki su je, promatrajući je kako se ponaša, ovako branili: "Nije ona luda! Normalno radi, ide redovito na Svetu Misu, pričešćuje se, ostaje dulje u crkvi, priča o Lijepome Bogu i Nebu... Kad bi bila luda, ne bi se tako vladala."

66

Ipak, zbog ovog javnog poniženja, vidjelici je bilo najteže s vlastitom obitelji i rodbinom. Osjetili su se duboko pogodjenima i strašno osramoćenima što imaju ovako "šašavo stvorenje" u svojoj obitelji. Bojali su se da se njezine sestre zbog nje neće moći ni udati. Otac ju je zbog toga htio čak izbrisati sa svoga prezimena. Rodbina je o njoj govorila da je dobila potres mozga pa bi je trebalo poslati na liječenje u bolnicu za umobolne. Nisu joj dozvoljavali ni da vlastito dijete pohadja, jer da bi mu mogla naudjeti. Dvije godine nije smjela ni zaviriti u roditeljsku kuću.

A gazdarica kod koje je radila podje njezinom ispovjedniku i potuži mu se: "Velečasni, Julka je poludjela! Sve je razdijelila pa sad hoda kao prosjak. Inače, kod nas obavlja sve poslove kao da nije luda, samo što malo govori i puno šuti. Odgovara samo na upit, a progovara jedino ako što ustreba." Saslušavši ovu tužaljku, svećenik usklikne čvrstim glasom: "Blago nama svećenicima da hoće cijeli svijet poludjeti kao Julka!" I zaplakao je na glas, pred mnoštvom svijeta kad je išao k Žrtveniku da prikaže Svetu Misu.

Dulje vremena hodala je mlada vidjelica obučena u dronjke izmedju lijepo odjevenih gradjana - kao prosjakinja besmrtnih duša.

VEĆE KUŠNJE - VEĆE MILOSTI!

Jednom prigodom potuži se Gospodinu na teške kušnje što su je snašle. Reče Mu da se boji djavla i zlih ljudi, i zamoli Ga da joj oduzme te velike kušnje. Gospodin Isus ovako odgovori službenici Svojoj Julki: "Što su veće kušnje na tijelu to dajem i veću Milost za dušu, Kušnje što sam ih za tebe odredio, moraš ih podnijeti do kraja života svoga Meni na Slavu. Želim da se uz patnje što ih trpiš spase i druge duše po Mojoj Neizmjernoj Ljubavi. Kada te neće napadati izravno djavao, napadat će te vlast poradi Mene; kada se ona smiri, napadat će te Moji sluge svećenici; kad se oni umire, napadat će te svijet i tvoji rodjeni po krvi. Sve ćeš ovo trpjeti za Mene i za duše do groba. Bit ćeš žrtva Moja ugodnog Nebeskog mirisa. Za Mene i za Moju Nauku i život ćeš dati. Zapečatit

67

ćeš krvlju svojom život u Meni na zemlji. Obasjat ću duše molitvama tvojim i pokora tvoja i odricanje biti će svježina Mojoj Nauci iz života Mojega na zemlji. Procvast će zemlja Mojim krepostima i Duh Moj živjet će u njoj."

Drugom zgodom dao je Gospodin Isus ovu Pouku: "Što dajem duši veću Milost to su i kušnje veće da dotična osoba spozna što je zlo a što dobro, i upozna razne naravi medju ljudima na zemlji da ih zna poučiti. To je dar Moj koji dajem odabranicima Svojim."

SVEĆENICI I PORUKE BOŽJE

Vidjenja i Poruke što ih vidjelica Julka prima namijenjene su svim dušama dobre volje. Gospodin želi preko njezinih usta doviknuti Svoj Spasiteljski Poziv svim Svojim stvorovima. Zato joj zapovijeda: "Piši sve što sam ti pokazao i što sam ti rekao za pouku ljudima na zemlji."

Medjutim, Gospodin Isus izabrao je Julku u prvom redu zato da preko nje doda Svoju Božansku Nauku Svojim slugama svećenicima, pastirima Svojih ovaca. I zapovjedi joj: "Rastumači im sve onako kako sam Ja tebi tumačio!"

Bilo je svećenika koji su radosna i zahvalna srca te s velikom duhovnom koristi slušali lijepa i poučna Vidjenja, te pmrnali Božanske Pouke i Poruke. U više navrata vidjelica je i čitavim malim zajednicama satima pripovijedala i tumačila Nebeska Zbivanja.

Drugi opet svećenici, smatrajući sebe mudrima, odbijali su i prezirali ove "privatne objave". Za Svoje nevjerne i sumnjičave sluge reče Gospodin vidjelici: "Pusti ih neka žive po svojoj mudrosti!"

"NE TREBA SVJETLU SVJETLO!"

Mladi i revni starješina samostana poštivao je Poruke Božje i od srca obilno pomagao sirotinju. Gledajući kako se vidjelica pati dan i noć teškim radom

68

i još brine za dijete, ponudi joj da pomaže kod njih u kuhinji bratu kuharu, a oni će se pobrinuti njoj i djetetu za stan i hranu. Ali Gospodin ovako progovori: "Ne treba svjetlu svjetlo!" To znači da su svećenici i redovnici ionako duhovno dovoljno prosvijetljeni. Ona kao vidjelica treba da živi medju običnim narodom i dodaje mu Riječ Božju, Svjetlo Božje. Osim toga Gospodin je upozori: "Ovaj će te starješina primiti a drugi će te kasnije prezreti i odbaciti!" Ovaj starješina pristaje uz Riječ Božju i zato joj želi Pomoći. Ali će doći drugi iza njega, kojemu Riječ Božja neće biti po ćudi, pa će je kao vidjelicu prezreti i odbaciti. Budući da je ona bila jako sklona da prihvati ovako povoljnu ponudu - zbog preteškog rada što ga je obavljala i neprikladne okoline u kojoj se kretala - Gospodin reče još i ovo: "Idi, ali pustit ću ti takove bolove na tijelo da im nećeš ništa koristiti! Samo ćeš se osramotiti!"

"TI Sl PREVARIO SEBE!"

Poletan mlad svećenik saznao za vidjelicu. Potrudi se on do nje i zamoli Gospodina da ga pouči što mu je činiti u životu da spasi svoju dušu i duše povjerena mu stada. Gospodin prihvati slugu Svojega i reče mu: "Jer si Me zamolio za Riječ Moju kazat ću ti. Ako hoćeš da ti dušu spasim, vrši ono što ti zapovijedam: u dan petka čini pokoru; Meni to prikaži. Uzmi samo dva obroka. U podne krišku kruha i čašu vode od 2 deci. To potroži, i ništa više do uvečer. Kad izadju zvijezde na svodu nebeskom, uzmi isto kao u podne. Izvan obroka ne uzimaj ništa u usta svoja. Ujutro ne blaguj ništa, osim Moje Tijelo i Moju Krv kod Žrtvenika Mojega. Za osobe tebi povjerene čini što hoćeš i u koje vrijeme hoćeš. Do sada sam bio s tobom zadovoljan. Ali doći će kušač da te kuša u dan pokore. Pazi da ne odstupiš od Moje Zapovijedi!"

Svećenik na to reče: "Nisam poludio Boga ostaviti, a djavlu služiti!"

Ali nakon kraćeg vremena ipak posumnja. Pred svećenikom znancem počne mudrovati: "Ma nisam, valjda, lud slušati jednu ženu! Imam ja svoje poglavare i njihove direktive! I ode na tavan da si nareže šunke.

69

Uzme zatim kruha, nalije si vina - i u dan petka, ujutro iza Svete Mise, najede se do sita! Kad se najeo i napio, veselo se naruga: "Ha, misli vidjelica da Petar danas čini pokoru! A on se lijepo najeo šunke i napio vina... Ha, ha, i vidjelica prevarena na račun mene! A za vjernike ću moliti koliko budem mogao, tako mi je i rečeno." Subrat ga ozbiljno gledao, a onda mu reče: "Ako je Bog vodi, ne igraj se s Njime!"

Ali on još i ozloglasi vidjelicu i kod biskupa i kod mnogih drugih.

Gospodin tad reče za njega: "Nijesi ti prevario vidjelicu! Ti si prevario sebe! I vidjet ćeš koga si varao kada se nadješ pred Licem Mojim, na Sudu!... Ponizit ću ga, i to odmah!"

Uskoro se pročuje da je dotični zatvoren. Odsjeo je pet godina strogog zatvora.

"ŠTO ĆU S VAMA AKO BISKUP DODJE?"

Bio je malen lijep Blagdan. Po običaju podjem na ranu Svetu Misu jer sam kasnije morala na posao. U samostanskom hodniku dočeka me uzrujan i sav usplahiren svećenik Aleksandar. Poleti prema meni i oštro će na me: "Gdje ste!... Gdje ste!... Šta ću ja sad!?... Čitavu noć nisam spavao... Javlja biskup da dolazi i da će vas preslušati... Kako ću ja njemu dokazati da vi Isusa gledate i razgovarate s Njim i ostalim Nebesnicima?!..."

Onda odgovorim svećeniku: "Ako biskup dodje, ne trebate vi govoriti za mene! Samo prstom pokažite: To je ona! Ja ću govoriti o zbivanjima što su u meni, nada mnom i oko mene. Ja se bojim samo Stvoritelja koji će me suditi, a ne bojim se stvora koji je čovjek na odredjenom mjestu, odgovoran Onome o Kome mu želim i moram govoriti... A kad bude htio govoriti sa službenicom Gospodinovom Julijanom iz C., po nju ćemo nekoga poslati..."

Iza toga, na poslu, imala sam ovakovo vidjenje. Gledam istog svećenika kako je uzeo komad drva, što se meće u peć, i udara Malog Isusa po Glavi. Tako Ga je žestoko udarao da je sve odzvanjalo. A Isus dragi, Dječak od pet-šest godina, plačući dodje k meni i sakrije se pod moju dugačku gornju haljinu. A ja Ga iz-

70

vučem ispod haljine i prigrlim: "Gospodine, a zašto se tu skrivaš?" Odgovori mi: "Kad Me taj Moj sluga tuče!" I opet se On, plačući, sakrije pod haljinu. I kako sam Ga prigrlila, vidjenje nestane.

Poslije sam dotičnom svećeniku ispripovjedila što sam doživjela. On se rasplakao i pokajao i molio je Isusa da mu oprosti.

Gospodin kasnije rastumači da je jezik svećenikov bio drvo kojim Ga je udarao. I još reče: "Sluga Moj se poplašio da ne bude ponižen od poglavara poradi tebe. Boji se i hlače mu se tresu."

Biskup je došao. Za vrijeme ručka narugao se na račun vidjelica-vračara. Svećenici se pokunjili i zašutjeli - a vidjelica Julka, iako pozvana, uzalud je satima čekala da je preuzvišeni gospodin primi i počuje što Gospodin Bog poručuje Crkvi Svojoj.

"JA SAM MEDJU NJIMA ALI NEĆE DA ME SASLUŠAJU!"

Mnogi svećenici hodočaste u razna Svetišta i putuju raznim Božjim slugama i službenicama u tudjini ne bi li došli do Božjih Objava i Riječi. U isto vrijeme ne znaju za one koje je Gospodin izabrao uz njih, medju njima - ili ih, možda, čak i preziru. Zato je Gospodin i rekao za ovakove: "Traže Me po svijetu i potroše velik novac dok dodju do Mojih Riječi - a Ja sam medju njima, ali neće da Me saslušaju. Na žalost, mnogi od stvorova ljudl vrše svoju volju - a ne Moju!"

Gledajući Svoje posude odabrane, ostavljene i zapuštene od svećenika, prezrene u svojim okolinama, Gospodin Isus Krist ponavlja Riječi Svoje: "Nijedan Prorok nije imao slave u svojemu kraju!"

"MOJI SLUGE SE PLAŠE DA ČUJU MOJE RIJEČl"

Došavši u hram Božji, podjem u samostanski hodnik da se pomolim pred Raspetim Isusom i zatim ispovjedim. Iza obavljenih molitava dugo sam čekala pred ispovjedaonicom, ali nitko od svećenika nije dolazio. Uzdahnem i pogledam Raspetog Isusa ne znajući što da radim. Isus dragi oživi, pogleda na me, te i On duboko i bolno uzdahne. Sidje zatim s Križa, podje do prve ispovjedaonice i pozove me da se približim. Kad sam

71

završila svetu Ispovijed, Isus dragi me odriješi i blagoslovi. Bila sam u tako velikoj Prisutnosti Božjoj da pod Svetom Misom, premda je bilo nazočno mnogo svijeta, nikoga nisam zamjećivala.

Ovo je ukor svećenicima što neće da saslušaju vidjelicu. Gospodin Isus je prezren i mora da čeka ne bi li se sluga Njegov udostojao saslušati Riječi svojega Gospodara.

"Moji sluge se plaše da čuju Moje Rijeći.
Zato će odgovarati pred Licem Mojim,
kada dodju k Meni na Sud,
što su se oglušili na Glas Moj."

"TI JOŠ MORAŠ BITI NA ZEMLJI!"

Za vrijeme propovijedi svećenik je otvoreno napao i šibao mene i Julku iz C. Proglasio nas je vračarama koje zavode narod, jer smo ljudima koji su primali Riječ Božju govorile o postu i pokori. Zbog toga, a i mnogih drugih nerazumijevanja i progona, obuzela me duboka žalost. Onda sam doživjela ovo Vidjenje.

Gledala sam kako od Majke Božje, sa zapadne strane Neba, dolazi velika Povorka Svetaca. Bili su obučeni u dugačke bijele haljine i pjevali su u čast Majci Božjoj prekrasne Nebeske Pjesme. Na čelu Povorke stupao je Isus Krist noseći na svetim Ramenima preteški Križ. Kad je došao do mene, Isus dragi stane a za Njim i sva Njegova Pratnja. Gospodin me je tad žalio i tješio, a potom se zaputi prema Istoku, u Nebo. I Sveci, kako su prolazili, takodjer su me žalili i sućut mi iskazivali. A bili su tako lijepi i čisti da se nisam usudila ni dotaći ih se iako sam bila od njih na dohvat ruke. Gledajući njihovo vladanje, rasplačem se i reknem im: "Idem i ja s vama! Ne volim više biti na zemlji jer meni nije dobro na zemlji!" Na ove riječi i na ovaj plač stade sva Povorka, a Isus dragi, koji je već bio daleko odmakao, okrene se, pogleda me i reče snažnim Glasom: "Ti još moraš biti na zemlji!"

72

VELIKA PROPOVIJED DJEČAKA ISUSA
MALI PROPOVJEDNIK

Vidjelica je pošla u dom Božji da pribiva Svetoj Žrtvi. Nakon svršene Svete Mise, vjernici odoše svojim kućama, a ona ostane sama u crkvi da se, u tišini, još neko vrijeme pomoli dragome Bogu.

Dok je molila iz molitvenika, podigne oči prema Svetohraništu i ugleda kako se ono otvara a iz njega izlazi velika Sveta Hostija. Išla je u zraku i spustila se na stranu Svetog Evandjelja.

Od Svete Hostije postane Dječak Isus, od dvanaest godina. Bio je bos, a obučen u prekrasno bijelo misno odijelo. Kosica Mu je divno sjala, a bila je nježna i sva kovrčasta kao u janješca. Oko Isusove svete Glave odsijevao je sjajni krug, znak Božanske Svetosti. I oko čitave Njegove Osobe sjalo je kao sunce.

Stojeći na strani Evandjelja, Dječak Isus započne Svoju Svetu Propovijed.
GOSPODIN NAS JE STVORIO ZA SEBE

"LJUBIO SAM PUK SVOJ I SVE SAM MU DAO
da može Meni služiti i k Meni doći.
U Svojoj velikoj Darežljivosti
ukrasio sam puk Svoj premnogim darovima,
ali je mnogo ljudi iznakazilo Moju Sliku
i zaboravilo odakle su došli i kamo idu.
Suviše se brinu oko tjelesnih potreba,
a zaboravljaju Mene, Boga svojega,
i da sve što imaju izlazi iz Moje Ruke.

73

Ako sam kome dao više Mojih dobara,
da njima raspolaže i upravlja,
više će i odgovarati kako se njima služio.
Tko ima manje, manje će imati i odgovornosti.

Na Moju Riječ sunce izlazi i grije zemlju,
kiša se spušta i natapa poljane,
sve u Meni raste
i bez Mene ne može ništa živjeti:
na zemlji, pod zemljom i u visinama.

Na mnogim ustima, sinova Mojih i kćeri,
zamrla je molitva,
ali su još više zaboravili
da sam Ja njihov Bog
i Sudac svemu stvorenome.

Jedete hranu koju vam dajem za okrepu tijela,
liježete na počinak i ustajete na novi dan,
a srce premnogih od vas i ne sjeti se
da poda hvalu Onome od Koga sve prima."

"KADA BISTE VI MENE POZNAVALI,
svemu biste se u prirodi veselili
i u svemu Mene ljubili.
Sve stvoreno šaputalo bi srcima vašim
da sve vas puno ljubim.
Čeznuli biste vi za Mnom kao ja za vama
i na zemlji bi zavladala Moja Ljubav medju vama.
Živjeli biste u Mojem Blagoslovu
i primali obilje Mojih darova.

One koji žive po Mojim Zapovijedima
čeka u Nebu što srce čovjeka ne okusi na zemlji:
Mir i Ljepota, Pravednost Nebeska.
Pripravio sam Ja Lijepe Stanove
za Svoje vjerne sluge i službenice.

Ljubimci Moji!
Dajte Mi mjesta u svojim srcima
da u vijeke stanujem u njima!
U čistom i pokornom srcu rado boravim
i glas usta tijela toga pomno slušam;
ali malo imam srdaca koja vole Moju Blizinu
i primaju sa zahvalnošću Moj Boravak u njima."

74

"NE ZANEMARUJTE SVOJIH DUŠA!
Na zemlji ste samo putnici u pravcu Neba.
Živite tako da dodjete k Meni, u Vječne Stanove,
koje sam pripravio za svakoga koji Me slijedi,
živeći po Mojim Zapovijedima.

Na žalost, premnogi Mene još ne poznaju;
jedni su, istina, čuli, ali ne razumiju;
drugi opet ne mare za svoje Spasenje,
igraju se dušom svojom,
živeći onako kako im godi.

Tama je prekrila mnoge duše na zemlji.
Imam samo malo duša
koje hodaju putovima Svjetla
i revno vrše Moje Želje,
zauzimajući se i za druge duše
kojima je potrebno Moje Spasenje.

Žalim siromašne duše
čija tijela ne mare za svoje Spasenje;
u blizini Svjetla hodaju po tami.

Imam i takovih bijednika koji se Mene stide.
Ali tko se od Mojih stvorova stidi Mene
i Ja ću se stidjeti njega
kada se nadje pred Mojim očima
da mu sudim po njegovim djelima."

"SVE JE UZALUDNO AKO ČOVJEK DUŠU SVOJU IZGUBI!
Sve blago svijeta neće mu tad pomoći.
Više vrijedi jedna duša nego sve bogatstvo zemlje.
Zato djavo i ima računa bdjeti nad čovjekom
da ga upropasti i u svoje okove stegne;
da ga učini stanovnikom pakla i uveća broj prokletnika.

Kad se duša dijeli od tijela,
čovjek vidi sve svoje opačine
i sva svoja dobra djela
- ali za marljivost oko Spasa tada je prekasno!
Po Milosti Božjoj, čini dobro od mladosti,
jer kasno si progledao - na času smrti!

75

Kako tijelo osjeća glad za hranom vidljivom
tako i duša gladuje za Bogom nevidljivim
- Stvoriteljem svojim i Zaručnikom!
Od Njega je ona i izišla u krilo žene
da tijelo svoje razvije
i rodjenjem dodje novi stanovnik na svijet.
I vraća se k Bogu, ostavljajući iza sebe sve,
a noseći sa sobom - tek dobro i zlo.

Tko Mene ljubi živjet će po Mojim Zapovijedima.
Pakao je pun onih koji nijesu živjeli u Meni
i po Mojoj Volji.
Nijesam Ja vas stvorio za pakao - već za Sebe!"

MOLITVA, RAD I DAN GOSPODNJI

SLUŽBA BOGU JEST PRVI I NAJVAŽNIJI POSAO

"Prvi i najveći posao Mojim stvorovima
jest da Meni služe da im duše spasim.
Ostali poslovi su iza toga.
Nisam Ja stvorio čovjeka za zemlju!
Ja sam stvorio zemlju za čovjeka!
Molite i radite, da vas blagoslovim po mukama.
Ako radiš a ne moliš, nije potpuno.
Ako moliš a ne radiš, opet nije potpuno.
Tko neće da radi, neka i ne jede,
jer nije dostojan Mojih plodova.

Kada se molite, ruke pobožno sklopite
i držite ih usmjerene uvis, prema gore!
Nemojte ih okretati prema dolje,
niti stavljati jednu u drugu na prsima.
Naučite se od Moje Majke
kako se trebate vladati u molitvi."

"Život bez molitve umire
i duša postaje mrtva u Božjim Očima."

RECI GOSPODINU NA KOJU NAKANU MOLIŠ!

"Kad obavljate molitve, u zajednicama ili na samo,

76

uvijek molite ovako.
Najprije preporuči molitve:
reci kome se moliš i zašto,
i koliko ćeš izmoliti.
Ja, Bog vaš, znam i misli vaše,
ali sam čovjeku stvorio jezik
da Aii kaže što od Mene želi.
Zato hoću da Mi za vrijeme molitve rekne
što traži i kome se utiće,
jer Nebo je veliko, ima mnoge Stanovnike!

Kada se šalju želje poštom, naznači se:
tko piše, kome piše i kuda šalje.
Ako toga nema uzalud trud, pismo se izgubi.
Tako je i s molitvom.
Koji na zemlji mole i mole,
a ne kažu za koga mole i što žele,
i kome upravljaju tu prošnju,
molba im se diže do svoda Nebeskog i izgubi.

Želim da Mi Moji stvorovi, kao dijete Ocu,
s pouzdanjem kažu što koji od Mene želi."

MOLITVA TRUDNA ČOVJEKA

"Kad umorna tijela sklapaju k Meni ruke,
gledam ih milo i blagoslivljam.
Kratku molitvu i iskrenu želju
primam od umornih kao od onih koji dugo mole,
ali im tijela ne okusiše napornih radova."

"Za obradjivanje zemlje odredio sam poslenike
da se brinu i uljepšavaju
sve što sam na zemlju dao."

VELIKE MILOSTI ZA MOLJENJA "ANDJEO GOSPODNJI"

"Na glas zvona
neka moli srce vaše i usta vaša,
pozdravite Moju i vašu Nebesku Majku:
molite Andjeo Gospodnji.
Kada ste došli do zaziva:
'I Riječ je Tijelom postala'
- pokleknite na desno koljeno

77

i ostanite tako sve dotle
dok vam usta ne izgovore:
'I prebivala medju nama'.
Sad se opet podignite
i ruku sa srca skinite
te nastavite dalje molitvu.

Kad ove Riječi izgovarate,
pokažite gdje da u vama prebivam.
Znam Ja kamo trebam doći,
ali želim od Svojih sinova i kćeri
da Mi rukom pokažu to mjesto.

Premnogi na zemlji,
kad ove Riječi izgovaraju,
srca se pravo ni ne dotaknu
već se hitro dižu,
a misli su im daleko, svuda naokolo;
ne misle što govore i Koga spominju.
U taj čas, na ove Rijeći,
dolazim u srca vaša Ja,
Bog i Gospodar svega.

Želim da Mi Moj puk savršeno služi.
Imam samo malo duša
koje Meni dostojno služe;
ostali iz obićaja,
u žurbi života i nemarnosti,
hladno izgovaraju molitve,
a jedni se nikako ni ne mole."

KRŠĆANSKI POZDRAV

"U mnogim krajevima Moj narod je zaboravio
pozdravljati Ime Moje i Moje Majke.
Premnogi se stide Mene, Boga svoga,
i Moju Svetu Majku - nazvati pred smrtnicima.

Ali nijedan smrtnik koji hoda licem zemlje Moje,
a stidi se Mene i Moje Majke - nije Mene dostojan!
Želim da Moje Ime i Ime Moje Majke
puk Moj spominje u svim općinama,
pri susretu jednih s drugima.
Zaista vam kažem; Tko se Mene stidi u životu
i Ja ću se njega stidjeti u Vječnosti!"

78

Isus želi da se svi ljudi na zemlji pozdravljaju kršćanskim pozdravom: "Hvaljen Isus i Marija!" - "Hvaljen budi Bog!" - i slično.

"NISAM JA STVORIO ČOVJEKA ZA POSAO!
Ja sam stvorio posao za čovjeka.
Kada prestane sa Mnom razgovarati,
da mu ne bude dosadno, dao sam mu posao.
Neka si radom skraćuje vrijeme,
zaradjuje kruh svoj svagdanji
i pribavi što mu je potrebno za tijelo.
Neka se na zemlji u zaklon smjesti,
za olakšicu života na putu u Vječnost, k Meni.

Dao sam mu rad da se tijelo giblje i miče
te ne postane tromo i neotporno,
već da bude poletno i veselo
i raduje se u Mojim darovima.

Prekomjerni radovi, u lakomosti,
nijesu korisni za dušu.
Sredjen posao koristi duši i tijelu,
a prekornjeran rad vodi dušu u propast.
Umorno tijelo Meni ne služi,
jer se umorno tijelo moliti ne može."

"OPOMINJEM GOSPODARE KOJI DRŽE POSLUGU
da ne budu strogi izrabljivači snage siromaha,
jer će preda Mnom dati račun o svemu.
Neka gledaju u poslugi braću svoju i sestre,
a ne da ih omalovažavaju kao robove.
U srcima siromaha ja stanujem,
i neka vaše oči Mene gledaju
u svakome tijelu bilo koje boje kože.

Dobroga gospodara sluge poštuju
i hvale Ime Moje nad glavom njegovom.
Dobre gospodare blagoslivljam
i dodajem im sluge vjerne i poslušne.

Zli gospodari postupaju neljudski sa sirotinjom,
drže je manje vrijednom od pasa.
K Meni se dižu bolni vapaji potlaćenih siromaha,
koje zli gospodari hrane otpacima stola svojega.

79

Kažem vam: primit će plaću svoju po djelima svojim.
Kako daješ, tako ćeš u Dan Suda i primiti.
Kakova zasluga, takova te čeka i plaća.

Premnogi sirotan griješi
gledajući zla djela gospodareva.
I siromah je Moj stvor, i on ima oči i srce
da prosudi što je dobro a što zlo.

Svojim nečovječnim postupkom mnogi Mi bogataši
zadaju boli i ranjavaju Srce.
Tko siromahe zlostavlja i izrabljuje,
bolje bi mu bilo da se ni rodio nije.

Dao sam Ja zemlji svega i za sve,
i svaki je radnik dostojan plaće svoje
i nagrade i obroka za tijelo svoje umorno.

Jao vama, raskošnici, siti i napiti!
Dao sam vam svega od Svojih darova
da se u obilju svome sjetite ubogih siromaha
- a vi ih ni gledati nećete.

Blago vama, siromasi, gladni i ubogi!
U trpećoj svojoj boli i bijedi
bit ćete najbliže Meni, Bogu svojemu,
jer ste na zemlji bili odbačeni i prezreni.

Ali ni svi siromasi neće se moći spasiti,
jer ih ima kojima je dušu zarobio djavao,
grijeh u kojemu su ustrajali,
ne očistiše duše svoje u Ispovijedi,
na odlasku s ovoga svijeta;
griješiše u sirotinji
i ne obratiše se u vrijeme potrebno."

KAZNA NEMILOSRDNIM BOGATAŠIMA

"Gospodari kojima sam dao obilje Svojih darova
dužni su pomagati siromahe i udovice,
koji nemaju za život skromni dosta.
Dok bogataši obiluju za punim stolovima
i bacaju na djubrište što ne mogu potrošiti,
mnogi siromasi vapiju Meni za pomoć,
jer uz site i napite nemaju što da jedu.

80

Nijesam Ja dao Svoje darove ljudima
da ih razbacuju psima i svinjama.
Gospodaru koji zatvara vrata srca svoga
nad potrebama ubogih i siromašnih,
biti će zatvorena vrata Neba.

Premnogi se odijevaju raskošno,
dok siromasi žive u golotinji oskudno
i nemaju čime pokriti tijelo svoje.
Zato ću spustiti Ruku Svoju na ugledne,
a visoko podići potlačene,
da se nad djelima svojim zasrame bogataši
koji se nisu odazivali Nauci Mojoj.
Pred Mojim Očima vaše su sjajne haljine ništavne,
jer ste goli ako Moje Milosti nemate u sebi.
Ne gledam Ja na haljine ljudi kakve su,
Ja gledam srca vaša kako izgledaju."

"OPOMINJEM DAROVARELJE NA ZEMLJI:
Kada daješ milostinju ubogima i siromasima,
ne čini to u srdžbi i ne bacaj kao psima!
Pruži dar Moj radosno,
sa smiješkom na licu i ljubavlju u srcu.
Sjeti se da ništa nije tvoje, sve imaš od Mene.
I kako ćeš upravljati blagom Mojim na zemlji,
tako ćeš primiti i plaću za dušu svoju u Vječnosti.

S čijim blagom škrtariš?
Ne hvali se, ako što daješ, jer to je farizejski.
Činite dobra djela razne vrsti
na Slavu Meni i na Spas dušama vašim.
Neka ne zna tvoja okolica što čini tvoja desnica!
Jezici koji to poput zvona razglašuju
- neka umuknu i šute!
Ako ste sve od Mene primili, za tijelo i dušu,
a čime se hvališ, šako zemlje, praše i pepeo!
Veseli se u Meni i sve sa Mnom radi,
da budeš uvijeke uz Mene!"

Ima dosta gospodara koji tlače sirote i uboge, zakidaju im zaradu, a neki je čak uskraćuju. Onda se siromah potuži na one kod kojih je radio, i poradi tvrdih gospodara uprlja duju svoju. I tako od pravedna rada nastaje dvostruki

81

grijeh: škrtost i ogovor. Kad daješ radniku plaću, daj Mu od srca, i još i više nego što je zaradio. Time ćeš dva dobra djela učiniti: prvo, dar koji si primio od Boga, dao si na Slavu Bogu; drugo, radnik kojemu daš pošteno, i još i više, hvalit će Boga na lijepome daru, a i tebi će biti od srca zahvalan, i vidjet će nad tijelom tvojim Božju Ruku.

"Čujte Riječi Moje, svi stvorovi Moji!
Kada što daješ rodbini svojoj ili bližnjemu,
čini to s radošću, u Ime Moje,
da ti djela tvoja budu,
u obilnoj mjeri na Spasenje kod Mene, u Nebu.

Ako te tko hvali bilo radi čega,
reci: Ja nijesam hvale dostojan,
Bog neka bude hvaljen uvijeke!
Svi darovi, sve znanje i vještine,
svi udovi tijela i sve što imam
- sve je to Njegovo! zato: Bogu hvala!"

ČOVJEČE, ZAŠTO UZDIŽEŠ GLAVU SVOJU!

"Što je tvoje, čovječe, da uzdignute glave
srce svoje nasladjuješ
i riječima se razmećeš: lmam svega!
Zamisli se, slabo tijelo,
a tko je tebi to sve dao i daje:
pamet, razum, dobru volju,
marljivost i ostale kreposti,
pokretne i nepokretne udove,
koji svi brižno vrše Naloge Gospodara,
Stvoritelja svoga,
da mrtva zemlja može živa hodati i raditi,
gledati i slušati - dobro i zlo.
Sve ovo imaš od Mene, Boga svoga!

Sva priroda i svi njeni plodovi,
slatki i gorki - sve je Moje!
I s tobom upravljam, zemljo!
Ako činiš dobro, od Mene si potaknut;
ako li zlo, djavao te je zaveo
- i ništa svojega nemaš u sebi.

82

Ako je tko dobar, čini dobra u Meni,
jer je Moja Milost na njemu.
Ako je tko zao, djavao ga vodi svojim putovima.

Sve blago što ga posjeduješ Moje je, i od Mene;
ti raspolažeš tek dobrom i zlom.
Kako si učiniš na zemlji,
tako ćeš biti sretan uvijeke.
Dao sam Ja čovjeku, stvoru Svojemu,
da upravlja Mojim blagom.
I zato neka se tijelo ne hvali,
jer Bogu pripada hvala
- za sva primljena dobra."

SLUŽI SE B0ŽJIM DAROVIMA NA SPASENJE DUŠE

"Sve što čovjek ima od Mene - dobro je!
I služi se Mojim darovima
da mu pripravim ljepše mjesto u Nebu.
Čovjek Mojim blagom upravlja i raspolaže,
a Ja ga blagoslivljam.
Zli ljudi zlorabe Moje darove
i oni im neće biti na Spasenje nego na propast!"

OSKVRNJIVANJE DANA GOSPODNJEGA

"Premnogi u Mojemu narodu služe Meni i djavlu.
Idu u hram Moj da Mi se poklone,
ali Nedjeljom obavljaju razne poslove:
sijeku drva, kupe sijeno, rade u polju,
nose iz vrta za jelo, siju i glacaju...
- i tako bez potrebe Moj Dan oskvrnjuju;
Šest sam dana dao puku Svojemu
da radi za tijelo svoje.
Sedmi dan je počinak,
i neka posluži Meni za Spas duše svoje.
Nedjeljom i Blagdanom neka miruje sve!
I sluga vaš i marva vaša neka se odmori,
jer je dan odmora, i Meni na Slavu posvećen."

U dan Gospodnji nahrani stoku i perad, i vode im daj. Očisti svoje haljine i podji u Hram Božji. Ispovjedi se dobro i primi Sveto Tijelo Isusovo da nahraniš dušu svoju za put u Vječnost.

83

OBITELJSKI I BRAČNI ŽIVOT

"STVOROVI MOJI!
DAJTE MI MJESTA U SVOJIM SRCIMA
da Moja Ljubav zavlada u vama.
Gdje Moja Ljubav stanuje
grijeh nema ulaza u srce.
Kad bi sinovi Moji i kćeri imali ljubavi bratske,
svi bi se osjećali kao djeca jednoga Oca.
Tko nema u sebi ljubavi kršćanske
- taj nije blizu Mene!"

PRESVETA DJEVICA - UZOR SVIM MAJKAMA

"Neka se žene u svemu ugledaju
u Moju Presvetu Majku.
Jer ste Djeca Božja,
treba da živite u svetosti,
poniznosti i pravednosti."

ODGAJATI DJECU U ISUSOVOM DUHU

"Neka se svaki roditelj trudi
da odgoji djecu svoju u Mojemu Duhu:
molitvom, riječju i djelom.
Jer kako stablo njeguješ,
takav ćeš i plod s njega uzbrati.
Može ti biti na veselje,
ali i na veliku žalost.
Iz ruku roditelja tražit ću djecu,
plod njihovih utroba.

Premnogi roditelji
neprijatelji su djece svoje:
ne vode ih putovima Svjetla,
već po tami,
i u tamu im djeca dospješe.
Ako djeca ne okuse slatkoga ploda
u krilu svojih roditelja,
poslije ga ni sami ne donose.
I tako uzrastu naraštaji
koji žive poganskim životom u zajednicama,
jer Mene, Boga svojega, ne upoznaše.

84

Tko Mene ne poznaje,
ne može Meni ni služiti."

"U OBITELJIMA U KOJIMA ŽIVI MOLITVA
i gledanje Mojih Zapovijedi,
roditelji i djeca živjet će u veselju uvijeke.
Roditelji, budite primjer djeci svojoj,
da se ugledaju u vaš život
- jer kakvo je stablo takav je i rod!
Dobro stablo daje dobre plodove,
zlo stablo gorke i zle.
Dobar primjer osvaja sve oko sebe,
zlo plaši malo i veliko.
Lijepe i pobudne riječi,
iz blaga srca Bogom nadahnuta,
ostaju zarezane u dušama uvijeke."

"GDJE SE JA NASTANIM ZLO STANA NEMA.
Bura životnih valova zapljuskivat će zidove duše,
ali se Mene, Boga, u duši stvora, nikada dotaknuti neće.

Gdje molitva i vršenje Mojih Zapovijedi
u obiteljima sve više zamiru,
tu se i život Milosti gasi zauvijek.

Kao što bez sunca ne može
nijedno drvo grane svoje širiti
i nijedan cvijet miris svoj rasprostrijeti,
tako niti jedno tijelo ne može bez Mene
niti časak u životu postojati,
jer sve što ima i posjeduje
prima od Mene, Boga svojega."

"RODITELJI, NE KUNITE DJECU SVOJU,
da na njih ne padne kazna za vaše grijehe.
Ja ne trebam grješnu žrtvu, već čistu,
kao zadovoljštinu za nanesene uvrede.
Do desetoga koljena grijeh kažnjavam!"

"Domaćica je kuhala ručak
i sve je k vragu poslala

85

pa i kokoš što će je zgotoviti
za jelo svojoj družini.
Eto, djavao je u svemu bio!
Neka usta čovjekova djavla ne zovu,
jer će on i sam doći
da kuša i osvaja za sebe duše.

Tko služi Meni, Mene i spominje,
a tko služi djavlu, djavla i spominje.
Po vašim se riječima poznaje kome služite."

"OPERITE ODJEĆU SVOJU I TIJELO
da budete čisti,
zadah tijela da ne zaudara!
Dao sam puku Svojemu sapun i vodu
da se ljudi operu!
Ima u narodu osoba, pa i koje Meni služe,
da se ne peru i svoje tijelo zapuste da smrdi.
Kada dodje čas da Me prime u svoje srce,
tek što došao moram izaći van,
jer ne podnosim nečistoću srca i tijela.
Ja sam Čist!
Volim čistoću tijela, duše i stana!
Kada se molite, Ja sam uz vas;
prolazim po vašim stanovima."

"MAJKE KOJE DAJU PLOD SVOJ OD SEBE
spasit će se poradi radjanja djece svoje,
iako se nalaze u manjim grijesima.
Dobre majke, koje svoju djecu odgajaju za Nebo,
čeka Vječna Radost.
Ali u sadašnje vrijeme premalo je žena
koje su dostojne nositi ime majke."

"SVAKI BRAK KOJEMU DAJEM PLODOVE
dužan ih je primiti i Meni dati.
Nisam ja uspostavio brak
da se u njemu tijelo nasladjuje;
ja sam uspostavio brak
da se iz njega daje Meni plod
- i to do kraja roda Žene! -
da Mi se stanovnicima napuni zemlja i Nebo.

86

Tko ne želi Meni od sebe dati ploda
neka ne stupa u bračne veze,
neka živi neoženjen - čisto, djevičanski!

Žene koje neće radjati ploda
neka ne pristupaju Stolu Mojemu
da prime Moje Presveto Tijelo
- nijesu Mene dostojne!
Tko ne želi živjeti u Meni
nije Me dostojan primati u svoje srce.

Čuvanje od začeća, na bilo koji način - grješno je!
Zato će mnogi Moji sluge svećenici odgovarati
za propuste koje ja nisam dao na zemlju."

"BRAČNI DRUGOVI, RASTAVE NEMA DO GROBA!
Bio život ne znam kako gorak
zajednica braka ne razdružuje se nikada!

Žene i ljudi koji žive rastavljeno
neka Stolu Mojemu ne pristupaju.
Koji su prekršili zakletvu preda Mnom danu
nisu dostojni blagovati Tijelo Moje
dok si duše u Ispovijedi ne očiste
i brak svoj po Mojim Zapovijedima ne urede.

Za vrijeme nesloge i rastave
neka bračni drugovi ne žive u preljubu već čisto,
i neka se što prije izmire i sastanu
jer se neće nikada spasiti
ako ostanu nepokorni Mojim Zapovijedima.
Što sam jednom sastavio ne rastavljam do groba!"

"OVAJ SE NARAŠTAJ UTAPA U NEČISTIM GRIJESIMA
U sadašnje doba ima, na žalost, mnogo ljudi
koji žive u preljubu tijela, javno i potajno.
I onda dolaze da Mi se poklone
i čuju Moje sluge svećenike.
Ali u Ispovijedi ne otkrivaju svojih grijeha,
zataje ih i takvi primaju Moje Tijelo.

Preveliki je broj svetogrdja na zemlji!
Zašto primate Moje Tijelo u smrtnim grijesima?!
Zašto dolazite k Meni da Mi se poklonite,

87

a nećete da živite po Mojim Zapovijedima?!
Sotoni služite, a u dom Moj, u blizinu Moju,
dolazite samo da vas drugi vide."

"MOJ NAROD UZEO JE NOŠNJU OD SAMOGA SOTONE!
Sve golo hoda i golo će biti u Mojim Očima.
Premnoge žene odijevaju se u haljine paklene.
Djeci, Mojim andjelima, staviše na glavu rogove
i oblače ih u bestidnu golotinju.
Majke koje djecu svoju odijevaju kratko i usko
gorjet će u vatri velikoj.

Ne hodajte u golotinji!
Ja Bog vaš i Spasitelj vaš
želim da se odijevate pristojno!
Neka tijela vaša budu pokrita;
haljine neka budu duge i s dugačkim rukavima.
Udate žene neka pokriju glavu svoju maramom,
jer ne dolikuje da im glave budu otkrite.

Zašto puk Moj na zemlji
neće da živi po Mojoj Volji?
Pogledajte Moju Majku kako se nosila!
Kada je Mene začela
stavila je maramu na glavu
i nosila ju je do groba,
iako je bila Čista Djevica!
Slijedite je u nošnji, postu i molitvi,
i bdijenju nad tijelom svojim.

Djevojke koje su izgubile svoju čistoću
neka metnu takodjer maramu na glavu.

Opominjem puk Svoj da se ostavi prevelike mode
i pravljenja frizura svakojake vrste.
Što koristi čovjeku da tijelu u svemu ugadja,
a dušu svoju izgubi zauvijek.
Poradi prevelike mode malo će se duša spasiti:
od tisuće ako jedna samo dodje k Meni
- koja reže kosu skromno
i u tome ne zna da griješi jer je čista srca."

Kratko, usko, prozirno, ženske hlače, kape s rogovima i tome slično - sve je to moda po sotonskom ukusu.

88

"NEKA VAŠA LICA NE NOSE MASKE SOTONSKE
ni kad hodate po vašim mjestima,
ni kad primate Moje Tijelo.
Dodjete da se Meni, Bogu svojemu, poklonite,
a iznakaženi sotonskim maskama
djavlu vjerno služite.

Budite onakvi kakve sam vas ja stvorio i ukrasio.
Iza Mene se nemojte popravljati!
Neka nitko od Mojih stvorova
ne uljepšava tijelo svoje.
Lica vaša treba da budu čista."
[dodatak, vjerojatno autentičan, nota]

Nečednost i nečistoća

"Ženo ukrasi se".

Sotona je stajao pokraj neke žene i promatrao kako ju je Bog lijepo uresio. Pristupi joj tad i reče: "Ženo,što si tako skromno obučena i uređena! Ne budi luda! Dotjeraj se i ukrasi lice i tijelo svoje"! Žena ostane zatečena: "Ja to ne znam!" Đavao pristupi još bliže i reče: "Gledaj što ću ja raditi, pa i ti čini tako!" Na to uzme ugljen, pa si namaže trepavice i oči. Zatim crvenilom namalja lice, usne i nokte. Kad se sav naličio, izgledao je tako nakazan da je vidjelica prasnula u smijeh. No žena se nije smijala. Prijekorno pogleda vidjelicu, zatim se okrene đavlu, uzme od njega crnilo i crvenilo, pa se i ona namaže - ali ugodnije nego li on. Otada mnoge žene nose sotonske maske na svojim licima.

GRIJEH, OBRAĆENJE I POKORA

"MNOGE JE KRAJEVE OBUHVATILA TAMA
jer Moji stvorovi hodaju puni grijeha.
Srca im traže mira, ali ga neće naći
na bučnim ulicama gradova i sela.
Ja sam Mir duši vašoj,
no Mene se može naći samo u samoći.
Tko Mene ljubi samoću traži
da mu duša uroni u Moje Ranjeno Srce.

Premnogi od Mojih sinova i kćeri stide se
da Mi se poklone u svojim gospodskim odijelima.
Veliki su to siromasi jer im duše djavlu služe.
I kada dodje vrijeme da Mi se slučajno približe,
savjest im uzdrhta, strah ih obuzme
i žele se što prije udaljiti od Mene
da im se srce ne bi radosno uzbunilo
i tijelo poplašilo od svojega Boga.

"U SMRTNIM GRIJESIMA HODAJU ŽIVI MRTVACI
nižući grijehe jedne za drugima
od rane mladosti do kasne starosti.
To su teretnjaci, robovi grijeha.
Žive u strahu pred smrću
da ih još ovakove ne zatekne.
Lažu Mojim slugama u Ispovijedi,
ali Mene neće prevariti!

89

Zle ljude djavao [vodi, vjerojatno, nota] u svojim okovima
i služi se njima da naškodi dobrima.
Kad vidiš da tvoj bližnji nije kako treba,
povuci se od njega da ti ne naudi tijelu i duši.
Bježi od zla kada zlo neće da bježi od tebe!
Čuvaj se, i Ja ću te čuvati!

Molite za one koji vas mrze i progone
jer su više potrebni Mojega Milosrdja.
Molite Moje Presveto Srce
da oprostim vašim neprijateljima
jer ne znaju što čine,
a Ja sam pun Ljubavi i Milosrdja.

Molite da ih obaspem Svojom Ljubavlju
da spoznaju svoje grijehe
i obrate se od zlih putova.
Ja mogu od velikog grješnika
učiniti sveca i apostola Svojega
jer sam Gospodar svih srdaca."

"DVA GOSPODARA SE SLUŽITI NE MOŽE!
Ili će čovjek pristajati više uz jednoga
ili će pristajati više uz drugoga,
ali na kraju života dolazi samo jednome
- onome kojemu je više poslužio za života.

Dva gospodara ne možete jednako služiti.
Ako jednome udovoljite, drugi je prikraćen.
Meni i djavlu ne možete služiti.
Ako djavlu služite, njemu i pripadate.
Ako Meni hoćete služiti,
onda Mi zaista i služite - da vas spasim!

Tko od Mojih stvorova služi Meni i djavlu,
taj Moj nije, taj pripada djavlu
- jer k Meni ne može doći ništa nečisto.
Ja sam Svet i Čist, Pravi Bog Neba i zemlje,
ne podnosim smrtnih grijeha, nečistoće srca.

Koji dodju da Mi samo naoči ljudi služe,
a sluge su i robovi djavla
- u paklu im je mjesto.

Kome služite, tome ćete i dopasti!"

90

UŽIVANJE GRJEŠNIKA JE JADNO I KRATKOTRAJNO

"Koji Meni služe tužit će se jedan drugome:
Eto, služimo Bogu pa nam je gore nego onima koji Mu ne služe;
imaju svega, a mi trpimo i sve nas stiže.

Puče Moj!

Pusti one koji Meni ne služe neka uživaju!
Ali idu dani kada će biti kraj uživanju.
Tada će odmetni grješnici, goli,
u vatri velikoj, vikati i jaukati.
Ne zavidite im na ovo malo,
jer je tamo vječno i u bolima
i Mojega Lica neće nikada vidjeti.

Molite se Meni za ovakove siromahe,
koji u raskošima života
nemaju vremena da Mi služe.
Milosrdje je umrlo u domovima njihovim,
siromasi su izloženi ruglu na ustima njihovim.
Zato su im duše gole, bez Milosti Moje.
Prolazne naslade i sreća varljiva
oduzimaju im Vječne Radosti i Sreću Nebesku.

Žalim izgubljene ovce jer su zavedene od djavla.
Molite se usrdno Mojemu Presvetome Srcu
da ih rasvijetlim, obratim i k Sebi privučem.
Ja sam sama Ljubav i Milosrdje
- zove [zovem, vjerojatno, nota] duše u Svoj Zagrljaj!

U svakom čovjeku gledajte Mene, Boga svojega,
jer sam sve ljude stvorio na Svoju Sliku!"

NERODICE I NESREĆE KAZNE SU ZA GRIJEHE

"Kada bi puk Moj Keni vjerno služio,
dao bih mu toliko Svojih darova
da ih tijela ne bi mogla ni potrošiti;
zemlja bi jela plodove obilja.

Jer mi premnogi neće da služe,
uskraćujem oborine na zemlju,
presahnjujem izvore voda
i kažnjavam narode na razne načine.

91

Na prirodi ćete vidjeti grijehe svoje!
Dat ću plodove i sve ću ih uništiti;
Samo malo će ostajati i to neće valjati.
Izvana lijepo voće, povrće i ostalo,
a iznutra trulež, guba i smrad.

Takove su premnoge duše u dvadesetome vijeku.
To je slika grješnih ljudi i majka ubojica:
začnu lijepi plod
i ubiju ga pod srcem svojim.

Potresi, poplave, glad i bolesti,
nesreće, bune i ratovi
uznemirivat će zemlju dok ne dodjem
- i biti će Mali Sud!"

Da ljudi žive po Zapovijedima Božjim, Gospodin Bog dao bi toliki urod da bi od izobilja hrana ostajala u polju; istrunula bi i služila za gnojivo.

"TOLIKO TRPIM SVAKI DAN
zbog nanesenih Mi uvreda od puka Mojega!
Vaši premnogi grijesi
učiniše Moje Tijelo jednom Ranom!

Gledam vas!
Izmedju vas hodam selima i gradovima;
na svakome mjestu - Ja sam s vama.
Promatram vaše bolesne duše,
kako hodate i prezirno na Mene gledate
i nerado slušate Glas Moj
kao da sam Ja vaš ljuti neprijatelj
- a Ja vas toliko ljubim!

Moji dragi sinovi i kćeri, zašto Me ostavljate!?
Dobrog Oca ostavljate,
koji se brine za sve vas
i koji vas sve toliko ljubi
da se poradi vašega Spasenja
ponizuje do najmanjega izmedju vas.
Jer Ja ne želim smrti grješnika,
već da Mene spozna i obrati se
- i živi u Meni uvijeke!

92

Tko Mene upozna, upoznao je SVE
- i živjet će uvijeke!
Zaista vam kažem, ako Mene ne upoznate
- nećete živjeti uvijeke!"

"MRTVI SINOVI I KĆERI, DOKLE ĆETE SPAVATI
u smrtnome snu?
Zašto nećete slušati Mene, Boga svojega!?

Sva priroda na zemlji slavi Ime Moje
živeći po Zakonu Mojemu:
niče, raste, cvate i donosi plodove;
diže glavice u visine,
smiješi se suncu i Stvoritelju svojemu.
Samo premnogi čovjek, stvor Moj,
Mene u Zakonu neće da slijedi;
iako Me je spoznao, drži se po strani.

Očekujem od puka Svojega obraćenje
da se ostavi grijeha i odvrati od grješnih putova.
Zovem puk Svoj da se obrati
i čini pokoru za grijehe svoje.
Želim da na zemlji zavlada Moje Kraljevstvo
u srcima ljudskim, u dušama besmrtnim.

Čekam vas i stojim kao prosjak,
kucajući na vratima vaših srdaca.
Čekam da Mi se smilujete i otvorite vaša srca
da unidjem u njih kao Gospodar i Kralj.

Ne prosim ja od puka Svojega kruha
i potrebe za Tijelo Moje.
Ja sam Kruh Živi i SVE svakome stvoru Svojemu.
Ja gledam duše vaše koje sam stvorio
i Pregorkom Smrću na drvu Križa otkupio.
Gledam kako da ih privučem k Sebi na Milosrdje."

OBRATITE SE I VIŠE NEMOJTE GRIJEŠITI!

Evo, moj dragi puče, koji si [se u orig., nota] Mene ostavio
i pošao putovima grijeha i naslada tijela,
Ja, Živi i pravi Bog, zovem vas
preko Svojih slugu svećenika
i preko Svojih posebnih odabranika

93

da vas lakše privučem k Sebi
i duše vaše spasim i dovedem u Nebo.

Puče Moj, idite i vidite u hramu Mojemu
što vas uče Moji sluge svećenici.
Upoznajte Me tamo dobro
i živite po Mojoj Nauci u životu na zemlji.
Slušajte Glas Moj preko usta njihovih.

Kada ste Me upoznali i Moj Glas čuli,
skrušeno se pokajte i oplačite svoje zloće
učinjene nehotice, hotimično ili u strasti.
Operite svoje haljine pred Mojim namjesnicima
u skrušenoj i dobroj Ispovijedi.
Neka vaša srca priznaju sve vaše prestupke:
male i velike, i broj njihov.

Kada se grješno tijelo skrušeno ispovjedi,
Ja ga zagrlim i dadem mu Poljubac mira.

Odriješeni od svojih grijeha, u Ime Moje,
pristupite raskajanih srdaca Stolu Mojemu
i primite Moje Tijelo u strahopočitanju
jer sam Ja Sveti i Svemogući Bog
od kojega ne možete ništa sakriti.
I više nemojte griješiti!

Tko se od Mojih stvorova nastoji popraviti
i očisti se od grijeha svojih u Ispovijedi,
Ja ću mu biti u pomoći.
Sve neprijatelje odstranit ću od njega
dok ne ojača u Mojoj Milosti
da Mi uzmogne vjerno služiti
i živjeti po Mojim Zapovijedima."

ISKRENO 0BRAĆENJE POVEZANO JE S POKOROM

"Tko Meni vjerno služi ne želi više da griješi
i sam si zadaje pokoru tijelu svojemu;
na ustima svojim nosi lokot, zatvara ih da ne govore, osim u potrebi
i na Slavu Meni, Stvoritelju svojemu.

Budno pazite na udove tijela svojega
jer je slabo i sklono na grijeh
koji vodi dušu u pakao.

94

Tijelu svojemu ne ugadjaj,
već ga drži na uzdama stege i odricanja
da nadvladaš želje njegove,
napast koja te želi upropastiti.

Tako živite i bdijte nad tijelom svojim
da se veselite u Vječnosti navijeke.

Koji u životu podju odlučno Mojim Stazama
Ja ću ih krijepiti i voditi u Slavu Nebesku
i dati im Milost da spoznaju zlo i dobro
- na putu u Vječnost."

SVI SU DUŽNI DA POSTE JER SVI GRIJEŠE

"Tko od Mojih sinova i kćeri griješi
taj Mi je dužan i zadovoljštinu dati
da mu oprostim grijehe i kazne za njih.
Usta koja grijeh izgovaraju
i tijelo koje ga počinja neka znaju i dobro činiti, ne samo zlo.

Tko misli da za grijehe svoje ne može postiti,
pitam ga, kako će moći u vatri gorjeti?
Ako Me može i u starosti vrijedjati,
može Mi za prestupke i zadovoljštinu davati.

I djeca Me vrijedjaju raznim grijesima
- nerijetko i smrtnima -
zato su i ona dužna postiti
od navršene sedme godine pa sve do groba.

Tko ne griješi, ne mora ni postiti;
ali nema odrasla čovjeka da ne sagriješi.
Niti jedan čovjek na zemlji
ne može staviti ruku na srce i reći:
Gospodine, ja nijesam griješan!
I najveći pravednik pred Mojim Očima
pada svaki dan nekoliko puta.
Zato su svi dužni da poste jer svi grijese!
Nećeš li postiti - u vatri ćeš gorjeti!

Tražim od puka svojega da posti i pokoru čini
za svoje počinjene grijehe i prestupke
i da Me ponizno i usrdno moli
da mu u Svojoj Neizmjernoj Ljubavi

95

milostivo otpustim grijehe
i oprostim kazne koje za njih zaslužuje.
Ali imam samo malo sinova i kćeri
koji po Mojoj Volji vrše post i pokoru."

"POSTITE ONAKO KAKO TO JA VAMA OBJAVLJUJEM!"

"Puno se čita i govori o Mojem svetom Postu.
Ali Ja nijesam postio i činio pokoru
da se o Meni čita u Svetim Knjigama.
Ja sam postio da vama dadem primjer
kako morate živjeti da vam duše spasim.
Znao sam Ja da ćete vi, Moji sinovi i kćeri,
padati u premnoge grijehe i prestupke.
Stoga sam vam pokazao na Svojemu Tijelu
kako ćete Mi dati doličnu zadovoljštinu.

U dane posta, petkom i na Kvatre,
neka puk Moj za pokoru svojih grijeha
ne jede ni meso, ni ribu,
ni bilo koju hranu što potječe od životinje.
Blagujte samo posna jela,
sve ono što iz zemlje raste
- začinjeno na ulju, ili bez njega.

U dane posta tijelo držite u stezi!
Za grijehe svoje sami ga kažnjavajte
i samo mu tri puta obrok dodajte:
ujutro malo, u podne do sita,
uvečer samo malo ili ništa.
Ako uvečer ništa ne uzmeš,
pred Mojim Očima imaš veću zaslugu.

Izvan obroka ništa ne stavljaj u usta:
ni što ti je ponudjeno, ni sam.
To je pravi post!

Uzeti mlijeko, sir, jaja, mast
- nije pravi post!
Mlijeko izlazi od krave kroz meso,
jaja nosi perad i postaju meso,
a mast se cijedi iz slanine.
Ako ovo uzimate za tijelo svoje,
to je ublaženi na zemlji post.

96

Ne varajte tijela svoja u postu i pokori!
Ja, živi Bog, želim da postite onako
kako to Ja vama objavljujem.
Tko se ne drži Mojih Zapovijedi
i ne živi po njima - taj Moj nije!

"TO JE PRAVA POKORA!"

"Pokora je strože za tijelo:
blagovati samo dva obroka na dan.
Ujutro ništa ne uzimaj u usta svoja,
osim Mene Boga u Svetoj Hostiji.
U podne uzmi krišku kruha
i popij čašu vode od dva deci;
više ništa ne uzimaj do uvećer.
Kad izadju zvijezde na Nebu,
uzmi isto kao u podne:
krišku čistoga kruha
i čašu vode od dva deci,
ništa više do sutradan ujutro.
Ako uvečer tijelu uskratiš obrok,
imaš veću zaslugu za dušu u Nebu.
To je prava pokora!

Budite oprezni u dane posta i pokore
jer će doći kušač da iskuša vašu volju.
Nadvladajte djavla i tijelo
koji vode čovjeka u grijeh!"

ŠUTI! - A KAO GOVORIŠ, VAŽI RIJEČI!

"Vaše tijelo ima dobre prijatelje
koji ga ravno u Nebo vode,
ali, na žalost, samo mali broj ljudi,
hoće da se s njima stalno druži:
to su samoća, sabranost i šutnja.

Šutnjom se nadvladava grijeh.
Malo govori, samo koliko treba;
ostalo moli i šuti, misli o Meni.

Dugi razgovori obično su mreže djavlove
kojima on hvata kćeri Moje i sinove

97

Sinci i kćeri Moje, opominjem vas:
Čuvajte se praznih razgovora!
Govorite samo kada je potrebno
i neka iz vaših usta izlazi jedino istina.
Ne klevećite i ne proklinjite jedni druge
jer riječi i djela čovjekova ostaju s njime:
i zlo i dobro prati dušu do Suda, pred Moje Oči.
Sve znam, sve vidim: i misli vaše i srca vaša.

Blago duši označenoj Mojim Biljegom,
okićenoj pravdom poniznom.

Kada se nadjete u skupinama,
za vrijeme odmora ili idući putovima,
neka vaši jezici miruju.
Ako nemate snage i odlučne volje
da tijelo vaše Meni služi,
nemojte niti djavlu ugadjati.

Ne udarajte jezikom bližnje oko sebe
ne ozloglašujte i ne progonite
braću i sestre u Meni nedužne.
Svaki onaj koji to čini
neće doći k Meni, u Moje Nebo.
Ne sudite nikome, jer ne vidite
što se krije u čijemu srcu.
Ja sam Sudac Pravedan
i svaka će duša doći pred Moje Oči.
Neka vaše misli ne sumnjaju u bližnjega
dok se ne osvjedočite svojim očima i ušima."

SVEĆENIK I NJEGOVA SLUŽBA

SVEĆENIK JE ZAMJENIK KRISTOV

"Dao sam puku Svojemu
sve što mu treba za život tijela
i za dušu slobodu svakome
da si izabere što hoće: dobro ili zlo.
Dao sam vam namjesto Sebe Svoje sluge svećenike
da vas uče i vode k Meni, na pravi Put,
da ne izginete na stranputicama života.

98

Sve sam vam dao što sam imao,
i samoga Sebe vam dajem, u sve dane,
da se spase duše vaše, cijena Moje Krvi."

"Tražim od puka Svoga da poštuje Moje namjesnike,
koji su umjesto Mene do svršetka svijeta,
i da u njima gleda Mene, Živoga Boga.
Ja sam u srcima Svojih službenika
i na njihova usta Ja govorim puku Svojemu.

Znajte dobro, Moji ljubljeni stvorovi,
svećenike sam Ja odabrao za Službu Svoju
da vrše na zemlji Volju Moju.

Po svećenicima vam dijelim velike Milosti
Po njima vam opraštam grijehe
i po njihovim rukama dolazim vam u srce.
Na njihove molitve uslišavam vaše vapaje
i pomažem vas u mnogim potrebama.
Kada vam se duša dijeli od tijela
i sprema k Meni u Vječnost,
donose Me k vama kao Poputbinu.
Na molitve slugu Svojih
izbavljam vam duše iz Čistilišta.
I najviše se molitava za Spas duša
diže iz svećenićkih usta.

Dragi Moj puče,
svećenik je potreban svakoj duši oko Spasenja.
Zato vas opominjem da poštujete Moje sluge
i cijenite Službu koju vrše na zemlji.
Tko poštuje i cijeni Moje sluge,
i pomaže ih u njihovim potrebama,
taj cijeni i ljubi Mene.
Tko od puka Mojega prezire Moje sluge,
taj prezire Mene i Moju Nauku.

Ne gledajte grijehe slugu Mojih
jer svaki čovjek ima djela svoja pred sobom,
a Ja sam Sudac živih i mrtvih;
svakoga ću suditi po djelima njegovim
- dobrim i zlim.

Koliko se Ja, Živi Bog,
ponizivam poradi stvora, puka Svoga!

99

Dajem vam Milost jer vas ljubim;
možete Me uvijek čuti
na usta slugu Mojih, velikih i malih."

GOSPODIN POZIVA RADNIKE U SVOJ VINOGRAD

"Ja, Živi Bog, gladujem za neumrlim dušama
koje sam s velikom Ljubavlju stvorio
i Pregorkom Smrću na drvu Križa otkupio.
Zato pozivam radnike koji hoće Meni da služe,
u dnevnim poslovima osvajaju duše za Nebo,
izgubljene ovce potiču u Vječnost
i dovode ih na Pravi put.

Kako milo gledam one koji podjoše za Mnom
i sve zovu k Meni!
Stoji to njih muka, napora i prezira,
ali sam Ja Radost srca njihova:
jačam, vodim i učim ih.
Sa Mnom podjite i ne bojte se!
Ja sâm korake vaše slijedim - i pred vama sam!

Tko se od Mojih stvorova brine za duše,
brine se za Mene, Boga svojega,
jer Mi pomaže u Radu, u Mojoj Ljubavi nedokučivoj.
Ljepše Službe od ove i sigurnije nema:
biti Moj, i Meni u Službi, za Nebo.
Ugledajte se u Mene! Slijedite Me u Ljubavi!

Tko se brine za dušu brata ili sestre,
bližnjega svoga, spašava i svoju dušu,
i djela su njegova velika u Mojim Očima,
jer Mi pomaže naći ono što je izgubljeno
- da ne pogine zauvijek.

Kolike duše ukrašuje ovaj dragulj:
svećenike, redovnike i redovnice,
i u svijetu malene na oko, velike Moje apostole!
Ovi su spremni za Mene i život dati,
samo da se duše spase!

Ja sam toliko ljubio duše i stvora Svoga čovjeka
da sam za nj sve dao i sve pretrpio.
Sve duše na zemlji cijena su Moje Krvi,
koju sam Ja, Živi Bog, za njih prolio.

100

"TKO RADI OKO MOJIH BESMRTNIH DUŠA,
radi oko Mene i sa Mnom,
jer sam Ja s Neba došao na zemlju da ih spasim.
Pretrpio sam Smrt Pregorku na drvu Križa
da spasim stvora Svojega, čovjeka.

Koji se trude oko Spasa besmrtnih duša
biti će sa Mnom u Mojoj Slavi,
s dušama Meni milim,
i njihovoj radosti neće biti kraja.

Moja Ljubav opaja duše onih koji Mi služe;
srca se njihova uzdižu k Nebu,
a usta im zbore o Nebeskim Ljepotama.

Srce čovjekovo nije osjetilo,
niti su misli njegove dokučile,
što sam pripravio onima koji Mi vjerno služe [službe u orig., nota].
Ne žali truditi se malo vremena na zemlji
da uživaš vijek vjekova Ljepote u Nebu."

GOSPODIN NAS POUČAVA I PO VIDIOCIMA

"Ali mnogi preziru Moje sluge svećenike
i neće da čuju Glas Moj preko usta njihovih.
Zato iz naroda odabirem Svoje izabrane posude
kojima se poslužim u vrijeme potrebe
da lakše privučem k Sebi duše
da se spase i ne izgube na putu života.

Mnogo trpim kada moji sluge posumnjaju
u Objave Moje koje dajem preko Svojih odabranika,
malih u narodu, i velikih školovanih,
kojima se služim kao Svojim orudjem.
- jer je tako Moja Volja.

Ja, Živi Bog,
objavljujem vam preko njih Svoje Nakane
jer sam pun Ljubavi prema besmrtnim dušama
za kojima žudim i gladujem.

Želim da budete tako savršeni
u vršenju kršćanskih dužnosti,
kao na polasku s ovoga svijeta u Vječnost.
Znajte da je svaka duša u Mojim Rukama!
Bdijte, jer ne znate kada ću vas pozvati k Sebi."

101

ALI, SAMO MALO IMAM DOBRIH RADNIKA
oko besmrtnih duša u Vinogradu Mojemu.
Premnogi koji su pošli za Mnom
okrenuli su Mi ledja i vratili se u svijet
da uživaju ugodnosti raspadljiva tijela.

No bolje bi im bilo da se nijesu ni rodili,
nego što su Mene, Boga svoga, ostavili
- jer moraju doći k Meni na Sud
u dan posljednji života svojega.

Moji sluge moraju biti čisti kao Andjeli
i čuvati se zlih prigoda, pogleda i želja
da ih djavao ne zavede u svoje mreže
i ne stegne u svoje okove.

Moraju biti dobri duhovni oci
i u sebi povjerenima gledati Mene Stvoritelja.
Tko u bližnjemu svome gleda brata i sestru.
Taj neće sagriješiti mnogo - godinama."