www.tebe-trazim.com

Mnogi vec koliko toliko poznaju odprilike neke stvari iz moje proslosti. Nasla sam vremena da opisem svoje djetinjstvo i "odrastanje preko noci".

Rodjena sam 21.1.1993. u Slavonskom Brodu. Po godistu se vidi da sam "ratno dijete". Dolazim iz obitelji mjesane nacionalnosti i vjeroispovijesti. Otac je bio pravoslavac i volio je svoju vjeroispovijest iako nije bio bas neki vjernik, a majka je rimokatolkinja. Tu su nastali prvi sukobi oko mog i bratovog krstenja (brat je 91.godiste), jer je tata htio da budemo njegove vjere,a mama je bila u strahu. Tati je vec tada bila glava u torbi i malo je falilo da ga odvedu u logor, i to je htio srediti mamin rodjeni brat, koji je i dan danas "veliki Hrvat". Zato je majka odlucila da neuvredi ni njega ni sebe, pa nas je krstila u Evangelickoj crkvi. Tata je pretio mami da nas nece priznati ko svoju djecu (nisu bili u braku) ako nas krsti, ali mama je riskirala. Mama je bila u strahu da nas ne poubijaju. Kako bi nas sahranili a da nismo krsteni?... Dok nas je mama potajno krstila da stari nezna...dok je saznao..naprosto je podivljao. Svadjali su se 3mj zbog toga, jer je toliko bio nedokazan i tvrdoglav.
Dok smo malo porasli i krenuli u skolu, bili smo predmet izrugivanja drugih, prvo jer smo zivjeli u siromastvu (2 prostorije bez sanitrnog cvora), a drugo jer nismo rimokatolici. Svaki dan su nas pljuvali i govorili da smo cigani i židovi. Znali smo i brat i ja da smo drugaciji od druge djece, ali nismo znali zasto. starci su se svakodnevno svadjali, nisu se trpili. To su takve uvrede padale, da se to nama djeci urezalo u mozak za cijeli zivot. Tu su ulogu igrali i krstenje, i rat i tatin otkaz i siromastvo i svasta nesta...tesko mi je i prisjecati se svega.
Krenuli smo u srednju skolu, i tu se malo situacija pocela smirivati jer kad god bi se roditelji posvadjali, ja bi uskocila i prekinula to jer mi je bio vec pun kufer njih oboje. Iako je stari bio cudan covjek teskog karaktera, ja sam ga obozavala jer nam je on ipak i skuhao i oprao jer je mama radila, i pisao s nama zadace i razgovarao s nama...sve lijepo samo dok mama nije bila blizu. Ali tu je uslijedilo tesko razdoblje za cijelu obitelj. Tata je obolio od raka pluca koji je vec bio uznapredvao. Devet mjeseci je to bio pakao. Od njegovog gubitka kose, pa brkova(od kemoterapije),pa naglo mrsavljenje, pa zamiranje, halucinacije...hodao je po kuci a nije znao sta radi, zbog metastazi na mozak. Pa su pocela crijeva trunuti,i jaukao je od boli a cijela kuca se osjetila po trulezi...Jedan dan mu se pricinilo da snijeg pada vani,a vani je sjalo sunce...ma grozota...jednostavno umirao je polako, mi smo gledali a nismo mogli puno pomoci, osim dati mu morfium i presvuci ga. tada sam imala 15god i tata je rekao ako mi hocemo da ce nas priznati za svoju djecu. To sam molila Boga od 5-e god zivota i bila sam presretna. Na samrti je prihvatio ispovijed i molio je Oce nas glasnije od svih ukucana. Tada je uzeo Bibliju u ruke i rekao: "ovo je istina, po tomu treba zivijeti". Ostali smo zaprepasteni, ali jako sretni. Umro je na svoj 56.rodjendan. Tada je ujak koji ga je htio strpati u logor izrazio mi sucut sa podsmijehom na licu. Tada su poceli moji zivci odlazit. 8mj sam spavala sa upaljenim svjetlom. Pocela sam pusiti po 3kutije cigareta na dan, imala nocne more, popustila u skoli, nisam jela, znala sam se tresti i plakati cijelu noc. Na kraju sam zavrsila kod najboljeg psihijatra u cijeloj bivsoj Jugi, koji me je razgovorom izlijecio. Nakon toga me mama terorizirala. Nije me podnosila jer sam po izgledu ista na starog. Nemoze podnijeti moje crne krupne oci, to mi je sama dokazala. Dok sam ju upoznala sa danasnjim suprugom, nije ni njega podnosila jer je 17god stariji od mene. Ja ju nisam slusala, udala sam se, prebolila u trudnoci 1.stanje pred raka i danas imam malu bebu. U medjuvremenu je ona obolila od raka grla maternice,imala zracenja i kemoterapije i hvala Bogu izlijecila se. Nedavno su joj popucala crijeva pa su joj jedva spasili zivot operacijom. Ipak se ona kaje za sve. danas voli i supruga i mene a posebno nasu kcer.
Danas vise nisam ista osoba kao prije. Borit cu se zivotom ako treba za svoju kcer, da ima solidne uvijete za zivot. Gospodin mi je podario krasnoga covjeka i zdravu i dobru bebu i zahvalna sam mu na tome. Imam svekrvu koja je sva vrazija, ali da nje nema zivot bi mi bio savrsen. Kad sada pogledam iza sebe, zaprepastim se i zapitam: "A od kuda mi snaga da podnesem to sve?"
Znam da je odgovor uvijek isti...snaga od nasega Gospodina Isusa Krista.

svaka cast curo

Neka ti Bog podari snage i ljubavi,za svu tvoju trpnju kroz život

Hvala ti Kristina na ovom svjedočanstvu, BTB

Hvala ti Gospodine, što si se pokazao preko Kristine. Blagoslovi ju i njezinu obitelj i čuvaj ih

Jako lijepo i poticajno svjedočanstvo... Baš me nešto kopkalo od kuda si evangelik, a ne djeluješ mi poput njih (nije da imam nešto protiv njih, dapače od njih mi katolici i pravoslavci možemo štošta naučiti). Moli Isusa za sućutnu ljubav prema svekrvi, vremenom ćeš uvidjeti poboljšanja u vašem odnosu. Ona je vjerojatno vrlo ranjena osoba... treba i za nju puno molit, a ti nisi slučajno njena snaha .

Bog te blagoslovio i dao ti snage da ljubiš svoju svekrvu

hvala svima na lijepim rijecima. Inace, odlucila sam prijeci na rimokatolicku vjeru. Nadam se da cu uskoro dobiti odobrenje od biskupa, pa na ispovijed ako Bog da prije Bozica.
BVB

Bog te blagoslovio i pomogao u životu

dat će Bog da se ispovijediš što prije draga moja dušice!