www.tebe-trazim.com

Sjetila sam se jednoga covjeka kojega se sjecam kroz maglu...umro je prije nekoliko godina i njegova smrt je mene dotakla do suza jer svjedoci o beskrajnoj Bozjoj ljubavi i milosrdju.
Zivio je u starackom domu gdje je moja mama radila kao njegovateljica i svjedocila je ovom dogadjaju.
Vinko je imao jednu vrstu karcinoma...nisam sigurna dali su bile u pitanju kosti ili nesta drugo, ali sjecam se da je imao rane na ledjima toliko duboke, da su se kroz te rane mogli jasno vidjeti bubrezi kako rade. Bio je u kolicima, a kad je nastupila ta opaka bolest, zavrsio je u krevetu potpuno nepokretan.
Bio je drag covjek, ali nevjernik. Odbijao je posjet svecenika kad god je on dosao da obidje njega i ostale bolesnike. Tko god mu je savjetovao da se ispovijedi i da mu svecenik da posljednju pomast, strasno je proklinjao i uporno odbijao sve sto je vezano uz Boga.
Moju mamu su svi voljeli u tom domu, jer je posebno njegovala starce i imala je puno strpljenja sa svima. Kada se Vinkovo stanje pogorsalo i bio je na rubu smrti, mama je sjela kraj njega na krevet. Kroz razgovor koji je dugo trajao, upitala ga je dali da pozove svecenika. Na cudjenje ostalih njegovateljica, on je pristao bez ijednog prigovora.
Mama je izasla i kontaktirala svecenika koji je brzo dosao u Vinkovu sobu. Vinko je bez rijeci promatrao svecenika i kada je dosao trenutak za molitvu, Vinko je rekao da nezna niti jednu molitvu, da je znao Oce nas, ali je i njega zaboravio.
Svecenik je sa blagim osmijehom odgovorio: "nema veze, ja cu moliti umjesto tebe."
Ispovijedio se i pricestio. Svecenik je dao poslijednju pomast. Vinko ga je ispratio sa osmjehom. Nedaleko od Vinkove sobe je bio lift. Svecenik je taman stigao do lifta, kada je moja mama uzviknula: Vinko je umro.

I dan danas se najezim kada se sjetim tog prekrasnog događaja. O kako je nas Gospodin velik i dobar.
Hvala ti Boze.