dujam napisao:
Mashna napisao:
Pa koliko ti puta ja moram ponavljat da imam više godina nego ti i da nisam u nikakvoj sretnoj vezi nego sam solo!!!
Svojom vlastitom voljom, nadodao bih.
Šta je dečko, ti to hoćeš reći da bi ženio starije tete? :
p Da, moš mislit kako bi. Tebi su naprosto, kao svakom mladom muškarcu tvojih godina, starije tete interesantne jer s njima možeš nešto naučiti o ženama, postati iskusniji, a kad ti dođe u glavu da bi se ženio onda ćeš tražiti sebi mlade tete koje su ti par po godinama, kako je i normalno. Dakle, bez obzira što ti govorio ili mislio, između mene i tebe nema šanse za ništa ozbiljno, a kako ja za neozbiljne stvari nikojeg tipa nisam zainteresirana, tako tu prestaje svaka priča. Štoviše, ja sam valjda dovoljno ostarila da više nisam zainteresirana ni za nekakva površna 'ekipa' druženja. Znaš kako ćeš znat da si ostario? Kad prestaneš volit 'sve ono što vole mladi'. :zubo: Nije meni više do toga. ;
-)Inače, sad kad sam prokomentirala praktične stvari, hajde da se prebacim na meni omiljeno idejno filozofiranje, pa da s tog aspekta prokomentiram to tvoje da sam solo svojom vlastitom voljom. A vjerujem da će to razmatranje koliko toliko koristiti i lalelu, ako je ostalo u njoj dovoljno prisebnosti i kontakta s realnošću da to pročita for what it is. Dakle, kad ti napišeš da sam sama svojom vlastitom voljom, ja bih ti na to odgovorila - i da i ne, više ne nego da, ali ima definitivno i taj da dio. Da li se meni sviđa to što sam sama? Pa uglavnom ne, ono, preko tjedna još i može proći, zabaviš se na poslu, a kad dođeš doma ne čeka te hrpa napornoga kućanskog posla, nego se možeš po volji zabavljati na internetu, gledajući filmove i sl. Međutim, onda dođe vikend, dođu praznici, dođe godišnji koji ti htio ti to ili ne jasno nabiju na nos da si sam ko ćuko, da nema nikog tko bi htio s tobom provoditi vrijeme i tako to. Ne baš ugodna spoznaja.
Međutim, jednako je tako istina i da se ja ne želim baš udati za svakoga. Ja nikad nisam bila posebno atraktivna ženska, a još se s godinama relativno loše držim, ali mislim da čak i tako postoje neki likovi kod kojih bi možda mogla imati šanse da se ja pokažem malo više zainteresiranom. Ali ja to ne želim. I to je taj 'da' dio u mom bivanju samom, što sam ja svjesna da sam ja ta koja radije bira biti sama, nego s likovima koje bih možda mogla imati. I to je razlika između mene i lalelu, nas dvije postupamo isto, jedino je razlika što sam ja toga svjesna, a ona nije. Ja ne vjerujem da je ona bitno ružnija od mene, jer ja nisam baš atraktivna, pa ako ja procjenjujem da bih čak i ja možda mogla nešto upecati da se baš potrudim, onda bi to sigurno mogla i ona. Drugi je par postola što ja nisam zadovoljna s onim što procjenjujem da bih možda mogla imati, pa odlučujem radije biti sama. A ona pak kuka kako apsolutno nikog ne može ni naći ni zainteresirati, a onda kad je pritisneš, onda počne iskakati da je njoj kriterij i da lik ima fakultet i da ima dobar posao, a slutim po onome što priča da bi ona rado i da lik lijepo izgleda. E muke ti, jedna stvar je 'ne mogu apsolutno nikog naći', a posve druga 'ne mogu naći nikog tko ima i fakultet i dobar posao i ljepuškasto izgleda i meni se sviđa'. :rolleyes:
Hajmo sad malo dalje u razmatranju, ovo što ću reći će možda lalelu dodatno ubiti u pojam, ali mislim da je bilo dosta samozavaravanja u njenom životu i da joj je bolje jednom suočiti se s istinom. Naime, ovo što ona kaže da je praktički nikakva vjerojatnost da će se neka ženska udati nakon 35. godine, e to je poprilična istina. Ne nakon 35. nego već i nakon 30. godine, jako je mala vjerojatnost da će se neka cura udati, a pogotovo da će se udati baš onako kako si priželjkuje. Ovo šta ja spominjem da znam dvije cure koje su se udale nakon 35. godine, uistinu ih znam, ali na veliku žalost od lalelu to teško da joj može dati neku nadu, obzirom da su prva stvar - obje te cure bile izrazito lijepe i atraktivne, pa su i u tim godinama još imale solidnih prilika, i druga stvar - obje su pristale na lika u kojeg nisu bile zaljubljene i koji je poprilično ispod onoga što su sebi priželjkivale i što su mogle imati u ranim dvadesetima kad je vrijeme tražiti si nekoga. Lalelu nije toliko atraktivna kao one, a onda još nije voljna pristati na kompromis kakv su one napravile, tako da joj ti slučajevi ne daju nikakvu nadu.
Naprosto, meni se iz mog iskustva nameće sljedeće mišljenje - vrijeme za tražiti si nekog su rane i srednje dvadesete (za žene), ako si to vrijeme propustio onda ili moraš ozbiljno spustiti kriterije pa možda nešto i nađeš ili se moraš pomiriti da ćeš ostati sam. Naravno, moguće je da si netko baš nađe princa na bijelom konju i u 40-toj, ali to su iznimke, to je ono da vjerojatnost nije baš nula, ali je jako blizu nuli. E sad, čovjek se može upitati što je radio i gdje mu je pamet bila u tim godinama, da se nije sredio na tom polju, ja za sebe znam što je bio moj problem, a za lalelu okvirno slutim ali jedino ona to može pouzdano znati, ali bez obzira na razlog, naprosto je činjenica da je nakon 30-te, a pogotovo nakon 35-te, izbor jako malen i loš. Naprosto je premalo ljudi u tim godinama ostalo slobodno da bi mogao nešto birati. A i ti koji su ostali ili ne valjaju ili imaju ćuka u glavi i ne da ih se uhvatiti. I to je činjenica! I čovjek ako je realan mora ozbiljno računati s tom činjenicom i odlučiti što napraviti obzirom na tu činjenicu. A izbor što napraviti i nije baš bajan - uzeti ono što možeš bez obzira koliko to nije ono o čemu si maštao ili biti sam. Puno gora opcija je bit nerealan, pa ili ne prihvaćati da si već stariji i da kod nekih likova nemaš šanse, pa im se besramno uvijek iznova uzaludno nabacivati i čuditi se zašto te neće, ili se ufurati u film da je Bog djed mraz koji sjedi na oblaku i koji će ti zračnom poštom na vrata isporučiti lika iz snova, samo ako izmoliš dovoljno krunica. Jedno i drugo je lupanje glavom o zid, koje, kao što vidimo na primjeru lalelu, vodi čak i do depresije. To je naprosto uporno odbijanje suočavanja sa stvarnošću i to tako ne može trajati unedogled.
Meni se čini da je čak i dobro što je lalelu postavila ovakvo svjedočanstvo, tj. da bi bilo dobro da svi poput lalelu postave svjedočanstvo tog tipa na vjerske sajtove, makar znam da je ovo i pogotovo forum na kojem će takva tema biti uskoro sakrivena, što je za moj pojam i sramotno i loše. Naime, crkvom je zadnjih godina, pa i desetljeća, previše počeo dominirati taj 'karizmatski' duh koji još malo pa graniči s krivovjerjem. Ostavlja se ljude u dojmu da će Bog svaku želju uslišiti samo ako čovjek napravi ovo ili ono, a to je čista hereza. Previše se naglaska stavlja na čudesa i uslišanje molitava za svjetovnim dobrima, a premalo na onu Isusovu - ako tko hoće biti moj učenik, neka uzme svoj križ i ide za mnom. Simptomatično je kako lalelu spominje da je x puta bila u Šurkovcu, pa x puta u Međugorju, sve neke senzacionalističke stvari gdje se maltene dijele bomboni. I sad je sva tužna jer ona bombon nije dobila. I dobro je da njeno svjedočanstvo stoji, da svatko budući poput nje, tko dođe u napast tu tražiti djeda mraza, odmah zna da tu djeda mraza nema. Da odmah na početku bude jasno da ako će netko vjerovati samo pod uvjetom da će mu svjetovna želja biti uslišana nakon godinu, pet ili deset godina moljenja krunica, odmah može odustati od svega i ići svojim putem. To nije poanta vjere. Bog možda nekome neku svjetovnu želju i usliši, ali sigurno ne uslišava svakome svaku svjetovnu želju. Poanta vjere je da sam radiš i da se trudiš koliko je do tebe, a one stvari koje nisu do tebe prepustiš Bogu i vjeruješ, čak i kad ispadnu posve drugačije od onoga što si želio, tj. kad ispadnu baš kako nisi htio, da vjeruješ da je Bog dobar, da je veći od tebe, da zna više i vidi dalje, pa da će čak i to što ti se nikako ne sviđa jednog dana izići na dobro. Ako to možeš vjerovati, onda ćeš se lakše nositi sa životom i životnim problemima, a ako to ne možeš vjerovati, onda je bolje ne vjerovati uopće nego 'vjerovati' ovako kako lalelu to radi - vjerovati da je Bog sadist koji se okomio baš na nju. Nije čudo da je s takvim stavom zapala u depresiju.