www.tebe-trazim.com

Ja sam loš vjernik. U "vjeri" sam oko 3 godine, da bi došla do zaključka da Bog za mene ne predstavlja puno više od kozmičkog sugar daddyja. Kad je došao period da mi se vjera stavi na kušnju, podbacila sam mizerno. Nemam povjerenja u Boga, niti ga posebno želim izgraditi jer, ruku na srce, NE VJERUJEM MU. Vjerujem u njegovo postojanje, crkveni nauk, Bibliju etc., ali znam da bit vjernik znači jačinu karaktera, postojanost, integritet i snagu koju ja nažalost nemam u sebi. Naravno da sam razočarana.
Svakodnevnosti svijeta me prevrću kao valovi, i ja sam cijelo vrijeme na površini, izvrtana i prevrtana. Nemam dubinu vjere u sebi.
Bojim se vjerovati mu jer nisam spremna ni kadra biti "mučenica". Razočarana sam sobom. Puno sam gora i slabija osoba nego što sam mislila. To je moje svjedočanstvo.

Ajme, to ti je takav period...I ja sam u sličnom, čak ponekad razmišljam o postojanju Boga...
Obično se to dogodi kad se sretnem s ljudskim zlom. Pa mislim, ako smo na "sliku Božju", kako je onda toliko zlih?
Pa čemu moliti kad je ionako sve Božja volja, a moje molitve već godinama moljene se ne uslišavaju? A sve su vezane uz ljude, da se maknem od nekih.
Ti si bar detektirala da je problem u tebi. Uvijek na tome možeš raditi ( i ja, naravno, iako s malo uspjeha, kako mi se čini)...Ne verujem da si tako loša kako pišeš i ne sumnjam da će biti puno boljih trenutaka i razmišljanja. I ja sam oko 3 godine u vjeri, tj. idem redovno u crkvu...

Sa mnom Gospodine nećeš izaći na kraj, ja sam beznadan slučaj.

Takve najviše ljubim. Na njima se najjače mogu očitovati i dokazati veličinu mojeg izbavljenja.
Zato se veseli svojem siromaštvu i znaj, siromašni me trebaju najviše i moraju najbogatije biti nagrađeni .

Ne mogu vjerovati

Pogledaj mene Raspetog i uzvikni tko sam: Uskrsnuli, Pobjednik, Razrešivač svih veza - i vjerovat ćeš iako nećeš ništa osjećati.


Ovo je iz knjižice Ne očajavaj, Isus je uz tebe! 10 kn.
Ta knjižica me "spasila" toliko puta. Svakome nešto drugo pomogne evo meni je to, slučajno se našlo, kupovala bez veze nisam ni znala koliko će mi značit.

I meni je isto sličan osjećaj kad pogledam .. realno... pa ja uopće ne živim ono čega sam svjesna da bih trebala. Tako mi je kristalno jasno u umu ali ne živim po tome...kao da nemam snage..Mislim da mi nedostaje pobožnosti prema Duhu Svetomu.......

Hod u vjeri je borba i svi smo mi na neki način početnici. Nema malih i velikih vjernika, već malih i velikih nevjernika!
Dobro je što uviđaš svoju malenost i razlučuješ što znači vjerovati u Boga od vjerovati Bogu. I ja bih se mogao prepoznati u tvom postu iako imam duži vjernički staž od tebe.
Bitno je da ne odustaneš i malo pomalo tvoja će vjera rasti. Tu je jako važna svakodnevna molitva bez koje nema duhovnog napretka. Hod u vjeri zahtjeva napor i ne poznaje prečace.
Zato ćeš se osjećati tako veličanstveno kada jednom dođeš na cilj da možeš reći onu Pavlovu "Dobar sam boj bio, trku završio, a vjeru sačuvao".
Prema tome hrabro i strpljivo naprijed, na dobrom si putu.

https://www.youtube.com/watch?v=pPevR4A4Fyc
Tratinčica, nadam se da nećeš zamjeriti što stavljam tvoj link.
Naime, zanimljiva je ta sestra Angelica, pa kako je bila meni, možda bude i tebi, Ave Maria...

Ave Maria, je l' se moliš? Vrijeme provedeno u molitvi nije uzaludno potrošeno vrijeme. Ako misliš da nemaš vremena za molitvu onda si u velikoj zabludi. Molitva dokazuje da vjeruješ Bogu. Biblija o molitvi govori da kroz nju upoznajemo Boga. U Božjoj školi ćeš naučiti da je najbolje dopustiti Gospodinu da odlučuje umjesto tebe. Neka bude Tvoja volja. Osobno mogu reči da je također od velike koristi kad se molimo za pokojne. Pretvori tvoje sumnje u pitanja, pitanja u molitvu, a molitvu uputi Bogu.

Dapače, časna se dotaknila svega.

Ave Maria pogledaj video, baš je poticajna.

Samim gledanjem i slušanjem nje crkva mi opet postaje draga. Iz nje mi zrači i toplina i dobrota i mudrost. To je bilo 93 godine, a tako je aktualno. (Mala digresija). Govori i o svećenicima modernistima...

Htjela sam još reći. Da sam se više naviknula na te periode pa sam se lipo fino počela pripremat. Kad osjetim da će navalit takvi osjećaji onda pripremim već moje 2, 3 knjigice koje su uz mene, odlučim svaki dan na svetu misu, Gospina krunica.....
I ja ovako računam.. baš me briga kako se osjećam.. ma sve da pristanem virovat u Boga.. pa makar mi tako bilo do kraja života...idem na ispovid, primam pričest.. Koliko i kako mogu molim se... I to mi daje mir.

Možda govorim uopćeno kad govorim o sebi.. ali mislim da je sve to otprilike to.. suhoće i kušnje raznih vrsta.

To je pravi stav, nikada ne odustati!
Kušnje će proći, one su tu da nas ojačaju u vjeri.

Tako je.