|
Donosim Vam dio Andjelinih misli sa foruma (sažeto i obrađeno), lijepo se sjetiti svega lijepoga kod pokojnika...
O SUSRETU SA GOSPODINOM:
malo sam i uplašena...
što ću Mu dati?
pa eto kako ni sama ne znam ima li u mom životu ZAISTA vrijednog nečeg što bih Mu dala
da li je to raskajano srce koje se potpuno predaje u Njegove ruke, da čini što hoće, ili ipak ima neki čin, djelo ...recimo milosrđe,pokora,pobjeda kušnji uz Njegovu pomoć....ili što vi mislite da je vrijedno???
POSLJEDNJA VOLJA DUŠE (OPORUKA DUŠE), Sv. Karlo Boromejski:
eh...neki dan kupujući sinu knjigu za vjeronauk...vidjeh knjižicu(10 kn) ugovor duše s Bogom....i kupim ju ponovo...jer one moje stare nema
baš sam bila radosna što sam naletila ponovo na nju i sjetila sam se svojih muka tada koje sam proživljavala, i svega...i ovoga danas
ja ne znam u koju vrstu to spada i kako ali bih je osobno preporučila svakome...jer i svojim potpisom dajemo Bogu pristanak
možda nekome može zvučati djetinjasto...
no sjećam se onog svog perioda....dok mi je svaka slamka bila spas....nešto takvo za mene je bilo veliko...tj bilo mi je neki znak da želim biti s Bogom ali ne znam kako...te eto i ovako Mu to dajem do znanja
O MOLITVI:
ništa nema meni ljepše nego kad znam da netko a mene moli...to mi se čini kao najveći dar od čovjeka ...
...mili moji, ne mogu se riječima zahvaliti za vaše molitve.
O BOGU:
htjedoh reći da ON JEST....a sve ostalo može bit i relativno...bitno da znam da ON JEST....a kroz Njega možda i ja budem...
ZAHVALA:
Isuse hvala Ti što sam izdržala, hvala na kušnjama i spoznajama,hvala na sretnom putu i povratku, hvala za svaki dan proveden sa obitelji,hvala na svakoj lijepoj riječi, oprosti meni i pomozi mi da oprostim..Veliko hvala
ja bih voljela jako da se neke duše oko mene ispovjede...i da se pričeste...pa da možemo kasnije kad dođemo gore zajedno se radovati
O PATNJI:
ne znam....meni su neke patnje trajale godinama(5-6)...ne znam ni koliko tvoje traju ni koje su vrste...
no samo jedno znam da svaka patnja koju sam prošla je bila višestruko nagrađena....i da sam puno,puno naučila...
da li je vrijedilo...JE!
da li sam razmišljala i o odustajanju..jesam
da li je bilo preteško za nositi...je
često sam puta znala pitati Boga...pa rekao si da nam nećeš davati više nego što mogu nositi...a ja ne mogu nositi više....zašto???
uglavnom bi mi stigao ili odgovor ili olakšanje muka....
da li mi je sad žao zbog toga što sam prošla ....NIJE...
da li bih voljela opet proći....ne bih, ali ako je Božija volja neka mi bude po njoj
DA SUTRA UMREM...ŠTO BIH UČINILA:
da znam da mi je sutra zadnji dan...obišla bih sve koje bih stigla i molila ih da mi oproste ako sam ih čim uvrijedila i rekla im da ih jako volim..
i gle sad....
to mi potpuno ima smisla da učinim ako bi mi ovo bio zadnji dan....ali ako ne bi..onda bih si izgledala šašavo....
jel to normalno???
da...
a zamisli sad da dođem kod ljudi i da im takvo nešto bez povoda velim...
definitivno bi bilo puno čuđenja tipa: šta joj je došlo...jel poludila????
vidiš problem???
kad činimo dobro i želimo ispraviti svoje puteve...u svijetu nailazimo na osudu ludosti!!
kako je sve naopako na ovom svijetu!!!!
O KRIŽU:
a skoro je nevjerojatno koliko mi je ljudi u zadnje vrijeme reklo da sam luda što prihvaćam svoj križ i što se ne bunim....
jer oni "znaju" da mi je Bog namijenio da uživam u blagostanju
svi znaju...samo ja ne znam.....
i slika mi je pred očima iz filma pasije....
kad je Isus poljubio svoj križ...i kad mu se onaj cerio da je lud....
kako to živo proživljavam.....
jer postoji vrijeme blagostanja a postoji vrijeme nošenja križa...
nema konstantnog stanja....
svi moramo proći i cvjetnicu i veliki petak i Uskrs....
ne možemo uvijek živjeti u cvjetnici
zanimljivo je to....
sjećam se prijašnjih muka....
užas...doslovce užas....trga ti se duša i tijelo
a sadašnje muke..kao da ima nešto u njima plemenito,nešto kao neka satisfakcija što je tako...
nije to mazohizam...
to je neka spoznaja višeg cilja,svrhe tog trpljenja...tako da možemo biti vrlo radosni u trenucima velikih muka....
mislim da se to dogodi kad voljno prihvatimo iz ljubavi prema Kristu svoj križ..a onda nam On koliko je dobar..pomaže ga nositi...
a sve što je Isusovo I s Isusom ima neku slast
hvala ti mili moj Isuse što nosiš moj križ sa mnom
O SUMNJAMA:
kako bih ovo iskustvo željela podijeliti s vama zbog intenziteta i iznenadnosti, želim malo pobliže opisati događanja zadnjih mjeseci, i utjecaj molitve drugih ljudi za mene
prije nekih 5-6 mjeseci sam došla na dobri pastir, sva očajna
sumnje su bile prevelike, ali sam ipak negjde u dubini duše osjećala da bi mi netko mogao molitvom pomoći...
naime bila sam vrlo aktivna na forumu.hr na religiji i često ulazila u diskusije sa vrlo zagriženim ateistima i inim -istima....
mislila sam da ću nekako tim ljudima približiti Boga....
no...čitajući njihove postove, i razmišljajući o istome(iako sam tad bila u nevjerojatno jakom uvjerenju da Boga... bez obzira na sve neću zanijekati,
da se to meni ne može dogoditi,
i da nema ničega na ovome svijetu da bi me moglo poljuljati....i da napomenem (što mislim da je vrlo bitno)..
bila vrlo PONOSNA u sebi zbog toga..
(naučila sam jednu veliku stvar...da svaki put čim sam osjetila ponos u vez nečega što je vezano uz vjeru u Boga...sam vrlo brzo dobila po prstima)...
ušao je crv sumnje....ogavan i dugo me mučio...
ne želim ulaziti u detalje svojih razmišljanja, da ne bih nekoga povukla..ali uglavnom sustav sumnji se svodio na to da je moguće da sam ja sebi sve to umislila da Bog postoji...
(iako je jedan dio mene jako dobro znao i bio svjestan milosti koje su mi bile date od Boga,nisam sumnjala u to...ali (iako vjerujem da vam izgleda to ne spojivo) istovremeno sam se mučila sa mogućnošću iluzije postojanja)
tražila sam pomoć od ljudi na forumu....
mili moji...mislim da nije prošlo ni par dana.....moja vjera se polako vraćala...i Radost velika s njom....
Hvala Bogu na svima i hvala svakoj duši što se moli za druge....molim Boga da je još za ovog života nagradi stostruko
ZAHVALA FORUMAŠIMA NA MOLITVI:
sada.....ovaj put....
je udarac bio iznenada i strahovit...mislila sam da ću dušu ispustiti od muke....(neću u detalje jer nije bitno, samo mi vjerujte da je bilo užasno)
ako netko može osjetiti muku Isusovu kad je Bogu vapio;
Bože moj, Bože moj...zašto si me ostavio?????
to je bilo otprilike tako
(molim vas da mi oprostite na mogućoj pomisli da bih se ovom željela uspoređivati sa Isusom i Njegovim mukama, samo želim reći da bol i odbačenost nije bila obična i nije bila razumska)
nikakva riječ,ništa,baš ništa nije imalo utjecaja...samo sam osjećala veliku potrebu da se mole ljudi za mene...
da opet ne idem u detalje, zamolila sam ljude na chatu da se mole ....
svi vi mili moji znate koji ste...
i eto poklonjena mi je i tim putem osoba koja mi je znala reći Riječi koje su puno pomogle....hvala joj na razumijevanju:grlim te:
danas je čini mi se treći dan...od svega toga i danas imam snage napisati vam ovo, još jučer sam radosno zahvaljivala Bogu, i ne mogu vam reći koliko sam Radosna
kroz sve ovo sam shvatila neke stvari, shvatila da se ne trebam vraćati natrag u prvi razred, da moram ići dalje...
vama svima želim opet reći preveliko hvala, a normalno prije svega hvala milom Bogu što mi je poklonio vas
nekad...nekad je dovoljno samo moliti...i čini mi se da što je čovjek u većoj potrebi da je najbolje što manje govoriti, a samo puno moliti...
onako potiho
pa gledati i Radovati se
...kad osoba koja je pala...mučno stišće tijelo u boli, a vi molite,...pa kako ju otpušta grč boli,..a vi molite, pa kako gleda oko sebe da vidi što je uzrok pada, a vi molite....
pa se polako s mukom diže, a vi molite....
briše sa sebe prašinu....a vi molite i Radujete se...
okreće se oko sebe, polako kreće, a vama srce puca od Radosti...
i ponovo potrči...Radosna....zajedno s vama
još jednom beskrajno hvala Bogu na svima vama....puno vas volim
_________________
Hvala Ti Bože na milosrđu Tvome
|
Login
FAQ
Chat
Traži
