www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 19 tra 2024 04:31

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 290 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25 ... 29  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 10 pro 2018 21:21 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 28 kol 2009 11:42
Postovi: 1552
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 12 zahvala
Zahvaljeno je: 62 zahvala
IZMEĐU NEBA I ZEMLJE napisao:

Što ti se nije svidjelo kod Faustine ?


Pa tamo bar neko banira,ovdje izgleda nitko,letimice sam pogledala ove postove novije,ne mogu vjerovati...Da,pisala sam u vezi kontr.na kat.odgovori.A Faustina,nedavno sam pročitala dnevnik,skinula ga s interneta,neznam jeli cijeli...pa,neki djelovi malo čudno izgledaju(u nedostatku boljeg izraza).Kao da Isus nešto hoće od nje,pa se ljuti..neznam,zapanjilo me,baš ću doma opet bacit oko pa ću ti sutra reći konkretno,sad mi je kraj radnog vremena.


Vidim da se neki nonstop iščuđavaju. Nisam pratio što su filozof i ostali pisali ali mi nije jasno da su svi van sebe.

Ono gledam nedavno emisiju Žrtva Vukovara pa čovjek govorio kako su ga mučili, kako su mu rekli silovali su ti ženi, ali lako za ženu nego djeca i kaže čovjek od jada je počeo udarati glavom u zid, slomili ga psihički. Onda veli kad je došao doma i vidio da su svi živi pao je na pod i samo plakao. Druga priča iz iste emisije, bila časna sestra u busu sa našim zarobljenicima i četnici joj govorili šta bi časnoj sve radili da ju ponize.

Ili priča VIlima Karlovića koji je preživi Ovčaru, brutalno.
E sad da su ovakve stvari posrijedi onda bi shvatio da se svi iščuđavaju i ne mogu doći k sebi. Jer ovo se dogodilo tu kod nas, u RH, ne tako davno. No o takvim stvarima se ne razmišlja već se pada u nesvijest šta su filozof ili ostali napisali. Ne znam šta je, al da je toliko strašno da se ne može vjerovati ne bi rekao.


Možda su neki odrasli na zrnu graška pa je u tome problem, ili jednostavno previše fantaziraju.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 10 pro 2018 21:28 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 lip 2014 22:48
Postovi: 1297
Lokacija: juzno od mjest gdje sjevera nema
Podijelio: 152 zahvala
Zahvaljeno je: 76 zahvala
johnny 5 napisao:
Vidim da se neki nonstop iščuđavaju. Nisam pratio što su filozof i ostali pisali ali mi nije jasno da su svi van sebe.

Ono gledam nedavno emisiju Žrtva Vukovara pa čovjek govorio kako su ga mučili, kako su mu rekli silovali su ti ženi, ali lako za ženu nego djeca i kaže čovjek od jada je počeo udarati glavom u zid, slomili ga psihički. Onda veli kad je došao doma i vidio da su svi živi pao je na pod i samo plakao. Druga priča iz iste emisije, bila časna sestra u busu sa našim zarobljenicima i četnici joj govorili šta bi časnoj sve radili da ju ponize.

Ili priča VIlima Karlovića koji je preživi Ovčaru, brutalno.
E sad da su ovakve stvari posrijedi onda bi shvatio da se svi iščuđavaju i ne mogu doći k sebi. Jer ovo se dogodilo tu kod nas, u RH, ne tako davno. No o takvim stvarima se ne razmišlja već se pada u nesvijest šta su filozof ili ostali napisali. Ne znam šta je, al da je toliko strašno da se ne može vjerovati ne bi rekao.


Možda su neki odrasli na zrnu graška pa je u tome problem, ili jednostavno previše fantaziraju.



Johnny moj, oni ne zive u realnom svijetu. Samo je pitanje vremena kad ce taj svijet puknit :roll:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 11 pro 2018 05:48 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 03 vel 2014 12:22
Postovi: 199
Lokacija: Sjever
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 18 zahvala
dujam napisao:
johnny 5 napisao:
Vidim da se neki nonstop iščuđavaju. Nisam pratio što su filozof i ostali pisali ali mi nije jasno da su svi van sebe.

Ono gledam nedavno emisiju Žrtva Vukovara pa čovjek govorio kako su ga mučili, kako su mu rekli silovali su ti ženi, ali lako za ženu nego djeca i kaže čovjek od jada je počeo udarati glavom u zid, slomili ga psihički. Onda veli kad je došao doma i vidio da su svi živi pao je na pod i samo plakao. Druga priča iz iste emisije, bila časna sestra u busu sa našim zarobljenicima i četnici joj govorili šta bi časnoj sve radili da ju ponize.

Ili priča VIlima Karlovića koji je preživi Ovčaru, brutalno.
E sad da su ovakve stvari posrijedi onda bi shvatio da se svi iščuđavaju i ne mogu doći k sebi. Jer ovo se dogodilo tu kod nas, u RH, ne tako davno. No o takvim stvarima se ne razmišlja već se pada u nesvijest šta su filozof ili ostali napisali. Ne znam šta je, al da je toliko strašno da se ne može vjerovati ne bi rekao.


Možda su neki odrasli na zrnu graška pa je u tome problem, ili jednostavno previše fantaziraju.



Johnny moj, oni ne zive u realnom svijetu. Samo je pitanje vremena kad ce taj svijet puknit :roll:


Nece tako brzo. Mnogi prozive cijeli zivot prije nego im se srusi iluzija o samima sebi. Nazalost.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 11 pro 2018 06:21 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 25 kol 2016 09:59
Postovi: 397
Lokacija: Dolina suza
Podijelio: 7 zahvala
Zahvaljeno je: 33 zahvala
„Svaki čovjek, koji se jagmi za
pažnju ljudi, slijepac je. Kako velika su zla, što ih je u svijetu prouzročila oholost! Bez ovog
glavnog grijeha, koji je izvor svih ostalih grijeha, ne bi bilo Pakla. Oholica se vlada prema Bogu
kao podanik, koji nezadovoljan time što je zakon i odredbe svoga vladara zgazio, ide u svom
bjesnilu iako daleko, da mu u grudi zarine bodež, zbaci ga s prijestolja, zgazi nogama i sebe samoga
stavi na njegovo mjesto.
Nema grijeha, koji u onom, tko ga čini, uzrokuje tako veliku promjenu, kao oholost jer najviši i knez među anđelima, najljepši stvor, što ga je Bog stvorio, postao je radi ovog grijeha najružniji đavao. Vrata, kroz koja oholost najlakše prodre u ljudsko srce, su vrata bogatstva.
Oholost je izvor svih opačina i uzrok svih zala, što ih je na zemlji bilo i što će ih biti u slijedećim
stoljećima. Ono, što je oholosti najpogubnije je to da ga je čovjek sve manje svjestan, što on više
njime vlada. Zaista, nikad neće oholica htjeti vjerovati, daje ohol, niti priznati, da ima krivo, sve što
govori i čini, je prema njegovu mišljenju dobro rečeno i učinjeno kako treba“. (ZZ 12)
Sv. Ivan Vianney


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 11 pro 2018 06:28 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 25 kol 2016 09:59
Postovi: 397
Lokacija: Dolina suza
Podijelio: 7 zahvala
Zahvaljeno je: 33 zahvala
„Sada hoću da ti govorim o trećem stupu, to jest o oholosti koja je, premda sam je metnuo
na zadnje mjesto, ipak prva, jer su sve mane začinjene ohološću, kao što su sve krjeposti začinjene i primaju život od ljubavi. Oholost se rađa i hrani od sjetilnog sebeljublja koje je, kako ti rekoh,
temelj ovim trima stupovima i svim kolikim zlima što ih stvorovi počinjaju. Zaista, koji sebe ljubi
neurednom ljubavlju, lišen je moje ljubavi, jer ne ljubi mene; a kad me ne ljubi, vrijeđa me, jer ne
vrši zapovijed zakona, a ta je da mene ljubi nada sve stvari, a bližnjega kao samoga sebe.
Uzrok je ovaj: pošto ljube sebe sjetilnom ljubavlju, ne služe meni niti me ljube, nego služe i
ljube svijet; jer sjetilna ljubav i svijet ne supriličuju se meni. I kako nema te sukladnosti sa mnom,
nužno onaj koji ljubi svijet sjetilnom ljubavlju i onaj koji mu služi na sjetilan način, mrzi mene; i
onaj koji mene iskreno ljubi, mrzi svijet…
Oholost mi je tako odurna da je pala s neba, kad se je anđeo uzoholio. Oholost se ne penje
na nebo, nego ide na dno pakla; stoga je moja Istina rekla: »Tko se uzvisuje«, to jest ohološću, »bit
će ponižen; a tko se ponizuje, bit će uzvišen.«
Oholost mi je odurna kod svake vrsti osoba, ali mnogo više kod ovih službenika, jer sam ih
postavio u ponizan stalež da služe poniznom Jaganjcu; ali oni rade posve protivno. Kako li se ne
stidi bijedni svećenik da se oholi videći gdje se ja ponizujem, dajući vam Riječ, Jedinorođenog svog
Sina?...
O prokleta oholosti, koja se temeljiš na sebeljublju! Ti si zaslijepila njihovo razumsko oko
na taj način, da su, dok im se čini da ljube i da su nježni prema sebi, postali prema sebi okrutni; dok
im se čini da su na dobitku, oni su na gubitku; dok im se čini da plivaju u užitcima, u bogatstvu i u
velikom veličanstvu, oni su u velikom siromaštvu i bijedi, jer su lišeni bogatstva krjeposti; spali su
sa visa milosti na niskost smrtnoga grijeha.
Njima se čini da vide, a slijepi su, jer ne poznaju ni sebe ni mene. Ne poznaju svoga stanjapoznavali, ne bi od svijeta učinili sebi božanstvo. Tko im je digao spoznaju? Oholost. Na taj su
način postali zlodusi, dok sam ih ja izabrao da budu zemaljski anđeli u ovom životu; a oni, naprotiv,
padaju s visine neba u niskost tame“. ( Dijalog Katarine Sijenske)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 11 pro 2018 06:35 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 25 kol 2016 09:59
Postovi: 397
Lokacija: Dolina suza
Podijelio: 7 zahvala
Zahvaljeno je: 33 zahvala
Drugi opet hoće, da ih za malo njihova znanja ljudi cijene i poštuju, kao
da bi svaki morao k njima ići u školu i smatrali ih svojim učitelj ima, Zato ih zovu uobraženim i
umišljenim učenjacima. Drugi se opet šepure svojom ljepotom i misle, da im svi moraju dodvarati.
Sve je to jako tašto, glupo i nedolično i slava koju čovjek želi zadobiti na temelju tako bijednih
stvari, zove se tašta, glupa i isprazna slava“.
Franjo Saleski


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 11 pro 2018 17:30 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3438
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
Billy napisao:
Vidim da ne kužiš značenje riječi ohol ili oholost. Nije da je neki autoritet pozivati se na Wikipediji ali tamo piše:

Oholost (također arogancija) je ljudski stav kojeg karakterizira prenaglašena samouvjerenost i isticanje vlastitih vrijednosti.


Q. 854. What is pride?

A. It is an inordinate desire of our own excellency or esteem.

Q. 855. Why is pride called a capital sin?

A. Because it is the head or fountain of many other sins.

Q. 856. What for example?

A. Vain-glory, boasting, hypocrisy, ambition, arrogance, presumption, and contempt of others.

Q. 864. What other daughters hath pride?

A. Pertinency, discord, disobedience, and ingratitude.

The Douay Catechism



Whether pride is the most grievous of sins?

I answer that, Two things are to be observed in sin, conversion to a mutable good, and this is the material part of sin; and aversion from the immutable good, and this gives sin its formal aspect and complement. Now on the part of the conversion, there is no reason for pride being the greatest of sins, because uplifting which pride covets inordinately, is not essentially most incompatible with the good of virtue. But on the part of the aversion, pride has extreme gravity, because in other sins man turns away from God, either through ignorance or through weakness, or through desire for any other good whatever; whereas pride denotes aversion from God simply through being unwilling to be subject to God and His rule. Hence Boethius [Cf. Cassian, de Caenob. Onst. xii, 7 says that "while all vices flee from God, pride alone withstands God"; for which reason it is specially stated (James 4:6) that "God resisteth the proud." Wherefore aversion from God and His commandments, which is a consequence as it were in other sins, belongs to pride by its very nature, for its act is the contempt of God. And since that which belongs to a thing by its nature is always of greater weight than that which belongs to it through something else, it follows that pride is the most grievous of sins by its genus, because it exceeds in aversion which is the formal complement of sin.

Whether pride is the first sin of all?

I answer that, The first thing in every genus is that which is essential. Now it has been stated above (Article 6) that aversion from God, which is the formal complement of sin, belongs to pride essentially, and to other sins, consequently. Hence it is that pride fulfils the conditions of a first thing, and is "the beginning of all sins," as stated above (I-II:84:2), when we were treating of the causes of sin on the part of the aversion which is the chief part of sin.

Whether pride is a special sin?

I answer that, The sin of pride may be considered in two ways. First with regard to its proper species, which it has under the aspect of its proper object. On this way pride is a special sin, because it has a special object: for it is inordinate desire of one's own excellence, as stated (Article 1, Reply to Objection 2). Secondly, it may be considered as having a certain influence towards other sins. On this way it has somewhat of a generic character, inasmuch as all sins may arise from pride, in two ways. First directly, through other sins being directed to the end of pride which is one's own excellence, to which may be directed anything that is inordinately desired. Secondly, indirectly and accidentally as it were, that is by removing an obstacle, since pride makes a man despise the Divine law which hinders him from sinning, according to Jeremiah 2:20, "Thou hast broken My yoke, thou hast burst My bands, and thou saidst: I will not serve." Sv. Toma Akvinski "Summa Theologiae"


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 11 pro 2018 19:51 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 01 ruj 2012 14:15
Postovi: 902
Podijelio: 18 zahvala
Zahvaljeno je: 59 zahvala
Fran26 napisao:
Billy napisao:
Vidim da ne kužiš značenje riječi ohol ili oholost. Nije da je neki autoritet pozivati se na Wikipediji ali tamo piše:

Oholost (također arogancija) je ljudski stav kojeg karakterizira prenaglašena samouvjerenost i isticanje vlastitih vrijednosti.


Q. 854. What is pride?

A. It is an inordinate desire of our own excellency or esteem.

Q. 855. Why is pride called a capital sin?

A. Because it is the head or fountain of many other sins.

Q. 856. What for example?

A. Vain-glory, boasting, hypocrisy, ambition, arrogance, presumption, and contempt of others.

Q. 864. What other daughters hath pride?

A. Pertinency, discord, disobedience, and ingratitude.

The Douay Catechism



Whether pride is the most grievous of sins?

I answer that, Two things are to be observed in sin, conversion to a mutable good, and this is the material part of sin; and aversion from the immutable good, and this gives sin its formal aspect and complement. Now on the part of the conversion, there is no reason for pride being the greatest of sins, because uplifting which pride covets inordinately, is not essentially most incompatible with the good of virtue. But on the part of the aversion, pride has extreme gravity, because in other sins man turns away from God, either through ignorance or through weakness, or through desire for any other good whatever; whereas pride denotes aversion from God simply through being unwilling to be subject to God and His rule. Hence Boethius [Cf. Cassian, de Caenob. Onst. xii, 7 says that "while all vices flee from God, pride alone withstands God"; for which reason it is specially stated (James 4:6) that "God resisteth the proud." Wherefore aversion from God and His commandments, which is a consequence as it were in other sins, belongs to pride by its very nature, for its act is the contempt of God. And since that which belongs to a thing by its nature is always of greater weight than that which belongs to it through something else, it follows that pride is the most grievous of sins by its genus, because it exceeds in aversion which is the formal complement of sin.

Whether pride is the first sin of all?

I answer that, The first thing in every genus is that which is essential. Now it has been stated above (Article 6) that aversion from God, which is the formal complement of sin, belongs to pride essentially, and to other sins, consequently. Hence it is that pride fulfils the conditions of a first thing, and is "the beginning of all sins," as stated above (I-II:84:2), when we were treating of the causes of sin on the part of the aversion which is the chief part of sin.

Whether pride is a special sin?

I answer that, The sin of pride may be considered in two ways. First with regard to its proper species, which it has under the aspect of its proper object. On this way pride is a special sin, because it has a special object: for it is inordinate desire of one's own excellence, as stated (Article 1, Reply to Objection 2). Secondly, it may be considered as having a certain influence towards other sins. On this way it has somewhat of a generic character, inasmuch as all sins may arise from pride, in two ways. First directly, through other sins being directed to the end of pride which is one's own excellence, to which may be directed anything that is inordinately desired. Secondly, indirectly and accidentally as it were, that is by removing an obstacle, since pride makes a man despise the Divine law which hinders him from sinning, according to Jeremiah 2:20, "Thou hast broken My yoke, thou hast burst My bands, and thou saidst: I will not serve." Sv. Toma Akvinski "Summa Theologiae"



Oholost (oholast) je precjenjivanje vlastite osobe i njezinih sposobnosti, povezano s osjećajem nadmoći spram druge čeljadi. Akademijin rječnik precizira da je oholost stupanj iznad ponositosti, a stupanj ispod nadutosti (sve tri su obilježene i taštinom). U kršćanskoj tradiciji oholost je prvi i najteži od sedam smrtnih grijeha (uz škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srdžbu, te lijenost), kojima se suprotstavlja sedam kreposti: (tri bogoslovne: vjera, ufanje i ljubav; četiri stožerne: razboritost, pravednost, smjelost/jakost/hrabrost, samosavlađivanje, sve četiri preuzete iz Aristotelove etike). Katekizam Katoličke crkve ne pozna više tu podjelu, pa grijehe razvrstava u smrtne i lake s obzirom na težinu grijeha, slobodnu volju i svjestan pristanak, a smrtni grijeh definira uglavnom kao odbacivanje počela ljubavi. Da bi u tom kontekstu bila smrtni grijeh, oholost mora Oholost (oholast) je precjenjivanje vlastite osobe i njezinih sposobnosti, povezano s osjećajem nadmoći spram druge čeljadi. Akademijin rječnik precizira da je oholost stupanj iznad ponositosti, a stupanj ispod nadutosti (sve tri su obilježene i taštinom). U kršćanskoj tradiciji oholost je prvi i najteži od sedam smrtnih grijeha (uz škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srdžbu, te lijenost), kojima se suprotstavlja sedam kreposti: (tri bogoslovne: vjera, ufanje i ljubav; četiri stožerne: razboritost, pravednost, smjelost/jakost/hrabrost, samosavlađivanje, sve četiri preuzete iz Aristotelove etike). Katekizam Katoličke crkve ne pozna više tu podjelu, pa grijehe razvrstava u smrtne i lake s obzirom na težinu grijeha, slobodnu volju i svjestan pristanak, a smrtni grijeh definira uglavnom kao odbacivanje počela ljubavi. Da bi u tom kontekstu bila smrtni grijeh, oholost mora svjesno i slobodno odbaciti ljubav spram Boga i spram bližnjega kao Božje ikone. Tu se kao vrhunac oholosti navodi “umišljanje čovjeka da je jednak Bogu”. Suprotna oholosti je skromnost (a u kršćanstvu poniznost). “Oholost” (u čakavskoj i dubrovačkoj starijoj književnosti “oholast”) izvedena je iz pridjeva “ohol”, koji se nalazi samo u južnoslavenskim jezicima, ili od od praslavenskoga “*hol'n'” (čist, uredan, dotjeran), iz indoevropskoga “*ksol-”, od “*ks-” (grepsti), usporedi pali “kharati” (teče), kašmirski “chalun” (prati), kako misle od Jagića do Gluhaka (uz prefiks: “*ob-hol”), ili (po Brückneru) u vezi sa staropoljskim “chocholaty” (uzvišen). i slobodno odbaciti ljubav spram Boga i spram bližnjega kao Božje ikone. Tu se kao vrhunac oholosti navodi “umišljanje čovjeka da je jednak Bogu”. Suprotna oholosti je skromnost (a u kršćanstvu poniznost). “Oholost” (u čakavskoj i dubrovačkoj starijoj književnosti “oholast”) izvedena je iz pridjeva “ohol”, koji se nalazi samo u južnoslavenskim jezicima, ili od od praslavenskoga “*hol'n'” (čist, uredan, dotjeran), iz indoevropskoga “*ksol-”, od “*ks-” (grepsti), usporedi pali “kharati” (teče), kašmirski “chalun” (prati), kako misle od Jagića do Gluhaka (uz prefiks: “*ob-hol”), ili (po Brückneru) u vezi sa staropoljskim “chocholaty” (uzvišen).

Ponizan čovjek se ne uznosi iznad drugih, sam sebe smatra najmanjim, dok je istovremeno odvažan u borbi protiv zla, u molitvi i ustrajnosti u dobru. Prema tome, kada se oslobodimo prepreka koje priječe Božji život u nama, biti ćemo sposobni podnijeti svaku 'žrtvu' za ljubav Božju.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 11 pro 2018 20:35 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3438
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
Billy napisao:
Oholost (oholast) je precjenjivanje vlastite osobe i njezinih sposobnosti, povezano s osjećajem nadmoći spram druge čeljadi. Akademijin rječnik precizira da je oholost stupanj iznad ponositosti, a stupanj ispod nadutosti (sve tri su obilježene i taštinom). U kršćanskoj tradiciji oholost je prvi i najteži od sedam smrtnih grijeha (uz škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srdžbu, te lijenost), kojima se suprotstavlja sedam kreposti: (tri bogoslovne: vjera, ufanje i ljubav; četiri stožerne: razboritost, pravednost, smjelost/jakost/hrabrost, samosavlađivanje, sve četiri preuzete iz Aristotelove etike). Katekizam Katoličke crkve ne pozna više tu podjelu, pa grijehe razvrstava u smrtne i lake s obzirom na težinu grijeha, slobodnu volju i svjestan pristanak, a smrtni grijeh definira uglavnom kao odbacivanje počela ljubavi. Da bi u tom kontekstu bila smrtni grijeh, oholost mora Oholost (oholast) je precjenjivanje vlastite osobe i njezinih sposobnosti, povezano s osjećajem nadmoći spram druge čeljadi. Akademijin rječnik precizira da je oholost stupanj iznad ponositosti, a stupanj ispod nadutosti (sve tri su obilježene i taštinom). U kršćanskoj tradiciji oholost je prvi i najteži od sedam smrtnih grijeha (uz škrtost, bludnost, zavist, neumjerenost u jelu i piću, srdžbu, te lijenost), kojima se suprotstavlja sedam kreposti: (tri bogoslovne: vjera, ufanje i ljubav; četiri stožerne: razboritost, pravednost, smjelost/jakost/hrabrost, samosavlađivanje, sve četiri preuzete iz Aristotelove etike). Katekizam Katoličke crkve ne pozna više tu podjelu, pa grijehe razvrstava u smrtne i lake s obzirom na težinu grijeha, slobodnu volju i svjestan pristanak, a smrtni grijeh definira uglavnom kao odbacivanje počela ljubavi. Da bi u tom kontekstu bila smrtni grijeh, oholost mora svjesno i slobodno odbaciti ljubav spram Boga i spram bližnjega kao Božje ikone. Tu se kao vrhunac oholosti navodi “umišljanje čovjeka da je jednak Bogu”. Suprotna oholosti je skromnost (a u kršćanstvu poniznost). “Oholost” (u čakavskoj i dubrovačkoj starijoj književnosti “oholast”) izvedena je iz pridjeva “ohol”, koji se nalazi samo u južnoslavenskim jezicima, ili od od praslavenskoga “*hol'n'” (čist, uredan, dotjeran), iz indoevropskoga “*ksol-”, od “*ks-” (grepsti), usporedi pali “kharati” (teče), kašmirski “chalun” (prati), kako misle od Jagića do Gluhaka (uz prefiks: “*ob-hol”), ili (po Brückneru) u vezi sa staropoljskim “chocholaty” (uzvišen). i slobodno odbaciti ljubav spram Boga i spram bližnjega kao Božje ikone. Tu se kao vrhunac oholosti navodi “umišljanje čovjeka da je jednak Bogu”. Suprotna oholosti je skromnost (a u kršćanstvu poniznost). “Oholost” (u čakavskoj i dubrovačkoj starijoj književnosti “oholast”) izvedena je iz pridjeva “ohol”, koji se nalazi samo u južnoslavenskim jezicima, ili od od praslavenskoga “*hol'n'” (čist, uredan, dotjeran), iz indoevropskoga “*ksol-”, od “*ks-” (grepsti), usporedi pali “kharati” (teče), kašmirski “chalun” (prati), kako misle od Jagića do Gluhaka (uz prefiks: “*ob-hol”), ili (po Brückneru) u vezi sa staropoljskim “chocholaty” (uzvišen).

Ponizan čovjek se ne uznosi iznad drugih, sam sebe smatra najmanjim, dok je istovremeno odvažan u borbi protiv zla, u molitvi i ustrajnosti u dobru. Prema tome, kada se oslobodimo prepreka koje priječe Božji život u nama, biti ćemo sposobni podnijeti svaku 'žrtvu' za ljubav Božju.

Kad nekog citiraš, minimum pristojnosti je navesti koga si citirao. Najbolje: tko, šta i gde. To i jest smisao citiranja. Je moguće da ti učiš o oholosti iz Jutarnjeg lista?! Ti si sad doslovno citrao Jutarnji list! Autor: Inoslav Bešker Lol. Slika Ti na Katekizam i Tomu uzvraćaš Jutarnjim listom, autor Inoslav Bešker?! Lol. Slika


Ovakve stvari zaslužuju ignoriraj listu. Billy! Pripazi ubuduće. :-|


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 11 pro 2018 22:24 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 17 tra 2018 20:10
Postovi: 287
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 18 zahvala
Cemu tolike rasprave oko oholosti? Zasto se traze definicije? Dobro je rekao Toma Kempenski:'Malo sentire quam definire poenitentiam'( Vise volim osjecati iskreno kajanje,nego dati uceno objasnjenje sto je to kajanje). Zato i mi radije gledajmo da se oslobodimo oholosti,nego da znamo uceno definirati taj pojam. I ne vidim veliki problem ako je netko uzeo definiciju iz wikipedije ukoliko je ta definicija tocna. Isti Toma Kempenski mudro primjecuje: Ne pitaj mnogo tko je nesto rekao,nego gledaj sto je receno!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 290 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25 ... 29  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 7 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
cron
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr