Mozda bi ova istinita molitva mogla ovdje pa ako ne molim MODERATORE da premjeste na mjesto gdje bi mogla.
MOLITVA blagopokojnog profesora doktora fra Rufina Šilića (1911.-1985.), jednog od najistaknutijih hrvatskih teologa i propovjednika
Sine Božji! Dođi i rodi se ponovno: u naše doba! Zemlja je postala jedna jedina velika štala, Puna stoke i zvijeri, gnoja i smrada. Od zidova bije studen, s podova puši se krv…
Veliki čudotvorče! Dođi i u našu Kanu! U našim domovima odigrava se čudesna pretvorba: Vino ljubavi pretvaramo u vodu ljubakanja, Majčinska prsa u staklene boce, Majčinske utrobe u mrtvačnice i grobnice, Vjenčani prsten u okove i lance. Bračna vjernost umire u sudnicama… Uđi, Gospodine, i u naše domove! Na vratima naći ćeš natpis:"Zabranjen ulaz - ljubavi!" Gospodine, nemaju ni vode ni vina… Dođi, pohiti u našu Kanu!
Sine čovječji! Prohodaj i našom Galilejom! Progovori i s naše gore! Naša blaženstva postala su prokletstva, naša ljubav mržnja, Imamo "svoju istinu", pa smo izgubili jedinu istinu, O miru šapućemo, o ratu urličemo… Grešnici nemaju suza, janjci se razvijaju u vukove, Gubavci skupo prodaju svoju gubu, Sol zemlje postala je bljutava, svjetlo se sakriva u uglove, Tvoje su ovce izgubljene, jedna od stotinu nije, Tisuće ovčinjaka, tisuće stada! Bez prestanka o ljubavi govorimo, A vapaj pregaženih ne čujemo.
Otkupitelju svijeta! Dođi i na našu Golgotu! Stavi svoj križ između naših križeva, Lijevo i desno vidjet ćeš kružnicu propetih razbojnika, I s lijeva i desna čut ćeš samo uvrede. Rastegni propete ruke, da budu šire od ekvatora, Otvori probodeno Srce, da bude šire od zemljina krila, Zavapi prema nebu: Jer naše su uši zašivene konopom laži, Upri svoj pogled prema nebu: Jer naše su oči krvave od mržnje, Stani pred Oca: sakrij nas svojim leđima, Jer mi smo od glave do pete u grijesima! Mlazove svoje krvi pretvori u rijeke, Operi sa zemlje tragove Abelove krvi! Mi smo u agoniji: umire u čovjeku čovjek… Umri ti! I daruj nam svoj život! Dođi i spasi čovjeka - od čovjeka! - Amen.
|