www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 29 ožu 2024 01:02

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 74 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8  Sljedeće
Autor Poruka
 Naslov:
PostPostano: 16 vel 2008 23:31 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 02 svi 2006 20:51
Postovi: 166
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
ako već niste bili na križnom putu, svakako pođite. ne morate biti ni sva tri dana, ja sam bila samo suotom i nedjeljom, a možete hodati i samo jedan dan.
http://www.ekosspiritus.hr/Najavljujemo%2037%20PKP.htm


svakako posjetite i stranicu zajednice mladih iz donje lomnice - trag u beskraju - oni su organizatori ovog križnog puta
http://www.tragubeskraju.blogspot.com


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 21 ožu 2008 16:39 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6385
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 44 zahvala
Propovijed nakon Križnog puta
Pođosmo za Isusom, s Isusom njegovim križnim putom. Slijediti njegov put križa želimo nastaviti u ovom svijetu, u našoj svakidašnjici. Uloga Kristovog učenika u ovome svijetu je pomoći ljudima otkriti istinske vrijednosti života, a tajna uspjeha ove ponizne zadaće jest – vjerno slijediti Gospodina Isusa, svijetlo svijeta. Dakle: «biti svijetlo za druge bivajući sami svijetlo». Ali da ne bismo pali u jeftini entuzijazam ili trijumfalističke iluzije, križ nas uvijek ponovno prizemljuje, vraća nas u realnost, kao što to izriče sv. Pavao u 2. poslanici Korinćanima govoreći o «ludosti križa» - «ne htjedoh znati među vama što drugo osim Isusa Krista i to raspetoga».

Znak križa - nekada znak sramote i poniženja nama je postao znak nade i pobjede. On nam progovara i kad ljudska riječ i sva samilost nisu dostatne - progovara možda često nama teško razumljivo i prihvatljivo: "Pogledaj, uzmi, ponesi i podnesi za pobjedu.; da bi tvoj život postao svjetliji, da bi i sam svijetlio drugima.» Svaki novi dan donosi nam nove radosti i žalosti, nove zadaće i probleme. Naš tijek života, možda je više sličan "suznoj dolini" u kojoj se odvija neprestana borba za radost i sreću. I kad se čini kao da je na dohvatu, nestaje. Dan za danom, križ za križem.

Ljudski gledano, netko s većim križem, netko s manjim. Možda mi se katkada čini da je moj posebno težak i zašto baš meni? Ali ja se molim i idem u crkvu, nastojim dobro živjeti - pa zašto se to meni događa? Čini mi se da nam ništa nije tako blisko kao križ, a u isto vrijeme i tako teško razumljivo. Besmislen je i nerazumljiv, osim u svjetlu uskrsnuća, svjetlu novoga života. Ni Isusovi učenici ga nisu shvaćali: "Tko, Ti da trpiš Gospodine, daleko to bilo od Tebe!" I dok im je Isus za života govorio o križu nisu puno razumjeli, usudio bih se reći nisu ga ozbiljno niti uzimali. Jer da jesu, vjerojatno bi spremnije dočekali onaj dan kad su se ispunile njegove riječi. A razbježali su se ko najveće kukavice, misleći da je to kraj njihovog Učitelja.

Kako biti svijetlo u mraku vremena? Kako svijetliti kad sjena vlastitog križa stvara sjene i skriva svjetlo? U mraku nacističkog logora gdje je i podnio mučeniku smrt, evo kako je Ditrich Bonhoeffer napisao svoju Jutarnju molitvu na Božić 1943. za svoje suzatvorenike: “U meni je mrak, ali kod tebe je svjetlo; sam sam, ali ti me ne napuštaš; prestrašen sam, ali kod tebe je moja pomoć; nespokojan sam, ali kod tebe je mir; u meni je gorčina, ali kod tebe je strpljivost; ne razumijem tvoje putove, ali ti poznaješ moj put.” Molitva koja zrači sigurnošću da je povrh naše tame mistična prisutnost koja vidi dalje i koja zna voditi kada i kamo mi ne znamo. Sam Bog se približio ovom gorkom kaležu i kušao ga preko svoga Sina. To je ono što Bonhoeffer razmatra u jednom drugom tekstu: “Bog je nemoćan i slab u svijetu i samo tako ostaje s nama i pomaže nam. Krist nam ne pomaže snagom svoje svemoći nego svoje patnje.” Upravo jer je Krist sišao u ovaj naš svijet, iz bliza upoznao teški teret naših bijeda i ograničenosti, može preuzeti na sebe ovaj teret i nas podići. Prolaskom kroz tamu boli i groba uspijeva i nas voditi s Njim prema slavi i prema svjetlu, prema nadi i životu. “Naša se vjera ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Božjoj”, kako govori sv Pavao.

Iluzija je zamisliti život bez križa. I ne treba ga tražiti, jer moj križ na mene čeka. Pitanje je samo spremnosti prihvatiti ga šutke i strpljivo, ili čitav život mrmljati i buniti se protiv njega. Ni kršćanstvo nema konačnoga, posve zadovoljavajućega odgovora zašto patnja, odakle trpljenje, čemu križ. I sam sveti otac u enciklici "Spasonosno trpljenje" priznaje: "Svjesni smo da su naša tumačenja nedostatna i neprimjerena". Ali mi vjerom nadziremo konačna rješenja. I imamo znamenit egzistencijalni odgovor, a to je sam Isus. On nam je prišao kao čovjek, htio da otrpi naše trpljenje, da iskusi našu smrt. Njegov Veliki petak produžuje se u njegov Uskrs. I otada su svi naši veliki petci u nadi Uskrsa. Jer "sve patnje sadašnjeg vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama..."

Dođi i uzmi svoj križ, jer ljubav govori jezikom zvanim - trpljenje.
Sva prava pridržana. Župa svetog Franje Ksaverskog

Slika


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 21 ožu 2008 16:54 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6385
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 44 zahvala
Put križa
Križni put je - pobožnost, to jest oblik zajedničke vjerničke molitve, prisjećanja i razmišljanja o Isusovoj muci. Vrlo je živa i danas, kad su mnoge pučke pobožnosti iščeznule.
I mi često imamo svoje životne križeve, pokušajmo zastati uz svaku postaju križnog puta i pokušajmo iz nje izvući nešto korisno za svoj životni put.
Donosimo Vam razmišljanja, uz slike postaja Križnog puta iz hardomiljske crkve, prema molitveniku "Kraljice mira moli za nas" .
Uvodna molitva

Isuse, pratimo te na tvojem križnom putu zajedno s našom i tvojom majkom, pratimo te kroz naš osobni životni hod, ali i kroz hod našeg naroda od početka njegove kršćanske povijesti pa do danas. Gospodine, molim Te da i današnje moje razmatranje o Tebi, kako nosiš svoj križ i kako umireš za me, razbudi u meni iskreno kajanje za grijehe, te zahvalnost i radost što sam tvojom smrću i uskrsnućem otkupljen. Pomozi mi da ova pobožnost bude za mene izvor duhovne snage, da u teškoćama ne sustanem, nego da vjeran Tebi uvijek i svuda širim tvoju božansku dobrotu i ljubav! Daj nam da u tvojem križnom putu i tvojem križu prepoznamo svoj križni put i svoj križ, da ga zavolimo hodeći životnim putem na slavu tvoju, a na korist našu i naših bližnjih. Amen.


I. POSTAJA:
Isusa osuđuju na smrt

Prihvaćanjem nepravedne osude pravedni Sudac
dijeli pomilovanje zbog grijeha pravedno osuđenima.

Gospodine životvorče, branitelju života, branitelju punine života, na smrt te osudio smrtni čovjek, čovjek koji je zloupotrijebio svoju vlast, i protiv vlastita uvjerenja, ali i zbog straha za svoj položaj, osudio je tebe na smrt nakon što je utvrdio i ustvrdio da si nevin. To je čak ponovio nekoliko puta. Isuse, hvala ti što ne osuđuješ. Hvala ti što nisi došao osuditi, nego spasiti. Hvala ti što si ljubav koja ljubi. Hvala ti što prihvaćaš i nepravednu osudu, i ne odbacuješ i ne osuđuješ onoga tko te odbacio i osudio. Hvala ti što mi daješ snage da imam sućuti za druge, ali ne lažne sućuti. Hvala ti što me sokoliš da imam snage podupirati život, a odupirati se (ne)kulturi smrti, odupirati se životnom besmislu, odupirati se svemu onomu što ugrožava život od trenutka začeća sve do prirodne smrti. Hvala ti što si došao da život imamo, i to u izobilju da ga imamo. Pomozi nam da se zauzimamo za život u svim njegovim oblicima, ti koji si došao donijeti nam puninu života. Amen.


II. POSTAJA:
Isus prima na se križ

Gospodine, hvala ti što si na sebe dragovoljno uzeo
križ čovještva i čovječanstva, križ koji je
blagoslovljeni spoj Očeve volje i ljudske nevolje.

Gospodine Isuse Kriste, nakon što si osuđen na smrt, i u skladu s time stavljen ti je na ramena križ, križ osude, križ sramote, križ odbacivanja, križ neprihvaćanja, ti si ga uzeo na sebe. Znao si da je to cijena onoga što si poduzeo da bi s nas skinuo grijeh i vječnu osudu. Kako ja primam križeve svojega života? Kako ja prihvaćam sebe? Prihvaćam li se kao dar iz tvoje ruke ili se doživljavam samo kao opterećenje? Prihvaćam li druge kao dar iz tvoje ruke za suživot ili ih jedva podnosim? Prihvaćam li sebe kao križ dragovoljno ili mrzovoljno? A kako druge? Jesam li spreman hrabro ponijeti svoj križ, jesam li spreman ustrajati u njegovu nošenju, pa makar prosudba i osuda od drugih ne bila pravedna, makar me ne cijenili, makar me ne poštovali. Gospodine, daj mi snage da u tvojem stavu prema križu koji je bio posljedica nepravedne osude, križu koji ti je stavljen na ramena, prepoznam kako se postaviti prema vlastitu križu i prema križevima svoje braće i sestara. Amen.


III. POSTAJA:
Isus pada prvi put pod križem

Kako se uči hodati? Padajući, zar ne?!

Gospodine, Isuse Kriste, dogodio se pad, tvoj pad koji je mnoge prenerazio i sablaznio. Pitali su se kako se to tebi može dogoditi. Pitao sam se kako se to meni može dogoditi. I postao sam svjestan da sam krhak čovjek, da sam grješan, da nisam jak. Spoznao sam da mi je grijeh otvorio oči za zlo, i zatvorio ih za dobro u meni i u drugima. Hvala ti što me tvoja milost obratila, hvala ti što sam ustao. Hvala ti za padove i ustajanja mojeg naroda hrvatskog kroz trinaestostoljetnu povijest. Hvala ti na iskustvu padova tada kada smo se okretali samo sebi i svojim snagama, i hvala ti na pronalaženju vlastitog ja tada kad si ti ponovno došao u središte naše osobe i našeg života. Hvala ti za svaki pad koji nam je pokazao da nam nije mjesto na tlu, nego da nam je mjesto na nogama. Hvala ti za svaku odlučnost da se izdignemo iz osobnih i nacionalnih grijeha, zabluda, promašaja. Gospodine, po majci našoj, kraljici Hrvata, donosimo ti rane svoje, rane svojih obitelji i svojega naroda. Donosimo ti cijelu našu osobnu i narodnu povijest. Liječi te rane, Isuse. Mi ti vjerujemo, liječniče i spasitelju cijelog čovjeka i svih ljudi. Amen.

IV. POSTAJA:
Isus susreće svoju svetu majku

Bezglasna rječitost pogleda koja svjedoči o dubini zajedničke boli.

Susreli ste se na putu, na križnom putu tvoje muke. Susret udruženih boli i združenih patnji. Bila je s tobom u radosnim trenucima tvojega života, a ne može te mimoići ni u ovim trenucima koji su bili dugi kao godine ili čak stoljeća i tisućljeća. Hvala ti, Gospo žalosna, hvala ti što pratiš Isusa do kraja, hrabro, bez ostatka i suzdržanosti. Hvala ti što ti i mi smijemo povjeriti svoje boli, svoje muke, svoje poteškoće. Hvala ti što suosjećaš s nama, što si majka milosrđa, hvala ti što si pomoćnica kršćana. Pomozi nam da i mi znamo jedni druge susretati i u boli kao i u radosti, da i mi znamo plodonosno suosjećati, plakati sa zaplakanima, smijati se s nasmijanima. Da znamo u svemu i u svakomu prepoznavati onoga koji je s nama zauvijek, a to je tvoj i naš Isus. Amen.

V. POSTAJA:
Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Šimuna Cirenca ne možeš naručiti, ali znaj ga prepoznati.

Prisilili su ga da ti pomogne nositi križ, i ti si to prihvatio. Poslije se, kaže nam predaja, njegova nedragovoljnost pretvorila u dragovoljnost jer prisilna dobrota obezvrjeđuje onoga koji je čini, a dragovoljna iz sebe ižaruje čar neodoljive privlačnosti. Hvala ti, Šimune, što si htio pomoći. Isuse, hvala ti što nama u naše živote šalješ Šimune Cirence. Možda ih ne prepoznajemo, a možda ni oni ne prepoznaju što je to što rade kao ni zašto to čine. Daj da to prepoznamo kad pomažemo drugima, da znamo to činiti iz ljubavi prema tebi, iz posvemašnjega predanja tebi. Da ne mrmljamo, da se ne tužimo na križeve, na poteškoće osobne, obiteljske, narodne. Hvala ti, Isuse, što si ti ponio križ našeg naroda kroz cijelu njegovu povijest, i hvala ti što smo osjećali blagodat pripadnosti tebi i Crkvi tada kada smo se znali i htjeli okrenuti do krajnjih dubina svojega bića tebi i Ocu nebeskom u Duhu Svetomu. Otvori nam oči za ovaj sadašnji trenutak da ti znamo pripasti cijelim svojim srcem moleći i za druge pripadnike našeg naroda. Da prepoznamo ovaj trenutak milosti koji si namijenio našem narodu, a preko nas i drugim narodima. Amen.


VI. POSTAJA:
Veronika pruža Isusu rubac

Dobro koje činiš uz cijenu odricanja nema cijene.

Veronika u prijevodu znači prava slika. Gospodine, mnoštvo koje te okruživalo bilo je neprijateljski raspoloženo prema tebi, ali bilo je i onih koji su te s ljubavlju slijedili. Došla je neka žena. Što je tražila: Pomoć za sebe, ili…? Obrisala ti je svojim rupcem znojno i krvavo lice. Ti, koji si rekao da ni čaša hladne vode darovana potrebniku iz ljubavi prema tebi neće ostati nenaplaćena, pokazuješ da se sam držiš toga načela. Ostavio si utisnut svoj lik na njezinu rupcu. Ostavi, Gospodine, utisnut svoj lik u našim srcima, i daj da mi poput Veronike znamo brisati predrasude s lica naših bližnjih u svojim srcima i umovima. Da ih znamo gledati s ljubavlju, praštati im, biti im bližnjima, imati samilosti za pripadnike svojega naroda ponajprije, odricati se prestroga gledanja, odricati se neljubavi prema sebi i svomu, odricati se težnje da nas drugi vole više nego mi sebe, ili umjesto nas. Gospodine, na ovoj vjetrometini prostora i propuha naroda gdje se stoljećima nalazimo, daj nam ljubavi, prave ljubavi prema sebi i svojima jer to je uvjet da bismo mogli druge voljeti kao sebe. Hvala ti što si dopustio da Veronika dođe i učini gestu ljubavi. Pomozi nam da svatko bude na svoj način Veronika u svojem svagdanjem životu. Amen.

VII. POSTAJA:
Isus pada drugi put pod križem

Pad je pobjeda zemlje nad nebom, a
ustajanje – neočekivana pobjeda neba.

Gospodine, tvoj križni put još nije dovršen. Evo, sada padaš drugi put. Težina, opterećenje čovječanstva, krivice, rane, ovisnosti, sve se to sručilo na tebe, i ti padaš, Gospodine. Ali time nas upozoravaš na duhovne padove, i upućuješ na to da ne možemo sami, da nam treba pomoć, izravna ili neizravna. Pokazuješ nam da drugi ne mogu sami bez nas i da traže pomoć. Hvala ti što pad nije sve. Pad nam samo otkriva da se nalazimo na zemlji i da smo od zemlje, ali isto tako da ne pripadamo zemlji jer se dižemo na noge. “Za let si, dušo, stvorena!” Pozivaš nas da imamo srce i duh u nebu, a tijelo na zemlji. Da taj spoj stvoriteljske ljubavi Očeve, tvojega otkupljenja, i posvećenje Duha Svetoga u nama nađu svoj sretan suodnos. Hvala ti na svim padovima našega života, ali i na ustajanjima. Hvala ti na svim bolestima, ali i na zdravljima. Hvala ti na svim bespućima, ali i na pronalaženjima pravoga puta. Hvala ti za osobna i narodna nesnalaženja, ali i pronalaženja izlaza. Ti si taj put, istina i život za svakoga osobno, za obitelj i za narod svaki. Ovoga trenutka posebno ti zahvaljujemo za naš narod, bilo ovaj u Domovini, bilo onaj u iseljeništvu. Hvala ti što ga tvoja ljubav drži. Daj da ga potpomaže i naše zajedništvo. Amen.


VIII. POSTAJA:
Isus tješi jeruzalemske žene.

Nada najduže i najdublje tješi zato što joj se ne žuri umrijeti.

Gospodine, kakav obrat! One su počele tješiti tebe, a ti si nastavio tješiti njih. Ispravljao si njihovu krivu utjehu spram tebe. Rekao si da ti nisi predmet njihova žaljenja, nego one same i njihova djeca. Hvala ti što si smogao snage tješiti druge kada si i sam trebao utjehu. Hvala ti što i nas pozivaš da tako činimo. I hvala ti što nas ovdje oslobađaš potrebe da lažno tješimo, i lažno budemo utješeni. Daj da imamo snage primiti utjehu i od onih od kojih to ne bismo htjeli primiti, te da znamo tješiti i onda i one kojima bismo najradije uskratili utjehu. Gospodine Životvorče, Duše Sveti, utjeho naša, hvala ti za sve utjehe u životu našem. Hvala ti što nas tješiš, Gospodine, da nam, kad god smo uz tebe, jamčiš da ne ćemo propasti. Hvala ti, Isuse, na svim utjehama u našim životima. Amen.


IX. POSTAJA:
Isus pada treći put pod križem.

Ne daj da padajući sustanemo. Daj da
od drugih i od sebe ne odustanemo.

Gospodine, nakon ovog pada mnogi su odustali da ti više vjeruju. Potpuno su izgubili povjerenje u tebe. Mislili su: Zar je moguće da je to onaj kojega smo mi slijedili, zar je moguće da je to onaj koji je činio čudesa, koji je ozdravljao, koji je uspješno rješavao najnerješivije slučajeve, koji je liječio najteže i neizlječive bolesti? A evo, ušao si u najtežu operaciju povijesti čovječanstva, operaciju oslobađanja od besmisla života, od nemoći da ljubimo i budemo ljubljeni, od nemoći da se prašta i prima praštanje, od nemoći ulaženja u svetost. Pao si, Gospodine. U tebi su pali svi naši grijesi, u tvojem su padu sadržani svi naši padovi. Odvraćamo svoje misli od naših padova jer mislimo kako se trebamo prikazivati u boljemu svjetlu, a ti nam kažeš da priznanje loših i onih tamnih strana naše osobnosti ne znači umanjivanje našeg rasta, nego upravo ulaženje u stvarnost toga da smo ljudi s dobrom i zlom u sebi. Hvala ti što tvoja dobrota i tvoje povjerenje čine da se u nama sve više kristalizira tvoj lik, da ne živim više ja, nego ti živiš u meni, Isuse. Da živiš u svakome od nas osobno, u našim obiteljima i u našem narodu. Daj da se do kraja odlučimo za tebe dok ti zahvaljujemo na jubilejskoj godini tvoje milosti. Neka ovaj tvoj narod, narod hrvatski, ne zaboravi da je samo po tebi mogao i može biti predziđe kršćanstva. Neka tvoje povjerenje u nama ponovno probudi tu svijest i poslanje. Daj da budemo svjetlo svijeta i sol zemlje. Hvala ti, Isuse, na povjerenju. Amen.



X. POSTAJA:
Isusa svlače.

Odjeni nas u čistoću ljubavi svoje, Gospodine!

Gospodine, i tu su ti sramotu nanijeli, ili su barem mislili da će ti je nanijeti svukavši s tebe i posljednji komadić odjeće, izvrgnuvši te ruglu. Htjeli su te obeščastiti, ali tvoj odnos s Ocem nije mogao ni time biti pomućen, tvoja povezanost s nama nije mogla ni time biti prekinuta. Hvala ti što nas voliš i tada kada zloupotrebljavamo spolnost, hvala što čistoća tvoje ljubavi čini da nadilazimo sve što može obeščastiti našu vlastitu čistoću i čistoću spolnosti naših bližnjih. Hvala ti, Isuse, što nas zaodijevaš odjećom obnovljene nevinosti srca, duha, duše i tijela, obnovljenim pogledom na život i suživot. “Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni.” (Psalam 51). Amen.


XI. POSTAJA:
Isusa razapinju na križ.

Dok se radi nas razapinjao, Isus je
strelice praštanja, a ne mržnje, odapinjao.

Razapinju te, probijaju tvoje ruke i noge. Razapet si, visiš između neba i zemlje u groznim mukama. Ali ne odričeš se ljubavi prema onima koji su to napravili. Ljubavlju se suprotstavljaš njihovoj mržnji. “I najmanja snaga ljubavi veća je od najveće snage razaranja” (J. Ratzinger). “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!” Hvala ti, Isuse, što ti znaš što činiš kad praštaš, a praštaš jer ljubiš. Ali drugoga puta nema. Da je postojao neki drugi put u puninu života, ti bi ga odabrao. Očito, put ljubavi jedini je put, ali ta se ljubav mora dokazati kroz dimenziju križa da bi joj se povjerovalo i vjerovalo. Hvala ti što te ništa ne može rastaviti od ljubavi prema nama. Pomozi nam da i s nama bude isto. Da i nas ništa ne može rastaviti od ljubavi prema tebi i prema braći. Daj da ljubimo tada kada mržnja napada, daj da praštamo tada kada se čini da je praštanje kukavištvo i kada bismo od takve zahtjevnosti ljubavi najradije htjeli pobjeći. Daj nam blagoslov svojega križa za koji si zajamčio: U ovom ćeš znaku pobijediti. Ako dopustiš da križ u tebi pobijedi sve ono što mu se suprotstavlja, u tom ćeš znaku pobijediti i pobjeđivati. Amen.



XII. POSTAJA:
Isus umire na križu.

Kad te na križ patnja pribija, duša se uz Boga privija,
makar se iz grudi krik muke izvija.

Gospodine, nisi mogao ostati vječno razapet između neba i zemlje. Tvoje su muke bile veoma intenzivne, ali ipak ograničena trajanja, i uslijedila je smrt, otkupiteljska smrt. Hvala ti, Gospodine, što si ostao vjeran poslanju koje ti je Otac namijenio, a to je da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Hvala ti što si snagom ljubavi ušao u smrt koja je bila posljedica mržnje i pristajanja na razaranje, na sljepoću, na bijeg, na strah, na prekid rijeke života s izvorom. Hvala ti što te smrt nije mogla pobijediti, iako se činilo da si zapravo ti gubitnik. Hvala ti što te zlo nije moglo pobijediti, iako su mnogi mislili kako si pravi nemoćnik, da uopće nisi onaj za koga si se predstavljao. Hvala ti što si uzeo sve sablazni, sva kriva očekivanja, sva razočaranja naša i svu beznadnost života bez Duha, i to unio u grob, unio u smrt i ubio smrt, ubio grijeh, pobijedio Zloga. Hvala ti što si ti bio smrt smrti. Hvala ti što i nas pozivaš da umiremo grijehu, da umiremo zlu, da umiremo svemu negativnomu kako bi se u nama rodilo ono dobro i vrijedno za što se isplati živjeti, ali i za što se isplati umrijeti, ako zatreba. Hvala ti što si prvi prokrčio put spasenja i pozvao nas da idemo za tobom, početnikom i dovršiteljem naše vjere. Hvala ti, najbolji prijatelju i jedini Spasitelju i Otkupitelju, jedini posredniče između neba i zemlje, između Boga i čovjeka. Hvala ti, Bogočovječe, Isuse Kriste. Amen.



XIII. POSTAJA:
Isusa skidaju s križa.

Svećenik kao žrtva na oltaru ruku Majke cijeloga svijeta.


Gospodine, ti nisi sišao s križa, tebe su skinuli s križa. Ako je istina da se 90% kršćanskih molitava sastoji od rečenice: Od križa oslobodi nas, Gospodine, onda je isto tako istina da ta molitva ne može biti uslišana jer ti ne oslobađaš od križa, nego po križu. Sam si pokazao kako se to radi. I hvala ti što si časno dovršio svoju životnu utrku. Tvoje je mrtvo tijelo u Marijinu naručju, u naručju one koja te ljubila više od ikoga, koja je znala suosjećati s tobom u svim tvojim situacijama: i uspjehu i neuspjehu, i odbacivanju i prihvaćanju, i očaranju i razočaranju. Ona ima sućuti za one koji su napravili to okrutno djelo ubojstva Bogočovjeka. Hvala ti, Majko, što si s nama u najtežim trenucima naših života, kada se oni ne mogu niti izreći, ali se osjećaju, kada duboko pogađaju temelje našeg bića. Hvala ti što si uz nas u mogućim i nemogućim trpljenjima. Hvala ti, majko žalosna. Hvala ti za nadu, vjeru i ljubav u Isusa i u ono što je Otac namijenio učiniti po njemu za naš spas. Hvala ti na tvojem suotkupiteljskom poslanju i njegovu potpunu ostvarenju na razini potpuno otkupljenoga stvorenja. Molimo te da se i nas sjetiš “sada i na času naše smrti”. Amen.


XIV. POSTAJA:
Isusa polažu u grob

U grob se ne pokopava život, nego smrt koja je zarez,
a ne točka rečenice života.

Gospodine, u taj su grob neprijatelji položili nade, velike nade. Mislili su da je to kraj tvojega života, da prestaju smetnja i prepreka za njihove živote, za njihove ambicije. Prihvatio si i tu sablazan da sve ide redovnim tijekom. Nije bilo čudesna oslobađanja s križa kako su očekivali prijatelji, pobornici i simpatizeri tvoji. I evo, polažu te u grob koji je unajmljen?! Naizgled završetak, poraz. Ostavljaš dojam potpuna gubitnika, razočaravaš i prijatelje i neprijatelje.
Hvala ti na grobovima svih milih i dragih našeg roda i naroda iz nedavnog i prijašnjih ratova, redovnih i izvanrednih smrti, naglih, pripravnih i nepripravnih. Hvala ti što si posvetio grobove svih koji u te vjeruju i što ova počivališta ljudskih tijela bude nadu u uskrsnuće. Hvala ti što su grobovi privremeni smještaji. Hvala ti što smrt nije kraj. Hvala ti što si i ti umro i pokazao kako smrt nije strašilo, nego sestra, kako je nazva sveti Franjo Asiški. Hvala ti na prijelazu, na novom rađanju, koji, s jedne strane, označuje smrt, a, s druge, život koji se nezaustavljivo nastavlja. Amen.


XV. POSTAJA:
Gospodin slavno uskrsnu

Drame Velikog petka zaplet uskrsnućem doživljava rasplet.

Ono što ni tvoji najbolji učenici nisu mogli ni u snu sanjati, iako si im o tome govorio na javi, da ćeš uskrsnuti, to se dogodilo. Pojedinačno si se i skupno susretao s onima koji su bili otvoreni za tu poruku, iako ne odmah. Trebalo je i vremena, kao što pokazuje slučaj dvojice na putu u Emaus. Trebalo je vremena da im se otvori srce, da se zapali čežnja, da se prvotno razočaranje pretvori u novo očaranje, u novo oduševljenje. Jer «trebalo je da Sin čovječji sve to pretrpi», a udružen sa Sinom Božjim to i nadvlada, da se ostvari i dogodi spasonosno trpljenje. Hvala ti na radosti uskrsnuća. Hvala ti što si ti pobjednik nad grijehom, zlom, Zlim i svakom bolešću. Hvala ti što od tebe počinje budućnost koja ničim ne može biti zaustavljena jer si razorio sve prepreke. Hvala ti što ostaješ i dalje s nama kao uskrsli Gospodin sa znakovima svoje muke koje uskrsnuće nije izbrisalo, nego ih je samo preobrazilo. Hvala ti na svakom našem uskrsnuću iz bijede, pakla, jada, grijeha, surovosti, neotkupljenosti. Hvala ti na tvojoj i našoj Majci koja je na osobit način bila sudionica tvojega uskrsnuća, koja nas otvara za sve blagodati uskrsnuća. Hvala ti, uskrsli pobjedniče, što tvoju pobjedu nitko i ništa ne može osporiti. Neka se u nama događa rascvat uskrsnuća, rascvat duhovnog života, procvat obraćenja, procvat i rast novog čovjeka, novog Adama i nove Eve, novoga čovječanstva. Hvala ti na budućnosti koja se otvorila toliko da je ni svi zasuni ovisnosti, grijeha, mraka i zla više ne mogu zatvoriti. Hvala ti na svjetlu koje obasjava sve pozemljare, koje se iz tvojega smrtnog tijela po uskrsnuću razlilo na svu povijest ljudsku i svu povijest našeg roda i naroda. Hvala ti što se uskrsnuće probijalo ispod zajedničkih i pojedinačnih mračnih nataložina u našoj povijesti. Hvala ti za moj narod, Gospodine, koji je tvoj dar ovim prostorima. Hvala ti na ovim prostorima koji su tvoj dar mojem narodu. Daj da budemo tvoj znak, znak osporavan, ali i uspravan. Budi blagoslovljen, Gospodine, po svojem uskrsnuću i blagoslovi nas njime. Amen.


Završna molitva

Gospodine Isuse Kriste, s tobom i tvojom Majkom zajedno smo išli tvojim i našim križnim putem. Sjećali smo se naših križnih putova kroz povijest. Podsjećao si nas kako nam valja ići tim putem jer je uzak i strm put koji vodi u život, a širok i lagodan put koji vodi u propast. Hvala ti što nam otkrivaš istinu o našem životu, istinu o Bogu i čovjeku, o svemiru, o ljudskoj sudbini iza koje stoji Očeva nakana da nas beskrajno usreći ako se otvorimo njegovu planu. Hvala ti što je to ljubav koja stoji iza našega stvaranja, ljubav koja stoji iza našeg otkupljenja, što je to ljubav koja stoji iza našeg posvećenja. Hvala ti što je moguće biti tvoj i tada kada se pitamo koliko je onih koji idu za tobom. Tebi nije važan broj, nego kroj, ali ipak došao si svima. Daj da naša ljubav bude toliko širokogrudna da nikoga ne isključuje iz svojega djelokruga. Ljubimo svakoga, pa i neprijatelje, jer znamo: Svi su djeca Božja. Mi to znamo, a svojom ćemo ljubavlju i njima pomoći da to doznaju. Usadi u nas misao kako nam valja na najbolji mogući način proživjeti ovaj život da bismo svi zajedno s tobom i s onima koji su ti na ovoj zemlji htjeli služiti i ostali ti vjerni do zadnjega daha svojega života uživali u vječnosti. Amen.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 05 tra 2008 08:45 
Odsutan
Novoregistrirani korisnik

Pridružen: 01 tra 2008 16:29
Postovi: 4
Lokacija: Rovinj
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Obećanja vezana uz križni put

Preuzeto iz molitvenika Kraljice mira moli za nas

Spasiteljeva obećanje za one koji obavljaju pobožnost Križnoga puta
prema bratu Stanislavu Španjolcu (1903-1927)

1. Dat ću ljudima sve što god me s vjerom zamole obavljajući Križni put.

2. Obećajem vječni život svima onima koji s osjećajima sućuti obavljaju od vremena od vremena Križni put.

3. Pratit ću ih posvuda za vrijeme njihova života i posebno ću im pomagati u smrtnom času.

4. Pa kad bi oni imali grijeha više nego što ima trave u polju i pijeska u moru, Križnim putem bit će im sve izbrisano. (To obećanje ne oslobađa čovjeka od ispovijedanja teških grijeha kojih je svjestan; mora ih ispovjediti prije sv. Pričesti. Moramo se kajati za svoje grijehe.)

5. Imat će posebnu slavu na nebu oni koji budu često molili Križni put.

8. Ja ću ih osloboditi od čistilišta, ako li bi usprkos tome ipak onamo došli, izbavit ću ih odanle prvog utorka ili petka poslije njihove smrti.

9. Ako ga (Križni put) obavljaju u istinskoj ljubavi, učini ću od svakoga od njih živi ciborij, koji ću s radošću napunjati svojim milostima.

10. Moje će oči biti uprte u one koji često obavljaju Križni put; moje će ruke biti uvijek otvorene da ih zaštite.

11. Kao što sam bio prikovan na križ, tako ću uvijek biti s onima koji me često časte moleći Križni put.

12. Oni se neće moći više odvojiti od mene, jer ću im dati milost da više nikada smrtno ne griješe.

13. Na samrtnom času ja ću ih tješiti svojom prisutnošću i mi ćemo zajedno poći u Nebo. Smrt će biti slatka svima onima koji me budu častili za vrijeme svoga života obavljajući Križni put.

14. Moja će duša biti za te duše kao paladij (utočište) zaštite, ona će ih pomagati uvijek čim se one k njoj (mojoj duši) uteku.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 28 vel 2009 21:51 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6385
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 44 zahvala
Križni put je pobožnost, koja ne bi smjela ostati samo u okviru korizmene priprave za najveći kršćanski blagdan, Uskrs. Ta pobožnost nam može svakodnevno pokazivati kako smo i gdje pogriješili, veoma je korisna u svakodnevnom ispitivanju savjesti. Kad bi se samo osvrnuli na neke od postaja, bili bismo spremni u svakom čovjeku vidjeti Krista, i mogli bi pomagati drugome nositi križ. Koliko bi svijet bio bolji!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 09 ožu 2009 10:25 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6385
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 44 zahvala
Slika

Isuse i Marijo, sada krećem s vama prateći vas dvoje, Majku i Sina, na Križnom putu. Želim vam tako pokazati svoju ljubav i odanost. Priznajem da sam često bio ne samo daleko od vas dok trpite, nego sam vam svojim riječima i djelima zadavao teške udarce od kojih su ostajale rane u srcima moje braće i sestara.
I svaki put, kad sam bio sebičan, ohol, uvredljiv, neistinit, kad sam na tuđi račun uživao ili uskraćivao svoja dobra drugima zadavao sam rane. One su boljele i Tebe Isuse i Marijo, jer je svako od nas Tvoj brat Isuse, Tvoj sin, Marijo. Isuse i Marijo, da bih Vas mogao slijediti u trpljenju, kajem se za sve zlo koje učinih.
Primite me u zajedništvo trpljenja, da mogu i ja svojim patnjama i ranama koje nosim pridonijeti spasenju svome i spasenju svijeta!
Po vašem primjeru, Isuse i Marijo, prihvaćam svoj križni put, križni put svoje obitelji, zajednice, Crkve i svijeta. Želim s vama suotkupljivati svijet.


-Smiluj se nama, Gospodine Isuse.
-Smiluj se nama.


Slika

Prva postaja
Isus izbičevan i osuđen na smrt

Klanjamo Ti se Kriste,i blagoslivljamo TE.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Isus je u sredini, između vojnika i Pilata, a niže je razjarena svjetina. Žele da Isus bude razapet. Narod razdražen, podgovoren od moćnika iz Velikog vijeća, galami i prijeti šakama i štapovima. Vojnici i narod očekuju besmislenu osudu. Pilat je nakon strašljive izjave»…ne nalazim na njemu nikakve krivice…», oprao ruke i predao ga njegovim ubojicama.
Uvrijeđena oholost pismoznanaca i farizeja pretvara se u: «Razapni ga» u onim šakama i štapovima koji su podignuti u visinu. Iznad mora mržnje uzdiže se Isus koji se, unatoč tome što je izobličen bičevanjem, može još uvijek pokazati u svome kraljevskom veličanstvu. On upravlja svoj blagi sažalni pogled prema onima koji ga osuđuju i prezire njihova ohola srca. Ali iz njegova još nateknuta lica nazire se osjećaj praštanja cijelom nezahvalnom čovječanstvu.
Jedina utjeha Isusu je prisutnost njegove Majke. Prisutnost njena je neuočljiva, ali stvarna. Ona stapa dva srca u zajedničku bol.



Gospodine,ti si želio da budeš osuđen na smrt za mene i za sve ljude…prihvaćam ovo stanje koju si dopustio da dođe na mene,te ti kao zadovoljštinu za to stanje,za svoje grijehe i za grijehe čitavog čovječanstva prikazujem,svoje patnje,boli i trpljenja svakodnevnice…

U ovoj postaji možemo razmatrati…Iv 12,42-50 Mih 3,9-12 Mudr 5,1-16

Slika

Druga Postaja
Isus uzima na se križ

Klanjamo Ti se Kriste,i blagoslivljamo TE.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Veliki križ, težak, nerazmjeran, izgleda kao da traži ravnotežu na Isusovim ramenima. Ljudi iz pratnje još uvijek pridržavaju križ, ali su spremni uputiti žalosnu poruku.
A tu su već oni koji požuruju riječima, pogrdama i prijetnjama, tu su i oni koji se klanjaju pred njim rugajući se, ali on blag ne odgovara, naslonjen na drvo križa glavom okrunjenom, spreman je učiniti prve korake svoje Kalvarije.
Kao u prethodnoj postaji, Marija je osamljena svjedokinja u pozadini prizora s desne strane.


Gospodine, ti si bio nevin, a uzeo si na sebe križ iz ljubavi prema meni.. daj mi milost da,prikovan na križ,ispunim planove tvoje Providnosti, planove spasenja, obraćenja i posvećenja…

U ovoj postaji možemo razmatrati…Mt 11,28-30 Lk 14,25-27 Heb 12,1

Slika

Treća postaja
Isus pada prvi put pod križem

Klanjamo Ti se Kriste,i blagoslivljamo TE.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Teret je strahovit. Samo nekoliko koraka i Isus pada. Već je mnogo pretrpio zbog okrutnog bičevanja, pa ga zbog toga umor nadvlada. Put je strm i pun zasjeda. Isus se pokušava oduprijeti na laktove i izgleda kao da želi iskoristiti pad da odahne, ali ga odmah povlače za haljine da nastavi put. Bol Marijin je već u prvom planu, dok njezin Sin postaje mostom između ljudi i zemlje, po drvu križa koje nosi.

Gospodine Tvoj križ je bio tako težak, te si pod njim pao na zemlju.. .pomozi mi da bude jak i snažan, da ne upadne u još dublju klonulost, u gorčinu a još manje u očaj…

U ovoj postaji možemo razmatrati…Rim 8,1-11.35-37 Heb 12,24.

Slika

Četvrta postaja
Isus susreće svoju svetu majku

Klanjamo Ti se Kriste,i blagoslivljamo TE.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Ponovno se pojavljuje veliki križ koji zatvara prizor u visini.
Čim je pošao dalje, blizina Marijina se pretvara u susret, dok težina križa kao da prestaje omogućujući posljednji zagrljaj. Majka nježno miluje ispaćeno lice svoga Sina. Isus joj uzvraća nježno istim pokretom.
To je trenutak dubokog, bolnog i nježnog doživljaja koji možemo shvatiti svi, kao i žena koja se poklanja i ljudi koji idu pred skupinom. Drugi iz pozadine, gluhi za svaki osjećaj nježnosti, udarcima i guranjem nastoje spriječiti i ovu kratku stanku. Meni osobno ovo je najljepša slika.
Svaki kršćanin doživi upravo ovo isto kad god trpi. Marijina blizina postaje susret koji tješi i krijepi.


Gospodine, udjeli svim bolesnicima, ovisnicima i svim grješnicima svijeta,spoznanje u bezgraničnu ljubav i pouzdanje u našu majku Mariju da nam ona bude život, slast i ufanje, a posebno na času smrti njihove/naše/moje.Amen!

U ovoj postaji možemo razmatrati…Iz 53,3-5 Jak 2,14-17 Lk 10,25-37

Slika

Peta postaja
Šimun Cirenac pomaže Isus nositi križ

Klanjamo Ti se Kriste,i blagoslivljamo TE.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Isus je u središtu prizora, umoran, bez snage i kao da je privučen zemlji od vlastitog tereta. Mišići više kao da ne postoje, glava je nagnuta umorno na lijevu stranu i nasilu pridignuta samilošću jednog iz pratnje. Šimun Cirenac, snažan fizički, ide naprijed sigurno i izražava svoju samilost prema izmučenom Nazarećaninu.
U ovoj samilosti se očituje potpora onih koji još vjeruju Isusu. Vidi se jedan dio ljudi koji suosjećaju ili se poklanjaju Kristu. A on izgleda nezgrapan, izobličen, nerazmjeran, tolika bol i iscrpljenost ga pritišću.
Drugi dio ljudi je očito odsutan, prisutan jedino u znakovima ramena koje pada, izobličeno od križa i pogrdnog natpisa koji visi o Isusovu vratu. Na kraju se vidi osamljena bol Marijina.


Gospodine, moj Isuse Kriste, budi ti moj Cirenac u bolovima duše i tijela…daj da spoznam,da s tobom može taj moj križ, biti povlašteno sredstvo,da me vodi ka obraćenju, da mi patnje i boli,budu izvor i zasluga za nebo,a Tvoja otkupiteljska milost za vječni spas…

U ovoj postaji možemo razmatrati…Kol 1,24 10,1-2 Iv 13,13-17

Slika

Šesta postaja
Veronika otire Isusovo lice

Klanjamo Ti se Kriste,i blagoslivljamo TE.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Veronika, koja se odvojila od jedne skupine žena, sačinjava cjelinu s likom Kristovim koji se naginje prema njoj, da mu ona može obrisati lice. Žene samilosti i ljubavi s lijeve strane, a među njima je i Marija čiji se osjećaji majčinski sjedinjuju s Veronikinim osjećajima. Suprotstavljen im je prezir ogorčenih, oni koji su okorjeli i bez svakog osjećaja, koji nastavljaju bičevima i štapovima ometati i onemogućavati nježni i pun osjećaja gest Veronikin.


Gospodine, ureži u moju dušu svoju blagoslovljenu sliku punu ljubavi i milosrđa…daj da svjetlo Tvoga lica, zauvijek zasja u tami mojih patnji, bolova i otuđenosti.. budi mi Ti, moj najbolji drug,moj najdraži prijatelj u mojoj trenutnoj samoći i osamljenosti...

U ovoj postaji možemo razmatrati…Fil 2,1-5 Ef 4,23-32 Lk 24,15-17.22-32

Slika

Sedma postaja
Isus pada drugi put pod križem

Klanjamo Ti se Kriste,i blagoslivljamo TE.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Nasilje raste i glavno je obilježje ovog dramatičnoga prizora. Isus je opet s koljenima na zemlji. Njegove ruke i njegova krv su u prašini. Izgleda kao da želi zagrliti kamenje. Svjetina mu je stalno blizu, urla i prijeti. Netko podiže križ, drugi se opet priginju da ga povuku za kosu. Netko opet pokazuje šake i bičeve, ponetko promatra i šuti. Drugi ga opet pokušavaju podići i ponovno mu staviti križ na leđa. Još uvijek je na desnoj strani. Majka Marija, zbunjena, trpi.


Gospodine, molim te za tolike ljude koji trpe širom čitavog svijeta… daj svima nama koji trpimo radi bolesti naših najbližih, strpljenja pred ponovnim njihovim padovima.. ojačaj nas,osnaži, da možemo nadvladati teškoće a iznad svega daj nam nepokolebljivo povjerenje u Božju Očinsku Providnost…

U ovoj postaji možemo razmatrati…1 Kor 15,58 Gal 5,5-6.13-25 6,1-5

Slika

Osma postaja
Isus susreće i tješi Jeruzalemske žene

Klanjamo Ti se Kriste,i blagoslivljamo TE.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.


Isus se uspinje na Kalvariju. Susreće skupinu žena iz Jeruzalema. Ražalošćene prizorom, žene plaču i udaraju se u prsa. Isus se zaustavlja i okreće im se govoreći: »Nemojte plakati nada mnom, nego plačite zbog vas i vaše djece…» Između Isusa i žena stvara se odnos međusobnog smilovanja. Ali može se shvatiti da se Isusov osjećaj samilosti proteže na cijelo čovječanstvo koje su svojim grijesima pravi uzrok svih zala i njegove žrtve. A oko skupine vlada mržnja, nasilje i ismijavanje izraženo u bijesnim pokretima, ispruženim šakama i udarcima.
Jedno preplašeno dijete od majke traži zaštitu.
Ali i u takvim okolnostima Isus nalazi snage da tješi druge.


Gospodine, ti moliš žene da plaču za sebe i za svoju djecu… želim iskreno,oplakivati sve svoje grijehe i želim suosjećati sa svim nevoljama ovoga svijeta...teško mi je u dnu srca,što sam uvrijedio/la Tebe, moga dobroga Boga,neizmjerno ljubeznog i dostojnog da budeš ljubljen iznad svake stvari...

U ovoj postaji možemo razmatrati…Rim 12,12-19a 2 Kor 1,5-7 12,14-15


Slika

Deveta postaja
Isus pada treći put pod križem

Klanjamo Ti se Kriste,i blagoslivljamo TE.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Ovo je treći pad. Cijelim prizorom dominira prevrtanje križa koji je gotovo nestao. U sredini prepoznaju se ljudi koji nastoje da ga prihvate. Težina križa više ne pritišće ramena Mesijina. Svi su oko Isusa uznemireni, a njegovo se tijelo vidi do nogu mase koja se gura da ga vidi, koja ga promatra iz radoznalosti i još uvijek izaziva. Ruke Isusove su u prašini, njegovo lice je gotovo nestalo među kamenjem i izgleda kao da želi poljubiti onaj djelić zemlje koji je svjedok zadnjih koraka njegova utjelovljenja. Siromašno tijelo Isusovo postalo je hrpa rana. Nastoji se podići ali je potpuno iznemogao, satrven od težine patnje. Gospa se vidi potpuno zavijena u bol i neke žene koje dijele s njom muku. Približava se čas koji joj je prorekao starac Šimun u hramu: «…i tebi će mač goli probosti dušu.»
Nikada se naš spasitelj nije pojavio tako. Čovjek boli, izmučen, satrven, odbačen od čovječanstva. On je trpio, ali nije rekao ni jednu riječ, kao žrtva koja se dade voditi na klanje
.

Gospodine, ponizno priznajem, da sam mnogo puta pao/la i padam u grijeh svakodnevno… udjeli meni i svakom potrebitom, čvrstu odluku za budućnost, te daj mi snage da te više nikad ne uvrijedim… ne daj da se ikada odijelim od Tebe…

U ovoj postaji možemo razmatrati…Iv 21,15-17 Rim 7,14-25 2 Kor 12,7-10

Slika

Deseta postaja Isusa svlače
Klanjamo Ti se Kriste,i blagoslivljamo TE.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio

Isus je stigao na mjesto žrtve i vojnici ga svlače. Unatoč žestokim bolima koje je pretrpio i fizičkoj iznemoglosti, Isusu uspijeva stajati na nogama u svoj svojoj kraljevskoj snazi. Ruke i tijelo pokazuju kožu uništenu bičevima.
Ovo je trenutak prije pribijanja na križ, trenutak u kojem se ponovno u licu Kristovu očituju muke: zbog fizičke boli, a još više radi zastrašujućih uvreda njegovu Duhu, Stvoritelju i Otkupitelju čovječanstva. Nikada kao sada očitovale su se na licu njegove božanske kreposti.
Kao da se smanjuje i ublažava ljudsko zvjerstvo, iako ga još ponetko pokušava izazvati. Mariju tješi jedna žena.


Gospodine, ti si htio umrijeti za mene lišen svega,svakojaka bolest me može lišiti svega, mojih snaga, mojih dobara, udaljiti me od moje rodbine i mojih prijatelja, može me lišiti mojega života...Gospodine: ako je moguće neka me mimoiđe ovaj kalež da ga ne pijem, ali neka se vrši Tvoja volja a ne moja…da Tvoja volja,moj Bože!

U ovoj postaji možemo razmatrati…Mt 5,27-32 Ef 5,3-6 Rim 7,2 Mt 19,2-6 1 Kor 6,9

Slika

Jedanaesta postaja
Isus čavlima pribijen na križ

Klanjamo Ti se Kriste,i blagoslivljamo TE.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.


Sve kao da je stalo. Tišina je. Prizorom vladaju udarci čekića. Pa i ljudi s dugim štapovima i bičevima konačno su se smirili i u šutnji prisustvuju prizoru. Tri jaka krvnika drže pričvršćene ruke i noge na tvrdom drvetu. Isus se ne pokreće, ne viče, iz njegovih usta osušenih od žeđi ne izlazi jecaj. I iz ovoga bi prizora i njegova ponašanja svi prisutni mogli shvatiti da se radi o nevinom pravedniku.
Ali ne, njihova srca već uživaju u toliko željenoj pobjedi nad «Učiteljem iz Nazareta», i oni ne mogu ni zamisliti da on moli za njih i da priprema svoj duh za potpunu žrtvu. Marija je utonula u potpunu bol, koju je zavila u svoj plašt.


Usred svojih križeva dižem lice svoje Tebi, Gospodine pomozi mi da ostanem s tobom pribijen na križ da nadopunim svojem tijelu što nedostaje, da se primjene tvoje zasluge, Isuse na svim grešnicima…daj da to spozna i moja obitelj,i svaki onaj u potrebi,za kojega ti prikazujem ovaj spomen Tvog križa…

U ovoj postaji možemo razmatrati…2 Tim 1,6-8 Heb 12,22-28 Ezekiel 3,16-21

Slika

Dvanaesta postaja
Isus umire na križ

Klanjamo Ti se Kriste,i blagoslivljamo TE.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Pogled prema nebu razdijeljen je na tri križa i u središtu se okomiti podiže Krist. Isus, nakon što je povjerio Majku sinu i sina Majci, obraća se Ocu na nebesima: «Oče, oprosti im jer ne znaju što čine.» Riječi svete, dovoljne da vrate nadu u srca ljudi. Nakon dubokog uzdaha Isus umire. Nebo se pomračuje, zemlja se trese, strah je zahvatio nazočne. Prvi su pobjegli oni koji su mrzili i ranjeni, zahvaćeni u svojemu strahu. Marija se klanja i grli Križ, ljubi probodene noge svoga Isusa u dubokom činu ljubavi. Ivan, najvjerniji, nastoji joj pružiti utjehu ali ne odvraća svog pogleda od ljubljenog Učitelja. Samo je Majka s nekoliko najvjernijih ostala pod Križem. U dnu, zavijene u svoje plašteve, plaču Marija Magdalena i Marija Kleofina.

Presveto Srce Isusovo, nitko nema veće ljubavi od onoga koji daje život za ljubljenoga kako si ti mene ljubio… da bih odgovorio Tvojoj ljubavi,daj da već od sad prihvaćam iz Tvoje ruke, dobrovoljno, bilo kakvu vrstu patnje, tjeskobe,boli i smrti koju ćeš mi dodijeliti..

U ovoj postaji možemo razmatrati…1 Pt 4,1-5 Tt 2,14 Fil 2,13-18 1Iv 4,10

Slika

Trinaesta postaja
Isusovo tijelo skinuto i položeno u krilo Majke Marije

Klanjamo Ti se Kriste,i blagoslivljamo TE.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Ovo mučno skidanje s križa Marija ne izdržava, od boli gubi svijest. Masa koja je sudjelovala u muci i smrti Kristovoj, pobjegla je. Malo vjernih Učitelju je ostalo i spremni su izdržati djelo milosrđa i uzeti tijelo Kristovo. Smrt Učiteljeva je prouzročila veliko razočaranje kod onih koji nisu imali jaku vjeru. Gotovo svi apostoli su se razbježali, dok je za tvrdokorne srcem završio onaj čovjek, koji je svojom mukom ugrožavao njihov život i mučio njihova srca. Isusa su skinuli pažljivo, da ne bi njegovo izmučeno tijelo zadobilo nove povrede. Učenici pridržavaju ožalošćenu Majku.

Majko žalosna , ti si Suotkupiteljica ljudskog roda! među tvojim rukama počiva mrtvo tijelo tvoga Sina… po tvojim bolima i zaslugama posreduj za sve bolesnike,nemoćnike, za sve umiruće i za sve ovoga časa koji su u potrebi Tvoje milosti , Milosrđa i Tvoje ljubavi…..daj da upoznaju i shvate svu Ljubav i Milosrđe svoga Stvoritelja!
Moli za nas grešnike sada i na času smrti naše .Amen!

U ovoj postaji možemo razmatrati…Lk 2,34-35 Jr 1,17-19 Iz 3,10-12 4,10.13

Slika

Četrnaesta postaja
Isusovo tijelo položeno u grob

Klanjamo Ti se Kriste,i blagoslivljamo TE.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Hladni i teški izgled groba ovladava prizorom pokopa. Marija prva do ulaza u tamu groba posljednjim milovanjem kao da obasjava lice Isusovo. To je zadnji čin velike žrtve. U Marijinu činu je sav osjećaj i sva nježnost koju može izraziti samo majka Učenici plaču kod groba.


Gospodine, još jednom te molim, da moji bolovi,tjeskoba, budu tebi na dar…daj nam svima snage, da se napijemo s izvor Otkupiteljske milosti kao što je za sve ljude Tvoja muka i smrt… udijeli mi, da kao što sam te nastojao slijediti u patnjama za vrijeme ovoga života jednako tako uskrsnem da živim s Tobom i ljubim te kroz svu vječnost, u Tvojoj slavi. Tako neka bude-Amen! .

U ovoj postaji možemo razmatrati…Iv 12,24 1 Kor 15,1-5.20-22.35-36.53-54

---

Petnaesta postaja
Isus je uskrsnuo i živ je među nama

Klanjamo Ti se Kriste,i blagoslivljamo TE.
Jer si svojim svetim križem svijet otkupio.

Evo tri dana poslije- uskrsnuće
Silni kameni blok groba je razlomljen od svjetla koje izlazi iz Kristova uskrsnulog lica. Isus se oslobođen pokazuje u sredini prizora u svemu svojem blistavom kraljevskom dostojanstvu i božanstvu. Više ništa ne podsjeća na strašne pretrpljene muke. I to je Mesija, Sin Božji, koji se vraća u svoj slavi kako je obećao! Kod njegove pojave čuvari groba izgledaju kao razneseni eksplozijom koja je nadvladala i njihovo protivljenje. Cijelo čovječanstvo je prisutno u ovom sugestivnom i zaključnom prizoru s tri svjedoka: s lijeve strane čovjek spava. To je ponašanje onih koji ostaju ravnodušni za sve pozitivne vrednote. Na desnoj strani je čovjek preplašen, skriva oči, ne želi vidjeti. U sredini je onaj koji se, iako kasno, budi i otvara svjetlu.
Marija djevica može sada pokloniti sve svome Sinu koji je Bog u Očevoj slavi.


Bože, Oče Dobrote, ti si nas ojačao otajstvom križa tvoga Sina i obilježio si nas znakom Uskrsnuća … udjeli nam svima,da vidimo,spoznamo,progledamo, kako smo oslobođeni od gospodstva smrti i sjedini nas zauvijek u zajednici Tvojih izabranih.. to te molimo, po Isusu Kristu našem Gospodinu. Amen !

U ovoj postaji možemo razmatrati…2 Kor 5,6-10 Rim 10,9-10 Heb 13,20-21

ZAKLJUČNA MOLITVA
Hvala Ti, Isuse, hvala Ti, Marijo, što sam mogao promatrati muku kojom ste sjedinjeni u ljubavi otkupljivali svijet.
Hvala na iskustvu koje nam je donijelo uskrsnuće: da se sve može pretvoriti u dobro.
Hvala što mogu s novom nadom, novom radošću i ljubavlju krenuti opet u susret ljudima, u susret patnji i mukama.
Učinite me svjedokom uskrsnuća svim ljudima! I nek svi postanu ljudi dobre volje!
Amen. Aleluja.




Ovaj križni put završiti s 1 Očenašem, ZdravoMarijom i SlavaOcu moleći po nakanama Svetog Oca.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostOvaj post je obrisan od Božja ovčica na 14 ožu 2014 13:08.
Razlog: isti križni put je dvije stranice poslije
PostPostano: 19 vel 2010 20:48 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8104
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Pobožnost Križnog puta

Križni put je trag Duha Svetoga, koji je vodio Isusa i u najtežim trenucima prema Kalvariji. U toj pobožnosti susreću se mnogovrsni izražaji karakteristični za kršćansku duhovnost: poimanje života kao puta i hodočašća; kao prelaska – po otajstvu križa – od zemaljskog progonstva do nebeske domovine; zahtjevi nasljedovanja u kojima se učimo hoditi iza Učitelja, noseći svakodnevno svoj križ. Time se Križni put prikazuje iznimno prikladnim za korizmeno vrijeme.

EUHARISTIJSKI KRIŽNI PUT



UVODNA MOLITVA

Slavim Te, Presveto Trojstvo, jedan Bože u trima osobama, Oče, Sine i Duše Sveti. Zahvaljujem Ti za milosti koje sam primila od Tvoje dobrote zaslugama Tvoje Kalvarijske i euharistijeske žrtve. Darujem Ti svoje srce i sve što imam kako bih uvijek vršila Tvoju svetu volju. Podaj mi snage, molim Te, o moj Bože, da živim tako da Te ne uvrijedim i ne nanesem nepravdu svome bližnjemu.
I ja želim, nahranjena Kruhom Živim i osnažena Tvojom ljubavlju ljubiti sve koje susretnem na svom životnom putu. Neka mi u tome pomogne hod za Tvojim križem u ovom križnom putu. Ti koji si sama ljubav, koju svakodnevno primama u svetoj Hostiji, ozdravi sve moje misli, riječi, korake, djela. Jer ne želim, Gospodine, ni jednog trena živjeti tako da ne budem mila Tebi! Amen





PRVA POSTAJA

ISUSA OSUĐUJU NA SMRT

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te!

Ja sam Kruh živi. Tko dolazi k meni neće ogladnjeti, tko vjeruje u mene neće ožednjeti nikada. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Mnogi rekoše: Tvrda je to besjeda, tko je može slušati. Od tada mnogi učenicio odstupiše, više nisu išli za njim (Iv 6,35. 55.60.66).
Gospodine, već od svog rođenja do svoje euharistijske prisutnosti bio si znak osporavan, Istina odbačena i pogažena. I kao što su te u tvojoj muci vrijeđali, pljuvali, nezahvalno s tobom postupali, i u tvojim svetohraništima vrjeđat će te, pogrđivati i obeščašćivati. Po Blagovanju svoje presvete Riječi i Tijela posveti nas u istini.

Molimo sa sv. Lujzom: Bože moj, iako sam nevrjedna, darujem se Tebi sva. Daj da upoznam moć Tvoje ljubavi! Ti si, o Bože, tako nedokučiv, a ipak tako bliz u Presvetoj Euharistiji!

Smiluj nam se, Isuse, smiluj nam se!
Budi nam milosti poradi svoje svete muke!





DRUGA POSTAJA

ISUS PRIMA NA SE KRIŽ

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te!

Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja. Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga Božju snagu i Božju mudrost (1Kor 1,18. 22-24).
Već više od dvije tisuće godina križ je od znaka prokletstva postao znak otkupiteljske snage i milosti. Križem smo znamenovani na krštenju, križem započinje misa, križem smo pribrojeni onom nebrojenom mnoštvu koje je ubijelilo haljine svoje u Krvi Jaganjčevoj.
I kao što u križu Krist prima na svoja ramena sve naše jade i svu našu bjedu tako i u Euharistiji, možemo reći, ne samo da svatko prima Krista, nego i Krist prima svakoga od nas.

Smiluj nam se, Isuse, smiluj nam se!
Budi nam milostiv poradi svoje svete muke!





TREĆA POSTAJA

ISUS PADA PRVI PUT POD KRIŽEM

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te!

Nakon teškog bičevanja, tolikih poruga i preziranja uslijedilo je još jedno poniženje - tvoj prvi pad. Kolika je bila bol tvoje duše, Isuse, ne možemo ni zamisliti. Činilo se da si pobjeđen, od svih ostavljen i zaboravljen.
I mi se često, pridružujemo tom mnoštvu nezahvalnika zaboravljajući na tvoju euharistijsku prisutnost. Zaboravljamo da bez Tebe nema pravog života, bez Tebe padamo i teško nam se ustati iz svojih grijeha. Padamo u grijehe rastresenosti, površnosti, mlakosti, rutine.
U zoru ovog trećeg tisućljeća svi smo potaknuti da s obnovljenim zanosom hodimo u kršćanskom životu osnaženi živom Kruhom što s Neba siđe na naše oltare i u naše duše. Daj,Gospodine, da po svetoj Pričesti ustanemo iz svojih padova.

Sv. Lujza, koja je shvatila svu ljepotu i blago Euharistije, poučava nas:
Smatrala sam da je potrebno imati izuzetno velikio poštovanje prema sv. Pričesti koje nam potom ulijeva bojazan da možda nismo pripravne dobro se pričestiti… Shvativši da je za nas najopasnije biti odviše navezana na samu sebe po zaljubljenosti u vlastitu volju, nužno je potrebno da se predamo Bogu i da svoju volju sjedinimo s njegovom da bi mogle sudjelovati u plodovima svete Pričesti.

Smiluj nam se, Isuse, smiluj nam se!
Budi nam milostiv poradi svoje svete muke!





ČETVRTA POSTAJA

ISUS SUSREĆE SVOJU SVETU MAJKU

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te!

U ovoj postaji ostanimo u kratkoj šutnji i neka susret Sina i Majke osposobi i oplemeni sve naše međusobne susrete, neka nas učini euharistijskim muževima i ženama. Jer Euharistija nam je dana kako bi sav naš život postao jedan Veliča.

Djevice, Majko Kristova, nauči me nasljedovati Tvoj sveti život. Kao Ti, tako želim i ja ispuniti što Bog od mene traži. U dubokoj poniznosti molim Tvoju pomoć; Ti poznaješ moju slabost, ali vidiš i čežnju moga srca. Od svog ljubljenog Sina primila si herojske krjeposti u kojima si ustrajala na zemlji. Daj da sve činim po Tvome primjeru i neprestano slavim njegovu svetu ljubav! Neka svatko u Tebi nađe siguran put k euharistijskom Spasitelju.

Smiluj nam se, Isuse, smiluj nam se!
Budi nam milostiv poradi svoje svete muke!





PETA POSTAJA

ŠIMUN CIRENAC POMAŽE ISUSU NOSITI KRIŽ

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te!

Gospodine, toliko si bio izmučen pod teretom križa da se činilo kako ćeš sustati na svom križnom putu. Ti primaš našu pomoć jer mi trebamo Tvoju pomoć. Ljubav je uvijek otkupiteljska. I za nas moliš Oca da budemo jedno, da nosimo bremena jedni drugima, da budemo križonoše. Bio si ponizan i krotak i dopustio si Šimunu da ti pomogne.
I u sakramentu Euharistije propovijedaš poniznost koja je bez premca, koja ne prezire nikakvo prebivalište, nego želi i spremna je doći kao gost u svako srce.
Sveta Lujza nas potiče: Učinimo prvi korak u nasljedovanju Isusa. Slijedimo ga do podnožja Njeogva križa i tu predajmo zemlji sve zemaljske privlačnosti. Priklonimo se njegovoj volji, tako da On po svojoj riječi i euharistiji istinski živi u nama.

Smiluj nam se, Isuse, smiluj nam se!
Budi nam milostiv poradi svoje svete muke!





ŠESTA POSTAJA

VERONIKA PRUŽA ISUSU RUBAC

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te!

U bolnom i krvavom licu veronika prepoznaje svoga Učitelja koji joj za ljubav uzvraća neizmjernom ljubavlju - daruje joj sebe samoga.
I s nama si, Gospodine, ostao do konca svijeta po daru presvete Euharistije. Ti si beskonačno darežljiv, daruješ se potpuno, i ne samo jednom, već onoliko puta koliko želimo. Svaka je nova Pričest novi dar u koji Isusa Krist pretvara sebe i u duši nam ostavlja svoju sliku. Shvaćaš li da je Isus tu u svetohraništu izričito zbog tebe, samo zbog tebe? Izgara od čežnje da uđe u tvoje srce. A koliko Ti čezneš za Gospodinom?

I sv. Lujza je vapila: Kao što jelen žudi za izvor vodom, tako moja duša želi svoga Boga… sjedinjenje Boga s mojom dušom učinilo me je sličnom Njemu. A primanje predragocjenog Tijela moga Spasitelja osposobilo me za nasljedovanje Njegova presvetog života.

Smiluj nam se, Isuse, smiluj nam se!
Budi nam milostiv poradi svoje svete muke!





SEDMA POSTAJA

ISUS PADA DRUGI PUT POD KRIŽEM

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te!

Isus ponovno pada pod teretom naših nevjernosti, pogrda, udaraca. Njegovo tijelo izgleda potpuno nemoćno, izmučeno, neprepoznatljivo jer prorok Izaija navješta Gospodina ispaćena i izmučena koji obličjem nije naličio na čovjeka (usp. Iz 52,14).
I Tvoje euharistijsko tijelo, Gospodine, nemoćno je često obeščašćeno i pogrđeno. Čemu li se sve ne izlažš, moj Bože, samo da bi ostao među nama? Tu si da nas tješiš, hrabriš, pridižeš.
U punom iskustvu povezanosti euharistije i križa Lujza nas potiče: Oslonite se na Boga, zaklinjem vas, i naći ćete sve što vam srce treba. On će vam biti i Otac i Majka, bit će vam i utjeha i snaga i konačna nagrada za vašu ljubav.

Smiluj nam se, Isuse, smiluj nam se!
Budi nam milostiv poradi svoje svete muke!





OSMA POSTAJA

ISUS TJEŠI JERUZALEMSKE ŽENE

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te!

Isus u susretu sa jeruzalemskim ženama ponovno iskazuje ljubav. Potiče ih da ne budu suho drvo, daje im novu šansu - on je mladica koja je izklijala iz panja Jišajeva, on je lijek našoj suhoći. I žeđa za svakim čovjekom. I svakoga od nas pita:
Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala
i on bi ti dao vode žive (Iv 4,10). Zandemo li mi dar Božji – Euharistiju? Zaištimo od Njega vode žive koja struji u Život vječni.

(Malo duža šutnja)

Smiluj nam se, Isuse, smiluj nam se!
Budi nam milostiv poradi svoje svete muke!





DEVETA POSTAJA

ISUS PADA TREĆI PUT POD KRIŽEM

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te!

Na njega pade kazna radi naših grijeha. Među njima su i tolika svetogrđa i tolike nedostojne i površne pričesti. Ti se, Gospodine ustaješ i pokazuješ nam koliko nas ljubiš. U svojoj svemogućnosti dao si nam sve, u svojoj muci i mudrosti također, u svojem obilju dao si nam preobilje - presvetu Euharistiju. I u tom trećem padu čovjeka boli, vična patnjama od kog svatko lice otklanja, kao i u Euharistiji - vid i opip, okus varaju se tu - prepoznaju Ga samo oni koji imaju čvrstu vjeru.
Po svom trećem padu, Gospodine, daruj nam čvrstu vjeru u svoju euharistijsku prisutnost.

Smiluj nam se, Isuse, smiluj nam se!
Budi nam milostiv poradi svoje svete muke!





DESETA POSTAJA

ISUSA SVLAČE

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te!

O, kako je lijep čist naraštaj! (Mudr 4,1). Čistoća duše i tijela nešto je čudesnoga. Sam Krist proglašava blaženima one koji su čista srca. Jer, samo ljudi čista srca, čiste savjesti imaju čist, bistar pogled. Mogu vidjeti Boga u križu, u trpljenju, preziru, u Euharistiji, u svom bližnjem, u patnicima, siromasima u čovjeku.
Razapinjanje mojega tijela sa strastima i požudama sa svime što zamućuje čistoću moga pogleda u razmatranju otajstvenog Krista u Euharistiji i Krista na križu. Uvijek umiranje Isusovo u tijelu pronosimo da se i život Isusov u tijelu našem očituje (2Kor 4,10). Čisto srce stvori mi Bože, i duh postojan obnovi u meni.

Smiluj nam se, Isuse, smiluj nam se!
Budi nam milostiv poradi svoje svete muke!





JEDANAESTA POSTAJA

ISUSA PRIBIJAJU NA KRIŽ

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te!

I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca (Zah 12,10).

Isusa na Križu i Isusa na našim oltarima. Križ je oltar na kojem je potekla predragocjena krv i voda iz probodenog Kristova boka za spas svijeta. Euharistija, misa uprisutnjuje žrtvu Križa. Žrtvena narav euharistijskog otajstva ne može se shvatiti kao nešto odjeljeno, neovisno o Križu. Euharistija je žrtva koja nas sjedinjuje s Kristom po pričesti: primamo Njega samoga koji se prinio za nas, Njegovo tijelo koje je za nas predao na Križu, Njegovu krv koju je prolio za mnoge, na otpuštenje grijeha.
Vjerujemo u Božju ljubav prema nama, a ljubav je Krist na Križu i Krist u Presvetom Oltarkom Sakramentu. I mi ljubimo jedni druge.

Smiluj nam se, Isuse, smiluj nam se!
Budi nam milostiv poradi svoje svete muke!





DVANAESTA POSTAJA

ISUS UMIRE NA KRIŽU

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te!


Kleknimo i ostanimo u šutnji i molitvi.

Gospodine rekao si: Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke... A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju (Iv 6, 58. 64).

Smiluj nam se, Isuse, smiluj nam se!
Budi nam milostiv poradi svoje svete muke!





TRINAESTA POSTAJA

ISUSA SKIDAJU S KRIŽA

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te!

Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo (Iv 4,35). Križ i Euharistija su mysterium fidei - tajna vjere. Skriveni Bog, ipak ostaje živi i blizi Bog na našim oltarima u našim svetohraništima. Znam tvoju nevolju i siromaštvo - ali ti si bogat! Ne boj se, za tebe sam na križu izdahnuo, za tebe idem u grob, za tebe sam postao kruh i vino koje krijepi i razveseljuje srce čovječje. Podigni glavu i budi ponosan na djelo koje Bog za tebe učini.
Majko euharistijskog Krista, Ti koja si čitavim svojim bićem bila euharistijska žena, daj izmoli mi od svog Sina, a moga Gospodina živu vjeru u taj sakramenat ljubavi!

Smiluj nam se, Isuse, smiluj nam se!
Budi nam milostiv poradi svoje svete muke!





ČETRNAESTA POSTAJA

ISUSA POLAŽU U GROB

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te!

Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta (Iv 12,24: 6, 51).
Ići na klanjanje, sudjelovati u Euharistiji znači ići u Nebo i sudjelovati u nebeskoj gozbi. Po sv. Pričesti pozvani smo na svadbenu gozbu Jaganjčevu. Osnaženi spasonosnom ljubavlju jer pobjedi Lav iz plemena Judina, Korijen Davidov, koji je otkupio krvlju svojom za Boga ljude iz svakog plemena i jezika, puka i naroda (Otk 5, 5.9). Neka u nama bude isto mišljenje kao u Isusu Kristu, navješćujmo euharistijskog Krista Božju snagu i Božju mudrost.

Smiluj nam se, Isuse, smiluj nam se!
Budi nam milostiv poradi svoje svete muke!





ZAVRŠNA MOLITVA

„Bone pastor, panis vere,
Iesu, nostri miserere...“


Dobri pastir, pravo jelo,
smiluj namse janje bijelo,
daj nam hranu, svoje Tijelo,
brani, vodi stado cijelo
k strani žića blaženog.

Silni Bože, što nam jesti
na zemaljskoj daješ cesti:
daj nam gore s tobom sjesti,
među svece ti nas smjesti
u nebu kod stola svog.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 19 vel 2010 21:24 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 17 svi 2009 00:08
Postovi: 732
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Marijin križni put

POČETAK KRIŽNOGA PUTA
Oče, slutim neizrecivo bogatstvo Isusova puta do smrti na križu. Uputio sam se Mariji, ženi koju si izabrao za majku svoga Sina, da od nje naučim razumijevati Isusovo otkupljenje čovjeka kroz muku križa. Nadahni me svojim Duhom da je slijedim i tako dođem bliže Tvom Sinu, a po njemu k Tebi. Amen.


Isusa osuđuju na smrt
Kad mi je anđeo navijestio da ću roditi Isusa, svojim "neka mi bude" sva sam se opredijelila za to dijete i njegovo poslanje. Stala sam bez ostatka na njegovu stranu i odlučila vjerovati u njegov poziv bez pridržaja. Otada nisam imala drugog smisla života, nego samo njega. Sad sam ga gledala pred Pilatom. Moj narod ga je osudio, odbacio i predao Rimljanima da ga i oni kao okupatori mog naroda osude. Postala sam svjesna da sam tu i ja osuđena. Mislila sam kao on, sva moja životna zadaća i sreća bio je on i njegovo djelo. Sad je ta moja zadaća, moj smisao, moje opredjeljenje osuđeno. Bila sam kao i on odbačena. To je za mene bio kraj, posljednji životni put. Ja sam bila s njime osuđena na smrt.

Znaš li kako je to kad ti sve najdraže osude, popljuju, bace u blato? Sto tada raditi? Ostani uz Isusa, jer te on prima razočarana i rasplakana. Uz njega će se sve besmisleno opet osmisliti. Daj mi ruku da te povedem mome Sinu. Kad istražuješ svijet, ne očekuj pohvale i nagrade, nego gledaj je li to izvorna ljepota i bljesak istine. Neka se u tajnosti odvija tvoje traganje i izgaranje za istinu i ljubav. Ljudske prosudbe su fragmentarne. Bog vidi cjelinu. Ne boj se ljudskih osuda. Prepusti se Božjem sudu. On odlučuje.

Isus uzima na se križ
Gledala sam kako ulicama Jeruzalema, okrvavljen, znojan, iscrpljen, moj Sin nosi teški drveni križ na kojem treba izdahnuti. Ja sam mu darovala ljudski život, a sad mu ga moji sunarodnjaci hoće oduzeti. Više od trideset godina gradila sam njegovu budućnost i bila ponosna na nju. Samo sam za njega živjela. Sad u vrtlogu mržnje zaprepašteno gledam kako ide u smrt, a da mu ne mogu pomoći. Beskrajna volja da ga izbavim i neizreciva nemoć da to ostvarim nagomilali su se u meni kao grč bola i tjeskobno pitanje: zašto je zlo u svijetu tako moćno? Ima li negdje prostora gdje dobrota vlada i gdje pravda obasjava ljude? Prepoznala sam da je moj Sin Isus taj prostor. Htio je uzeti gomile zla na ramena da ih usmrti u svojoj smrti. To treperavo svjetlo davalo mi je snagu da ga slijedim. Zlo je izvor patnje. Prihvaćena patnja pobjeđuje zlo. Veličina i smisao života rađaju se kroz hrabro suočavanje sa zlom u patnji. Kad gubiš najdraža bića, gledaj naprijed, u susret koji će se dogoditi u vječnosti, a ne u prazninu koja iza njih zjapi, prijeteći da te pokopa u samosažaljenju. Prošla sam tim putem da te uzmem za ruku i ohrabrim. Uz tebe sam vjerno, ne boj se.


Isus pada prvi put pod križem
Dok je Isus padao, gotovo sam kriknula od straha da ga križ ne satre. Samo mi je jedna čežnja bila u srcu: da se digne i da još živi. Slabašna utjeha, jer on se penje prema smrti. Majka sam mu i svaki produžen tren njegova života meni je bljesak nade. Sve bih bila dala samo da sam ga mogla osloboditi od gomile koja ga je vukla prema Kalvariji. Mislila sam: samo da nikada tamo ne stignemo, da se pojavi neko čudesno izbavljenje...
Tako je srce molilo. On je trebao umrijeti i smrt je sada bila tu. Cesto mi je o tome govorio i sve sam shvaćala, ali majčino srce to ne prihvaća. S njime umirem i ja, jer ga ljubim i vjerujem u njega. Ljudski su koraci do smrti neodgodivi. Život je tu da se dadne, a ne sačuva. Uzalud se grozničavo brinuti da se sačuva što se sačuvati ne da. U darivanju je i neuništivost osobe. Kad padneš, ustani da još ljubavi daruješ nekome. Ohrabri se, prođi svijetom čineći dobro. Ne zaboravi, moja te molitva prati, nećeš se izgubiti. Bit ćeš tamo gdje sam ja.


Isus susreće svoju svetu majku
Ni sama ne znam kako, ali odjednom smo se susreli na putu za Kalvariju. Nikad neću zaboraviti taj prodorni pogled mog Sina. Kao da je tražio nekoga tko razumije ovu besmislenu osudu. Svi su govorili da je izdajica naroda i da po Mojsijevu Zakonu treba umrijeti. Ja sam Židovka i za mene je Zakon bio ponos i svetinja. Srce mi se razdiralo. Gledala sam ga u oči i dala mu do znanja da sam čitava uz njega, na njegovoj strani. Zlo je zavelo ljude pa ne vide da je on Sin Božji i Spasitelj svijeta. Bilo mi je žao što ljudi nisu raskrinkali prividnu logiku sile mraka. Ali, i moj Sin bio je siguran da zajedno s njime idem do kraja, kako bih s njime s onu stranu smrti uskrsno živjela. Utješiti nekoga, to je reći mu da si s njime, da ga nećeš napustiti, da ćeš mu biti vjeran. S nekim tko je na tvojoj strani mogu se izbjeći sve smrti i oživjeti mrtva duša. Ljubav je srce vjernosti.


Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Peta postajaOdjednom je povorka zastala. Zadrhtalo mi je srce. Što se dogodilo? A onda sam ugledala kako prisiljavaju Šimuna iz Cirene da ponese križ moga Sina. Gledala sam kako iza Šimuna tetura od iscrpljenosti moj Sin. Imala sam osjećaj kako me boli svaka njegova rana. Vjerovala sam u smisao njegove odbačenosti. Često smo u dugim večerima znali o tome razgovarati, osobito nakon Josipove smrti.
Ali, sad sam se pitala ima li boli kao što je moja. U takvom stanju, dobrota čovjeka obasja i doda mu snage da ne klone. Tu dobrotu sam sada vidjela u Šimunu, koji je mome Sinu pomogao nositi križ. Više nisam bila sama na strani moga Isusa. Zlo je postajalo sve manje uvjerljivo.
Znaš, dobrota se brzo rasprostre od srca do srca. Ima dobrote u svakom ljudskom biću. Ona je tvoj saveznik. Svi su ljudi u svijetlim dubinama srca uz tebe. Tamo je skriven žižak sućuti. Kad se on razgori, sažeže svako zlo. Plamen ljubavi uništi mnoštvo krivica i zločina. Ima u svijetu nade.


Veronika pruža Isusu rubac
Vidjela sam krvavo, prašnjavo, znojno, iznakaženo lice svog Sina. Htjela sam, samo kad bih mogla, obrisati njegovo lice. Veronika je pročitala tu želju u mojim očima. Progurala se do Isusa i pružila mu rubac. Isus se prenuo, bljesak ljubavi ga je obasjao. Uzeo je rubac i obrisao lice. Bila sam na trenutak utješena. Isus je vidio da nas ima na njegovoj strani. Kad se Veronika vratila, ugledale smo Isusovo lice na rupcu. U svakom patničkom licu krije se Božji lik. "Što god učinite jednom od moje najmanje braće, meni ste učinili", rekao je Isus. Dobro je liječiti iznakaženost ljudskih lica kako bi na njima zasjalo Isusovo lice. Do Boga se dolazi kroz ljubav prema čovjeku. Tu se najbrže iskusi Božja blizina. Potrebno se progurati do čovjeka, imati razumijevanja za njegove jadikovke, ostati uz čovjeka napuštena. Kalvarijska povorka još se uvijek provlači ulicama sela i gradova. Isus je još na križnom putu u udovima svoje Crkve. On je patnik u patnicima svijeta i zove srca Veronika, da mu se približe, otaru patnju i vrate se s njegovim likom u duši. Najveća sreća je moći ljudima činiti dobro.


Isus pada drugi put pod križem
Padati pod teretom križa značilo je otvoriti nove rane. A Isus je već sav bio jedna rana. Svaki pad mogao je biti posljednji, bilo zbog nove ozljede, bilo zbog bijesa vojnika. Zato me je duboko zabolio svaki Isusov posrtaj. Znala sam da je Isus Sin Božji, a ne samo moj Sin. Kao mač zarinut u srce osjećala sam zato okrutnost ljudi. Oni ubijaju svoga Stvoritelja i to krajnjim prezirom. Što može očekivati svijet od budućnosti dok ubija svoj izvor, Svemogućega, korijene i srce svog bića? Čudo da svijet još uopće postoji! Što ga još drži? Drži ga moj Sin pod teretom križa. Na njega se sručila sva zloća svijeta. On drži i danas svijet da se ne sunovrati u samorazaranje. Samo zato svijet ima budućnost. Isus pada da bi se svijet digao na duhovnu razinu čovjekoljubivosti. Svijet postoji jer ga voli Isus.
Osloni se na Isusov pad i ostat ćeš na nogama, uspravan i pošten. Evo ti ruke da te vodim kako bi volio svijet kao što ga voli Isus.


Isus tješi jeruzalemske žene
Usred vike, psovke, ruganja i galame začuo se plač, naricanje, glasna tuga. Na licima žena iz Jeruzalema tekle su suze. Pomislila sam kako će Isus reagirati. Isus je dobrohotno prihvatio ljubav. Dapače, počeo ih je tješiti. Upozorio ih je na ozbiljnost ljudske egzistencije. Ako Božji Sin trpi razjarenu ljudsku zloću, onda će tim putem ići i svi koji ga slijede. Potrebno je plakati nad svakim čovjekom. Nije najveća nesreća tjelesna patnja; daleko ubojitija i bolnija je moralna, jer ona ne vodi do tjelesne, nego do vječne smrti. Tom patnjom je natopljen svijet. Isus plače nad tom patnjom i odlučno se s njom sukobljava da je razotkrije i razori.
Ima patnji za koje treba Bogu zahvaljivati, jer su otkupiteljske. Ima tjelesnih patnji koje pomažu otkloniti moralne, učiniti temeljni zaokret prema zakonitosti savjesti i evanđelja. Patnje mučenika i junaka podižu nas i ohrabruju. Život treba uložiti za nešto za što se isplati živjeti i umirati. Samo se tako on sačuva i umnoži. Na tom putu ne očekuj utjehu ljudi, iako je ona plemenita. Ona te ne može osnažiti za velike pothvate. Traži Božju utjehu u časovima tjeskobe i drhtanja. Samo je u Bogu snaga i spasenje, u njega se uzdaj u svako doba.


Isus pada treći put pod križem
Nijedan pad nije moga Sina mogao zaustaviti da stigne na Kalvariju. Neka neshvatljiva snaga ga je vukla. S revnošću kojom se mi trudimo sačuvati život, on se trudio da ga izgubi. Isus je živio u sasvim drugim dimenzijama negoli ljudi. Pasti i zajaukati pod teretom kušnji, boli i tjeskobe nije znak slabosti, nego odlazak u dimenziju života iz koje se pruža vertikalna vizija svijeta. Padovi nas podsjećaju tko smo, od kakvog srno tkiva sazdani i kamo idemo. Oni nas upozoravaju da smo putnici, a ne stanovnici zemlje. Treba se vezati uz neprolazno, uz vrednote duha, uz Boga i njegov plan s nama. Kad to zaboravimo, stizat će nas udarci, bolesti će nas prikovati uz krevet, bol nas podsjetiti da smo opet otpali od izvorne vizije, a blizina smrti nas uvjeriti u hitnost zaokreta ka traženju istine i prepuštanju ljubavi. Sve su to glasnici neba da se ne izgubimo.
Ne boj se, doći će jutro, raspršit će se magle, zaustaviti bol, izgubit će neprijatelji čovjeka. Ne zaustavljaj se u trenutnom grijehu, u sadašnjoj bolesti, u razočaranju od jučer, u fiksiranju na negativno. Udarci su tu da nam otvore oči i okrenu nas Ocu.


Isusa svlače
Dok hodam uz Kalvariju za svojim Sinom, sjećam se Simunova proroštva: "A i tebi će samoj mač probosti dušu." Odbačen je i nepravedno osuđen Isus. Tukli su ga, bičevali, pljuvali mu u lice, trnovom krunom raskrvarili glavu, natovarili mu teške balvane na ramena i s dvojicom ga razbojnika vodili na mjesto raspeća. Uzeli su mu čast, slobodu, život. Njegovo dostojanstvo bacaju u blato, provaljuju nasilno vrata njegove intime i tako ga svestrano žele obezvrijediti i izbaciti iz svijeta živih i povijesti čovječanstva. Svi su me ti mačevi pogađali i ranjavali. Majka sam mu. Čeznula sam da bude velik, častan, dostojanstven, sretan, slobodan. Vjerovala sam u njegovo mesijansko poslanje. Sad sam ponovo morala o svemu prebirati u srcu. Samo sam mu tako mogla biti blizu. Morala sam se odreći svih majčinskih snova i prihvatiti Božji plan. Znala sam, ništa ne smije ostati od mentaliteta svijeta u meni, sve treba napustiti i obući mentalitet moga Sina.
Dok zemaljski život poput odijela klizi niz tvoje godine, ne žali. Obuci se u neprolazno, u Božje, u nebesko. Tu je snaga da izdržiš pri svim udarcima života. Oni će stalno dolaziti da ispitaju čvrstoću tvoje vjernosti neprolaznoj Božjoj humanosti.


Isusa pribijaju na križ
Gledala sam dok su ga pribijali na križ. On više ne može prolaziti svijetom liječeći svaku bolest i svaku nemoć. Križ je njegova posljednja postaja. Motrila sam kako odlazi nekud daleko, izmiče očima, a da ga ne mogu zaustaviti. On odlazi i pitam se ima li još na zemlji mjesto gdje ja mogu živjeti. S njime je otišlo sve što sam imala i bila. Kako ću se vratiti s Kalvarije kad me nema, kad sam s njime pribijena na križ, s njime umirem? Dok potmulo odjekuju udarci čekića, neki užas ispunja prostore Kalvarije. Tu ljudi ubijaju svoga Stvoritelja. Tu je zločinstvo svijeta doseglo vrhunac. Tko da očisti more zloće u svijetu? Moj Sin Isus dopušta da se sav pakao svijeta svali na njega, da ga onda zajedno sa sobom povuče u smrt, a uskrsnućem stvori bolji svijet. To mi je dalo snage da izdržim svu bešćutnost krvnika i sudaca. Važno je da je duh jak, tada će izdržati i slabo tijelo.


Isus umire na križu
Bolni se jauk prolomio Golgotom kad su uzdigli moga Sina na križu. Tada mi je došlo u sjećanje: otac moga naroda Abraham žrtvovao je sina Izaka, moj narod žrtvovao je pashalno janje, bezbrojne su se žrtve prinosile u hramu u Jeruzalemu. Sad se prinosi jedinstvena, božanska žrtva, neokaljani jaganjac, Sin Božji i moj Sin. Povijest čovječanstva ima slobodan izlaz iz ropstva krivice i slobodan ulaz u domovinu u koju je prvi ušao kroz smrt moj Sin. To se dokončalo ropstvo, a počeo sveopći povratak Ocu. Križ je novi žrtvenik. Žrtva nije uništenje nego preobraženje, nije smrt nego život, nije kraj nego početak. Čula sam kako Isus u ruke Očeve predaje svoj život i zajedno s njime sam sebe i njega prinijela i ja Svevišnjemu. A onda mi je povjerio Ivana i sve vjerne njegovom putu. Učinio me majkom brojnih naroda. Tada je izrekao čin poslušnosti Ocu: "Svršeno je". Ispunjeno je sve što je htio Otac. Počinje novi svijet.
Na Kalvariji završava put staroga svijeta. Vrati se kući i vjeruj Radosnoj vijesti!


Isusa skidaju s križa
Kad se bijes zla do kraja iskalio na Isusu, smjeli smo prići i preuzeti brigu za njegovo mrtvo tijelo. Dok sam ga držala u naručju, sjetila sam se trenutka kad sam ga u štalici izvan Betlehema prvi put uzela u naručaj. Rodio se u izgnanstvu i bit će pokopan u progonstvu. U tuđoj je kući rođen i u tuđem grobu pokopan. Nije imao mjesta gdje bi glavu naslonio. Nisu ga primili u Betlehemu, u Nazaretu su ga htjeli strmoglaviti niz stijenu, u Jeruzalemu su ga raspeli. Dok sam gledala njegovo mrtvo tijelo, mač boli otvorio mi je novu ranu. Tijelo koje sam s najdirljivijom ljubavlju nosila, hranila, njegovala, sad je bilo masakrirano, iznakaženo, izbodeno, da ga se jedva moglo prepoznati. Prije tridesetak godina donijela sam ga na svijet, sada ga moram iznijeti iz svijeta. Onda sam ga s radošću i ponosom rodila, sad ga s neizmjernom tugom i ponižena spremam za ukop. Dok su Josip iz Arimateje i Nikodem zajedno s Ivanom i ženama skidali tijelo moga Sina, pogled mi se zadržao na drvu križa. Na početku ljudske povijesti s drva spoznaje dobra i zla ubrali su prvi ljudi plod neposluha i nepovjerenja prema Stvoritelju. Sad uzimamo sa stabla križa moga Sina, kojem je hrana bila vršiti volju Očevu. Pomislih kako ovdje prestaje zla kob čovječanstva.
Važno je i u najbesmislenijoj patnji otkriti Božji plan, uhvatiti Stvoriteljevu misao i u njoj smisao. Tad je moguće izdržati sva obespravljenja i poniženja. Nad Isusovom patnjom lebdi nada uskrsnuća. To me drži.


Isusa polažu u grob
Sunce je bilo na zalazu. Trebali srno požuriti s ukopom, jer je bilo predvečerje subote i židovska Priprava. Dok smo odlazili od groba, nisam se mogla pomiriti s pomisli da je to konačni rastanak. Govorio je meni i učenicima da će treći dan uskrsnuti. To mi je davalo nadu, bilo mi je kao da će se on ponovo roditi svijetu i u njemu nadvladati zloga, a uvesti čovjekoljubive odnose. Kao što sam povjerovala anđelu Gabrijelu da će se iz mene roditi, povjerovala sam i njemu da će se opet kao Sin Svevišnjega roditi iz utrobe groba. Nešto je neuništivo visjelo u zraku. Protivnici su se bojali njegova groba, apostoli su slutili uskrsnuće, a ja sam molila i vjerovala. Majčinsko me je srce uvjeravalo da će se Isusova riječ ispuniti. Čekala sam probdjevši noć od petka na subotu, nestrpljivo požurivala vrijeme da prođe subotnji dan i u ljubavi iščekivala da se njegov grob pretvori u mjesto preobraženog života. Stražari su čuvali grob, a učenici od strana pred Zidovima zakračunali vrata. Učinilo mi se kao da je vrijeme stalo i kao da su nebo i zemlja zaustavili dah od iščekivanja događaja koji će uslijediti. Sin je Božji sve izvršio što je Otac naumio. Sad je Otac bio na potezu. Grobovi više nisu mjesta beznadne tuge i posljednjeg rastanka, jer je u grob sišao Sin Božji. Život vječni se rada.

Isus uskrsava iz groba
Nedjeljno jutro, zora novog čovječanstva je svitala. Sve se događalo poput munje. Anđeo je otvorio grob, a od straha pred njim zadrhtali stražari. Žene su trčale da jave vijest o praznom grobu, a Ivan i Petar jurili bez daha da se o tome uvjere. Isus se ukazivao živ, preobražen, zdesna Ocu, Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. Strelovito se širila Isusova poruka povjerenja: "Ne bojte se, mir vama, samo vjerujte! Pogledajte ruke moje i noge. Ja sam to. Ispunilo se sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano." Vijest se munjevito širila. Kao baklju rnira jedni su drugima predavali vijest: "Doista, uskrsnuo je Gospodin i ukazao se Simunu!" Duh je moj kliktao od radosti. Sve mi je bivalo jasnije zašto je moj Sin s križa rekao Ivanu: "Evo ti majke", a onda meni: "Evo ti Sina." Navijestio mi je da ću po istom Duhu po kojem sam njega začela, sudjelovati u rađanju njegova Tijela Crkve. Bit ću po Božjoj milosti Majka Crkve. Opet sam mu ponavljala svoj čvrsti i vjerni: da, neka mi bude po tvojoj riječi. Otada nosim sve vas vjernike i sve ljude u srcu. Samo jedno želim: privesti vas svome Sinu i tako učiniti spašenima i nositeljima spasa drugima na putovima povijesti. Radosna sam zbog ovoga susreta na križnom putu moga Sina. Neka se odsada vaši životi stalno okreću svjetlu uskrsa i nose tu vijest svakom čovjeku.

ZAVRŠETAK KRIŽNOGA PUTA
Oče, hvala na ovom hodu s Marijom za Tvojim Sinom. Nisam više isti. Idem živjeti za druge, kao Isus. Odlučujem hodati svijetom čineći dobro. Obasjan svjetlom križa i blještavilom uskrsa prepoznajem u Isusu srce svijeta. Sad znam kome sam povjerovao. Svoje odluke stavljam u Tvoje ruke, Oče. Ti me jačaj, diži, liječi i vodi za ruku do kraja mog križnog puta. Hvala za Tvoju Crkvu u kojoj zajedno s drugima hodam Tebi u susret. Amen.

Dr. Tomislav Ivančić


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 20 vel 2010 09:53 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 10 lip 2008 20:55
Postovi: 3438
Lokacija: Santa Fe (New Mexico)
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 72 zahvala
Ima i od Tomislava Ivančića "Susret na križnom putu" predivna knjižica za moliti križni put. :grlim te:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 74 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 13 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr