www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 25 stu 2017 08:39

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 74 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 4, 5, 6, 7, 8  Sljedeće
Autor Poruka
 Naslov:
PostPostano: 13 ožu 2010 09:02 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8417
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Svjetlo Križa


Isus je prošao ovom našom zemljom čineći dobro.
Ozdravljajući bolesne. Tješeći žalosne. Poučavajući neuke.
Blagoslivljajući potrebne.

Nakon što im je pokazao obilnu ljubav, nježnost i blizinu
Isus apostolima navješta otajstvo Križa.

Križ je točka u kojoj se križa povijesti ljudskog roda.
Središnji događaj. Svjetlo koje rasvjetljava svu tamu patnje.
Most nad ponorima trpljenja.

Križ je sve ono što nas križa.
Udara na nas. Poražava. Ponižava.
Čini da patnja izgleda nepodnošljivom. Nerješivom.

Na osobnom križu nismo sami.
Susrećemo se s Isusom Patnikom.
On je prije nas iskusio osamljenost.
Ostavljenost. Izloženost. Odbačenost.
Bol. Osramoćenost. Tamu smrti.

On koji se na Križu prepustio u Očeve ruke
s nama je na našem osobnom životnom križu.

Isus je uskrsnuo! Patnja više nije strašilo.
Trpljenje po njegovoj Muci postaje spasonosno.

On koji nas je svojim ranama iscijelio blagoslivlje nas nedjeljom.
Danom darovanim nam da bi mu bili blizu.

Bili blagoslovljeni Svetim Križem!

_________________
ISUSE UZDAM SE U TEBE


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 14 ožu 2010 08:17 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 21 pro 2007 09:22
Postovi: 8417
Lokacija: münchen
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Znakovi naši svagdanji na putu križa
Gospodine, često sam ti obećao potpuno ti se predati. Još češće obećao sam ti biti vjeran. A, onda, kad si baš to od mene i očekivao – odustao sam, sklonio se i rekao da te ne poznam. Da, takav sam čovjek. Oprosti. No, ipak slijedim te danas – tebe čovjeka i Boga dok nosiš križ, pod njim padaš, dok srećeš majku, primaš Šimunovu pomoć i Veronikinim rupcem brišeš lice, dok imaš hrabrosti i nakon drugog pada podići se, čak i utješiti rasplakane žene, pa ponovno ustati, dok ti razgolićuju tijelo i pribijaju ruke, dok prolaziš kroz iskustvo smrti i na koncu spoznajem: doista, Sin si Božji. Nadajući se u Uskrs, evo Gospodine odmah krećem za tobom.

1. Čovjek

Uzevši lik čovjeka, postavši ljudima sličan, želiš Gospodine biti blizak onima radi kojih si došao. Čovjeku donijeti i pokazati mu što je ljubav. Ljubav koja se bez ustručavanja daje. Bolest, patnja, teškoće ljudskog bića bliske su ti na ovom putu, tvom putu križa. Ti Gospodine budi čovjeku u problemima utjeha, u radosti , a u nadi za vječnost – nagrada.

Prva postaja poziva nas na ustrajnost do kraja. Gospodin, koji je utjelovivši se postao čovjekom, neka nam u tome i pomogne.

2. Križ

Stvarnost ljudskog života neminovno nameće otajstvo križa kao činjenicu skritu pod tolikim teškoćama i životnim problemima. Gospodine, tek što su te osudili na smrt, navališe ti križ da bi te raspećem još više osramotili. Ta sramota više je i od boli što je nosi sama smrt. Otajstvo tvoga križa uči nas strpljivosti u prihvaćanju svakodnevnih problema.

Gospodin, koji pokoravajući se ljudskim zakonima vrši volju Božju, neka nam bude učitelj u podnošenju teškoća.

3. Pasti

Puka svakodnevica prisila nas ponekad da padnemo. A u odnosu sa drugima često se srozamo u očima drugih ljudi. Kriste, tvoj pad i brzo ustajanje uči nas hrabrosti opraštanja u našim međuljudskim odnosima. Tvoj pad opominje nas da nitko ne bi trebao pasti u očima drugih, pasti u svojim djelima. No, ti nam i u takvim prilikama nudiš mogućnost ustajanja. Svakodnevno nas uči da je moguće ustati i iz životnih neprilika na bolji – vječni život.

Gospodin, koji je u ljudskoj slabosti pao na zemlju, neka nam pomogne ustati iz loših ljudskih odnosa.

4. Majka

Susret sa majkom oplemenjuje sve naše majke u poteškoćama odgoja. Marijino iskustvo boli koje je ponijela sa ovog susreta, potiče nas Gospodine na iskrenije poštovanje i ljubav prema majkama – nositeljicama života. Mač boli probada beskrajnu veličinu majčina srca. Proročanstvo se ispunilo. Proročanstvo je to koje nas opominje da majke trpe radi djece. Ti nas Gospodine trajno potiči da što manje nanosimo boli svim onim ljudima koji su nam osigurali život i dobar životni standard te dali da budemo ovo što jesmo.

Gospodin, koji je cijenio Marijino majčinstvo, neka majkama – nositeljicama života bude trajna nagrada.

5. Nemoć

Ljudska nemoć rezimirala bi možda novim padom zbog osjećajnog susreta sa majkom da u pomoć nije pritekao Šimun. Gospodine, prihvaćaš Šimunovu pomoć i tim činom oplemenjuješ sve koji olakšavaju drugima trenutke bolesti, nemoći i samoće. Tvoja nemoć osvjetljava nam naše ljudske nemoći, kazuje kako takvo stanje ne može imati zadnju riječ. Šimunov čin ohrabruje sve ljude. Gesta ljubavi prema tebi, trajno nas nadahnjuje u našim nastojanjima iskazivanja ljubavi.

Gospodin, koji prihvaća ljudsku pomoć u nemoći, neka nas trajno podiže u našim nemoćima.

6. Lice

Ljepota ljudskog lica Božji je dar svakom ljudskom biću. no, i taj dar naša ljudska slabost spremna je nagrditi ili uništiti sebi ili drugome. Ne treba nam puno da lošim riječima pljunemo nekome u lice. Gospodine, ovaj trenutak razmatranja zaustavlja nam pogled na tvome licu. Zločinačko srce nanijelo mu je ljagu u koju Veronika nije mogla slobodno i mirno gledati. Rubac s tvojim likom slika nam je ljubavi u kojem promatramo ljepotu lica tvoga i lica brata čovjeka.

Gospodin, kome na putu križa lice nagrdiše, neka nam pomogne navješćivati ovom svijetu ime Božje i otkrivati ljepotu lica čovjekova.

7. Hrabrost

Pojam hrabrosti vežemo uz tvoj drugi pad, Gospodine. Čovjeku - vjerniku tvoja hrabrost kojom ustaješ ohrabrenje je u životnim padovima. Hrabrosti da slobodno priznamo sve svoje padove, pogreške i slabosti naučio nas je tvoj drugi pad. Pouči nas ustrajnosti ustajanja iz pada u grijeh i pomozi nam u slabostima da uopće ne upadamo u prilike koje nas udaljuju od tebe. A tvoja milosrdna ljubav neka nam uvijek bude prilika hrabrog ustajanja.

Gospodin, koji je ponovno pao na putu našega spasenja neka nas pouči ustrajnosti obraćenja.

8. Žena

Gesta suosjećanja Jeruzalemskih žena svjedoči o osjetljivosti koju samo žena može pokazati za patnju i bol bližnjega. Ta je gesta uvelike bila prisutna u trenutcima tvoje muke. Žene su se našle na putu križa i suosjećale s tvojom majkom želeći ublažiti tvoju bol. Tvoja ljubav, dajući ženi stvarateljsku mogućnost rađanja novog bića u suradnji s mužem, uzdiže ženino dostojanstvo, koje istini za volju mi ljudi često nepravedno pogazimo. Nauči i nas, Gospodine pokazivati iskrenu ljubav i poštovanje prema ženama i majkama.

Gospodin, koji blagoslivlje žene koje suosjećaju u njegovoj boli, neka i po nama trajno uzdiže njihovo dostojanstvo.

9. Ustati

Treći pad u sebi krije krajnji cilj svakog pada, a to je; ustati. Ovaj nas pad, Gospodine, ne iznenađuje. Jasna nam je tvoja bol koju sve do sada u sebi nosiš, ali iznenađuje nas tvoja spremnost ustati i nakon ovog najtežeg pada. Konac ovozemnog života i sramotna smrt na križu sve je bliža i potrebno je podnijeti još koji korak i obilje uvreda da se prinese prinos Ocu. Pouči nas ovim padom, Gospodine, da je moguće ustati i iz teškog grijeha i uskrsnuti nad sve padove u koje slabi padamo.

Gospodin, koji pridiže klonule, neka i nas ohrabri da je uvijek nakon pada moguće ustati.

10. Tijelo

Ova nas je postaja, Gospodine, uspela na Golgotu. Još jednom bacaš pogled na kraj za čiju si sudbinu i suzu ispustio, a sada i krv prolijevaš, njima za svjedočanstvo. Razmatramo ovog trenutka o ljudskom tijelu. Tijelo nas podsjeća na otajstvo tvog utjelovljenja. Ti, Gospodine, uzimaš ovu našu tjelesnost i posvećuješ ju. Učini nas Gospodine blagoslovom za braću koju susrećemo i obdari nas poštovanjem prema tijelu svakog čovjeka. Daj da u njima prepoznajemo tvoju sliku.

Gospodin, koji utjelovljenjem uzima naše ljudkso tijelo, neka nas i po otkupljenju pridruži slavi neba.

11. Ruke

Promatramo Gospodine mržnju koja doseže svoj vrhunac. Križ koji si nosio jeruzalemskim ulicama uz pogrde postaje sredstvo na koje te razapinju. Ruke, stvorene za kreativan rad, razapinju ih, ne znajući da tako grle i pozivaju svakoga tko iskreno zamoli: Gospodine, sjeti me se kada dođeš u Kraljevstvo svoje. Gospodine, raširenim rukama – tim molitvenim stavom, sve nas pozivaš na žarku molitvu, postojanu vjeru, ustrajniju nadu i djelotvorniju ljubav. Obdari nas spoznajom da je dobro djelo žrtvovati se za druge, po uzoru na otajstvo tvog raspeća.

Gospodin, koji razapetim rukama moli oproštenje, neka nam udijeli snagu trajnog opraštanja jedni drugima.

12. Smrt

S pijetetom, Gospodine, pristupamo otajstvu koje nam predstavlja ova postaja. Prinošenjem žrtve vlastitog života činiš novu Pashu. Otajstvo tvoje smrti uvijek razmatramo s divljenjem gledajući strpljenje kojim uzlaziš na križ. Svi ćemo mi proći iskustvo smrti, kad nas Otac pozove i od nas zatraži životno svjedočanstvo, u tim nam trenutcima pomozi da budemo pripravni. Tvoja molitva za one koji te progone, molba je Ocu za oproštenje tuđih grijeha. Otajstvom smrti i znakovitošću svoga križa obaspi nas mirom i blagoslovom.

Gospodin, koji umirući na križu oprašta svima i moli za progonitelje neka nam udijeli blaženi konac života.

13. Spoznaja

Razmatrajući pred ovom postajom, Gospodine, jasno nam se otkriva spoznaja koju u ime svih koji su te razapeli satnik priznaje i ispovijeda: doista, Sin si Božji. Svi mi priznajemo da često puta kaskamo u spoznaji tvoje ljubavi. Dok te spuštaju u krilo Marijino da oplemeniš sve majke koje u krilo primaju mrtva tjelesa svoje djece, blagoslovi i osnaži sve roditelje koji niti ne mogu pohoditi grobove svoje djece nestalih u toliko nepravednih ratova.

Gospodin, koji umire za spas svih ljudi, neka nas učvrsti u svim nastojanjima za vlastito spasenje.

14. Nada

Tišina groba nastala nakon silne grmljavine kojom se i sama priroda pobunila zbog ubojstva Spasitelja svijeta, ocrtava i naše misli pijetetom. No, nada koja se budi u čovjeku – vjerniku, nada je u slavu uskrsnuća. Nada u bolje sutra čovjeku je uvijek značila ohrabrenje za hod prema budućnosti. Ohrabri nas u spoznaji, Gospodine, da tvoj grob ima smisao jedino u svijetlu uskrsnog jutra, te nas osnaži u nadi da ćemo i mi uskrsnuti.

Gospodin, koji umrijevši za naše grijehe preuzima na se slabosti svijeta, neka nas oslobodi za život kod Oca.

Razmatrali smo, Gospodine, sramotni čin čovjeka – grešnika, koji po ovom otajstvu postaje čovjek – spasenik. Primi ovaj čin naše molitve kao ruku pomoćnicu kod pada, kao utjehu danu sa Veronikinim rupcem, kao sućut prikazan po činu jeruzalemskih žena. Neka ti naša vjera bude darom kao hvala za tvoje pashalno otajstvo, po kojem smo spašeni. Ohrabri nas u dobrim djelima svakodnevice. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen



Đakovo, korizma 2004.

_________________
ISUSE UZDAM SE U TEBE


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 03 tra 2010 07:33 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 17 svi 2009 00:08
Postovi: 771
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
divan križni put,gledan očima onih koji su sreli Isusa.Marije Magdalene,slijepca koji je progledao i drugih...

Razmatranje križnog puta - PITANJE LJUBAVI

Ovaj križni put nastao je na inicijativu dušobrižništva mladih Poljske biskupske konferencije u okviru duhovne priprave za Svjetski susret mladih u Kolnu. Priprava je trajala šest mjeseci. Svaki mjesec imao je svoju temu: Pitanje Krista, Pitanje Istine, Pitanje hrabrosti, Pitanje Ljubavi, Pitanje poziva i karizme i Pitanje jedinstva. Cilj je bio mlade što bolje pripremiti za susret.


PREDGOVOR
Dragi brate, draga sestro u Kristu, moleći ova razmatranja, koja nam pokazuju Isusov križni put, možeš pronaći svoj put na kojem se sada nalaziš i koji te vodi k uskrsnuću. Promatraj pažljivo Isusov put k uskrsnuću da bi još bolje prepoznao svoj put. Isusov put pomaže ti pronaći smisao trpljenja, tvoje svakodnevne patnje i borbe. U svakodnevnoj borbi možeš pronaći svoje dostojanstvo i svoju pobjedu jer Isus je dao svoj život, prolio svoju Predragocjenu Krv do zadnje kapi, kako bi ti mogao/mogla živjeti vječnim životom u Njegovom Kraljevstvu. Ne odbacuj svoj križ, već ga prihvati, zagrli, poljubi, kako bi se na taj način još dublje sjedinio s Isusom koji je uvijek prisutan, a čak i razapet na tvom križu koji spašava tebe i druge. Nemoj misliti da je tvoj križ bez Isusa, ne gledaj na težinu i veličinu svoga križa, već na prisutnog Isusa na njemu. Pokušaj biti sličan Njemu, vapijući s vlastitog križa zajedno s Njime: „Oče, oprosti im, ne znaju što čine!" (...) "Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!" Svakodnevnim dubokim sjedinjenjem s Isusom i svakodnevnim prikazivanjem svoga trpljenja, zajedno s Isusovom Predragocjenom Krvlju, Bogu Ocu, možeš biti kao Marija Pobjednica i Suotkupiteljica u spašavanju ovoga današnjeg svijeta.

Iskoristi dobro sve svoje darove i sve životne situacije da zahvališ Bogu za Cijenu svoga otkupljenja. Potrudi se da budeš Živi kalež kao Marija, koja je primala u Svoje Srce Isusovu Krv i prikazivala je zajedno sa Svojom Bogu Ocu za spas svijeta. Budi i ti kao Šimun Cirenac i Veronika na današnjem križnom putu na kojem se nalaziš zajedno s Isusom.

Zahvaljujem od srca svima koji su uložili svoj trud i na bilo koji način doprinijeli izdanju ovog križnog puta. Posebno zahvaljujem mladima iz Poljske koji su bili otvoreni Duhu Svetomu i napisali razmatranja uz postaje križnog puta, kao i mladima iz Hrvatske koji su isto tako, u otvorenosti Duhu Svetomu, oslikali postaje Gospodinove Muke i tako, na jedan poseban način, približili Muku našega Gospodina svima onima do kojih će doprijeti ovaj križni put.

Poglavar Družbe misionara Krvi Kristove
p. Zbignievv Lesiczka, CPPS

VJEČNI OČE, PRIKAZUJEMO TI
PREDRAGOCJENU KRVI ISUSA KRISTA
KAO ZADOVOLJŠTINU ZA SVOJE GRIJEHE,
NA UTJEHU DUŠA U ČISTILIŠTU
I ZA POTREBE SVETE CRKVE.


PITANJE LJUBAVI
Onaj kojega vole bit će spašen
mada se voli zbog toga što se ne razumije
ponekad samo čuđenje obuhvaća
kao da se mjesec skinuo do gola
onaj kojega vole bit će spašen
koliko si puta zalutao, ali netko te je volio,
čekao na prozoru jer dah je ostao na staklu,
koliko si puta sagriješio - suza te je ozdravila
i ljubav je čista kada na kraju plače
i kao lav se bojažljivo pozadinom okreće,
ako najbližih ponestane sam Bog će prigrliti
reći će ti to u starosti zamišljeni puž,
razočaranje stari prevarant što u dubini rovari

vrijeme je već izvan vremena
riječ iznad riječi
zvijezda koja te kroz prozor želi lupiti u glavu
razbojnik na tri čavla za nas obješeni
onaj kojega vole bit će spašen

vlč. Jan Twardowski


Stala plačuć tužna Mati,
gledala je kako pati
Sin joj na križ uzdignut.

I. postaja

LJUBAV NA SMRT OSUĐENA

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te

jer si po svojem svetom križu Otkupio svijet.

1. "Ali oni navaljivahu iza glasa iŠtući da se razapne. I vika im bivala sve jača. Pilat presudi da im bude što ištu. Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše bačen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju. " (Lk 23, 23—25)

2. "Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: "Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. što ti na to kažeš?" (...) Isus se uspravi i reče joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?" Ona reče: "Nitko, Gospodine." Reče joj Isus: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.""(Iv 8, 3-5; 10-11)


3. Od trenutka kad si me obranio pred strogim sucima te mi dopustio da otiđem, vrativši mi dostojanstvo koje sam sama izgubila, neprekidno idem za Tobom, Isuse. Bio si prvi muškarac koji je na mene pogledao s ljubavlju i poštovanjem. U Tvojim sam očima vidjela svoju ljudskost. Povjerovala sam da opet mogu biti lijepa. Dosada sam živjela optuživana nepravednim osudama mojih najbližih, muškaraca koji su me iskorištavali pa i ovih koji su me k Tebi doveli. Najgore je to što sam sama sebe osudila - smatrajući se nedostojnom čiste, prave ljubavi, i držeći se za nekoga tko nema prava hodati uzdignute glave. Ova opća presuda, na čijoj moći sam bačena iza rešetaka vlastitog tijela, osiguravala mi je ona temeljna sredstva za život. Ali kakav je to bio život... Veliki stid prikrivan debelim slojem šminke, potpuno poniženje prigušeno zvukom kovanica i onaj paralizirajući nedostatak nade... I onda ona posljednja, najstrašnija presuda... urlajuća lica s parolama pravednosti na usnama... I pojavio si se Ti... i Tvoj milosrdni pogled koji je najprije zamijetio u meni Božje dijete, a tek onda grijeh...

4. Vidiš kćeri, zbog toga sada, iz ljubavi prema tebi, prihvaćam ovu nepravednu osudu da bi ti mogla otići opravdana i slobodna...

Smiluj nam se, Gospodine!

Smiluj nam se!

Dušom njenom razboljenom,
rastuženom, ražaljenom,
prolazio mačje ljut.


II. postaja

LJUBAV UZIMA KRIŽ

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

1. "Uzeše dakle Isusa. I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota." (Iv 19, 16b-17)

2. "Prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: "Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?" Odgovori Isus: "Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja." (...) To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: "Idi, operi se u kupalištu Siloamu!" — što znači "Poslanik." Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. " (Iv 9, 1-3; 6-7)


3. Gledam i ne vjerujem svojim očima. Kako je to moguće da oni koji imaju zdrave oči gledaju i ne vide?! Zašto žele ugasiti svjetlo koje daje pravu jasnoću? Otkad si mi vratio tjelesni vid hodim za Tobom, Gospodine. Sjećam se kako sam polako dolazio do sposobnosti duhovnog vida. Na kraju krajeva ispostavlja se da je duhovni mnogo važniji od tjelesnog. Na početku sam Te smatrao dobrim čovjekom koji čini čuda. Kasnije sam priznao da si Prorok - Božji Poslanik. Ali još uvijek je to bilo malo. Sve dok me nisi upitao: "Vjeruješ li u Sina Čovječjeg?" Kad sam zapitao o kome je riječ, pokazao si na Sebe. Otada nisam više sumnjao. Prihvatio sam Te kao svoga Gospodara i pao ničice pred Tobom. Milost Tvoja je to učinila. Dogodilo se to odmah nakon izbačenja iz sinagoge, to znači onda, kad sam postao u mnogim krugovima persona non grata. Prijatelji me smatraju fanatikom, ošamućenim. Ta znam da sam od rođenja bio slijep, da si mi Ti otvorio oči. Ti si dao smisao mom životu, sve vidim u novom svjetlu, jasnom svjetlu vjere. Slijediti Tebe bez sumnje je križ. Teško je ostaviti: dosadašnju sredinu, kolege, loše navike, poroke, grijehe. Oči duše nisu se još navikle na Tvoje svjetlo, još uvijek ponekad nevjeŠto prepoznaju put. Želim Te stalno imati na oku kako više ne bih hodio u tami...

4. Vidiš, sine, upravo zato uzimam križ na Svoja ramena kako križ tvoga kroČenja za mnom, uprkos sebi i drugima, ne bi bio pretežak za tebe.

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

O koliko ucviljena bješe ona uzvišena, Majka Sina jedinog!


III. postaja

LJUBAV PADA

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

1. "Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. " (Iz 53, 2b-4)

2. "I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?" (...) Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: "Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom." On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak. " (Mk 10, 17. 21-22)


3. Vratio sam se Gospodine. Bilo je to preveliko opterećenje za mene. Ne, ne! Sva ona moja bogatstva i moj imetak predložio si da ostavim. Ali, ona žalost, što me je sve više obuzimala? I kakve koristi od toga što sam puno imao kad sam htio imati još više. Vidim da sam također i Tvoje zapovijedi obdržavao samo zbog toga da bih imao. Da bih imao mir, da si osiguram spasenje, da imam sigurnost da me, s obzirom na moju viziju Tebe, nećeš odbaciti kada sagriješim. Neprekidno sam: uzimao, skupljao dobra djela, dobar glas, dobre ocjene u školi, na studiju, dobro plaćen posao, ugled u društvu. Neprekidno sam uzimao i skupljao da bih imao i sve više i više imao. Ti si me prvi put doveo u takvu situaciju da nešto dam, vratim, ostavim... Prestrašio sam se unatoč tome što si me pogledao s ljubavlju. Teško je ostaviti se raznovrsnih navezanosti na dobre stvari koje su pak samo sredstva k cilju. Ta ti si cilj. Sve drugo treba biti samo put k Tebi. Ako mi nešto ne dopušta da Ti budeš moja najveća i Prva Ljubav moram to odbaciti pa čak ako je to i dobro. U suprotnom slučaju stalno ću biti žalostan. Međutim, ako ti dadnem sve, Ti ćeš mi to na čudesan, samo Tebi svojstven, način vratiti tako da mi to neće zasloniti Tebe. Kako je teško povjerovati u to da će sve biti na svome mjestu, ako Ti budeš na prvom...

4. Vidiš, dijete, upravo sam zbog toga dopustio da mi kod prvog pada na križnom putu spadne križ s ramena, kako bi ti imao hrabrosti i snage odbaciti sva opterećenja koja te čine strašno žalosnim.

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Bol bolova sve to ljući
blaga Mati gledajući
muke slavnog Sina svog.

IV. postaja

LJUBAV SUSREĆE MAJKU

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

1. "šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: "Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan — a i tebi će samoj mač probosti dušu — da se razotkriju namisli mnogih srdaca!"
(Lk 2, 34—35)

2. "I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: "Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!" Ali on joj ne uzvrati ni riječi.(...) Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: "Gospodine, pomozi mi!" On odgovori: "Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima." A ona će: "Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!" Tada joj Isus reče: "O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš." I ozdravi joj kći toga časa." (Mt 15, 22 -23a; 25-28 )


3. Opet si me iznenadio, Gospodine. Što ja to vidim? Sad stavljaš na veliku kušnju vjeru Svoje Majke. Kao mene onda kada sam Te molila za zdravlje moje kćeri. Kroz teški dijalog koji si uspostavio sa mnom htio si me provjeriti ne pristupam li Ti slučajno kao sredstvu za postizanje cilja. Tada si pohvalio moju vjeru i izliječio moju kćerku. Ona te nije izravno susrela. Puno sam joj pričala o Tebi, a sad sam je dovela k Tebi da Te neposredno upozna.
Mislim da je to vrlo važno vlastitim svjedočanstvom prenijeti vjeru na svoju djecu i dovesti ih do trenutka kad će se sami opredijeliti za Tebe kao Spasitelja i Gospodara. Ponekad je to teško i bolno za roditelje kad njihova djeca nisu u stanju uspostaviti s Tobom živi odnos, kad bježe od Tebe i traže druge puteve sreće. Možda je to tako zbog toga što svjedočanstvo starijih nije prozirno i čitljivo ili je možda prenapadno i nakaradno. Možda stid pred vršnjacima ili osobni grijesi ne dopuštaju mladom čovjeku da krene Božjim putevima. Kakav god to bio uzrok, majka vjernica uvijek trpi i u molitvi prikazuje svoju djecu Bogu prihvaćajući ujedno Volju Božju. Promatrajući, Gospodine, patnju Tvoje Majke i prisjećajući se moga susreta s Tobom, shvaćam zašto dopuštaš da Ona toliko trpi. Ta možeš je poštedjeti svega toga, ali Ti znaš da je Tvoja Majka potpuno povjerovala Bogu. Da onda nisi ozdravio moju kćerku ne znam što bi se dogodilo s mojom vjerom. A ovdje znaš da je Tvoja Majka Učiteljica vjere. Premda strašno trpi, videći Tvoju patnju, ipak pristaje na Tvoj osobni put po kojem te želi provesti - sukladno sa Svojom Voljom - Tvoj nebeski Otac. Marija nam ovdje pokazuje da je Prvak svijeta u pouzdanju u Boga...

4. Vidite, majko i kćeri, susreo sam se sa Svojom Majkom na križnom putu da bih vam posvijestio da u odnosu između djeteta i roditelja postoji važna stvar - Božja Volja...

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Koji čovjek ne bi plak'o
Majku Božju videć tako
U tjeskobi tolikoj?

V. postaja

ČOVJEK POMAŽE LJUBAVI

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

1. "I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ." (Mk 15,21)

2. "Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju? " To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti. (...) Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra: "Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?" Reče Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća. Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli." (Iv 6, 5-6; 8-11)


3. Napokon sam se uspjela progurati kroz svjetinu do Tebe, Gospodine. Branili su mi jer su me htjeli poštedjeti strašnog prizora Tvoje muke. Ali ja sam znala da Ti je potrebna pomoć kao onda u pustinji. Sada znam da si u biti to Ti meni učinio uslugu kad si pristao da od moga kruha i riba pripreme gozbu za ono mnoštvo. Ono što si onda učinio uvjerilo me je da od ničega možeš učiniti nešto, dakle, da si Bog. A za sve ono što čovjek Tebi daje, Ti mu stostruko uzvraćaš. Toliko su Ti potrebni naši darovi, naše žrtve i zasluge koliko znaš da se mi oslobađamo samih sebe, da razvijamo svoju osobnost i duhovnost, češće se obaziremo na Tebe, Davatelja darova i već ovdje, na zemlji osjećamo se sretniji. Kao kad mala djeca donose i daju mami ili tati svoje crteže želeći ih razveseliti. Mada odrasli, objektivno gledajući, nemaju nikakve koristi od toga dara, ipak ga uzimaju kako bi razveselili dijete i potaknuli ga do još veće požrtvovnosti i otvorenosti prema drugim ljudima. Stoga, služeći Tebi u biti služimo sami sebi. Služeći drugima u ime Tvoje ljubavi činimo to isto. Zato, premda mi je bilo jako teško kad sam Te vidio onakvog izmučenog, obradovao sam se kad se našao Šimun Cirenac koji je došao do iste spoznaje koje i ja. Možda ne odmah jer je na početku bio primoran nositi Tvoj križ, ali se kasnije pomirio s time te s vremenom shvatio daje pomoć drugome u nošenju križa iz ljubavi prema Tebi, Isuse, naoko besmisleno, najveći dar koji se može dati samome sebi...

4. Vidiš, dječače, prihvatio sam pomoć od čovjeka jer ga toliko volim i radujem se kad moja djeca, iz ljubavi prema meni, donose mi male poklone služeći jedni drugima kao braća i sestre...

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Tko protužit neće s čistom,
kada vidi gdje za Kristom
razdire se srce njoj?


VI. postaja

ČOVJEK BRIŠE LICE LJUBAVI

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.


1. "Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja. Gospod mi Jahve pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz k'o kremen i znam da se neću postidjeti." (Iz 50, 6-7)

2. "Kad eto neke žene koja bijaše grešnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kući pa ponese alabastrenu posudicu pomasti i stade odostrag kod njegovih nogu. Sva zaplakana poče mu suzama kvasiti noge: kosom ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomašću. Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to žena koja ga se dotiče: da je grešnica." A Isus, da mu odgovori, reče: (...) "Oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi." (...) A on reče ženi: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!"
(Lk 7, 37-40a; 47b.50)


3. Otkad si mi, Gospodine, rekao: „Idi u miru", nisam prestala kročiti Tvojim putem. Nisam znala da će mojim suzama oprane, mojom kosom obrisane i mojom pomašću pomazane, Tvoje noge proći tako strašnim križnim putem. Veoma je čudno da Ljubav koja si Ti - a osobno sam je doživjela od Tebe kad si mi oprostio moje grijehe - dakle, čudno je to da Ljubav kroči križnim putem, da se je može susresti na najrazličitijim i najčudnijim raskrižjima. Moj život je bio upravo takav. Jako zamršen. Dakako, hodila sam raznim putevima, ali su to uglavnom bili grešni putevi. Do takve razine daje to postala javna stvar. Svi su za to znali. Moje ime je bilo oblaćeno i izgubila sam obraz. Općenito sam bila prezirana i još za života osuđena na propast. Moji zamršeni putevi bili su isprazni i obavijeni maglom beznađa. Sve dok se nisi pojavio Ti, Isuse, prava Ljubav, na mom grešnom putu. Primijetio si me i iskazao mi poštovanje pohvalom. Nitko me dotad nije pohvalio i tako javno istaknuo. Ti si Gospodine pogledao u moje srce i vidio koliko žarko traga za pravom ljubavlju. Opravši Tvoje noge iz zahvalnosti vraćen mi je moj obraz. Obraz žene koja sve može početi ispočetka bodrena snažnom ljubavlju i autoritetom Učitelja iz Nazareta. Više ne želim da moji putevi budu putevi grijeha, ali se ne čudim, Isuse, da Tvoji takvi postaju. Ta ideš za grešnicima i tražiš ih na tim putevima. Samo prava Ljubav to može. I zbog toga ponekad u ljudskim očima gubiš ugled, gubiš obraz. Ispunjena zabrinutošću i s očima punim suosjećanja susreće se Ona s pljuvanjem, šamaranjem i okrutnim pogledima ljudi koji drugom čovjeku ne daju nove šanse, ne dopuštaju da nakon neuspjela pokušaja započne još jedanput ispočetka. Htjela sam Ti, Gospodine, sada oprati i obrisati Lice, ali je to učinila Veronika. Kako je to dobro da tolikim ljudima neprestano vraćaš ugled.

4. Vidiš, kćeri, da je i najunakaženiji obraz dostojan toga da se ispod njega otkrije čovjeka koji ima obraz Božjeg djeteta...

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Zarad grijeha svoga puka
gleda njega usred muka
i gdje bičem bijen bi.


VII. postaja

LJUBAV PADA DRUGI PUT

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

1. "Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. " (Iz 53, 5—6)

2. "I svi ga ostave i pobjegnu. A jedan je mladić išao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedoše uhvatiti, no on ostavi plahtu i gol pobježe." (Mk 14,50-52)


3. Gospodine bio sam toliko blizu. Dugo sam išao za Tobom. Došao sam do Maslinskog vrta. Vidio sam kako su Tvoji učenici umjesto da Te podrže pobjegli u san, dakle u nestvarnost. Mnogi to i danas čine, bježeći u nestvarni svijet raznovrsnih ovisnosti. Bojeći se patnje, misle da će nekako preživjeti, da će život sve sam riješiti, da je bolje narkotizirati se ili prespavati probleme, nego ih riješiti. Međutim neriješeni problemi rastu zajedno s njima. Drugi ili ovi isti kad se probude i ponestane im narkotika na nevolje reagiraju agresijom, poput Petra u Getsemaniju. Uništavaju mnogo i mnoge, a nadasve sebe. Ti, Gospodine, poštujući njihovu slobodu gledaš na sve to nemoćan u svojoj ljubavi, a kasnije ćeš morati sve to polako popraviti kao uho Malhu. Drugi pak Gospodine žele zaraditi na Tebi ili barem postići neku vremenitu korist kao Juda. Ta bio je čovjek u kojega si imao povjerenje, budući da je držao kesu, a želio je još više, i nije isključeno da Te je isto tako htio uvući u neke političke intrige. Sve sam to vidio, Gospodine. Nije mi se svidjelo ponašanje Tvojih prijatelja. Ali kad je trebalo posvjedočiti za Tebe, pobjegao sam razgolićen. Bilo me je sram, ne zbog toga što sam bio viđen gol, nego što sam tako loše mislio o Tvojim učenicima, a sam ništa nisam bolji. Dezertirao sam. Čak nisam u stanju bio to javno priznati zadržavajući svoju anonimnost...

4. Vidiš, sine, zato i padam drugi put kako bi ti bio svjestan da si vrlo površan u ocjenjivanju drugih i da nikada ne možeš računati samo na svoju snagu. Ta drugima je isto tako lako pasti kao i tebi, a potom ponovno pasti i ponovno se podići...

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Gleda svoga milog Sina,
ostavljena sred gorčina
gdje se s dušom podijeli.


VIII. postaja

LJUBAV TJEŠI

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

1. "Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. Isus se okrenu prema njima pa im reče: "Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. Jer evo idu dani kad će se govoriti: 'Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.' Tad će početi govoriti gorama: 'Padnite na nas!' i bregovima: 'Pokrijte nas!' Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim? " (Lk 23, 27-3 1)

2. "...eto jednog od nadstojnikovih s porukom: "Umrla ti kći, ne muči više Učitelja." Čuo to Isus pa mu reče: "Ne boj se! Samo vjeruj i ona će se spasiti!" (...) A svi plakahu i žalovahu za njom. A on im reče: "Ne plačite! Nije umrla, nego spava!" No oni mu se podsmjehivahu znajući da je umrla. On je uhvati za ruku i povika: "Dijete, ustani!" I povrati joj se duh i umah ustade... " (Lk 8, 49b-50; 52-55)


3. Gospodine, tek mi je nešto više od desetak godina, a život kao da sam već jedanput proživjela. Dao si mi još jednu šansu. Stvarno sam bila umrla i stvarno si me uskrisio! I nisam neka druga osoba ili netko tko je na primjer prošao proces reinkarnacije. Susrećem mnoge moje poznanike, prijatelje i prijateljice koji su se okrznuli o smrt, i nisu svjesni da si im u biti Ti darovao i neprestano daruješ život. Ne poštuju život. Mrze svoj život. Neki bi htjeli živjeti nečiji tuđi život ili glumiti život. Ne znaju da ova tjelesna smrt i nije toliko strašna, unatoč tome, što u njoj prevladava strah, što za najbliže koji ostaju, donosi bol i tugu. Ali strašna je smrt Tvoga života i milosti u čovjeku. Zbog toga se i čuju na Tvome križnom putu one Riječi kojima si se obratio ženama koje su oplakivale Tvoju sudbinu: "Plačite nad djecom svojom." Ja to već znam premda sam mlada. Znam da ljudski život ima neprocjenjivu vrijednost i zato ga treba znati proživjeti. Tjelesna smrt nije strašna ukoliko ljudski život nije lišen smisla i angažmana, jednostavno kad je ispunjen Tvojom prisutnošću. Međutim primjećujem da mnogi mladi ne znaju živjeti, nemaju snage za život. Nitko ih nije poučio ili ih je loše poučio. Nemaju podrške od strane svojih roditelja koji ili sami imaju problema sa životom, ili ih više nema. S mnogih strana čuje se samo plač i jauk, puno je ljudi ogorčenih, razočaranih, užasno tužnih. Dosada navire sa svih strana, a svaki oblik neke zdrave inicijative i pokušaj svladavanja pasivnosti shvaća se kao želja pokazivanja i dokazivanja ili obilježje gluposti-naivnosti. S druge strane, mnogi umjesto da ulažu u svoj nutarnji razvoj, žive umjetno u potjeri za nečim što je samo sredstvo i oruđe za oblikovanje pravog lica našeg života. Pobožanstvuju zadovoljstvo, precjenjuju uspjeh i značaj te se oduševljavaju brojkom nula iza jedinice, a ispred zareza... To nije pravi život! Pravi život si Ti, Gospodine, i sve ono što vodi k Tebi i zadržava kod Tebe...

4. Vidiš, kćeri, ja uvijek dajem pravu utjehu, ne onakvu kakvu daje svijet koji tješi tijelo, a zaboravlja na dušu...

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Vrelo milja, slatka Mati,
bol mi gorku osjećati
daj, da s tobom procvilim.



IX. postaja

LJUBAV PADA TREĆI PUT

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

1. "Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K'o jagnje na klanje odvedoše ga; k'o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih. Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše." (Iz 53, 7-8 )

2. "Odvrati netko iz mnoštva: "Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha. Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše. On im odvrati: "O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!". I dovedoše ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. (...) No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade. " (Mk 9, 17-20. 27)


3. Još uvijek osjećam, Gospodine, snažni stisak Tvoje ruke koja mi je pomogla ustati, kad sam skoro kao mrtav ležao, nakon što si me oslobodio od moći zloga duha - nijemog i gluhog. Možda to zvuči kao bajka, ali nažalost to je stvarnost koja se može vrlo lako dogoditi onima koji gube vjeru, a napreduju u prakticiranju praznovjerja. Početak je vrlo često nevin - "bezazleni" horoskopi kojima se ,,u biti" i ne vjeruje. Ponekad se na tome i završava. Ali događa se da netko u svojoj naivnosti želi saznati nešto više o svojoj ili tuđoj budućnosti te se upućuje k vračari ili sam sebi na razne načine vrača. S jedne strane je to smiješno jer samo Bog zna budućnost, ali to postaje opasno kada netko nije u stanju donijeti nikakvu odluku prije nego što se obrati vračaru ili horoskopu. Nakon toga dolazi do "igre" zazivanja duhova ili čestih, odnosno sve češćih susreta s okultnim. Počinju se pojavljivati nekakvi strahovi, dolazi do čudnih vanjskih ili nutarnjih pojava. Nešto boli, grize, peče, svrbi. Tradicionalna medicina nije u stanju odrediti jasnu dijagnozu pa čak ni psihijatri nisu u stanju ustanoviti koji je uzrok tom stanju. Treba se zaštiti na svim stranama: dostupnim amuletima, talismanima ili privjescima. Ne pomažu?! Ta ostaju nam još na raspolaganju razne vrste iscjelitelja s Istoka ili Zapada: bioenergetičari, tobožnji-učitelji, tobožnji-duhovnici, tobožnji-kršćani. Umjesto očekivanog poboljšanja uspostavlja se da simptomi bolesti prelaze na drugu razinu. Tijelo tobože postaje zdravije, ali s psihom i emocijama se događa nešto čudno, pojavljuje se problem s koncentracijom i strah pred tišinom. Nakon toga se zapostavlja sakramente i molitvu jer počinju smetati i iritirati. Čovjek ne može pronaći mir, u svojoj nutrini je satrven. U potpunosti razbijena osobnost. Ovo nisu priče. Duhovne snage tame djeluju također i preko moje naivnosti i bagateliziranja. Ali Ti, Gospodine, također djeluješ i došao si na svijet da uništiš vražja djela. Ako Ti predam svoj život, ako budem prakticirao molitveni i sakramentalni život, ako živim pod Tvojim blagoslovom, u poslušnosti Tvojoj Riječi tada sam zaštićen Tvojom milošću. Ako mi se slučajno dogodi neka nesreća i padnem u zarobljenost znam kod Koga trebam tražiti pomoć...

4. Vidiš, mladiću, pao sam treći put da bih pronašao tebe na tvojoj razini zarobljenosti duhovnim silama tame i ustajem da bi i ti mogao ustati sa mnom, kao slobodan čovjek...

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Neka ljubav srca moga
gori sveđ za Krista Boga,
da mu u svem omilim.


X. postaja

OBNAŽENA LJUBAV

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

1. "... uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela - svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje. Rekoše zato među sobom: "Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopane" - da se ispuni Pismo koje veli: Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku. I vojnici učiniše tako." (Iv 19, 23b-24)

2. "Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je - znale su sluge koje zagrabiše vodu - ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: "Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada." Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje." (Iv 2, 9-1 lb)


3. Isuse, zašto dopuštaš da tako postupaju s Tobom? Marijo, zašto ne moliš Sina da se suprotstavi krvnicima? Ta može se braniti, posjeduje moć. Iskusili smo to na svojoj svadbi. Običnu vodu, ulivenu u šest posuda pretvorio je u izvrsno vino. Došlo je do toga zahvaljujući Tvome zagovoru, Marijo. A sada i Ti, Isuse, i Ti, Marijo stojite bespomoćni pred divljim nasiljem. S Tebe, Isuse, nasilnički svlače haljine koje Ti je priredila Majka. Platno se je prilijepilo uz rane nakon bičevanja koje ponovno otvorene obilno krvare. Tek sada shvaćam zašto si pretvorio vodu u vino samo u šest posuda. Šestica je simbol nesavršenosti, nekog nedostatka. Sedmica je broj savršenstva, punine. Evo uspostavlja se da si Ti, Gospodine, ta sedma najsavršenija posuda koja sadrži u sebi najdragocjeniji napitak - Tvoju presvetu Krv. Kao Zaručnik na mesijanskoj gozbi ostavio si za kraj najbolji napitak, koji daje vječni život. Ti si iz ljubavi prema svojoj Zaručnici - Crkvi položio Svoj život. Toliko je voliš. Toliko puno da pristaješ na razgolićivanje. Najprije je bila ljubav, a tek onda razgolićivanje. Istinska, prava ljubav dovodi do totalnog razgolićenja, obnaženja. Ljubav treba voditi k nagosti. Kod nas se vrlo često događa obratno. Mislimo da bi nagost trebala voditi k ljubavi. Tako to nije moguće. Ne, to nije takav poredak, redoslijed! Zahvaljujemo Ti, Isuse, što si Svojom nazočnošću posvetio našu ljubav, što nam preko sakramentalnog života daješ snagu za ustrajnost u čistoj ljubavi. Hvala Ti, što si nam Svojim primjerom pokazao da samo prava ljubav može voditi k nagosti, nikad obratno. Ljubav koju preduhitruje nagost postaje nemoguća, dakle u samim svojim počecima lažna i iskorištava bližnjega.

4. Vidite, zaljubljeni, da se ne stidim pred vama Svoje nagosti jer sam vas jako zavolio i spreman sam podnijeti velike patnje i žrtve kako bi vaša čista i lijepa ljubav bila moguća...

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Rane drage, Majko Sveta,
Spasa za me razapeta
tisni usred srca mog.

XI. postaja

RASPETA LJUBAV

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

1. "Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini. A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ. Bilo je napisano: "Isus Nazarećanin, kralj židovski." (Iv 19, 18-19)

2. "I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ. I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. (...) Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: "Sinko! Otpuštaju ti se grijesi. " (...) Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" I reče uzetomu: "Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!" I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima." (Mk 2, 2-3.5.10-12a)


3. Još mi odjekuju u ušima Tvoje riječi, Gospodine: " Ustani, uzmi postelju i pođi kući!" Bio sam izgubljen. Nisam znao što učiniti. Dotad sam bio prikovan uz krevet i to je bio moj dom i sav moj svijet. Ništa nisam mogao sam uraditi. Paraliza tijela je učinila da sam bio strašno nemoćan te jako trpio. U potpunosti sam bio ovisan o drugima. To me je najviše ponižavalo. Nikako se nisam mogao s time pomiriti. Želio sam umrijeti. U svemu tome bio je neki tračak svjetla. Imao sam četiri prijatelja. Ponekad sam se pitao: zašto se skrbe o meni, zašto su uza me, zašto se brinu o mojoj hrani, lijekovima, svakodnevnoj njezi. Ta ja im ništa nisam mogao ponuditi, uzvratiti, pomoći. Ta štoviše, bio sam im samo na teret i brigu. Unatoč tome bili su mi neprestano na raspolaganju. Izmjenjivali su se kako bi stalno netko od njih bio uza me. To je bilo dirljivo i sve više mi je budilo želju za životom. Iščekivao sam susrete s njima, čekao na razgovore, na iskustvo onoga u što su me oni sami uvjeravali, da sam i ja njima potreban. Čudno je to, ali su tako govorili i izgleda da je to bila istina jer su u svakom trenutku mogli otići. Nakon toga ono uzbuđenje kada su saznali da si u blizini, Gospodine. Donijeli su me, Gospodine, k Tebi, otkrili krov i kroz otvor spustili su me na postelji pred Tvoje noge, Isuse. Čudno je što si najprije pomislio o paralizi moje duše, a tek potom o paralizi moga tijela. Bio si u pravu. Toliko puno je bilo u meni pobune, srdžbe, ogorčenosti i predbacivanja, zahtjeva. Osim toga znao si da sam počesto prekomjerno iskorištavao dobrotu svojih prijatelja, često sam u njima budio osjećaj krivnje. Došao sam Ti, Gospodine, zahvaliti za dvostruku slobodu kojom si me obdario i za prijatelje koji su me donijeli k Tebi. Omogućili su mi da Te upoznam i iskusim Tvoju ljubav. Ali vidim da si sada Ti pribijen uz križ i ostavljen na milost i nemilost u najmanju ruku ne-prijatelja...

4. Vidiš, sine, dopustio sam se pribiti uz križ kako bih učinio od njega postelju u kojoj si ti i svi ljudi rođeni za novi život i gdje dobivate snagu, kako biste svojoj patnji mogli dati spasonosnu vrijednost...

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Neka dođu i na mene patnje
za mene podnesene
Sina tvoga ranjenog.


XII. postaja

LJUBAV UMIRE

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

1. "Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: "Žedan sam." A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. Čim Isus uze ocat, reče: "Dovršeno je!" I prignuvši glavu, preda duh." (Iv 28-30)

2. "A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro." Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: "Kamo ste ga položili?" Odgovoriše mu: "Gospodine, dođi i pogledaj!" I zaplaka Isus. " (Iv 11,32-35)


3. Gospodine, kako je to moguće? Prije par dana si uskrisio moga brata Lazara, a sada vidim da si sam mrtav! Ta Gospodar si života i smrti! Smrt nema vlasti nad Tobom. Vrlo bolno je gledati prijateljevu smrt ili nekoga dragoga. O smrti se puno čuje. Neprestano netko umire, ali nepoznat, negdje daleko. Kad ona dodirne naš najbliži krug tada je teško ostati mirnim i kritički misliti. Šokirajuće je bilo dodirivati hladno bratovo tijelo koji se još donedavno smijao, šalio, tješio, ponekad žalio ili čak tužio. Zato sam, Gospodine, kad sam te ugledala izbacila iz sebe optužbu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro." Tada se dogodilo nešto neočekivano.
Primijetila sam na Tvome Licu suze. To me je dirnulo. Bog plače nad čovjekovom sudbinom, nad njegovom patnjom! Razumski to nikako nisam mogla shvatiti, ali srcem si mi postao još bliži. Samim tim opravdao si moju tugu, bol, žalost i zahtjeve. Imam pravo izražavati svoje osjećaje, imam pravo nešto ne razumjeti, s nečim se ne slagati, prepirati se, mogu Ti postavljati teška pitanja. Ujedno znam da Ti nije svejedno što se događa u mome životu, da si uvijek na mojoj strani, da ne moraš na sva pitanja odgovoriti ili da svi odgovori nisu laki i odmah dostupni. A sada promatrajući Tvoju smrt na križu, premda skoro ništa ne razumijem, unatoč svemu vjerujem da će se Tvoja moć nekako očitovati, da Ti uvijek znaš što činiš...

4. Vidiš, kćeri, polažem Svoj život za Svoje prijatelje, dakle za sve i svakoga, jer nema veće ljubavi i želim da imate život, da ga imate u izobilju...

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Daj mi s tobom suze livat,
raspetoga oplakivat,
dok na svijetu budem ja.


XIII. postaja

LJUBAV SKIDAJU S KRIŽA

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

1. "Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je - kriomice, u strahu od Židova - bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo."(Iv 19, 38 )

2. "Kad se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada. Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: "Ne plači!" Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: "Mladiću, kažem ti, ustani!" I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. "
(Lk 7, 12-15)


3. Čuo sam, Gospodine, za Tvoju muku i križni put te sam dotrčao ovdje pod križ. Ne mogu gledati na ovo što se dogodilo. Vidim Tvoju Majku koja u svome krilu drži Tvoje mrtvo Tijelo. Tek sada počinjem shvaćati što može osjećati majka kada gubi svoga jedinca. Mogu zamisliti kako se je osjećala moja majka kad sam ja umro. Bila je to velika drama. Bila je usamljenom udovicom, a sada je u potpunosti ostala bez oslonca i skrbi. Da nije bilo Tvoje čudotvorne intervencije, danas ne bih hodao po svijetu, ne bih se mogao pobrinuti za svoju majku. Uspio sam još čuti kako si prije smrti povjerio Svoju Majku brizi Svoga učenika, a njega učinio Njezinim sinom. Ne znam Isuse, kako ti se mogu zahvaliti za ono što si mi učinio. Budući da sam i ja čuo Tvoju oporuku s križa, želim je, dakle, ispuniti u svome životu. Ovo je već drugi put kako me predaješ majci. Onda kada si me pozvao na život, kad si me uskrisio, povjerio si me mojoj zemaljskoj majci, a sada osjećam da me potičeš da se bez pridržaja povjerim Tvojoj Majci. Zasigurno je to sjajna Žena i Majka budući da je imala takvog Sina. Od Nje ću učiti kako biti pravi muškarac i kršćanin, kako se odnositi prema ženama i gledati na njih s poštovanjem i dostojanstvom. Ona zna najsigurniji put k Tebi jer je s Tobom naučila u svome životu što znači vjerovati, uzdati se i ljubiti...

4. Vidiš, sine, kao Bog mogao sam doći na svijet, na bilo koji način, bez ičijeg posredništva. Ipak sam izabrao Mariju za Majku jer te toliko volim...

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

U tvom društvu uz križ stati,
s tobom jade jadovati
želja mi je jedina.


XIV. postaja

LJUBAV POLOŽENA U GROB

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te
jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.

1. "Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop. A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa. " (Iv 19, 40-42)

2. "(...) izlazili su iz Betanije, a on ogladnje. Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne nađe ništa osim lišća jer ne bijaše vrijeme smokvama. Tada reče smokvi: "Nitko nikada više ne jeo s tebe!" Čuli su to njegovi učenici. " (Mk 11, 12—14)


3. Gospodine, hvala Ti što si me obdario Svojom ljubavlju i nazvao Svojim ljubljenim učenikom. Tako sam se i osjećao. Zato sam i imao snage biti s Tobom do kraja, vidjeti sve kroz što si prošao iz ljubavi prema meni. Teško mi se bilo pomiriti s onim kako su postupali s Tobom, ali sam stalno hodao u blizini Tvoje Majke koja me je Svojom junačkom vjerom i pouzdanjem hrabrila. Sada polažemo Tvoje mrtvo Tijelo u grob. Čini se da je sve propalo, da se je Ljubav završila, položena je u grob. Prisjećam se svih onih nada koje sam snio stojeći kraj Tebe. Sjećam se one situacije kada si me zaustavio u mojoj srdžbi u kojoj sam htio uništiti sve koji su Ti se suprotstavljali. O, kako sam se glupo osjećao kad je moja mama bila kod Tebe da postaviš mene i moga
brata bliže Sebi! Toliko je nezrelosti bilo, toliko pukih ljudskih želja i ideja. Ti si to sve strpljivo čistio, shvaćao, objašnjavao. Doveo si me sve dovde. Zar je svemu kraj? To je nemoguće! Sjećam se one zgode kada si htio ubrati plod s lisnate smokve i ništa nisi našao. Bio si onda ljut, premda tada nije bilo vrijeme za smokve. Shvatio sam da si nam time htio nešto reći. Sad već znam što si nam ovom slikom htio poručiti - da ljubav sazrijeva u svako doba, da je svako vrijeme prikladno za ljubiti. Ponekad je lakše jer je razdoblje plodonosno, a ponekad teže jer je razdoblje suhoće. Ali čovjek nije drvo pa može i trebao bi uvijek biti plodonosan ljubavlju. Sjećam se kako si govorio da treba pristati na umiranje - kao zrno da se ne ostane samotnim. Ako se osjećam samotan, znači da nisam pristao na umiranje samome sebi, svojim slabostima, svojoj volji, svome egoizmu. Smrt rađa život. Grob je iščekivanje uskrsnog jutra. Nije kraj Ljubavi. Ona je jača od smrti...

4. Vidiš, sine, nije moguće sve shvatiti razumom. Postoje stvari koje samo srce može obuhvatiti. Ne voli najbolje onaj tko razumije, premda naivna ljubav nije ljubav. Zato si mi potreban čitav. Ljubi me svim svojim srcem, čitavim umom, svim svojim snagama, onako kao što ja tebe ljubim. Do kraja...

Smiluj nam se, Gospodine!
Smiluj nam se!

Kada dođu smrtni časi,
Kriste Bože, nek me spasi
Majke tvoje zagovor.


ZAVRŠNA MOLITVA

Što možemo reći na sve ovo?
Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?
Ta on ni Svojega Sina nije poštedio,
nego ga je za sve nas predao!
Kako nam onda s Njime neće sve darovati?

Tko će optužiti izabranike Božje?
Bog opravdava!
Tko će osuditi?
Krist Isus umrije,
štoviše i uskrsnu, On je i zdesna Bogu -
On se baš zauzima za nas!

Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?
Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo?
Glad? Golotinja? Pogibao? Mač?

U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo
po Onome koji nas uzljubi.


Uvjeren sam doista: ni smrt ni život,
ni anđeli ni vlasti,
ni sadašnjost ni budućnost,
ni sile, ni dubina ni visina,
ni ikoji drugi stvor
neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje
u Kristu Isusu Gospodinu našem. (usp. Rim 8, 31-39)

Kad mi zemlja tijelo primi,
dušu onda uzmi ti mi
u nebeski blažen dvor.



Imprimatur:

Nadbiskupski duhovni stol, Zagreb, broj: 81/2008

_________________
Bez Duha Svetoga, Bog je daleko, Krist ostaje u prošlosti, Evanđelje je mrtvo slovo, Crkva je samo organizacija, autoritet se stječe nadmoću, misije su stvar propagande, liturgija ništa doli prisjećanje prošlosti, kršćansko življenje ropski mentalitet.
(Ignacije od Latikona)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 03 tra 2010 13:24 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 07 lip 2009 12:54
Postovi: 418
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
anapaula napisao:
Marijin križni put



Isusa polažu u grob
Sunce je bilo na zalazu. Trebali smo požuriti s ukopom, jer je bilo predvečerje subote i židovska Priprava. Dok smo odlazili od groba, nisam se mogla pomiriti s pomisli da je to konačni rastanak. Govorio je meni i učenicima da će treći dan uskrsnuti. To mi je davalo nadu, bilo mi je kao da će se on ponovo roditi svijetu i u njemu nadvladati zloga, a uvesti čovjekoljubive odnose. Kao što sam povjerovala anđelu Gabrijelu da će se iz mene roditi, povjerovala sam i njemu da će se opet kao Sin Svevišnjega roditi iz utrobe groba. Nešto je neuništivo visjelo u zraku. Protivnici su se bojali njegova groba, apostoli su slutili uskrsnuće, a ja sam molila i vjerovala. Majčinsko me je srce uvjeravalo da će se Isusova riječ ispuniti. Čekala sam probdjevši noć od petka na subotu, nestrpljivo požurivala vrijeme da prođe subotnji dan i u ljubavi iščekivala da se njegov grob pretvori u mjesto preobraženog života. Stražari su čuvali grob, a učenici od straha pred Židovima zakračunali vrata. Učinilo mi se kao da je vrijeme stalo i kao da su nebo i zemlja zaustavili dah od iščekivanja događaja koji će uslijediti. Sin je Božji sve izvršio što je Otac naumio. Sad je Otac bio na potezu. Grobovi više nisu mjesta beznadne tuge i posljednjeg rastanka, jer je u grob sišao Sin Božji. Život vječni se rađa.


:D
Hvala, anapaula.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 03 tra 2010 14:23 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 17 svi 2009 00:08
Postovi: 771
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
draga Tinka :grlim te: :grlim te:

_________________
Bez Duha Svetoga, Bog je daleko, Krist ostaje u prošlosti, Evanđelje je mrtvo slovo, Crkva je samo organizacija, autoritet se stječe nadmoću, misije su stvar propagande, liturgija ništa doli prisjećanje prošlosti, kršćansko življenje ropski mentalitet.
(Ignacije od Latikona)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 28 svi 2010 12:06 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 08 tra 2009 13:18
Postovi: 60
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Fran26 napisao:
Pitali smo se tko je autor ovog "križnog puta" :?: :)
Pa zar je tribalo sumnjati da je to Tomislav Ivančić :?: :lol:
Evo ga ovde;


http://www.cdp.hr/index.php?opt=news&id=144&lang=HR
http://www.ks.hr/knjizara.php?id=447

Veselin se. :lol:


http://www.vinko-pallotti.org/pps/Krizni_put/


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 21 tra 2011 22:26 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2878
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 61 zahvala
Idealno za današnji dan!!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 22 tra 2011 07:08 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 09 tra 2009 20:57
Postovi: 2878
Podijelio: 5 zahvala
Zahvaljeno je: 61 zahvala
:a1250: :a1250: :a1250:


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 13 vel 2013 18:07 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 20 stu 2012 13:21
Postovi: 113
Lokacija: Hercegovina
Podijelio: 29 zahvala
Zahvaljeno je: 7 zahvala
Vjeroispovjest: katolik u izgradnji
Status: U braku
Pozdrav svima!
U korizmi sam odlučio kad god mognem moliti križni put. Imam u kući nekoliko molitvenika i u svakom su različite molitve po postajama. Osim toga na internetu sam vidio još 5-6 različitih. Znam da je misao svake postaje ista, al me to malo zbunjuje.
Zanima me jel ispravno moliti na bilo koji način ili ima neki određeni crkveno priznati.???


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 13 ožu 2014 20:57 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 28 lis 2013 12:42
Postovi: 323
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: Rimokatolička
Križni put prof. Ivančića:
http://www.bitno.net/vjera/krizni-put-podi-za-mnom-vlc-tomislav-ivancic/#.UyINMM5qXIU

_________________
Dopusti Bogu da te upotrijebi bez pitanja.
(Majka Terezija)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 74 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 4, 5, 6, 7, 8  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr