www.tebe-trazim.com

Počnimo gledati sve ljude kao objekte Božje ljubavi. Ako počnemo kritički razmišljati o nekome, zastanimo i recimo sebi:
"To je čovjek kojeg Bog voli" ili
"To je žena za koju je Isus je umro na križu“.
Svi smo mi stvoreni od istog Božanski Stvoritelja, Bog zna što radi, iako mi često ne možemo shvatiti zašto su stvari takve kakve jesu, dopustimo Božjoj providnosti da nas vodi, vjerujmo i sve će biti dobro.

tihi_74, brate u Kristu, ne znam šta bih ti sve poručio i ohrabrio te...
Za početak ti od srca preporučujem neke citate iz Svetog Pisma:

Rimljanima 10, 13
Markovo evanđelje 10, 27
Jeremija 29, 11

Traži odgovore u Bogu i Katoličkoj Crkvi i pronaći ćeš ih.
Budi ustrajan i postojan u molitvi i oslobodit će te Bog toga.
Veliki je korak tvoje priznanje i svjesnost situacije.
Vjeruj i uspjet ćeš!

Good for you...

Ja sam crtao kukaste križeve

Nego, šteta je ne nastaviti lozu Adamovu i posvetiti se užitcima Svijeta...
Nije li svaki od tvojih tisuće predaka mogao učiniti isto: stati i uživati tijelo i materiju?
Da je samo jedan kiksao, tebe sada ne bi bilo.
Sramotiš li ovim putem svoje predke?

Znaš li koliko znoja, rada, strpljenja i ljubavi su oni uložili u svoje potomstvo?
Koliko nedaća su pretprili, ratova, gladi, progona, žrtve sve u ime svoje djece?
Koliko njih je umiralo sa imenom djece svoje na usnama, blagoslivljajući ih sa posljednjim dahom?

Zapitaj se zašto si ti iznimka?
Zašto biti sebičan?
Ohol?

Nadam se da ćeš naći put!

(I ne zamjeri brate, ja nisam bolji od tebe....)

Tek sam sada procitala tvoje priznanje,nova sam tu,ali zelim se moliti za tebe i kad napast dodje blizu tebe da ti mozda i moja molitva pomogne da se odupres.Htijela bih moliti za svaku nakanu ali ih je jako puno...Zelim ti reci,da ti skidam kapu na ovom priznjanju,danasnji svijet laze,lazem i ja,iako se trudnim da to manje radim,ali malo je ljudi koji bi ucinili to sto si ti napravio,znaj da smo uz tebe.i da cu te se sjetiti u svojim molitvama.Bog je uz tebe,i to od trenutka kad si priznao sam sebi svoj grijeh,i ne dopustaj da ti sude,ne uzimaj srcu,jer nismo savrseni nitko od nas,kako je Isus rekao neka baci kamen onaj tko je savrsen...Neka je Bog uz tebe,kad si potisten,znaj da je Bog tu,kad si tuzan ,znaj da je Bog uz tebe,ali kad si sretan i zadovoljan,znaj da je to Bozja zasluga.Sve ti Bog dao i sve je njegovo.Nek te Bog blagoslovi,i sve dane ispuni srecom...

Drago mi je da sam pročitala tvoje svjedočanstvo i svojim stavom samo si još više učvrstio i moju vjeru. Vidiš i sam koliko se forumaša javilo, jer su i oni sami vjerojatno osjetili, gle Isus i takve ljude dotiče (ne želim te imenovati niti jednim nazivom koji se koristi u svijetu) i dotaknuo si nas svojom otvorenošću i iskrenošću koje tako malo ima u ovome svijetu. Ogromna je ljubav božija, ogromna. I zato se prvo zahvali Bogu što te dotakao i traži duha svetoga svaki dan da te ispuni ljubavlju. Ne obaziri se na one koji su tzv. vijernici i koji ti svojim primjerom u biti pokazuju da ni sami nisu ništa bolji, žive u grijehu, osuđuju druge, čine zlo u svojim obiteljima, a idu u crkvu. Ne dozvoli si da ti takvi ljudi kroje život, da te omalovažavaju. Ne iobaziri se na svećenike koji osuđuju i oni su ljudi i za njih se treba moliti. Svećenike imamo takve koliko se mi za njih molimo. Pravog vjernika ćeš rijetko upoznati kroz svoj život. Rijetki su. Pravi vjernik je obitelj, sebe, sav svoj rad, život i odnose s ljudima podredio Bogu, pravi vjernik nije agresivan, ne osuđuje, nego ljubi svako stvorenje na ovome svijetu. Šire ljubav, dobrotu na svakom koraku. I takvim ljudima Bog puno da milosti. Ali neću više o tome o tome bi se čitava tema mogla raspredati. Bila sam na nekoliko seminara kod jakih časni i svećenika i shvatila sam da je duša koju imaš jako bitna, da kako zadobiješ neke fizičke ozljede na tijelu, pa krvariš npr. Tako i tvoja duša može zadobiti rane i te rane moraš liječiti po Isusu. Isus je naš liječnik i tako ga trebaš doživljavati. On liječi naše rane po svojim ranama. Kada započneš svoj put obraćenja, a moraš, moraš se ponovno roditi u duhu (Iv 3 razgovor Isusa sa Nikodemom pročitaj dobro nekoliko puta), tako moraš započeti i svoj put izlječenja duhovnih rana i u sebi pronaći uzrok svog sadašnjeg načina života. Uzroci mogu biti razno razni, moraš krenuti od svojih roditelja, da li su živjeli u vjenčanom braku, ako nisu takva duhovna rana prenosi se na dijete, ako nisu bili vjernici i u cijelosti su negirali boga i ta se rana prenosi na dijete, pa i na tvoje ako to ne izmoliš da Isus ozdravi i ispravi sve posljedice koje su nastale zbog te rane, ili su se tvoji predaci u cijelosti bavili okultnim stvarima, ili su proklinjali svoje naraštaje. Ako je bilo vanbračne djece i ta vanbračna djeca imala su vanbračnu djecu dolazi do nemogućnosti vođenja života, a to sam vidjela na bliskim primjerima. Takva djeca i dalje žele živjeti vanbračnim životom i njima je pojam vjenčanja jako težak. U biti najteži duhovni grijesi, a to ti je negiranje boga i sakramenata stvaraju u ljudima najteže duhovne rane, kao što su homoseksualizam, ovisnosti razno razne o drogama, alkoholu, a najteži slučajevi su teži kriminal zbog kojih se ne kaju. Znači tamo gdje nema grižnje savjesti i pokajanja u tim ljudima nema spasa idu direktno zlome i njemu se klanjaju. Bog je stvorio čovjeka na sliku svoju i stvorio je muškarca i ženu i tako to gledaj i tu ti nema puno razmišljanja sve što je drugačije od toga nije dobro, Bog nije stvorio homoseksualca kao homoseksualca nego samo čovjeka. Moraš duboko sagledati sebe, svoju prošlost, roditelje, predake, ako treba razgovaraj sa svojima doma, ako si s njima u kontaktu da pronađeš uzrok i da ga započneš liječiti po Isusu. Jer se mi ne liječimo sami po sebi to zagovaraju sekte i ostali, ti se liječiš samo po Isusu. Kako je Isus bio liječnik u ono doba, on je i dalje tvoj liječnik samo ga moraš pustiti da te liječi po svojim ranama da liječi tvoj duh. Dobro da si se obratio nekom svećeniku naveo si da je bio laik, potraži svećenika sa darovima i on će se izmoliti nad tobom i uputiti te na način molitvi i kako trebaš moliti Isusa da te ozdravi od rana. Budi strpljiv i traži duha svetoga svaki dan da te jača i vodi u molitvi i da ti da snage da to sve izdržiš, jer te čeka težak put. Padat ćeš ti i imati napasti koje će te vraćati prijašnjem životu, ali samo se moli, svaki dan i kada napast dođe traži Isusa da te zaštiti svojom krvlju i to ti je jako bitna rečenica koju trebaš svaki dan ponavljati. ISUSE ZAŠTITI ME SVOJOM KRVLJU. Budi uporan, jer izlječenje po Isusu je teži ali najsigurniji put. Bog i želi da u životu sve biramo što je teže. Posti i žrtvuj se i moli se i za svoju obitelj u cijelosti, jer da bi ti ozdravio mora ozdraviti i tvoja obitelj zbog koje imaš te rane. Nisu te rane nastala same od sebe. Nisi se ti takav rodio sam po sebi. Shvaćaš da nisi ti krvi što si takav. Negdje je uzrok. Odi na duhovne obnove, seminare, posti, idi što češće u crkvu, ispovijed, primaj tijelo kristovo što češće, čitaj bibliju obavezno i biti ćeš ti pravi. Ja to uopće ne sumnjam, jer čim si ti došao do spoznaje da moraš drugačije živjeti započelo je tvoje izlječenje. I ja sama imam određenu duhovnu ranu, a to su strahovi i kada sam pronašla uzrok, a uzrok je bio u djetinjstvu i započela liječenje po Isusu počele su mi se dešavati jako lijepe stvari i čak vidiš i određene slike iz djetinjstva i Isusa s tobom. Još liječim tu ranu po Isusu i ide sve više na bolje i bolje. Isus je bio s tobom od tvoga začeća i sve do današnjeg dana samo ga ti nisi vidio, nisi ga pustio u svoj život, otvorio srce, da Isus djeluje u njemu, bit ćeš dobro, a i ljudi oko tebe će to osjetiti. Nadam se da te nisam ugnjavila. Bog te blagoslovio.

(PSALAM 139)
Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.
Riječ mi još nije na jezik došla,
a ti, Jahve, sve već znadeš.
S leđa i s lica ti me obuhvaćaš,
na mene si ruku svoju stavio.
Znanje to odveć mi je čudesno,
previsoko da bih ga dokučio.
Kamo da idem od duha tvojega
i kamo da od tvog lica pobjegnem?
Ako se na nebo popnem, ondje si,
ako u Podzemlje legnem, i ondje si.
Uzmem li krila zorina
pa se naselim moru na kraj
i ondje bi me ruka tvoja vodila,
desnica bi me tvoja držala.

Lipi pozdrav sestro.
Jel ti vidiš Isusa
Možeš li ovo malo opisati,ovaj dio;"čak vidiš i određene slike iz djetinjstva i Isusa s tobom".

Nadam se da nisi ironičan, ali to je moje iskustvo i ničije drugo shvaćaš. O tim slikama koje vidim još i sama učim i moram pitati iskusne ljude što je to točno i što sam ja vidjela. To mi mora protumačiti osoba sa darovima. I sama sam na početku svega kako da i sebi pomognem, ali znam da sam na pravom putu, jer je put Isusa najbolji.

Nadam se da ćeš nam napisati što si i sam poduzeo od tvog svjedočenja do danas i kakva su ti daljnja iskustva i napredak.

Bog te blagoslovio!

Lipi pozdrav sestro!


Nažalost da ironičan sam.

Zašto san ironičan Pa odgovor je valjda zato što nikad nisan bio sanjar.
Nikad nisan vjeru shvaćao kao neko sanjarenje,tipa vidin Isusa,anđele,čujem govor anđela i takve stvari.Dobivam privatne poruke.Ne nikad mi to nije bilo na pameti.
Kad se sitim vjere naših baka,e to je bila vjera.Sirotinja je to bila teška,ni kruha nisu imali,a ipak su te stare izmučene ruke prebirale krunicu svake večeri.
To ti je sestro vjera,ne imati za kruh sutra a ipak virovat da ćeš nekako preživit.
Biti nezaposlen sedam godina i ipak se nadati da češ skoro naći posao.
Biti teško bolestan i virovat u ozdravljenje to je vjera.Raditi cili dan od "6 do 6" za 2500 kuna i ne odustati nego svaki dan uporno odlaziti na posao to je vjera.Imati šestero,sedmero,osmero pa i više dice to je vjera.Ne pušiti,piti,lumpovati i sve ostale ludosti raditi što rade mladi to je za mene vjera.

A sanjarenje to je samo znak nevjere a ne vjere.
Kaže Pismo;Prop 5,6 Koliko sanja, toliko i ispraznosti; mnogo riječi - isprazna tlapnja.
E to ti je to,ne traži Gospodin od nas da sanjarimo,traži da gledamo stvarnost kakva jest i borimo se koliko možemo jel Krist traži da ga sljedimo a ne da sanjamo.Lk 9,23 A govoraše svima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom.


A ovo pitanje o mojem obraćenju,to ti bar lako mogu objasniti.
Bio san do svoje 24. god prava duhovna nakaza,ali milost i ljubav našega Gospodina Isusa Krista počela me mjenjati i to je to.Kratko i jasno.
Ali u ove tri godine otkako se trudim biti bolji,jednu stvar ti mogu potvrditi;ništa ne vidim,ne čujem Isusa,nemam snove,nemam ukazanja,ne primam privatne poruke,ne proričem,ne molim u jezicima,nemam dar raspoznavanja,jedino što imam je gola vjera.Jedini dar koji san dobio od Gospodina jest da puzam i šepam svaki dan i tako proživljavam.Padovi,dizanje,ponovo padovi i šepajući povratak do ispovjedaonice i natrag dizanje.Vjera da se može biti bolji svaki dan,pa barem milimetar bolji.I još šta mi je ostalo iz prošlosti jest kako kaže psalmista;Ps 51,5 Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom.

Eto takav pogled ja iman na vjeru,zato me i smeta kad ljudi pišu svašta,a od snova nema kruha.
Sir 34,1-2 Za bezumnika su prazne nade i tlapnje, i od snova luđaci okrilate. Kao hvatač sjene ili gonič vjetra, takav je onaj koji vjeruje snovima.

Svaki dan virovat,a ne se zavaravat.
Šta mi znači da ovde na tt-u pišem bajke,da napišem da vidim Isusa bla bla.Pa da mi i svi viruju koja korist od toga
Kad dođe napast,onda "je joj jao i pomagaj",onda se tek vidi vjera,onda na prolazi ovo ili ono,bajke.Samo ostaje gola vjera.

Fran, podsjećaš me na jednu časnu koja je došla na seminar na Tabor, valjda da izvidi kako to sve izgleda. Malo smo pričali, i kaže ona: " Ovo je sve emocija, ali treba krvavo vjerovati." Tu se slažem, apsolutno.
Ali onda sam ipak rekla i moju istinu: "Da, ali ja sam ovdje na Taboru na prvom seminaru osjetila koliko me Bog voli, i to će ostati u meni dok sam živa."
Časna nije imala daljnjih komentara.. A ja bi samo nadodala da nam Bog daje potrebne milosti, nekom treba više, nekom manje (meni je očito trebalo puno, heh) da u nama probudi i učvrsti vjeru, pouzdanje i ljubav, pa da možemo ići putem vjere, Kristovim putem, noseći svoj križ.
I ne mislim da je nada u ozdravljenje duševnih rana i tegoba tako puno različita od nade da će sutra biti nešto za jesti unatoč besparici i nezaposlenosti, sve se to svede na ono temeljno - vjeru i pouzdanje.
A duhovni doživljaji... možeš li ih u potpunosti isključiti? Zar nije definicija molitve upravo da je to razgovor. Ne monolog, mada najčešće tako izgleda, jer Bog šuti i sluša.. ali ponekad i progovori, daruje neki odgovor, poticaj, izroni neka misao iz dubina i može se prepoznati kao milost od Boga, tek toliko da nas usmjeri kamo je njegova volja..
Meni osobno su trenuci šutnje i osluškivanja najljepši trenuci molitve.. možda sam sanjar, zapravo jesam, sigurno, sanjar i idealist... ali dok sam poslušna u svemu nauku Crkve, uzdam se u Boga da nisam na krivom putu, da moja molitva nije na krivi način, da me On sam čuva od zablude i samoobmane, dok molim da mi pomogne svladati oholost i taštinu...
Ne, vjera sigurno nije samo za osobnu ugodu i osobnu korist, i to možda jest donekle opasnost vezana uz karizmatske seminare, jer smo prvenstveno "sluge beskorisne, koje učine ono što su morale".. Ali isto tako smo ljubljena dječica Očeva, kojima su i "vlasi na glavi izbrojane"..

Eh Francek kad voliš citate, pa jel ovo onda sanjarenje Djela apostolska 9,3:" Kad se na svom putu približi Damasku iznenada ga obasja svjetlost s neba. On pade na zemlju i ču glas koji mu reče; Savle;Savle, zašto me progoniš?"

Nije valjda sv. Pavao sanjario

Al slažem se s tobom nekad kod tih privatnih objava zna dolazit do skretanja pažnje na sebe, joj ja imam objave i viđenja, pogledaj mene. Al to ne mora značit da je uvijek to tako.

Ej Francek daj mi objasni ako ovo pročitaš kak ta ljubičasta slova koristit? Kako stavit da bude druga boja? Meni baš ne uspijeva.

E da i rekao si ne piti, pa Isus je pio, a i sv. Pavao poručuje Timoteju da si malo popije vinčeka.