www.tebe-trazim.com

Zanima me da li da se molimo za odredjene stvari ili pojave koje mislimo da su nam potrebne? Citala sam o tome da trebamo pustit Gospodinu da misli za nas, on zna sto nam je najpotrebnije, a opet da se molimo za sve sto nam je potebno, ili ako cesto molimo za jednu molbu da Mu dosadjujemo i govorimo kako On da to uradi. Sto onda napravit

Ovo pise u Bibliji: Luka : „Onda im nastavi: 'Tko bi od vas imao prijatelja te mu otišao o ponoći i rekao mu: »Prijatelju, pozajmi mi tri kruha, jer mi je došao prijatelj s puta, a nemam što staviti pred njega!« i onaj iznutra odgovorio: »Ne dosađuj mi, vrata su već zatvorena, a mala djeca sa mnom u postelji, ne mogu ustati da ti dadnem« - kažem vam, ako i ne bi ustao da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustao bi sigurno zbog njegova dosađivanja i dao bi mu sve što treba. I ja vam velim: ustrajno molite, i dat će vam se! Tražite, i naći ćete! Kucajte, i otvorit će vam se! Jer svatko tko moli, prima; tko traži, nalazi, a otvara se onomu koji kuca. A tko bi od vas, koji je otac, ako bi ga sin zamolio kruha, pružio mu kamen? Ili ako bi ga zamolio ribu, pružio mu mjesto ribe zmiju? Ili ako bi ga zamolio jaje, pružio mu štipavca? Dakle: ako vi, premda ste zli, možete davati svojoj djeci dobre darove, koliko će više Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga mole!'“

Mislim da je uvijek dobro moliti...
Ali ne moliti grčevito se držeći za svoj problem, nego predati Bogu sve, cijelu tu situaciju, i onda u slobodi zahvaljivati i moliti... jer sad je sve u Njegovim rukama, On brine za tebe, i sve će biti dobro...
Ne mora značiti da je uvijek ono za što molimo najbolje za nas, zato je bolje predati sve Njemu, i pustiti da On sve riješi... onako kako je najbolje...
Tako ćemo imati mir i radost u srcu...

Teško je nekad predati Bogu i najmanje sitnice, ja se puno puta danima, mjesecima mučim, jer ne mogu predati sve u Njegove ruke, jer se bojim da Njegova volja neće biti ista kao i moja, da neću biti sretna, da neću dobiti ono što tražim... i onda, kad dođem pred zid, kad uspijem predati Bogu sve svoje probleme... onda nastupi takav mir... blaženstvo... jer znam da sad On nosi moje probleme, da se brine o meni i da će sve biti dobro...

Dok god molim grčevito se držeći svojih želja, nema tog mira, nema te sigurnosti...

Naravno da ne trebamo ponavljati svaki čas naše potrebe, jer zna naš Otac šta je nama potrebno, i naravno da na kraju trebamo prihvatiti Njegovu volju jer On zna šta je najbolje za nas, trebamo Mu vjerovati i pouzdati se u Njega, a samim time sto mu se obraćamo i tražimo ga za pomoć znamo da smo na pravom putu....

Isus nikada nije molio da bi nekoga izliječio. Najteže ćete nekoga izliječiti molitvom. Jer molitva je znak da ti ne vjeruješ.Zato i moliš. Hočeš Boga navesti da ipak posluša tebe. Ni apostoli nisu nikada liječili molitvom. Mi naprotiv kršćani stalno molimo, molimo i uništavamo ono bitno...



Isus kaže nemojte blebetati kao pogani. Nećete biti uslišani zbog mnoštva riječi koje izgovarate u molitvi. A mi upravo suprotno radimo.Izmolimo 3 krunice, 7 Očenaša Kad naučimo da Isus govori o vjeri a ne o molitvi onda ćemo biti dobri hagioasistenti. Kad molimo onda sumnjamo da ćemo dobiti. I onda hoćemo Boga prisiliti da nam nešto dadne. I redovito ne dobivamo ništa. Mnogo molitve nam zatvara vjeru. Evanđelje je prepuno tekstova o vjeri. A vjera je sigurna spoznaja da me Bog voli. Isus kaže kad molite vjerujte da ste već dobili ono što molite. I vjera je očekivanje da će dobro doći od Boga. Prvo, vjera je spoznaja da me netko voli. Drugo, vjera je sigurno očekivanje dobra. Treće, vjera je projekt. Ja u duhu već vidim što će se dogoditi. Isus pita slijepca Što hočeš da ti učinim? Slijepac ne kaže Ja sam slijep, nego kaže Da progledam. Isus mu kaže Progledaj. To što vjeruješ i kažeš to će ti biti. Mi moramo potpuno od A, B, C učiti moliti. Mi molimo poganski. Mi molimo previše i time ubijamo vjeru. Niječemo Isusove riječi.



Obratiti se znači povjerovati da te Isus voli. Gledati svoje zdravlje ili zdravlje pacijenta i tako ga izvući iz bolesti. Vjera je svemoguća, ne molitva. Kad bi danas naučili dobro moliti, čudesa bi bila normalna, realnost našeg života. Mi smo od molitve napravili idol. Nama je važno što smo molili.Molitve od svetaca, od sv.Brigite, od sv.Franje. Mi vjerujemo u riječi molitve, a ne u Boga kome se molimo. Molitva je susret s Bogom. Molitva je gledanje u njegove oči. Molitva je put do vjere, ako je prava molitva. Naše molitve nas naprosto odvode od vjere. Kad molimo devetnicu za nekog bolesnika,onda govorimo E kad bi Bog njega ozdravio. Mi molimo, a ne vjerujemo. Mi stavimo ruke na glavu ili rame bolesnika i onda molimo, a u sebi duboko osjećamo Od tog neće biti ništa. Molitve nas odvode od vjere, evanđelja i Isusa. Najteže je sa pobožnim đavlom. Đavao vas neće navesti na grijeh, nego nas zavodi na otpad od Boga. On će tražiti da puno molimo a u to ne vjerujemo. Da se svaki dan pričestimo, a odmah zaboravimo da je Isus u nama. On će te navesti da puno čitaš Sveto pismo a ništa ne razumiješ. Ili će tražiti da razmišljaš ali krivo. Više ti nije važan Bog kojem se moliš nego molitva koju moliš. To je najteži problem naše crkve. Zbog toga postoji ateizam. Kako je moguće toliko moliti a ništa ne dobivati. Ili Isus ne govori istinu ili mi ne činimo ono što on kaže. Jer on kaže Molite i dobit ćete. Mi molimo i ne dobivamo. I ostajemo dalje dobri kršćani.Tko tu laže?



On kaže kucajte i otvorit će vam se.Kad si zadnji put kucao? Znaš li koja su to vrata na koja se kuca. Isus je vrata.I on je put do Oca. I ako prihvatiš njegovu riječ čitavim srcem, to je kucanje na njegova vrata. Isuse, ti si rekao i ja ti vjerujem. On je rekao tražite. Tražiti znači ići na sve strane kao da si nešto izgubio. A mi na njegovu riječ Molite i tražite i kucajte uvijek izmolimo molitvu. I očekujemo od molitve rezultat.A ne od Gospodina. To je teška bolest naše crkve. I kao što smo rekli da je opasno biti dobar vjernik, jer dobri vjernici ne vjeruju u evanđelje nego u svoju dobrotu, iako je jasno da je samo Bog dobar. Opasno je biti kršćanin. Kršćanin ne vjeruje u evanđelje. Kršćanin, to je jedan kulturološki pojam i stvarnost. Od sto krštenih kršćana 10 ili 15 ide u crkvu. A od njih sto možda samo dvojica koji zaista vjeruju u evanđelje. I zato se kršćani moraju evangelizirati. Treba crkvu reevangelizirati. Međugorje nije tu da bismo mi bili takvi kakvi jesmo, nego da mjenjamo svoj mentalitet. Da mjenjamo prema evanđelju svoj život. Kršćani trebaju prestati biti kršćani i postati Isusovi učenici. Bit Isusovih vjernika je obrat, obraćenje.



Kršćanin je ponizan kao sv.Petar.I on viče Idi Gospodine ja sam čovjek grešnik. A Isus kaže Ajde za mnom Petre, lovit češ ljude. Kršćani su kao Petar dobri pa kažu Isusu Ti nesmiješ ići na križ i trpjeti. A Isus im odgovara Odlazi od mene sotono.Jer ti ne misliš kao Bog nego kao svijet. Kršćani se stalno busaju u prsa da će oni biti vjerni do kraja Isusu. A onda već u uredu ili u javnosti kažu Ne, nisam ga nikada poznavao. To je bio Petar,prvi papa. Ali tek onda kad je sve to promjenio, kad je shvatio da je grešnik ali ga Isus oslobađa od grijeha.Kad je prihvatio da isus treba umrijeti jer će uskrsnuti , da je to put a ne kako Petar misli.Tek kad je vidio da ne branimo mi Isusa, nego Isus brani nas. Mi živimo suprotno od evanđelja a smatramo se kršćanima. Bit hagioterapijskog zdravlja je obraćenje. Naše gledanje života je bolesno. Isusovo gledanje je savršeno zdravo. Evanđelje je apoteka za duhovno zdravlje.Ne tvoja privatna religioznost. Tvoja slika Boga te ubija. Uzmi Isusa i njegovu sliku o Ocu.Ja i Otac smo jedno.Otac je u meni i ja u njemu.Tko di mene, vidi i Oca. Čitajte Matej 5, 6,7 poglavlje. Lako je obratiti ateista.Teško je obratiti vjernike kršćane. Jer kršćani imaju prepuno navika, i imaju previše uzaludnih molitava iza sebe.



Česti su prigovori nekatoličkih skupina da se ne bi smjelo moliti ponavljajući iste obrasce ili zazive. Potkrijepljuje se to poznatim Isusovim riječima iz evanđelja: ,,Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih.’’ No ipak, vidjeti ćemo da je ovdje riječ o uobičajenoj boljci fundamentalističkog pristupa tumačenju sv. Pisma i vjerskoj zbilji, gdje se uopće ne pravi razlika između značenjskog sadržaja određenog pojma i njegove izvanjske pojavnosti.


Da bi nam bilo najočitije jasno kako ovaj prigovor ne može stajati, konfrontirajmo ga najprije sa samom činjenicom da se u Starome i Novome zavjetu koriste brojne molitve – koje su ili pradviđene za ponavljanje jer sadrže ponavljajuće zazive, ili se kao takve stvarno izriču. Tako npr., sto trideset i šesti psalam sadrži 26 ponavljajući litanijskih zaziva, kao odgovor na poziv na hvalu Bogu:


,,Hvalite Jahvu jer je dobar:
vječna je ljubav njegova!
Hvalite Boga nad bogovima:
vječna je ljubav njegova!
Hvalite Boga nebeskog:
vječna je ljubav njegova!’’ (Ps 136, 1-2. 26)

Isto tako u hvalospjevu trojice mladića u peći, gdje imamo 37 zaziva:

,,Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože otaca naših, hvaljen i uzvisivan dovijeka!
Blagoslovljeno, slavno i sveto ime tvoje, hvaljeno i uzvisivano dovijeka!
Hananijo, Azarjo, Mišaele, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!'' (Dn 3, 60-61. 97)

Knjiga otkrivenja prikazuje nam anđele koji neprestano prinose Bogu iste molitve:

,,Ta su četiri bića - u svakoga po šest krila - sve naokolo i iznutra puna očiju. Bez predaha dan i noć govore: "Svet! Svet! Svet Gospodin, Bog Svevladar, Onaj koji bijaše i koji jest i koji dolazi!" I kad god bića dadu slavu i čast pohvalnicu Onomu koji sjedi na prijestolju, Živomu u vijeke vjekova, dvadeset i četiri starješine padnu ničice pred Onim koji sjedi na prijestolju i poklone se njemu - Živomu u vijeke vjekova. I stavljaju svoje vijence pred prijestolje govoreći: "Dostojan si, Gospodine, Bože naš, primiti slavu i čast i moć! Jer ti si sve stvorio, i tvojom voljom sve postade i bi stvoreno!" (Otk 4, 8-11)

A naposljetku, i sam Isus ponavlja iste zazive:

''I ode malo dalje, pade ničice moleći: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti." I dođe učenicima i nađe ih pozaspale pa reče Petru: "Tako, zar niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo." Opet, po drugi put, ode i pomoli se: "Oče moj! Ako nije moguće da me čaša mine da je ne pijem, budi volja tvoja!" I ponovno dođe i nađe ih pozaspale, oči im se sklapale. Opet ih ostavi, pođe i pomoli se po treći put ponavljajući iste riječi.'' (Mt 26, 39-44)

Iz čega pak je definitivno jasno da ovaj prigovor nema nikakvog smisla, i da smisao Isusovih riječi mora biti drukčiji. Kakav točno, otkrit ćemo ako pogledamo nastavak govora: ,,Vi, dakle, ovako molite: 'Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje!'' (Mt 6, 7-9), u kojem nam Isus donosi obrazac poznate molitve Očenaša. Svaki obrazac kao takav jest predviđen za ponavljanje, stoga mora biti da Isus upozorava na nešto drugo. Naime, molitveno ponavljanje zaziva može se činiti s dvojakim uvjerenjem: da će nas Bog uslišiti ,,zbog mnoštva riječi’’, odnosno same činjenice da smo formalno izrekli molitvu, ili da će nas uslišiti zbog našeg pouzdanja u njegovu milosrđe. Pogani su činili ovo prvo, a Isus nas upućuje na drugo.

Osim toga, pogledajmo i apsurde do kojih nas dovode implikacije uvodnog prigovora. Iz tumačenja da se ne bi smjele molitve izricati ustaljenim zazivima, ispada da bi svatko morao smišljati neprestano nove molitve, i da bi to bio jedini kriterij ispravnog pristupanja Bogu. No, i time bi se podjednako moglo doći u situaciju da ,,blebećemo kao pogani’’ ako bismo vjerovali da nam sama ta činjenica može postići da budemo uslišani. Kod pokušaja da molitva uvijek drugačije izgleda, ona se pretvara u intelektualni misaoni uradak - dolazi iz razuma, a ne iz srca i kao takva nije više iskrena niti autentična nego zbog uljepšavanja biranim riječima, postaje neizravna, pretenciozna i Bogu naporna. A iskrenost i nevinost kod djece, koju nam Isus stavlja za uzor (Mt 18,3), očituje se baš u neumornom ponavljanju istih molbi. Stoga bi se prigovor mogao usmjeriti prema suprotnoj strani. Poznati obraćenik na katoličanstvo Scott Hahn primijećuje da se nedostatak sakramenata kod protestanata često pokušava nadomjestiti usiljenim propovijedanjem i nekvalitetnim 'treštanjem instrumenata', gdje se više ne nalazi prostor za osluškivanje Božjeg glasa u tišini. Nasuprot tome, Isus nam poručuje da je posve nebitno molimo li ,,iz molitvenika’’ ili ,,svojim riječima’’ ako smo svim srcem predani Bogu i pristupamo mu s potpunim pouzdanjem u njegovo milosrđe.za promicanje
BOOK časopis....... kršćanskih vrednota

Evo, kako svaki dan moliti!

Gospodine Isuse,

molimo te da uđeš u čitavu našu prošlost, sve do trenutka našeg rođenja, čak i do trenutka našeg začeća, čak i u naše obiteljsko stablo i pretke i ozdravi nas tamo, jer je naša prošlost i sadašnjost pred tobom kao i naša budućnost. Gospodine Isuse prvenstveno te molimo da ozdraviš naše obiteljsko stablo i pretke.

Ozdravi u mojem obiteljskom stablu one pretke koji su umrli naglo i nasilno, ako je bilo slučajeva samoubojstva, abortusa ili ako su postojale navike alkoholizma ili preljubnih odnosa, ili ako nisu mogli biti plodni. Ozdravi ako je bilo predaka koji su bili ubijeni ili ubili druge, ili bili silovani, ili su umrli u ratu, mučeni u konc. logorima ili pokopani u grobovima bez imena, ili su nestali, ili se nisu vratili s fronta. Ozdravi Gospodine one među našim precima koji su umrli mentalno bolesni, ili opsjednuti. Ozdravi Gospodine one pretke koji su bili uključeni u štovanje Sotone ili su se bavili okultnim praksama ili su pripadali krivim vjerama. Prekini Gospodine svaki urok i svako prokletstvo nabačeno od strane naših predaka.


U njihovo se ime kajemo za sve nepravde i zlo koje su učinili drugim pretcima. U njihovo ime opraštamo svim onim pretcima koje su oni povrijedili. Gospodine prepuštamo ih tvojoj ljubavi. Daruj im vječni mir. Neka osjete silu tvojega Uskrsnuća. Gospodine želimo ih osloboditi bilo kakvog predbacivanja koje imamo prema njima. Molimo te Gospodine da prekineš svaku navezanost ili zarobljenost koja nam dolazi od njih, kako bismo mi bili slobodni od svake navezanosti koju oni imaju s obzirom na nas.


Sada te molimo Gospodine Isuse za ozdravljenje naših života. I to u vremenu od devet mjeseci koje smo proveli u utrobi svoje majke. Od trenutka našeg začeća do trenutka rođenja. Gospodine možda moji roditelji nisu surađivali s tobom u trenutku stvaranja mog života. Možda sam začet pod utjecajem alkohola ili u bijesu ili u požudi, možda izvan braka, možda čak kao rezultat silovanja. I tako taj trenutak koji je trebao biti prekrasan početak našega života pokvaren je radi krivih odnosa mojih roditelja. Molimo te Gospodine, pomogni nam da ih ni za što ne okrivljavamo, već te molimo da po svojoj genealogiji ozdraviš moje obiteljsko stablo. Dok te molimo da nas ozdraviš u trenutku našega začeća po svom utjelovljenju u utrobi Marijinoj. I molimo te Marijo da nas ozdraviš po svome bezgriješnom začeću. Dok ti zahvaljujemo za dar života i ljubavi, zahvaljujemo ti što si nas stvorio na svoju sliku i priliku

Gospodine Isuse, također te molimo, da budeš sada prisutan u trenutku našeg rođenja i da nas ozdraviš tamo. Možda smo rođeni za vrijeme rata ili u okolnostima teškima za našu obitelj, kao što je siromaštvo, ili da nas roditelji nisu željeli, i da smo bili slučaj, možda su željeli dječaka, a rodila se djevojčica ili obratno. Možda smo se rodili nakon teškog poroda ili prerano ili sa prirođenom manom ili sa oštećenjem na mozgu ili sa pupkovinom omotanom oko vrata, ili da smo bili bez zraka, rođeni plavi. Ili dijete koje je rođeno klještima. Što god da su Gospodine bile okolnosti našega poroda, molimo te da nam daš duboki osjećaj sigurnosti da budemo svijesni da si bio s nama u tom trenutku našega poroda, čekajući da nas zagrliš svojim dragim rukama. Iako smo u tom trenutku čuli jake zvukove i zaslijepila nas je svijetlost ili zagađena okolina. Gospodine kao što si ti bio rođen u štali i tvome je životu prijetio kralj Herod daj da primimo ljubav tvoje majke Marije i dopusti da osjetimo tu prekrasnu ljubav i sigurnost prisustva majke Marije. I molim te Gospodine da moj porod ozdraviš po svojemu rođenju.


Isuse, molimo te da ozdraviš naše rano djetinjstvo, naše prve dane i tjedne odrastanja, u tom dijelu života u kojemu najviše utječu na nas okolnosti. Ozdravi me u tom najvažnijem odnosu s mojoj majkom. Možda netko ovdje Gospodine nije upoznao majčinsku ljubav, jer je možda umrla pri porodu ili dok sam bio malen. To je bilo razdoblje u životu u kojem sam trebao majku da me nježno drži uz sebe. A nje nije bilo. Ili je možda Gospodine i bila tamo ali je napustila obitelj radi nekoga drugoga, ili me je poslala djedu i baki ili ujaku i ujni na odgoj, jer nas je bilo puno djece. Možda je bila slaba ili boležljiva. Možda smo baš u tom odnosu bili najviše povrijeđeni. Možda nas je majka često proklinjala i željela da se nismo ni rodili. Možda je prečesto pokazivala da više voli moju drugu braću i sestre. Gospodine Isuse, pomozi mi da oprostim svojoj majci. Daj mi duboko iskustvo majčinske ljubavi. Jer ti si mi Gospodine Isuse odgovorio po proroku, zar može majka zaboraviti čedo svoje utrobe, ali ako i zaboravi, ja tebe zaboraviti neću.

Da Gospodine Isuse, molim te da ozdraviš moj odnos s ocem. Možda je Gospodine Isuse moj otac umro dok sam bio malen, i da je u tom razdoblju mojega života mi jako trebao a nije bio tamo. Možda je umro u ratu, ili bio na ratištu, ili na radu u inozemstvu pa mi je bio stran ili je i bio čak ovdje, ali sam odrastao u velikom strahu od njega, jer je bio jako oštar i strog. Ili sam se stidio njegova siromaštva ili niskog društvenog položaja ili njegove nezaposlenosti ili njegove neodgovornosti. Možda sam ga mrzio jer je bio alkoholičar ili vrlo nasilan prema majci i obitelji. Gospodine kao što si ti meni oprostio mnoge grijehe, pomozi mi da oprostim svome ocu bez obzira gdje se sada nalazio da ga mogu voljeti i moliti za njega. Molim te Isuse da mi pomogneš da osjetim duboko iskustvo očinske ljubavi, kao što si i ti osjetio ljubav svoga nebeskog oca. Gospodine Isuse molimo za ozdravljenje u drugim odnosima mojega djetinjstva.


Ozdravi me od ljubomore koju sam osjećao prema braći ili sestrama, jer mi se činilo da ih roditelji vole više nego mene i na žalost činili su usporedbe među nama. Ozdravi me ako sam u tom razdoblju prošao kroz tešku i bolnu bolest ili sam doživio veliki šok ili strah. Ozdravi me Gospodine ako sam doživio smrt neke drage osobe. Ozdravi me ako sam bio seksualno zlostavljan od nekog rođaka ili strane osobe. Osobito od osobe koja mi je bila nadređena, u koju sam se ugledao npr. stric, liječnik, svećenik ili vlastiti otac. Ozdravi me u mojih odnosima u školskom razdoblju, gdje mi se činilo da nemam prijatelja, da me nitko ne voli. Ozdravi me Gospodine, ako me neki učitelj nepravedno kaznio ili ismijavao moju obitelj pred drugima. Ozdravi me ako su me roditelji tjerali da budem bolji u školi, a ja sam se osjećao beskorisan jer nisam mogao ispuniti njihova očekivanja. Ozdravi me ako su mi moji suškolarci davali nadimke ili su mi se rugali. Možda sam se već tada osjećao odbačen i s osjećajem manje vrijednosti i nisam volio sam sebe. Bio sam ispunjen strahovima i bojao sam se bilo što učiniti u strahu od promašaja. Gospodine Isuse ozdravi me ako sam pao na nekim važnim ispitima ili nisam uspio na nekom natjecanju. Donosim ti svo razdoblje svoga dječaštva i djevojaštva rano i kasno. Kako dalje rastem, ne samo u dobi, već i u mudrosti i milosti, pred Bogom i ljudima. Hvala ti Isuse.


Gospodine Isuse, molim te da me ozdraviš u vremenu moje mladosti. Ozdravi me Gospodine u području moje seksualnosti, kada sam primio informacije o svojoj seksualnosti iz krivih izvora i moja iskustva iz tog vremena, još mi i sada izazivaju osjećaj krivnje. Molim te Gospodine Isuse da ozdraviš svakog muškarca ovdje prisutnoga u njihovoj seksualnosti. Marijo pozivam te da ozdraviš svaku žensku osobu ovdje prisutnu u njenoj seksualnosti. Molimo te Gospodine da ozdraviš svaku osobu u vremenu njezine prve menstruacije, kad su možda željele odbaciti svoju ženstvenost. Ozdravi nas Gospodine u vremenu mladosti od svih frustracija koje smo prolazili, kad nam se činilo da smo promašaj kao studenti, ili nam se činilo da nas ne čeka nikakva budućnosti, kad su nam se snovi srušili.

Kad nismo mogli dobiti posao koji smo željeli. Kad smo donosili krive odluke, i kad smo postali buntovni, kriveći roditelje za svoje promašaje, kriveći sve autoritete za svoje promašaje. Molim te da doneseš ozdravljenje u to tako važno razdoblje mojega života. Gospodine Isuse, na kraju te molimo za sadašnje razdoblje našega života kakvo god ono bilo. Molimo te da ozdraviš ovo razdoblje našega života, ako smo oženjeni, u braku ili smo još mladi, neoženjeni, udovice ili udovci ili rastavljeni, ili smo u staroj dobi. I dok gledamo u svoj život, Gospodine molimo te da ozdraviš sve one trenutke kad smo doživljavali teške rane u odnosu sa svojim poglavarima, sa našim bračnim partnerima, sa obitelji, sa članovima širih obitelji, sa braćom i sestrama, s našom djecom, susjedima, prijateljima. Između onih koji su zajedno u istoj službi. Ozdravi nas u trenutku kad nam se činilo da nam je ugled uprljan, kad smo bili poniženi, kad nam nije pružena prilika za napredovanje, kad smo naglo premješteni, kad je odgođeno naše ređenje ili imenovanje. I kada smo doživjeli neuspjeh u našem poslu ili službi.


Osobito te molimo da ozdraviš naš odnos sa sobom. Molimo te da obrišeš svaku suzu, svaku ranu, jer po proroku si obećao: ne gledaj na ono što je prošlo, stvari koji su prošle ne pamti više, jer, o, počuj, stvaram novo u tvome životu, zar ne vidiš, evo sada dolazi pred tebe, počuj, sve činim novo.

Preuzeto sa:

http://www.likaplus.hr/duhovni_kutak/mo ... fault.aspx

Ljudi ja molim i zahvaljujem se svevišnjemu. Imam svojih par redovnih molitva. Ali isto tako molim za svoje želje/potrebe, neću reći da ih nije bilo, uslušanja Ali sada molim i za sebe, jednu dragu od koje ništa i zato imam i to traje duže vrijeme (godine) ponekad i posumljam u svevišnjega, al opet nekako zaišćem al ne dobivam.

Vjerujete mi molim za svoju srodnu dušu, ništa više

p.s. nekako mi je ovo pri srcu:

Naravno da treba uvijek moliti, pogotovo kad ima grijeha kojih se ne možeš riješiti. Molitvom se ispunjava duša, korisno provodi vrijeme, dobiva milost Božja, oproštenje grijeha. Molitva nam pomaže da ne posustanemo u vjeri, da ne izgubimo nadu. Molitva je naš život, molitva je naša vjera...Prije ili kasnije dolaze plodovi molitve, i kako sijemo tako ćemo i žeti..Bog je ljubav, svjetlo i utočište naše...Isus je naša snaga...Blažena Djevica Marija naša je pomoćnica...

Moliti ili ne moliti...
Posle 4 god.molitvi,verovanja,nadanja,uzdanja,ja i dalje nemam posao.Izgubila sam bitku,nemam više ni snage ni volje ni radosti za molitvu,ostao je samo očaj.U kući niko ne radi,situacija je grozna,čak i ne biram posao,leti sam lane radila na njivama,iako imam završen ekonomski fak. a ove godine rekoše svi su šefovi ubacili svoje preko veze,i nije bila neka zarada,al opet dobro dođe.Tako da ja više nemam snage molit nizašta...točnije nemam više želje da molim....nema mi više ni smisla...

Moliti postojano kao da smo već primili ono što je dobro u Božjim očima. Uzor da li se moliti ili ne nam ostaje sv. Monika koja je 17 godina molila za obraćenje svog sina koji je postao jedan od najutjecajnijih kršćanskih učitelja -sv. Augustin.