Malo pjesnicke slobode
Evo jedna čudna priča
izgubljenoga mladiča
Svijet mi je bio loša škola
zato mi je duša puna bola
u životu sve moraš probat kažu
ni sami ne znaju da me lažu
tim putem sam išao
skoro u grob sišao
tražio samo užitak
i dobio život plitak
savjete loše birao
dobar me nije dirao
tlači slabije od sebe
inače če drugi tebe
osjećaje moraš skriti
inače ćes zgažen biti
kažu ovog niš ne tišti
dok u meni sve vrišti
tražio nekoga na pogeršnim mjestima
na kraju shvatio da tu nešto ne štima
tekle su godine
jedna kao dan
život polako gubi smisao
onaj koji je prije blistao
počelo je sve da pada
zadnja je nestala nada
počelo je sve da boli
shvatih da me ne voli
ne želim život u jadu
sve je vodilo padu
počela mnoga pitanja
više neg je bilo skitanja
imadoh grijeha brdo
ipak Bog učini čudo
moje mi grijehe pokaza
i svoju ljubav iskaza
odjednom plačuć na podu
zažali za uvrede Bogu
ti postojiš dragi Bože moj
oprosti što nisam bio tvoj
dok si me uvijek pazio
tvoju sam ljubav gazio
nek me od sad tvoja ljubav vodi
da mi više ništa ne na škodi
u tvojoj ljubavi želim biti
ljubavlju se od ispraznosti skriti
hvala Isuse na novoj nadi
ostale mi milosti ljubavlju posadi
da izrastu u veliko drvo
tebe slaviti da mi je prvo
leptir leti iz tvoje ljubavi
i meni let u raj pripravi
da te mogu zauvjek gledati
u tvoje se ruke zauvjek predati
ljubav i milosrđe slaviti
nikad ti uvredu ne napraviti
slavu ti vječno hvalitii
srce svoje zapaliti
svu beskrajnu ljubav osjetiti
nemoguce se čini sada
al Isus je moja nada