www.tebe-trazim.com

...molitva za moju bebu i mene...
MOLIM vas uputite svoje molitve, misli, srca...majci Mariji koja je i sama majka, Gospodinu našemu koji je brižni Otac....
za moju nerođenu bebicu i mene...
nemamo još ni 2tj do termina, ali nažalost, dogodile su se neke stvari koje nisu dobre (tlak skače visoko gore, pa malo dolje..proteini u mokraći...)...
imam veliku želju ovaj put roditi prirodno, bez da nas razdvoje...
i ne mogu vjerovati, odbijam vjerovati..da Bog želi išta drugo osim toga za nas...
......................

Isuse pogledaj i dodirni ovu nasu sestricu i njenu nerodenu bebicu i ispuni njenu zelju da rodi normalno...Isuse Ti si veliki ljubitelj djecice i svih nas stog te molim ,uslisi nase molitve molimo Te...Marijo ,Majko Isusova i majko nasa budi u pomoci ovoj nasoj sestrici,a tvojoj kceri i prikazi ju svome Sinu zajedno sa nerodenom bebicom da se sve sretno zavrsi
Sestrice draga ne boj se ...biti ce sigurno sve u redu

draga Višnja...i siv ostali..
ne znam što da vam kažem...s vrlo visokim tlakom otišla sam na hitnu..a ni Božić nije proša...noć...i rekli su mi tamo što sam i znala, da je opasno stanje, da se nikada ne zna kako može završiti...nekakav poremećaj koji se rijeđe događa u trudnoći, ali se zna dogoditi...
ja sam već tad imala nešto stvari za ostat u bolnici... znala sam da će me htjet hospitalizirati, pogotovo kad su otkrili proteine u mokraći (što bi značilo da bubrezi ne rade dobro...)...
no, između prisutnih i mene nastao je komunikacijski jaz, koji je išao k tom da ak ja ne želim pratit neku njihovu standard proceduru nek si odem u privatno rodilište pa će tam poštivat moje željice...
stoga, iako spreman, nisam ostala u bolnici nek sam potpisala da odbijam hospitalizaciju...
sad...tlak mi varira. zna bit sasvim ok, al bome i loš. u pon će mi stić neki krvni nalazi...za bubrege, sad ne znam...

pitam se...pitam, jesa, li luda?? il hodim u vjeri...dal ugrožavam svoje dijete, sebe...il hodim u vjeri...
sve u meni govori da je dobro i da samo vjerujem dobro...
išla sam kod jednog svećenika, al nije odveć imao vremena. kaže, bit će dobro.
išla sam kod drugog, dao mi je bolesničko pomazanje...

ljudi moji..jesam li luda??? luda što nisam u bolnici?? toliko toga se providonsonog dogodilo oko mog prvog malca, toliko i sad oko drugog... a onda "šaka u oko", tlak, bubrezi...

naprosto, ne mogu, odbijam vjerovati da Bog ima u planu išta drugo osim prirodnog i zdravog....

što ako radim krivo?? što ako krene krivo... ne znam.................

Dragi Bog nek vam bude u pomoci,..

samo da ne zaboravis,.. i lijecnici su tu da sluze,.. i pomazu Bogu u Njegovim planovima za nas,..

Nek dragi Bog Blagoslovi i tebe i tvoju bebicu,...

dragi brate...hvala ti na molitvama...

vjeruj mi, znam da su lječnici dio božanskoga plana... nažalost, upravo su oni tj medicinsko osoblje izazvali mnogo štete na području moje psihe nakon prvog poroda....

zato volim bit informirana o postupcima, tijeku liječenja..s.vemu što ide... al eto...ispalo je kako je ispalo... ako se inatim ja, zar se ne inate oni?? uvjetujući moju hospitalizaciju takvom banalnom stvari da me je sram tu napisati...
ustvari, mislim da je taj dežurni postupio protiv zakona...al, sad...ionak nema veze...

na neki način, baš se osjećam samom i ostavljenom....

Bog mi/nam bio na pomoći....

neka vas dvoje dragi Bog blagoslovi i čuva u svim teškoćama i radostima!

Molimo Te Gospodine Isuse ocuvaj ovu nasu sestricu Vox i njenu nerodenu bebicu od svih komplikacija i izvedi sve na dobar put onako kako Ti to znas.Daj da se sve dobro zavrsi i udjeli joj svoj sveti MIR koji joj je sada tako potreban..Daj joj svoje nadahnuce da sljedi sve upute po Tvojoj svetoj volji...Isuse budi sada uz nju,jer sada si joj najpotrebniji...Hvala Ti Isuse.

dragi moji...možda ovaj podfurum nije mjesto za svjedočasntva, ali dopustite mi...
svoje prvo dijete smo čekali 6mj po ulasku u brak. medicinski - ništa zabrinjavajuće. ipak, ostišli smo u Mariju Bistricu i tamo molili zagovor BDM i p Ivana Pavla II.
muž je izrazio želju da bebi, ukoliko bude muško, damo ime Karol!!

posljedice: naš Karol se začeo valjda sutradan nakon Marije Bistrice a rodio se na prvu subotu 4/11 na Karla Boromjeskog!!! naprosto, za ne povjerovat!! to zaista ne može biti slučajnost!! naknadno smo saznali da je Boromejski zaštitnik Karola Wojtyle i da je sam papa dobio ime u njegovo ime...kao i naš miš u papino...

došlo je drugo dijete...slutila sam da je muško i razmišljala o imenu Maks, Maksimilijan...i to nekako povezala sa sv. Maksimilijanom Kolbeom. još jednim poljakom, još jednim marijanskim svećenikom... i tako, nedavno smo slučajno saznali da je bebać muški (htjeli smo iznenađenje). a surfajći po internetu umalo sam pala sa stolca čitajuć da se sv Maksimilijan rodio ni manje ni više neg 7 siječnja.... a meni se termin vrti taman oko tog datuma... pitam vas: ma može li to biti slučajnost?? inače, na taj dan se slavi sv Rajmund koji je zaštitnik primalja, a vidi čuda, mi se pripremamo na porod upravo kod primalje u kući za porode, ne u Hrvatskoj (budući da zakonski primaljama još nije omogućena samostalna praksa asistiranja pri porodima izvan bolničkog rodilišta...kao što to je vani)...

sve to...sve to mi nekako govori da je dobro... pa i premda postoje komplikacije u zadnjih tj dana, ja ih nekako više doživljavam kao napast...
ne znam što drugo da vam kažem...zaista, zaista, ovaj put za sebe i svoje dijete želim da prođemo zdravo i prirodno i da smo skupa odmah po porodu, kao što smo skupa svih ovih 9mj....
za takvo što, nažalost....informirajući se i poznavajuć naš zdrastveni sistem...teško, vrlo teško da ću dobiti u Hrv....

molite, braćo i sestre da Gospodin otkloni svaki nemir i sve komplikacije iz moga tijela, iz moga srca....

hvala vam

lipi brate...
najprije, hvala na pažnji.

a sad: jednom davno rekoh u svom onom početničkom zanosu obraćenja kad si sav ko leptir..."Gospodine, ako se ikad odvojim od tebe, Ti mi pošalji makar bolest, ne bi li se tako vratila k domu tvojemu...".

i što se sa mnom zbivalo...godinama lutam nekim svojim putevima, svojim, kako ti reče, razborom....i premda mogu reć da sam relativno zdrava osoba, više puta mi se dogodio "raspad sistema"... malo fizički, malo psihički, sve u svemu najviše duhovno... ljutnja na Boga...na vlastito dijete, izostanak one nježnosti između muža i mene....

uglavnom, "šepala" sam, životarila...i kao imala Njega na pameti svaki dan...u nekim svojim mislima, svom razboru...Bože dragi...

evo, naprosto mi je nevjerojatno, al ova kriza rađa dobro..taman to bio jedan dan (al bit će ih čitava vječnost). nakon sto godina, muž i ja samo se gledali s onom iskrenom zabrinutošću i iskrenom nježnošću... nakon sto godina, iskreno se obratismo Gospodinu...i premda znam da sam kriva pred Njim, ne mogu ništa drugo misliti, raditi ni osjećati negoli da sam onaj razmetni sin i da me prima...nazad u svoj dom, pod svoje skute... može li Gospodin odbiti raskajano srce? može li zanemariti vapaja mojih?? naš Gospodin život je dao svoj za ovce svoje, jednu po jendu vraća u ovčinjak....

zato drage moje sestre, braćo...sve mi se ovo čini kao dio nekog Njegovog plana...koje već dobro nosi...ujedinjuje ovu našu malu zajednicu, povezuje nas s ostalim članovima naše Crkve, stavlja u zajedničku molitvu sa dragim nam svecima...

čovjek jest sebičan i ja se osjećam toliko sitnom..sad Ga tražim...no, čvrsto vjerujem da nije kasno, da me, da nas s radošću prima....

polako ću, nadam se, i ja naučiti kročiti u pouzdanju...bez svoje razboritosti, prepoznavajuć Njegovu volju (kako vam to uspijeva??)

a sad, dragi moji....ostaje mi da vam javim da je jedan muškić izmigoljio na svijetlo ovoga svijeta...na hvalu i slavu Gospodinu!!!

voli vas i pozdravlja u Kristu majušni sebični stvor - vox