www.tebe-trazim.com

Sutra, tj. danas je sv. Ante... Tako volim tog sveca koji mi je bezbroj puta pritekao u pomoć, toliko sam žalosna jer ne mogu... jednostavno ne znam što se sa mnom događa, i kada molim ne molim srcem i kada krenem nešto ne dovršim.... danas bi mi trebao biti velik dan, polažem ujutro ispit koji bi bi puno značio, a ja niti vjerujem, niti mogu učiti... Sve se dogodilo naglo nakon jedne mise- nakon toga niz nekih događaja, svađe, bolesti, neuspjesi, razlazi, da bih nedavno i otkaz dobila... Od tada se nešto u meni okrenulo i naglo sam se udaljila od Njega...
Prazna sam, u meni nema ničega... Kako da se iz ovog izvučem i kako ću dalje...
Moj život je izgubljen, tako se osjećam, mada znam da tako nije i tog se osjećaja ne mogu osloboditi...

Sve je došlo s poslom...

Koja su ti ocekivanja, zelje? Sto te raduje, sto te zalosti?

pobjeda je napisala.......
......

Eh, i ti si mi neka pobjeda. Pobjeda a place, kuka, cvili.
Pa ne bili trebalo da pobjeda vristi, skace od radosti,
da se bori kako bi bila jos vecom.
I mogao bih ti sada o ovome pisati danima, mjesecima a znas li zasto, zato sto mi je ovo stanje dobro znano. Kada bi kroz ovaj prozorcic mogla poviriti u srca mnogih onih koji ovo citaju a ponekada i pisu prepoznala bi doista mnogo "pobjeda". Nisi sama, u sto ces se i sama uskoro uvjeriti. Javice se mozda mnogi i reci, da pobjedo to je kriz, Bog te voli, treba prastati, ljubiti, treba trpjeti, teba moliti, ustrajati, vjerovati.itd. itd. itd.
Da, TO TREBA, a to zasigurno i sama znas.
Ovdje i sada najvjerovatnije ocekujes i molis da ti netko sada kaze KAKO to uciniti, kako se pomiriti s krizem kada boli, kako trpjeti, kako ljubiti, kako prastati, vjerovati, u suhoci moliti, moliti srcem itd itd.
Nema odgovora, ne zato sto ih nema nego zato sto ih ne prepoznajemo kao prihvatljivim. Mislimo da je ispravan odgovor jedino onaj koji rjesava nas problem, otklanja nas kriz, mijenja ga, cini blazim, prepoznatljivit itsl.
Ali u KRIZU je sav smisao, to znamo i zato;
TRPI onako kako trpis i ZAHVALJUJ Bogu!
MOLI onako kako molis i ZAHVALJUJ Bogu!
LJUBI onako kako ljubis i ZAHVALJUJ Bogu!
PRASTAJ onoliko koliko mozes i ZAHVALJUJ Bogu!
RADUJ se onako kako se radujes i ZAHVALJUJ Bogu!
BUDI takvom kakvom jesi i ZAHVALJUJ Bogu.
Kriz tvoj nikada nece biti tezi i veci od LJUBAVI kojom te Bog kroz taj kriz ljubi.
Na nama je da izaberemo.l
ljubiti Boga zbog toga sto jedino On taj kriz moze maknuti, ublaziti.
Ili pak ljubiti Boga zbog ljubavi koju nam u tom krizu nudi(a nama veoma cesto nije opipljiva) i to onako i onoliko koliko to mozemo. Ako On nas ljubi uprvo onakvim kakvim jesmo zasto i mi ne bismo uzvratili upravo takvi kakvi jesmo, tuzni, radosni, zdravi, bolesni, naivni, mudri, suhi.
I eto vidi, napisah vec puno toga a nista novoga ne rekoh.
S toga, pobjedo mila prigrli svoj kriz i pogledaj se u ogledalo cesto.
Manje pobjede u tom gledalu znak je da si na dobrom putu.
Prestani vuci na svoju stranu, popusti malo, prepusti Gospodinu,
ne opiri se. Ne mozes se ti udaljiti od Njega jer je On Onaj koji ljubi,
pa kada ti se bude plakalo zovi i Njega, placite zajedno,trpite zajedno, molite zajedno a i zapjevajte zajedno.
Ucini to, i daj molim te ne placi zbog toga sto ga u svemu tome ne prepoznajes, ne osjecas, no se kao prava pobjeda veseli.
Sve ovo sto ti napisah i samom sebi citam.

Draga sestro i ja sam to isto prošla,bitno je da udaljiš iz života neki grijeh koji te prati i kojeg nikako da se oslobodiš.Kod mene je to bilo povezanost sa okultnim:horoskop,sanjarica,numerologija...
Možda je kod tebe nešto drugo.Ono što mi smatramo da je dobro,puno puta nije.Da samo znaš koliko puta i ja osjetim u istom danu i tuge,mraka,onda se pomolim onako jadna i dođe odjednom radost.Napastovat će zli samo one koji su Kristovi,jer ionako su njegovi oni koji žive bez Boga.Razgovaraj sa Isusom,sa svetim Antom,reci mu baš onako kako je,jer u evanđelju piše:"Tražite i naći ćete".A najvažnije ne odustaj od molitve,idi na misu što češće,neka dragi Bog bude tvoja hrana,tvoja radost,tvoj najbolji Prijatelj,Njegovom Ljubavlju napuni sve praznine,koje su nastale nekim gubitkom.Normalno je da si sada u depresiji,ali nemoj Boga za to kriviti,tako se desilo i gotovo,a ti dopusti Bogu da tvoj život promijeni iz korijena,jer vidiš sve što si stekla i mislila kako je dobro,nije bilo dobro,sve je prolazno i ništa nije zauvijek.Ispovjedi se što prije i počni ispočetka ali ovaj put neka te dragi Isus vodi.
Idi danas obavezno na misu,kako si i sama rekla dan je svetog Ante.
I još nešto što je meni puno pomoglo,slušaj navečer ako možeš prijenos mise na radio Mir Međugorje(19h),slušaj propovijedi,zapisuj misli,dobro dođu kad se opet vrati ona bezizlaznost,to ti je bolje od bilo kakve terapije kod raznih psihologa.Ako treba poslat ću ti koja je frekvencija za tvoje mjesto.
Eto draga sestro ,čuvaj se ,trgni se,reci samoj sebi nema više ovako,za sva dobra djela koja si učinila,doći će nagrada,Bog te neće nikad napustiti,nemoj se povlačit od ljudi ako ti ne ide,druži se i moli dragoj Gospi,Ona nikog nikad nije odbila.

Draga sestrice, otiđi na dobru ispovjed i na duhovnu obnovu, sve ovo ispričaj Isusu kad ste ti i on sami i moli ga da te uputi. Sama sebi sve oprosti i svima koji su te povrijedili i blagoslivljaj ih. Isus te nećemu hoće podučit, a ti to sama možeš najbolje otkriti. Ako će ti biti lakše svi smo bili u takvom stanju, i prođe, kao da ga nikada nije bilo. Pouzdaj se u nježnost i beskrajnu ljubav Božju. Ti si Božje dijete ljubljeno, Bog te čuva, štiti i brani.

Radi se o tome što sam ja zapravo uslijed životnih teškoća, onda kada sam očekivala pomoć, molila, strepila... doživila to da je krenulo još lošije...
Nakon toga sam prestala molit, vjerovat... ne namjerno.

Krunicu Božanskog milosrđa sam molila godinu i pol svakodnevno do tada... Tada sam prestala... Trudila sam se ponovno naći bliskost, ali sve je bilo kao na silu... kao da između nas nešto ima (znam to je grijeh ili grijesi) i tražimo se... Osjećam se kao da prolazimo kroz gomilu ljudi u velikoj gužvi i da me drži za mali prst... A meni treba ruka...

Bila sam na misi jučer, danas sam se išla ispovijedit i nisam jer svećenik kod kod kojeg sam se htjela ispovijedit nije ispovijedao...

Hvala vam svima velika....

Draga sestro,

nije važan svećenik,ideš Bogu dragom,pokušaj to tako gledati.Molim te odi na ispovjed,prikaži Gospodinu sve što te muči,predaj u njegove ruke sve svoje patnje i boli,i odi na duhovnu obnovu.Probudi u svom srcu Boga koji te voli i ne želi da budeš nesretna,već da ljubeći svoj križ koji ti je dao budeš sretna i u miru.

Da su se sastali svi anđeli i svi geniji svijeta koji postoje i koji su ikad postojali, i da su proučavali šta bi za tebe bilo najbolje u životu, šta bi ti bilo najkorisnije u ovoj ili onoj situaciji, u ovoj ili onoj patnji, u ovom ili onom iskušenju, u raznim bolnim gubicima – oni ne bi bili u stanju pronaći nešto, što bi bilo bolje, korisnije i što bi ti više odgovaralo, od onoga što te je u životu zadesilo.

Svemogući vječni Bog u svojoj Providnosti, još prije postanka svijeta, vidio je da tebi najviše koristi baš ovaj križ (tvoje životne situacije) i želio je da ti ga pokloni kao najskupocjeniji dar svoga Božanskog Srca.

Ali… prije nego će ti poslati taj dar, Bog ga je promotrio svojim Svemogućim Očima, razmislio o njemu svojim Božanskim Umom, ispitao ga do u tančine svojom Mudrom Pravednošću i zagrijao ga svojom Ljubavlju i ljubaznim Smilovanjem.

Odmjeravao ga je Bog, sa obje svoje Božanske Ruke, da ne bi slučajno bio milimetar prevelik ili miligram pretežak za tebe.

A zatim ga je Bog blagoslovio svojim Svetim Imenom, pomazao ga svojom Milošću i prodahnuo svojom Božanskom Utjehom, pa je onda još jednom pogledao na tebe i na tvoju Hrabrost.

Tako da ti tvoj križ (ovaj život), stiže iz samog Neba, kao Božji poziv, kao dar Njegove Milosrdne Ljubavi, da bi ti zaista preko tog križa, postala ono što i jesi u stvarnosti, PRAVO BOŽJE DIJETE, i našla u Bogu svoje POTPUNO ISPUNJENJE.