www.tebe-trazim.com

"Idi! Neka ti bude kako si vjerovao! I njegov sluga ozdravi u isti cas." (Matej 8:13)

Priča o izgubljenom sinu kaže nam:
Netko pita za tebe, nekome si dragocjen i vrijedan.
Netko gleda za tobom da li se njemu obraćaš.
On čeka na tvoj glas, On čeka na tvoju ruku
koja treba da leži u njegovoj, očevoj ruci,
On ti želi pomoći. Hoćeš li doći?
Hoćeš li doći Vami

Hvala Ti Isuse da si usao u srce nase sestrice Vami..
Hvala Ti za svaki dodir kojim ju dodirujes...
Hvala Ti za svaki zagrljaj,kojim ju grlis...
Hvala Ti za svaki osmjeh koji joj stavljas na obraz...
Hvala Ti Isuse za sve sto cinis za nju po nasim molitvama...
Isuse,ja vjerujem da ju i sada ljubis,Hvala Ti.

Vamiii BtB.

Ti si Isusovo ljubljeno dijete.

KAKAV PRIJATELJ JE ISUS

J.M. Scriven - C.C. Converse

Kakav prijatelj je Isus,
naše boli nosi on
i naš teret i sve jade
on nam lakša brigom svom.

Kako često mir nam treba
zašto zalud muke te
zašto brige ne bi svoje
mi svom Bogu rekli sve.

Ako dođu kušnje teške
pa te boli duša stog
ti ne gubi nikad nade
jer nam mir svoj nosi Bog.

Prijatelja vjernog znaš li
kom ćeš svoje tuge reć
to je Isus što nam uvijek
naše boli nosi sve.

Kad nas brige i umornost
teško muče cio dan
Kriste, utočište naše,
tada mir naš ti si sam.

Prijatelji kad te prezru
to za žrtvu Bogu daj
on će uzet te za ruku
utjeha će biti, znaj.

Vamiii

Bože milosrđa, kako samo velika mora biti Tvoja ljubav prema nama, kad ideš za nama ako se izgubimo na bespućima života. Ako ne znamo više kako i kamo dalje, ako smo izgubili usmjerenje, pomozi nam pronaći put k Tebi. To Te molimo po Isusu Kristu, koji je izgubljenima pokazao lice tvoje ljubavi. Amen.

Vami

U svakom danu ima nešto lijepo i posebno bitan je samo naš pogled kako gledamao.Ako pomatramo prirodu vidjet čemo čudo Božje ljubavi i doticaj života u svemu što oko nas raste prožeto duhom života.Ako promatramo čovjeka pored sebe možemo se i nasmijati i začuditi kako smo ispali .Bog nas je stvorio nesavršene ,a opet tako tajanstvene i predivne.Svaki čovijek ima nešto lijepo i jedinstveno .Budimo uijek pozitivni i radosni

Žao mi je...

Danima, tjednima kao da se nad nebom moje duše gomilaju neki tmurni, otrovni oblaci.
Gdje je radost, gdje je tiha, mirna izvjesnost "voljena sam, za Nebo u meni sve je dano?" Gdje.. .zašto.. .kako?
Osim što mi život ranjava sijaset strelica izvana, najgore je ono što se, nevidljivo, zbiva u mojoj nutrini. Kao da se negdje, netko podsmjehuje "Gdje ti je sada tvoj Bog?" Gdje ti je tvoj Bog kada te boli duša do smrti? Gdje ti je tvoj Bog kada se osjećaš kao da je bolje da te nema? Beskorisna si i Njemu je to postalo jasno.

Zašto mi se ovo događa? S Bogom sam pomirena u ispovijedi. Moje nesavršenosti Njemu su znane i nikada ga nisu smetale da me voli. A gdje je sada? Gdje sam ja sada? Ni najbližima ne mogu izreći što mi se to zbiva. Bole me i drage uspomene. Za mene nema utjehe u govoru ljudi, za mene nema utjehe u propisima Da li je ovo ono što se zove
zdvajanje? Kamo da pođem u ovom mraku? Kamo da se sklonim od ovih otrovnih kapi?

Divlja sam, nemirna. Prema van ljudi kao da me ne poznaju. Planem na svaku sitnicu. Planem zbog nemoći, zbog straha. Zašto si me ostavio?
Idem na ispovijed... Draga ruka prijateljice i sestre kojoj mucajući pokušavam objasniti što mi se zbiva na moje čelo stavlja znak križa. Zna koliko se svim srcem uvijek prigibam pod blagoslov i zna, ona tu može samo srcem moliti za mene. Jer, ovo je između Tebe i mene.

A na ispovijedi ... "moj" fra K. stoji u sakristiji, stojim i ja, poput djeteta koje hoće silom Tati i tako se ispovijedam. Ne dozvoljava da se kasapim iznutra, a ja ne umijem reći čestito ni rečenicu. Gdje nestade ono biće što bi Bogu najradije slavujnim riječima izreklo sve?!
Čin je pokajanja i ja ... ja sam počela rečenicu "Iskreno
se kajem za sve svoje znane i neznane grijehe" i stala.

Odjednom su postali nevažni svi obrasci kojima su me podučili, nisam ih se taj čas ni sjetiti mogla. Samo sam svim bićem rekla "Meni je žao. Žao mi je." U taj "žao mi je" kao da sam stala cijela, bez ostatka. Ranjena, prljava, nesretna, zdvojna. I kada sam ga rekla, kao da je ono malo svjetlo u meni poraslo, proplamtjelo.
A svećenik, svećenik Boga živoga (znam ja, zvuči zastarjelo, ali to je bio sav ponos i čast svetog Lepolda i dao nam Bog da to razumijemo) me pogledao toplo kao brat i otac i dao mi odriješenje grijeha.

Poslije u razgovoru (zamolila sam da mi Ti budeš sugovornik!) sam Te čula. Neprimjetno, ja sam u središte vjere počela stavljati svoje osjećaje i počela mjeriti Tvoju blizinu svojim mjerilima. To nije ljubav. To nije vjera. Naravno da će mi se kao ljudskom biću događati svašta. Ali Ti si Bog, a ne psihički proces i osjetilni doživljaj. Prvo ljubav, prvo vjera, a onda drugo... A do vjere se ne dolazi maženjem svojih osjetila. Moli! Moli kao što dišeš i svaki dah neka ti bude molitva. Daj, pusti ta mehanička nabrajanja i cjenkanja s Bogom! Duh Sveti ti je dan, On zna što treba moliti, osluškuj ga. Pogledaj Krista na križu! "Eli, eli, lama sabakhtani! Bože, Bože, zašto si me ostavio!" U tom času je ponio sav osjećaj ostavljenosti-osjećaj!-i tamo gledaj kada misliš da si ostavljen. Nemoj elegantno zaobilaziti muku križa! I nemoj se prenemagati. Smiješ plakati, smiješ biti tužna, ali, nemoj ne vjerovati. Sjeti se psalmiste: "Ja vjerujem i kada kažem: "Nesretan sam veoma!" .
I zato... kada me opet prekriju tamni oblaci i kada se bude činilo da nemam razloga da vjerujem, Ti mi, Bože, daj da prepoznam Tvoj dolazeći lik iza svakog oblaka...

Vjerujem u Duha Svetoga!
Vjerujem,
da može raspršiti moje predrasude!
Vjerujem,
da može izmijeniti moje navike!
Vjerujem,
da može nadjačati moje nehaje!
Vjerujem,
da me može ispuniti maštovitom ljubavlju!
Vjerujem,
da mi pred zlom može pružiti zaštitu!
Vjerujem,
da mi za dobro može uliti hrabrosti!
Vjerujem
da može rastjerati moje žalosti!
Vjerujem,
da mi može usaditi ljubav prema Božjoj riječi!
Vjerujem,
da može otkloniti moj osjećaj manje vrijednosti!
Vjerujem,
da mi može snagu za život pružiti!
Vjerujem,
da mi može dobra prijatelja naći!
Vjerujem
da moje cijelo biće može prožeti!

Vami BtB.