www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 13:40

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Tema je zaključana [ne možeš uređivati postove ni odgovarati na postojeće].  [ 18 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2
Autor Poruka
 Naslov:
PostPostano: 29 tra 2010 00:01 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 15 tra 2010 23:45
Postovi: 36
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
DON DOLINDO RUOTOLO,napuljski svecenik koji je zivio i umro na glasu svetosti,napisao je ovu pouku koju je sam ISUS nadahnuo..... zasto se uznemirujete nepotrebno?Prepustite meni brigu za vase stvari i sve ce biti dobro,sve ce se smiriti.Predati se znaci blago zatvoriti oci duse i predati se u moje ruke kako bi vas ja prebacio kao zaspalu djecu u majcinu krilu na drugu obalu...vase razglabanje o problemima vasa zakljucivanja vase zelje da se sami uhvatite u kostac s onim sto vas muci,uznemiruje i zalosti to je velika napast...zasto meni ne predate svoje brige??zatvori oci,odmaraj se u meni i kazi ISUSE MISLI TI!!OBRACATE SE MENI ALI HOCETE DA SE PRILAGODIM VASIM IDEJAMA...nitko od onih koji su mozgali ili raspravljali nisu cinili cudesa,pa niti sveci.samo oni koji prepustaju Bogu moze djelovati na bozanski nacin.kad vidis da se stvari kompliciraju reci u dusi zatvorenim ocima,ISUSE MISLI TI.oslobodi se svojih misli,pouzdaj se u mene,a oslobodi se sebe,cinite tako pa cete neprestalno gledati velika i tiha cudesa.tvoje molitve ne vrjede koliko predanje,nema ucinkovitije devetnice od ove.ISUSE PREDAJEM SE TEBI,MISLI TI..


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: 29 tra 2010 00:17 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 15 tra 2010 23:45
Postovi: 36
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
:lol: dobro je u ovo vrime recesije biti pop :grlim te:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: 29 tra 2010 07:02 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 24 tra 2009 21:44
Postovi: 3249
Lokacija: Zagreb
Podijelio: 14 zahvala
Zahvaljeno je: 32 zahvala
Dragi brate,

ne znam što bih ti drugo rekla,osim onoga što se već drugi napisali,da porazgovaraš sa nekim svećenikom i izneseš mu svoja razmišljanja.Vjerujem da će ti biti lakše odlučiti.
U međuvremenu prenosim ti ovdje svjedočanstvo
jednog svećenika možda ti pomogne:

BtB :grlim te:


Kroz zgode i nezgode do svećeništva

Zovem se Krešimir Ćirak. Rođen sam u Posedarju gdje sam odrastao i završio osnovnu školu.

Bog je uistinu onaj koji poziva i to na bezbroj načina, svakoga od nas na orginalan način. Njegov zov u datim trenutcima je često puta neshvatljiv, ali kad se sada kao svećenik osvrnem, vidim jednu stalnost, ustrajnost, postojanost Njegova poziva.

Jesam li siguran sada da me je On pozvao? Nisam, niti ću ikada ovdje na zemlji biti siguran, ali znam da svakim danom otkrivam i dalje njegov poziv kroz ljude i ljepotu svećeničke službe.

Moje djetinstvo je bilo kao i svako drugo. Prolazio sam sve radosti i žalosti, nadanja i razočaranja koje donosi djetinstvo. Bio sam ministrant do osmog razreda.

Sjećam se jedne zgode iz osmog razreda kad nas je razrednica pitala na satu razrednika što će tko upisati nakon osmog razreda. Netko reče «profesor», netko «liječnica», netko «inžinjer», «policajac»...a ja nisam znao što bih, neko sam zanimanje onako izmislio.

Jednog dana prolazeći pored župne kuće prišao mi je župnik i upitao: "Krešo, hoćeš li poći u sjemenište?" "Zašto ne?" odgovorio sam. Kao ministrant tamo sam odlazio igrati nogomet gledati filmove, biti s prijateljima, zabavljati se.

Uto sam otišao. Međutim, prostrujilo mi je kroz glavu "nećeš se moći imati curu, nećeš se ženiti". Skamenio sam se. Nakon toga nisam tako često prolazio pored župne kuće. Izbjegavao sam župnika. Međutim župnik nije izbjegavao mene. Moju riječ je ozbiljno shvatio te već za koji dan došao je i rektor sjemeništa, pozvao moje roditelje koji naravno ništa nisu znali. Kad je moja majka čula za što su je zvali sva ushićena je rekla: "Imam četvoricu sinova. Trojica meni, jedan vama." A ja najmlađi među braćom. I još kažu da roditelji vole najmlađu djecu. Hm.

Kako je to sve izmaklo kontroli rekao sam roditeljima da to nije za mene jer ja to ne mogu. Upisao sam se u tehničku školu. Župniku nisam za to ništa govorio. Ostavio sam ga u lijepom uvjerenju.

Kad sam došao u školu pred početak školske godine imao sam što vidjeti. Kažem, ja sam u nekim stvarima divljak, ali ovako nešto u školi ma nije to za mene i vratio se kući.

Gdje se upisati - skoro je početak nove školske godine? Izgubit ću školsku godinu.
Ma, idem ja u sjemenište da ne izgubim godinu.

Dolazim u sjemenište, a ono «koma» tamo. Manje nogometa nego što sam očekivao, manje TV nego li sam mogao zamisliti, ali ipak društvo iznad svih očekivanja. Počelo se meni to sviđati. Samog sebe uvjeravam - ma napustit ću ja nakon prve godine. Prošla prva godina. Ma, napustit ću ja nakon druge, ma napustit ću nakon treće ... U to je počeo domovinski rat. Morali smo otići u Pazinsko sjemenište gdje sam i maturirao.

Tijekom tog razdoblja od osmoljetke do mature ima nekoliko zanimljivih zgoda kroz koje sada čitam da me je Bog vodio i pozivao da da to tada nisam znao. U šali znam reći da nije bilo ateista (komunista) nikada ne bih bio svećenik.

Prva zgoda:
U sedmom razredu za vrijeme župnog blagdana Gospe od Ružarija kupio sam jedan lančić s križićem. Sutradan sam pošao u školu. Dok smo stajali u redu za doručak odjednom me zgrabio pedagog škole, odveo u neku ostavu gdje su bile metle počeo me tući školskim dnevnikom, zgrabio lančić i počeo vikati: Što ti je ovo? Kako to možeš nositi? Nakon toga znao sam se pitati:"Tko je taj Bog?"

Druga zgoda:
Kada sam se vratio prvi put doma za Božić susretne me jedan čovjek koji je prije bio pilot u JNA. Kaže mi "Mali čujem da si poša u pope?" "Da!" odgovorim pomalo bojažljivo. "Ti viruješ da Bog postoji?" "Naravno" odgovorim zbunjeno i neuvjerljivo. On reče:"Ja sam proletio cilo nebo, ali ga nikada nisan vidija" A ja se u sebi nakon te zgode često u sebi zapitivah: "A gdje je Bog?"

Treća zgoda:
Tijekom domovinskog rata susreo sam se s prijateljima iz osmoljetke. Na njihovim licima nije više bio onog ushita pred pomisli na budućnost. Ništa im nije imalo smisla, potpuna bezvoljnost. Međutim, u razgovoru sam jednom rekao "Ma ljudi što govorite, život je i u ratu još ljepši ga treba osmisliti"

Bilo je još mnogo zgoda i nezgoda kroz koje sada čitam da me Bog pozivao, a i sada me svakodnevno poziva da ga još ustrajnije slijedim u svećeničkom pozivu!

don Krešimir Ćirak, svećenik


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: 29 tra 2010 08:07 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 11 vel 2008 16:08
Postovi: 969
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
anna zd napisao:
:lol: dobro je u ovo vrime recesije biti pop :grlim te:


radije bi radio kao smetlar sa mirom u srcu nego bio nezadovoljni pop koji je promasio svoj smisao i ispunjenje u zivotu... jer to je ono sto meni treba i za cim zudim a cega nemam vec predugo... mir u srcu nego sam stalno rastresen


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: 29 tra 2010 08:33 
Odsutan
Registrirani korisnik
Registrirani korisnik

Pridružen: 15 tra 2010 23:45
Postovi: 36
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
salila sam se :grlim te: oprosti ako sam te uvrjedila,mala sala....bit ces u mojim molitvama,jer to je teska dilema u tvom zivotu i sigurno ti je tesko....od sveg srca ti zelim da ti dragi ISUS pokaze put kojim da ides....mogli bi mi jednu devetnicu sv.josipu za tu nakanu?


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: 29 tra 2010 08:59 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 09 srp 2007 12:56
Postovi: 2335
Lokacija: Gdje je blago, tamo je i srce..
Podijelio: 7 zahvala
Zahvaljeno je: 39 zahvala
Imam bliskog prijatelja od djetinjstva koji se do zadnjeg dana studija nije mogao odlučiti između svećeničkog poziva ili da postane obiteljski čovjek.
Imao je predivnu ozbiljnu djevojku, ali je ipak odlučio u 30. godini otići za svećenika. Ona je teško podnijela prekid, ali je vjernica i znala je da ga mora u miru pustiti ako ga Bog zove.
No, za mog su prijatelja počele velike muke za vrijeme studija: zaista do zadnjega nije znao kojim putem krenuti...
Nisu mu baš pomogli ni razgovori s brojnim svećenicima...
Što se tiče onoga da će "u srcu osjetiti po molitvi gdje ga Bog želi" - nije ni to osjetio...Postalo mu je jasno da mu neće Božji glas reći: "Želim te kao svog svećenika. Želim te kao obiteljskog čovjeka...." i da će SAM morati odlučiti kojim putem krenuti...
Sjećam se da mi je bilo teško gledati ga tako rastrojenog tih godina.

Kad je bio određen dan ređenja, još nije bio svjestan svega što se događa i zaista je dopuštao mogućnost da se sve promijeni samo nekoliko dana prije ređenja...ali je ipak bio čvrsto odlučio da se zaredi. Teško i čudno stanje: odlučio je da će se zarediti, a opet je dopuštao mogućnost da se možda nekako ipak dogodi da se ne zaredi...
Mnogo, mnogo napasti je prošao prije samog zaređenja.
I ja kao njegova prijateljica sam mu strašno odmogla i jako mi je žao zbog toga.


Danas je moj dragi prijatelj PREDIVAN svećenik.
Ima posebnu toplinu prema ljudima, duhovitost, vrlo nadaren za glazbu, privlači oko sebe i staro i mlado. Rođeni je zabavljač oduvijek, ali "rođeni vjernik"... Oduvijek je bio teolog, čovjek predivnih filozofskih razmišljanja, svima pomagao..pravi prijatelj u svakoj prilici i neprilici...osobito je imao dar TJEŠENJA (oduvijek), dar da izmami osmijeh na tuđa lica...
To što je on prolazio kroz tih par godina studija i do odluke je zaista bilo jaaako teško. Ja znam samo dio i bilo je teško, a kako li je tek bilo u njegovom srcu.
Koliko se puta i sam zapitao što mu je to trebalo...što se nije lijepo oženio s onom predivnom djevojkom (koja je sve vrijeme bila sama kad je on bio na teologiji)...
No evo, sve je ipak ispalo odlično!
On je danas DIVAN svećenik i Bog mu je zaista na prvom mjestu.
On se nekako OSLOBODIO i zablistao kad je postao svećenik. Tek tad sam i ja vidjela da je napokon PRAVI ON i da je učinio odličan odabir: postati svećenik.

U jednoj od propovijedi, kad me nešto jako mučilo i kad sam (po svojoj užasnoj crti karaktera koje nikako da se riješim) ŽALILA za nečim iz prošlosti, žalila za nekim čovjekom i svojim ponašanjem, kad sam žalila za predivnim životom koji sam imala i koji sam mogla i dalje imati, on je te riječi uputio meni, sebi, ali i svakom čovjeku.. To je ova rečenica... Do koje je došao nakon puno molitve i promišljanja:

"Često se u životu zapitamo: što bi bilo da je bilo....
Možda bi nam bilo lakše...možda bi nam bilo ljepše..možda bi nam bilo bolje da smo u nekoj situaciji ili s nekim čovjekom postupili drugačije...da smo drugačije odabrali...
ALI pitanje je bi li to bilo SPASONOSNO za nas i našu okolinu!"

Kad sam čula tu rečenicu...to je bio napokon onaj odgovor za kojim sam čeznula da umiri moju dušu sve ove godine..I kad god se pitam i grizem zašto nisam učinila drugačije (osobito sam žalila za divnim mladićima koje sam propustila) - sjetim se te rečenice...i ona je moj Mir. Očito je spasonosno za mene i okolinu da je tako moralo biti.

Dragi BitLorde...bti ćeš u mojoj molitvi...ništa ne brini..jer kako god odlučiš - bit će Dobro!


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: 29 tra 2010 09:15 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 11 vel 2008 16:08
Postovi: 969
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
ela bredi napisao:
Imam bliskog prijatelja od djetinjstva koji se do zadnjeg dana studija nije mogao odlučiti između svećeničkog poziva ili da postane obiteljski čovjek.
Imao je predivnu ozbiljnu djevojku, ali je ipak odlučio u 30. godini otići za svećenika. Ona je teško podnijela prekid, ali je vjernica i znala je da ga mora u miru pustiti ako ga Bog zove.
No, za mog su prijatelja počele velike muke za vrijeme studija: zaista do zadnjega nije znao kojim putem krenuti...
Nisu mu baš pomogli ni razgovori s brojnim svećenicima...
Što se tiče onoga da će "u srcu osjetiti po molitvi gdje ga Bog želi" - nije ni to osjetio...Postalo mu je jasno da mu neće Božji glas reći: "Želim te kao svog svećenika. Želim te kao obiteljskog čovjeka...." i da će SAM morati odlučiti kojim putem krenuti...
Sjećam se da mi je bilo teško gledati ga tako rastrojenog tih godina.


kao da citam svoj zivotopis :P

sjecam se da su i za mene pocele muke od onoga dana kada sam odlucio upisat ovaj studij... i neprestano sam i na jednoj i na drugoj strani sto je naravno prava muka... kod mene je veliki problem sto neznam izraziti svoje nutarnje stanje rijecima pa onda glupavo je i ocekivati tudju pomoc... samo su mi ti razgovori dodatna patnja....

al bit ce sve ok... proci ce i ova kriza koja se moze nazvat kriza znanja


Vrh
 Profil  
 
 Naslov:
PostPostano: 29 tra 2010 11:12 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 05 srp 2009 15:29
Postovi: 2003
Lokacija: Slavonija
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Poštujući želju i zahtjev BitLorda, zaključavam ovu temu.


Vrh
 Profil  
 
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Tema je zaključana [ne možeš uređivati postove ni odgovarati na postojeće].  [ 18 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 13 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
cron
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr