www.tebe-trazim.com

Ovaj tekst je stavljen isključivo radi pouke ljudima kako da se čuvaju neprijatelja ljudskog roda i njegovih lukavstava

SVETI GRIGORIJE SINAIT


O MAŠTANJU, SANJARENJU I O PRELESTI(duhovnoj samoobmani)


Više svega čuvaj um svoj od svih predstava koje ti se budu javljale za vrijeme molitve. Treba odbaciti svako sanjarenje, jer Sveti Oci nam zapovijedaju da za vrijeme molitve čuvamo um svoj od svega što nije molitva da ne bi samo pali u prelest(obmanu). Moleći se, um se mora nalaziti u stanju potpuno istinitom. Maštanje, ma kako divno i primamljivo ono izgledalo, budući proizvoljna tvorevina samog uma, izvodi um iz stanja božanske istine i uvodi ga u stanje samoobmane i obmane (prelesti). Jedan čovjek, bogomoljac dospio je u velike duhovne nevolje zato što je prakticirao pogrešan način moljenja. Evo u čemu se on sastojao: kada su tog bogomoljca doveli jednom iskusnom starcu, monahu da se ispovjedi, upita ga starac odmah:
"Kako se moliš?"
- Kad se molim Isusu Kristu, ja zamišljam njega raspetog na križu, ili kao da On stoji na oblaku i sluša moju molitvu. Osim toga, stvaram sebi i druge slike: kad se molim Bogorodici, ili kojem drugom svecu ja zamišljam njihov lik u mašti pa im se obraćam riječima molitve kao da su predmenom.
Eto to je ovaj neiskusni bogomoljac ispovjedio starcu. Za vrijeme molitve treba postupati upravo suprotno: um treba što brižljivije čuvati slobodnim od viđenja. Treba odbacivati sve slike i prilike koje bi se ocrtale u našoj uobrazilji, budući da um u molitvi pretstoji nevidljivome Bogu Kojega nikakva tvarna slika ni materijalno obličje ne može predstaviti.
Viđenja stvorena maštom, ako ih um dopusti sebi u molitvi, postat će neprozirna zavjesa i pregradni zid između uma i Boga. "Oni koji u toku svojih molitava nikoga i ništa ne vide - vide Boga" Sveti Meletije Ispovjednik. Isto tako osjećanja stvorena uobraziljom mogu biti uzrok pada u obmanu. Ko sam sebi stvara slike Raja, svetaca i anđela, te se uzbuđuje i divi takvoj tvorevini mašte ubrzo će osjetiti neku vrstu naslade u duši i po tijelu. To je posljedica brže cirkulacije krvi koja uzbuđuje čula, djeluje na tijelo i, shodno stvara određeno duševno raspoloženje. Takva naslada je tjelesne, čulne prirode, i onaj koji misli da je to duhovno djelovanje molitve, već se nalazi u samoobmani i prelesti. Za vrijeme tih osjećanja veoma često se javlja smijeh (tj. napad smijeha), visokoumlje i utančana taština. Nasuprot tome pravi plod istinske molitve je plač, skrušenost i sagledavanje svoga ništavila. Svetitelji su imali viđenja istinita, i osjećanja radosti i ushićenja, ali su ona bila duhovne prirode, a ne čulne i maštarske. Svi sveti oci koji su opisivali podvig molitve zabranjuju ne samo stvaranje maštarija po vlastitoj volji nego i suglašavanje volje i osjećanja s maštarijama i priviđenjima koja nam se mogu ukazati neočekivano i nezavisno od naše volje, što se zna dogoditi u molitvenom podvigu, a naročito u bezmoloviju. Sve ovo rečeno predstavlja suštinu Grigorijevog učenja o prelesti(obmani) koje se nalazi u "Dobrotoljublju".
- Nipošto ne prihvaćaj - govori prepodobni Grigorije Sinait - ako što ugledaš bilo čulnim očima, bilo umom, bilo van sebe, bilo unutar sebe, pa ma to bio lik Kristov, ili anđelski, ili svetiteljski, ili kakva svijetlost. Budi pažljiv i oprezan - nipošto ne prihvaćaj tu pojavu kao istinitu, ne obraćaj na nju nikakve pažnje niti stupaj u razgovor s njome. Nemoj dozvoliti sebi da povjeruješ čemu bilo, nemoj sa svačim da suosjećaš i da se saglašavaš, nemoj brzo da se povjeravaš viđenju čak i kad bi bilo istinito i dobro. Bolje ostani hladan i tuđ prema viđenju i stalno čuvaj um svoj od slika te vrste. Ne daj mu da iznutra, iz sebe samoga, stvara ikakve slike, niti da ostavi u njemu svoj otisak kakva slika izvana. Ko ugleda nešto mišlju ili čuvstvom, makar to bilo i od Boga, i brzo prihvati viđenje, taj lako pada u prelest(obmanu) ili, u krajnjoj liniji, objelodanjuje svoju sklonost i prijemčivost za prelest(obmanu) jer brzo i lakomisleno usvaja viđenja i javljanja. Početnik je dužan da obrati svu svoju pažnju samo na srdačno djelovanje (a to znači čvrsto vezivati um uz riječi molitve propraćajući to skrušenošću srca) i da jedino to smatra ne obmanjujućim. Drugo pak nešto (kao viđenja i duhovna ushićenja) ne treba da prihvaća dok ne dosegne bestrašće. Bog se ne gnjevi na onoga ko, čuvajući se obmane i s krajnjom obazrivošću pazeći na se, odbaci kakvo od Boga poslano viđenje, ne razmotrivši baš najbrižljivije pojavu. Naprotiv, Bog će takvoga pohvaliti za njegovu blagorazumnost". Za onoga ko se bavi molitvom Isusovom i uopće molitvom potpuna i najbolja zaštita od obmane je onaj vid smirenja što ga zovu plačem. Zatim vježbanje u samoukoravnju, samogrdnji i pamćenju svojih grešnih padova i sapletanja, i najzad - molitva Gospodu o izbavljenju od prelesti(obmane).


Gospode Isuse Kriste sine Božji pomiluj nas grešne

Gospode Isuse Kriste sine Božji pomiluj nas grešne

"Niti dajte udova svojih grijehu za oruzje nepravde,
nego dajte sebe Bogu za oruzje pravde.."

Marion sestro...ovaj tekst mi je mnogo razjasnio...Btb

Ne slažem se s tekstom .....

ako molimo Isusa za oproštaj grijeha.......i ako se kajemo iz srca oni su izbrisani kao da ih nije bilo....i ne treba stalno plakati nad sobom i onim što si učinio....treba se truditi da se to više ne ponavlja....
ljudi nisu ništavilo........ljude je stvorio Bog na svoju sliku i priliku.....
Bog nas voli takve kakve jesmo, on nas je sazdao......dao nam je svoga sina Isusa da nas izbavi od propasti....od naših grijeha.....
stalno osuđivanje sebe i pamćenje grijeha nije dobro.....
mislim da ljudi i ne rade to što piše.....kakove slike....kakve obmane......
skruši se i moli........
btb i mir s tobom

za prosirenje "Poruke Bozanskog Milosrđa" Isus trazi od sestre Faustine 1931.g. u Krakovu: "Naslikaj moju sliku tako kako me vidis, a ispod napisi "ISUSE, JA SE UZDAM U TEBE" i prosiri je da se casti po citavom svijetu!
Onima koji budu castili ovu milosrdnu sliku po kojoj mogu crepsti milosti na izviru Milosrđa, obecajem da se nece izgubiti. Ove zrake stite dusu od gnjeva moga Oca. Sretan onaj koji zivi po njihovoj zastiti. Pravda ga nece dostici..


ili ja nisam dobro shvatila ili je ovaj tekst gore totalno protivan ovim Isusovim rijecima..ljudi se cesto mogu lakse skoncentrirati na molitvu ako imaju neku predodzbu pa se mole ispred nekih kipova..drzeci krunice ili slike u ruci koje ih asociraju na Boga..ne mislim pri tome da se mole kipu,mole se Bogu al eto dosta ljudi mu se smatra blize ako ga moze nekako zamisliti..ne mislim da te moltve nisu ucinkovite te da su obmana..
..svaka molitva usmjerena iz iskrenog srca je uslisana bez obzira na misao koja nam proleti ispred ociju za vrijeme iste..

ne znam sto bih bez kriza - Isusa na krizu.

..Dijelim tvoje mišljenje ...trezvena "marijo-nado"

Bog se u samom pocetku pokajao u svom srcu sto je stvorio ljude. Zasto se pokajao, kada ih je stvorio na svoju sliku i priliku. Promislimo, je li prvotno zelio ljude kakvi su se pokazali.., ako je zelio, zasto se onda pokajao...
Mi mozemo uciniti isto lose djelo kao netko drugi, al da nam namjere i one najiskrenije zelju budu posve razlicite. Da bude posve razlicit kontekst.
Tako i nasi grijesi, ako ih pamtimo, kao sveti Pavao, da nas zuljaju kako bi vazda bili budni i oprezni da ih ne ponovimo, tada to nije isto kao i ako se tih svojih grijeha prisjecamo da bi se konstantno osudjivali i upali u depresiju, te tako bili onemoguceni za ljubav prema Bogu i bliznjem.
Naizgled je slicna situacija, no s ogromnim razlikama i posljedicama.
Isto je, dakle, s pamcenjem i prisjecanjem grijeha - odgonetnimo zasto ih ih pamtimo, na korist ili na propast - da se tako priblizimo Bogu, ili da prisjecanjem svojih grijeha odmicemo od Boga.
I zar ovdje ne znamo kako cemo dobiti potpuno oprostenje grijeha...,
zar ne savrsenim pokajanjem..., a za savrseno pokajanje valja nam se prisjetiti svih nasih grijeha (iz dubina uma dovesti ih pred zdravu pamet i pokajati se); onih prvih iz mladosti, pa svih grijeha srca, svih grijega tijela, svih grijeha duha i svih grijeha pobune i odbijanja kriza.
Ako dobijemo milost da se savrseno pokajemo, tada nam slijedi da se iskreno i potpuno ispovjedimo, da bi zadobili oprostenje svih svojih grijeha.
To je dostojna zadovoljstina.
A za ovo sto nabrojih, uistinu treba milost Bozja. Ona se sigurno dobija molitvama za milost Bozju.

Bio ovaj tekst od marion pravilan ili nepravilan..kršćanski ili nekršćanski..ja sam u njemu našla odgovore koji me već odavno muče..
nisan ga tumačila..nego sam spoznala odgovore na moja neka pitanja..
..baš što se tiče tih OBMANA...ili kako se već zovu..
Nikada nisan zamišljala Boga..On nema lika...On je svugdje i u svačemu oko nas..Ako vjerujem u Njega mogu ga pronaći u ptičici..u cvijetu..u zvjezdama..u svemu što me okružuje...
..Al bitno je VJEROVATI..
..al meni su se dešavale druge stvari..moj um je stvarao svakakve slike..dok bih molila..skoncentrirala bih se..Isusova slika mi dođe prid oči..Ja mu se molim..zazivam..pridajem Mu se...i onda doživim kao da mi se Isus ruga...smije mi se ironično..i koncentracija pada..
..ja opet nastavim...i tijekom molitve pogledam križ što mi visi u kući...i ugledam Isusa bez očiju..
Dalje...ja se molim...opet se koncentriram...i onda kao da glas u meni mi se ruga...smeće me..
..još nešto..ako čitam neki tekst...ili neke molitve...izvrću mi se riječi...umjesto propetog ja pročitam prokletog...
Sve sam to ispovjedila...i tražila pomoć...jer ja sam ipak početnik...i moje obraćenje je eksplozija u meni..
..svećenik mi je reka da su to zlodušne halucinacije..da zao duh se bori i napada tamo gdje se duša čisti i okreće Gospodinu..
Svaki dan naučim nešto novo..i doći će jutro kada ću se riješiti i straha i obmana..
BVB