|
32 godine molitve
Aurelije Augustin je sa svojih 18 godina postao otac djetea izvanbracne veze. Brak je energicno odbijao mada je zivio u zajednici s majkom svoga djeteta.
Njegova majka Monika bila je krscanka koja je godinama molila da joj sin upozna ljubav Bozju. No Augustin je, i nakon sto je devet godina propovjedao nauk perzijskog kulta koji je spajao po dio od krscanstva i dio zoroastrijskog nauka, odbijao Isusa Krista. Bio je profesor i u svoje vrijeme iznimno cijenjen. Cesto je ponavljao svojim studentima kako je Biblija pisana na barbarski nacin, kao i da mu od Biblije puno vise moze pomoci Ciceronov nauk. Manihejci, kako su zvali pristase spomenutog perzijskog kulta, doveli su Augustina do njihovog najvceceg ucitelja, biskupa Fausta i tek je tada Augustin shvatio kako je nauk u kojem je proveo gotovo desetljece, ustvari 'obicna vjerska propaganda', kako je kasnije osobno napisao. Cudno, upravo se ocekivao potpuno drugaciji slijed dogadjaja nakon sto Augustin upozna 'glavnog' manihejca, no, evo, tada se Augustin poceo 'hladiti' od perzijskog kulta i otisavsi u Rim poceo se priklanjati grckoj filozofiji. U Rimu je umalo umro od velike groznice, pa i tada je odbijao ponudu Bozju da preko majke pronadje smisao i utjehu u Isusu Kristu. Majka kao majka, ustrajno je molila za svoga sina da upozna ljubav koja je ljudima ostavljena po Sinu. Nastavljajuci traziti smisao i istinu, nasao se jednom prilikom u Milanu gdje je Augustina pozvao biskup Ambroz da poslusa propovjed u crkvi.
Augustin kasnije pise kako je biskupov 'retoricki stil sjajan'. Tek je preko biskupa Ambroza nauk Isusa Krista poceo topiti salo nakupljeno oko Augustinovog srca. Tada mu se razbistrilo toliko da je poceo povezivati kako se vjera njegove majke iznova potvrdjuje, bas kao i sve godine do tada. Njegova majka Monika dosla je u to vrijeme u Milano i tada joj Augustin radosno objavljuje kako vise nije manihejac, ali jos ni krscanin. Majka je, pise Augustin, tada s radoscu pocela jos snaznije moliti i kao odgovor dobila svoga sina uz sebe kada bi odlazila u crkvu.
Cime je to Ambroz potakao Augustina da se ostavi perzijske i grcke filozofije i pocne priklanjati krscanstvu? Bila je to Ambrozova propovjed o Davidovom pokajanju za grijehe koje je cinio. Grijeh i pokajanje i trazenje oprosta za nemoral u kojem je zivio David, podsjetilo je Augustina na sebe sama. Upoznat s Davidovom prosloscu i cinjenicom kako se pokajao i trazio oprost od Boga za sve stzo je ucinio, Augustin se poceo sve vise bojati za sebe, jer on se jos nije pokajao za svoju proslost, a sve ga je vise proslost unistavala. Nemoral u kojem je zivio Augustinu iznimno je otezavao je da se oslobodi grijeha, ta strast prema zivotu i dalje ga je snazno vukla da se ne ponizi pred Bogom. Priznao je uskoro kako je Djevica Marija rodila Isusa Krista, priznao je sam sebi i kako je Biblija knjiga nadahnuta Bogom, no strah radi opacina koje je cinio odvlacio ga je da svoje grijehe iznese pred Boga i zatrazi oprost i milost. Jos uvijek nije posve razumio kako bi to Bog i njega takvoga mogao primiti i ljubiti, jos nije shvatio kako je i on dijete Bozje.
U ljeto 386. godine zatrazio je od Boga da mu zivot okonca, jer mu se sve toliko skupilo iz proslosti, da jednostavno sam sebi nije mogao oprostiti, a osjecao je da Bog postoji, da je sisao s nebesa i da je radi ljudskog spasenja sebe dao. To mu je sve imalo smisla, ustvari bijase to jedino sto mu je imalo smisla, no i dalje sebi nije mogao oprostiti. U to ljeto te pradavne godine plakao je u svom vrtu i htio je da ga vise nema. Iz susjednog vrta cuo je tada djete kako pjeva 'Tolle lege, tolle, lege'. 'Uzmi i citaj, uzmi i citaj'. Otrijeznile su ga rijeci te djecje pjesmice, pitavsi se je li moguce da ju je slucajno cuo. Pitao se sto da uzme, sto da cita i otvorio je Pavlovu poslanicu Rimljanima, dio u kojem stoji: 'Kao po danu pristojno hodimo, ne u pijankama i pijančevanjima, ne u priležništvima i razvratnostima, ne u svađi i ljubomoru, nego zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i, u brizi za tijelo, ne pogodujte požudama.'
Upravo su ga njegove pijanke i razvratnosti, prileznistva i pozuda odvracali od Isusa Krista, no evo Knjiga mu rece o njemu samome i sto da ucini kako bi 'po danu pristojno hodio'.
Tada mu se pocelo, nakon 32 godine, njegovo srce smirivati u Gospodinu, sto je svim oko sebe zarko svjedocio. Majku je obradovao nemjerljivo i Augustin je poceo s molitvama, postom i proucavanjem Biblije. Njega i sina mu Adeodatusa nakon nekog vremena krstio je biskup Ambroz.
Ubrzo se sluzba majke Monike privela kraju i prije nego ju je Bog sebi pozvao, uslisio joj je molitve da za zivota u sinu vidi krscanina. Nakon 32 godine molitve uslisio ju je Bog. Prije smrti rekla je Augustinu: 'Moja je nada, sto se ovoga svijeta tice, sada ispunjena'.
Koliko se taj intelektualac upoznat s raznim filozofijama priklonio nauku Isusa Krista govori podatak kako je u godinu dana koliko je nakon majcine smrti boravio u Rimu, napisao cetiri knjige. Tada jos nitko nije slutio kako se tim cinom radja vjerojatno najveci krscanski filozof koji je deset godina nakon sto je trazio da mu Bog okonca muke, postao biskupom. Napisao je vise od sedamdeset knjiga u kojima je uspjesno branio krscanstvo pred raznim filozofijama, a kasnije su knjizevni kriticari njegove dvije knjige proglasili najvecim djelima latinske knjizevnosti, od kojih je knjiga 'Ispovjesti' proglasena jednom od sto najvecih knjiga u povijesti.
|
Login
FAQ
Chat
Traži
