www.tebe-trazim.com

Bravo momak..a ja kao ne molim, ne idem na sakramente, ja nemam direktni susret s Bogom...??
Pa, je li ti vidiš koje gluposti pišeš?

Prijatelju, i neka je to tako, uopće ne govorim ko ima ekskluzivitet na Boga, a ko ne..
Usput molitva i sakramenti su nužni ali sada jesu li dovoljni za susret s Kristom, jer znamo i carinik i farizej se mole Bogu, kao što su i učenici i Juda bili na Posljednjoj večeri.
Htio sam još jedanput samo naglasiti nešto drugo. Dajem citate sada pokojnog patera Pavina vezano za pojedine karizmatike i vjernike koji ih prate.
...Ali kod jednog dijela karizmatika postoji opasnost da se previše stavi naglasak na vanjštinu, na organizaciju, na druženje, na vanjsku manifestaciju molitve… I onda teško možeš razabrati što je nadahnuće od Boga a što su čisto ljudske potrebe i doživljaji. Puno je tu sugeriranja izvana, nametanje drugima svojih osobnih stavova i osjećaja, a onda premalo osobnoga doživljavanja. Kad sam se prvi put susreo s Karizmatskom Obnovom, i kad sam vidio kako se neki prepuštaju, nekim kako oni kažu 'pokretima Duha Svetoga', a nisu zapravo znali što to stvarno jest, kad sam vidio da neki pripisuju djelovanju Duha nešto što sigurno nije dobro ja sam se odlučio držati istine koju Crkva zastupa i uči: 'nostrum obseqium Deo debet ese rationabile', što znači: naša služba Bogu mora biti racionalna, razumska. Ja se, dakle, ne mogu odreći razuma, da bih se predao nekim nepoznatim silama. Ja mogu biti ponesen od duha, ali ja moram znati koji me duh nosi.
Mi znamo kako je Sv. Ivan od križa, kako je bio tu radikalno tvrd, rekli bismo. I on koji je veliki crkveni naučitelj, on je bio vrlo skeptičan. I on je pazio da ga ne bi ponijelo nešto što izgleda da je od Boga, a nije od Boga. Sv. Ignacije silno naglašava razlikovanje duhova. Da dobro znaš, prepoznaš, da li to, taj moj poticaj je od Boga ili nije?...

Da, pa sakramenti nisu nikako dovoljni za susret s Kristom. Niti postoji ta istina koja nas moze oslobodit i dovest Kristu do istine o nama. A ti karizmatici govore o svemu i svacemu i upiru prstom u sve(papu, prababe, dide, itd.) osim u nutrinu. Sasvim su nebitni tvoji roditelji, bake, djedovi i cak i tvoje drustvo. Kao da svi zaboravljaju da je Krist bio tu da nam pokaze primjer. Jedna od velikih gesta ljubavi koju je iskazao bila je i ona o Petru kad mu je otkrio istinu o njemu "3x ces me zatajiti". I kad je Petar kasnije zanijekao Isusa pred obicnom babetinom, tek je onda shvatio istinu o sebi - da je jadan i bijedan, pa sulladno s tim je i postao slobodan. Nije sv. Petra boljim ucinila spoznaja o babama, didama, farizejima, vec ga je boljim ucinila tek spoznaja o sebi.
I svi mi mislimo da znamo istinu o sebi, no tome nije tako. Mi nikad ne znamo istinu o sebi - do kraja. I zato se konstantno moramo preispitivat i radit ispit savjesti da shvatimo sebe, svoje motive, i da se mijenjamo po Bozijem planu. I to je ono sto se trazi kod nas. I to otkrivanje istine o sebi je cesto bolno i neugodno, neprijatno. No, tog suocavanja s istinom nema kod vecine karizmatika, i shodno tome nema napredovanja u duhovnom zivotu.
Ovo gore napisano nisu moja privatna misljenja. To je stav Crkve i stav psihijatrije. A kroz molitvu je moguce doc do istina kojr su nam skrivene u podsvijesti, jer se u molitvi susrecemo s Kristom, s Istinom samom. I najbolje sto mozes molit je da kad se kunes zivotom da ces sve napravit za Boga da ti Isus otkrije istinu da ces ga zatajit pred obicnom zenom na ulici, tj da vidis istinu o sebi, a ne iluziju.
To da mi ne vidimo istinu i cinjenicna stanja o nama samima je temelj psihijatrije. Inace, psihijatrija ne bi ni postojala. A s druge stran to nam Crkva cilo vrime i ponavlja...

Odlična knjiga...pročitao sam je nedavno

Manfred Lutz - Užitak života (Protiv terora dijete, manije zdravlja i kulta fitnessa) Verbum, 2015.

Iz predgovora:
Naši su preci gradili katedrale, mi gradimo klinike. Naši su preci spašavali svoje duše, mi spašavamo svoju figuru.
Bez dvojbe, imamo novu religiju: religiju zdravlja. Mučimo se terorom dijeta i fitnessa i pritom zaboravljamo gotovo sve od čega se život sastoji.
Da bismo izbjegli smrt, uskraćujemo sebi život! Stoga je krajnje vrijeme za strastvenu obranu užitka!
Ova knjiga želi uvesti u istinsko uživanje u životu.
Umjesto da se samo preventivno živi, da se zdrav umre, ova knjiga potiče da se uživaju, kušaju i dožive dragocjeni i neponovljivi trenutci koji čine užitak života.

Pravo remek djelo, "suze radosnice" teku za vrijeme čitanja koliko je zabavna (i istinita)

Manfred Lutz: Bog-Mala povijest najvećega-Obavezno štivo za ateiste, agnostike i vjernike

Iz predgovora: Naime, za svakoga muškarca, ženu i dijete ovdje se radi o odlučujućemu pitanju-za što zapravo treba živjeti i kako se može dostojanstveno umrijeti. Sam Manfred Lutz, u svojemu neponovljivu stilu o knjizi sažeto kaže: "Tko ne vjeruje u Boga, treba se u skladu s time i ponašati. Život je kratak, smrt neizbježna. Svaka neodlučnost oduzet će dio neponovljiva životnoga vijeka. Ako, međutim, Bog postoji, ateizam je kobna zabluda - s jednom glupom posljedicom: cijelo ste vrijeme proveli u krivome filmu - sa zastrašujućim posljedicama... Svijet s Bogom odvija se na drukčiji način nego svijet bez njega. Ova knjiga omogućuje dublju spoznaju te činjenice."

Još jedna "bravura od knjige"...

Victor E. Frankl: Zašto se niste ubili? (na engl. "Man's Search of Meaning")

Iz predgovora:
Knjiga će mnogima donijeti ohrabrenje, uputu ili nadu u izlječenje od raznih egzistecijalnih tegoba - i utvrditi ih u uvjerenju da je "smisao" (stvaralaštva, užitka i patnje) temelj nutarnjeg zdravlja i životnog zadovoljstva.
Čini li vam se da se time previše obećava? - Ova je knjiga samo uvod i pristup u logoterapiju. A logoterapija obuhvaća što god i psihoterapija, i osim toga pruža putokaz u samoodgoju i u odgoju drugih.
Ako nekoga odbija riječ "smisao" (logoterapija znaci "lijecenje smislom"), neka ipak pokusa procitati ovu knjigu - jer se u njoj ne "filozofira"niti "moralizira" o smislu; u njoj se govori o konkretnom zivotu, o autorovoj vastitoj egzistenciji u najgorim uvjetima nacistickog logora.

Mala knjizica od 130 stranica koja se procita u "jednom dahu"...

Plamen ljubavi Roman o sv. Ivanu od Križa (čekajte popust u Verbuma, ja sam uzela u pola cijene)

Manfred Spitzer: Digitalna demencija
Kako mi i naša djeca silazimo s uma

Iz predgovora:
Mnoga djeca nemaju potrebe pamtiti informacije jer znaju da ih u svakom trenutku mogu "uguglati", kaze Manfred Spitzer. Multitasking ili rad na vise stvari istovremeno, sumanuto klikanje od stranice do stranice, odvlaci djeci paznju, rasipa energiju i remeti fokusiranje na ono sto je vazno.

Matthew Syed: Kako učiti iz pogrešaka
(Neuspjeh kao prvi korak prema uspjehu)

Iz predgovora:
Ako bismo se svi, poslovno i privatno, suočili s našim pogreškama , tada bismo mogli napredovati i preobraziti najbolje sebe, tvrtku ili društvo u cjelini.

Jako "pitka knjiga" za pročitati.