|
Abba Kleopa
KAKO ĐAVO OBMANJUJE ČOVJEKA
Ovdje ćemo govoriti o savjetu đavola; kako đavoli uče ljude da odlažu pokajanje.
Bijaše neki monah pustinjak, veliki podvižnik u pustinji u predjelu Aleksandrije, imenom Ilarion, veliki isihasta. Imao je skoro sto godina.
Molio se Bogu nekoliko godina: ˝Pokaži mi, Gospode, koje je lukavstvo đavola kojim oni zadobivaju najveći broj duša za carstvo pakla! Koja im je majstorija i metoda da odvrate ljude od dobrog puta, da bi ih učinili robovima grijeha i odveli u pakao. Kako oni zadobivaju više duša za pakao nego li anđeli čuvari za Carstvo nebesko?˝ Molio se otac godinu dana, dvije, tri, i nije mu Bog odgovorio.
Jedne noći, kada je bio na molitvi, a bijaše duboko u noć, napolju bijaše mjesečina kao dan, čuje neki glas:
- Abbo Ilarione!
- Molim, Gospode?
- Uzmi sveti križ u ruke, uzmi svoj štap, prekrstise, izađi iz ćelije i idi do obližnjeg proplanaka, i kada budeš stigao na proplanak, stani tamo pored kojeg drveta. Ali se ne boj onoga što ćeš vidjeti! Stoj tamo i gledaj na sredinu proplanka, dok ne budeš došao.
Kada je on čuo da ga je učio da se naoruža znakom svetog križa, poznao je da je poziv od Boga. Otišao je starac, govoreći molitve u umu, i stigao je na proplanak. Bila je velika tišina; ne piraše vjetar te noći. Vidio se samo mjesec i zvijezde. Otišao je stari monah pored nekog drveta i stajao je pazeći.
Odjednom, vidje da se na sredini proplanaka pojavljuje prijestolje, Carski tron. Kao da je bio od munja, kao plamen ognjeni. Najprije se pojavio prijestolje, i začudi se. Zatim vidje da dolazi sotona i sjeda na prijestolje. Ramena mu bijahu kao nakovanj. Koža mu bijaše kao mastilo, sa dlakom kao što je medvjeđa, sa snažnim kandžama. Imao je krunu napravljenu svu od zmija i držao je u ruci štap u vidu aždaje.
Kada ga je vidio, osjenio se znakom Svetog križa. Sotona je sjeo na ono prijestolje i triput pljesnuo dlanom o dlan. Kada je pljesnuo, ispunio se zrak đavolskim četama. Pukovi đavola, tisuće i milioni. Jedni, koji su izgledali da su od najvećih, velmože pakla, stajahu blizu njega. Drugi - nad šumom i drugi - po zraku; koliko pogled obuhvaća - samo đavolske čete.
Kada je monah vidio tamo toliko likova pakla i toliko đavola, sjetio se riječi iz ćelije, koja mu bi rečena: ˝Ne boj se˝, naoružao se znakom svetog križa i stajao pažljivo.
Tada, nakon što su se sabrali kao pijesak morski, na svim stranama su se vidjeli samo čete đavola, ustao je sotona na noge i rekao:
- Skupio sam vas ove noći, u ponoć, ovdje, jer hoću s vama da obavim ispit. Treba da položite težak ispit. Znate li vi zbog čega sam vas pozvao?
I reče jedan:
- Gospodaru, ne znamo!
- Evo zbog čega sam vas pozvao ovamo. Da izađe na raport svaki od vas koji zna najbolju majstoriju da obmanjuje ljude i da ih dovodi u moje carstvo. I da mi pokaže kako on obmanjuje svijet i kako zaglupljuje čovjeka i obmane ga, te ga dovede u vječnu muku i u naše carstvo. Koja je metoda, koja je vaša majstorija, jer u cijelom svijetu to vam je posao: da obmanjujete ljudske duše. Da vas vidim koliko ste iskusni u obmanjivanju ljudskih duša! Koji mi bude pogodio misao, ako mi bude pokazao savjet kako obmanjuje svijet onako kako ja mislim, evo dat ću mu da upravlja paklom tri minute, postavit ću ga za cara umjesto mene na tri minute, i učiniti ću ga velikim generalom nad ostalima.
Tada je izašao jedan iz mnoštva i rekao: - Živ bio, tvoja mračnosti! Došao sam da podnesem izvještaj kako ja obmanjujem ljude!
- No da vidimo!
- Ja - veli on - kažem čovjeku ovako: ˝Dobro čovječe, idi ti i u crkvu, i posti, i moli se, i čini čak i milostinju, i druga dobra djela. Dobro, ali ni sa đavolom nemoj kvariti odnose! Idi u restoran, idi u krčmu, na zabavu, na provode, na igre na sreću, da bi se i sa ovim svijetom proveselio!
Tim postupkom sam obmanuo vrlo mnoge. Ubacujem im pomisao, jer drugu silu nemam! Druga nam se sila nije dala iz pakla. Rajski anđeli imaju od Boga silu samo da ubacuju čovjeku misao da čini dobro. Mi imamo silu samo da ubacujemo čovjeku pomisao da čini zlo. Ali da ga prisilimo ne možemo, jer čovjek ima samovlasnost koju mu je Bog dao. Ne možemo ga prinuditi da zgriješi; samo ako je glup i sluša misao koju mu ubacujemo.
I tako sam obmanuo vrlo mnoge. Kada izađe iz crkve, neki se zaustave u krčmi. Tamo se svaki sretne s rodbinom, s prijateljima. Uzme po rakiju, popije po čašu; poneki uzme i cigaretu, dođe i koji svirač da mu svira. Iz tog razloga čovjek se spotakao, nije mu više ništa koristilo što je ujutro bio u crkvi, jer se uvečer vratio iz naše službe. I tako postupam sa svakim.
I upitao je sotona: - Jesi li mnoge obmanuo?
- Živ bio, tvoja mračnosti, mnoge!
- Obmanuo si gluplje od sebe, ali nisi učinio ništa naročito.
- Zbog čega, tvoja mračnosti?
- Ti kažeš čovjeku da ide i u crkvu, da ide i u krčmu, da ide i na zabave, da ide i na Sveta mjesta, da čita, da se i moli, zatim da ide na nedozvoljene provode, ali Krist mu kaže u Evanđelju: Niko ne može dva gospodara služiti! (Mt. 6, 24), to jest i meni i Njemu. Ti si ga podstakao, možda čovjek nije bio duševno pripremljen i odlazi nekoliko puta, ali nakon izvjesnog vremena dolazi anđeo i ubacuje mu misao: ˝Dobro čovječe, ne možeš hodati dvjema stazama; ili s đavolom ili s Bogom˝. I čovjek, budući ukoren strahom Božjim, to napušta. ˝Hajde, drži se jedne, jer nema spasenja u hodu po dvjema stazama!˝
- Jesi li postradao tako?
- Postradao sam i tako!
- Vidiš! Rekao sam ti ja da si obmanuo gluplje od sebe. Dakle, znaj da nisi odgovorio dobro.
I pozvao je jednog komandanta, od onih velikih, jednog kapetana, i rekao mu:
- Uzmi ga na leđa, odnesi ga u zbor i udari mu deset batina po leđima i pošalji ga na dno pakla, jer je glup!
Istukao ga je, umjesto da mu zahvali! Nije mu se svidio njegov savjet. Tražio je drugi bolji.
Izađe drugi na odgovornost.
- Živ bio, tvoja mračnosti! Ako te ja ne zadovoljim, drugi te neće zadovoljiti.
- Da te vidim, junače! Kako se zoveš?
- Hromi Daba se zovem.
- Kako ti obmanjuješ ljude?
- Evo kako, veličanstvo. Ja kažem čovjeku ovako: Dobro čovječe, nema Boga, nema đavola, nema anđela, nema pakla, nema raja, nema vječne muke, nema vječne slave, sve je ovdje, na ovom svijetu! Ako imaš što da jedeš i što da piješ i imaš žena i novca mnogo, ako imaš poštovanje od ljudi, kuću i mnoga bogatstva, ovdje je raj. I ako nemaš, ovdje je pakao. Dakle, toliko je, koliko je čovjek na ovom svijetu.
- I jesi li obmanuo mnoge?
- Mnoge sam obmanuo!
- I ti si obmanuo gluplje od sebe. Znam da si obmanuo, ali glupe, jer one koji poznaju Sveto Pismo ne možeš obmanuti. Jer Sveto Pismo kaže čovjeku da ima Boga, da ima đavola, da ima anđela, ima pakla, ima raja, ima vječne muke, ima vječne slave, ima kazne za grijeh, ima na nebu nagrade za dobro djelo. Sveto Pismo je puno takvih učenja, i koji ga čitaju ne vjeruju tebi. Čak i više od toga. Bog, kada je stvorio čovjeka, stavio mu je u dušu i u tijelo osjećanje Boga. Ma koliko bio ko god poganin (nepoznavatelj Boga), osjeća da postoji nevidljiva sila u njegovoj duši, a to je savjest. Savjest ga grize kada čini zlo i raduje kada čini dobro. I glas savjesti ne može biti odraz materije, nešto materijalno, jer je nevidljive prirode. Savjest je glas Boga u čovjeku, i čim je zgriješio, grize ga: ˝Zašto si tako učinio?˝ Može nitko da ga ne kori. Može da ga ne vidi nitko kada čini grijeh. Kad god zgriješi, taj zakon, koji je Bog usadio Adamu prvo, nazvan i zakonom prirode ili savjesti, odmah ga grize. Ponekad ga grize tako jako, ako je grijeh velik, da ga dovodi blizu očaja. Ispunjava se onda riječ koja kaže u psalmima: Karanjima zbog bezakonja pokarao si čovjeka, i istanjio si kao paučinu dušu njegovu (Psalam 38, 14-15). To jest istanji se nada kao paučina i, od mnoge grižnje savjesti, skoro da izgubi nadu.
Ako savjest uprlja sa mnogo grijehova, ponekada tako jako grize čovjeka, da mu ta griža (to prekoravanje, prim. Izd) savjesti postaje muka nad mukama. Zbog savjesti ne može ni jesti dobro, ne može više ni spavti, ni mira više nema, ni moliti se ne može. Savjest grize, grize kao crv u drvetu. ˝Zašto si učinio i zašto si razgnjevio Boga takvim grijesima?˝
Dakle, uzalud mu ti govoriš da nema Boga, jer mu savjest govori, i - poslije savjesti . govori mu i Sveto Pismao. Ti kažeš da učiš čovjeka da nema Boga, da nema đavola, da nema anđela, da nema pakla, da nema raja, ali mu savjest govori da ima, i Sveto Pismo je puno svjedočenja po kojima se dokazuje da postoji Bog, da ima anđela, ima vječne muke, ima vječne slave. Dakle, i ti si - rekao je sotona onome s raportom, koji se hvališe da ovim savjetom obmanjuje mnogo svijeta - glup i ne donosiš veliki doprinos carstvu pakla; ne donosiš veliku korist!
Tako je postradao i taj đavo koji je došao s drugim raportom pred sotonu, kao što je postradao i prvi, koji se hvalio da je učinio nešto naročito. To jest, umjesto da ga pohvali, da ga učini velikim nad mnogim đavolskim četama, istukao ga je i pod sramotom poslao na dno pakla, što je glup i ne zna da obmanjuje ljude.
Obmanjivao je, ali je obmanio suviše malo i suviše je malo duša odveo u pakao! Postradao je i ovaj đavo kao i onaj prvi, koji je učio čovjeka da ide i u crkvu i u krčmu i da čini i Božje i sotonino. Dakle, i taj se zlo proveo.
I sada od đavolskih četa koje su bile prisutne pozvao je drugog na raport. I bijaše šutnja među đavolskim pukovima, jer bijahu milioni demona oko šume i onoga proplanka, i ne izlaziše nijedan, jer se bojahu da će nastradati kao što su nastradali ostali, da će ih, umjesto hvale, istući i poslati na dno pakla.
Sotona je sjedio na prijestolju i čekao da iziđe još koji na raport, govoreći:
- Ako mi treći koji iziđe pogodi misao, to jest izloži mi plan za zadobijanje duša za carstvo pakla, bolji nego one dvojice koji su mi prije podnijeli raport, onda ću ja toga učiniti generalom nad mnogim đavolskim vojskama i postavviću ga da sjedi na mom carskom prijestolju tri minute.
Nakon što je sotona to rekao, iz onih nebrojenih đavolskih pukova nije nitko više htjeo da iziđe, zato što se bojahu da ne nastradaju kao što su nastradala druga dvojica, koja su prije podnijela raport i njemu se nije dopalo.
Ipak, poslije nekog vremena izađe jedan grbavi, sa četiri reda rogova, jedna mu noga pačija, jedna konjska. Imao je znake pakla na svom čelu, rep bijaše dugačak, od ne znam koliko metara odostrag. I kada je izašao, otišao je pred sotonu, kako on sjediše na prijestolju tamo nasred proplanka, i rekao mu: - Živ bio, tvoja mračnosti!
Sotona ga pita:
- Kako se zoveš?
- Kusi se zovem!
- Ehe, vidim te starog i grbavog. Čini mi se da ti znaš razne majstorije da obmanjuješ duše, da ih dovodiš u moje carstvo.
Kusi je rekao:
- Ni tvoja mračnost ne zna što znam ja!
- Da te vidim! Čini mi se da si velik majstor da zadobijaš duše.
- Ni ti ne znaš što znam ja! Imam majstoriju, jer sam omatorio u borbi sa ljudskim dušama toliko tisuća godina, i njome mnoge duše odvodim u pakao. Kao što u zimu padaju pahulje snjega, tako ja spuštam u pakao duše svakog dana.
- I kako si uspjeo da dovedeš toliko duša u moje carstvo?
- Ja neću reći kao prvi đavo koji je izašao na raport. Čovjek zna da ne može služiti dva gospodara i lako ga zadobije anđeo za svoju stranu. Ali neću reći čovjeku ni kao onaj drugi glupan, da nema Boga, nema đavola, nema anđela, nema pakla, nema raja. Ne! Jer Sveto Pismo kaže da ima i Boga i đavola i anđela i pakla.
Ja toliko kažem čovjeku: ˝Dobro čovječe, ima Boga, ima đavola, ima anđela, ima vječne muke za grijehe i vječne slave za dobro djelo, ali imaš još vremena! Zar si glup? Baš od danas da započinješ dobro djelo?˝
Ako je djete, kažem mu: ˝Dobro djete, ti od sada imaš da živiš! Dolazi mladost, treba da se oženiš, treba da se provodiš na svijetu! Nemoj da izgubiš mladost tako uzaludno, jer život treba proživjeti!˝
A ako je mladić, kažem mu: ˝Nakon što se budeš oženio i zasnovao obitelj, poslije toga ćeš započeti dobro djelo. Sada jedi, pij, provodi se, čini sva zla, ta mlad si. Oprostiće ti Bog, jer on poznaje čovjekovu nemoć. Pokajanje ostavi za sutra, ostavi za prekosutra, ostavi za dogodine, za kasnije˝.
Učim čovjeka da odlaže pokajanje od danas za sutra, od sutra za prekosutra! ˝Kakvu milostinju hoćeš sada da činiš? Ne žuri! Pokajat ćeš se pred smrt! Sada hoćeš da postiš, da istrošiš zdravlje tijela? Neka u starosti, jer post je za stare! Hoćeš da se moliš? Da izgubiš toliko sati moleći se Bogu? Pa sad imaš posla. Eto, imaš da odgajaš djecu, imaš da stičeš kuću i miraz kćerkama, imaš da ženiš i udaješ. Imaš toliko!˝
I zbunim ga sa životnim brigama i stalno mu govorim: ˝Ostavi za drugi put¨. Kada dođe anđeo i kaže mu: ˝Dobro čovječe, daj podušje za mrtve!˝, ja mu kažem: ˝zar si glup? Sada imaš da odjevaš djecu, imaš da praviš svatove, imaš činiti to i to!˝ Anđeo dolazi i kaže mu: ˝Dobro čovječe, hajde otpočni postove, tokom godine, srijedom i petkom!˝ Ja mu kažem: ˝Nemoj postiti, jer ćeš izgubiti zdravlje! Ti treba da radiš, da skupiš imanja, imaš da odgajaš djecu!˝
Ili dolazi anđeo i kaže mu: ¨Dobro čovječe, ispovjedaj se i ostavi grijeh, ostavi razvrat, ostavi pijanstvo, ostavi duhan, ostavi psovke!˝ ˝Eh, zar još od sada? Kasnije, pred smrt, ispovjedaću se svećeniku, razriješit će me i gotovo. Pa knjiga kaže da te zatekne dobra končina, a dotle se može provoditi ovako!˝
S tim me svi slušaju - kaže đavo - i stalno odlažu dobro djelo od danas do sutra.
Sveto Pismo kaže drukčije. Duh Sveti budi ljude, govoreći: Danas, ako glas Njegov čujete, nemojte da budu tvrdokorna srca vaša (Jev. 3, 7-8). I kao što sam rekao, glas Božji u čovjeku je savjest, koja ga grize zbog grijeha i kaže muž: ˝Čovječe, napusti grijeh! Ostavi se krađe, ostavi se bludničenja, ostavi se psovanjna, ostavi se pijanstva, ostavi se pušenja, ostavi se zlih stvari, zavisti, zlobe, svađe˝. Bog mu zapovjeda danas, a mi mu kažemo: ˝Ne danas, nego sutra, preksutra, u starosti!˝
I govorimo mu ovako: ˝Daj meni današnji dan i ti uzmi sutrašnji!˝ I tako je - kaže - grijeh u čovjeku, kao kad bi uzeo velik ekser i čekićem počeo da ga ukivaš u suho hrastovo drvo. Ako ga udariš čekićem jedanput, dvaput, triput, lako možeš izvaditi ekser. Ako ga ukuješ do polovine, teže je, a ako ga sasvim ukuješ, treba da rascijepiš drvo!
Takav je grijeh! Ukiva se u prirodu navikom. I ako čovjek ne ostavi danas grijeh, kada je svjež, što više stari, tim ga se teže može odvići.
Jesi li vidio u bakru zelenu hrđu? Da si bakar čistio svakodnevno, sjajio bi kao sunce! Ali ako je ostavljen godinama, uhvatio je zelenu hrđu, ne možeš ga više ničim na svijetu oprati, samo ako ga istopiš. Takva je duša kada ostari u grijehu. Ako nije danas ostavila grijeh, neka ne misli da će ga sutra ili prekosutra ostaviti lakše. Jer po mjeri proticanja vremena, grijeh stari, ukiva se u prirodu, i uobičajavanje postaje druga priroda; navika postaje druga priroda, i čovjek čini grijeh htjeo ne htjeo, i s velikom se mukom čovjek oslobađa grijeha, nakon što je ovaj ostario u njemu!
Navika, po kanonskim zakonima Crkve, je deseti stupanj grijeha, jer dalje sljedi očaj, predposljednji stupanj. I kada sam vidio čovjeka da se navikao na grijeh godinu dana, dvije, deset, ne znam koliko, moj je zauvijek! I tako ja uspijevam da ih obmanem, jer tisuće i milioni ljudi odlažu pokajanje od danas do sutra, i svi postaju robovi grijehu; jer koji grijeh nije ostavljen danas, sutra-prekosutra sve više hvata korjenje i sve je teži. A kada čovjek hoće da ostavi grijeh, grijeh se diže na njega s velikom silom: ˝Zar si glup? Sa mnom si živio! Kako da se ostaviš mene? Šta još preostaje? Da živimo kako te ja učim i kako si navikao na mene!˝
Tako sam, kao što sam ti prije rekao, naučio i obmanio toliko duša, da one padaju u pakao kao što padaju pahulje kada snježi, s jednim jedinim savjetom: ˝Dobri ljudi, ima još vremena za dobro djelo; ne budite glupi da ga započnete baš od danas ili baš od ovog trena!˝
Dakle, kažem vam, vaša mračnosti, to je moj savjet i moja majstorija, i imam u paklu četu od tisuće i stotine tisuća mojih učenika, koje sam tako naučio, i šaljem ih po cijeloj zemlji da šapću čovjeku na uho: ˝Čovječe, za dobro djelo ima još vremena. Sutra, prekosutra, za godinu dana, za dvije, u starosti˝. I uspjeo sam i uspjevam. Idi i vidi u paklu kolike sam gurnio i guram ovim savjetom!
Tada je sotona rekao:
- Bravo! Najbolji savjet - da učiš čovjeka da odlaže pokajanje od danas do sutra: ˝Baš danas hoćeš da se ispovijedaš? Baš danas hoćeš da se pričestiš? Baš danas hoćeš da se tvoriš milostinju? Zar ne vidiš da nemaš vremena? Ostavi za sutra!˝
Sad pošto si mi pogodio misao, daću ti svoju krunu i štap da tri minute vladaš paklom, i svi da naučite od njega to lukavstvo, da biste doveli što više duša u moje carstvo, da bi se sa nama mučile u vijekove vijekova.
***
Nakon što je vidio i čuo sve to, monah je vidio sotonu da je pljesnuo triput dlanom o dlan i kao iskra se ugasio u zraku, i nije više vidio ništa i nije se više čulo ništa. I on je ostao začuđen onim što bijaše čuo, kako sotona obučava svoje učenike i bezbrojne đavole iz pakla, da uče ljude da odlažu pokajanje.
Tada je došao anđeo Gospodnji i rekao mu:
- Abbo Ilarione!
- Molim, Gospode?
- Tri godine se moliš Bogu da ti pokaže kako đavoli obmanjuju ljude i kako ih odvode u carstvo pakla! Eto vidio si svojim očima i čuo svojim ušima kako!
Idi u svoju ćeliju, uzmi bilježnicu, dohvati pero i napiši sve što si vidio, sve što si čuo svojim ušima, da ostane za naraštaje koji će doći, za posljednje, ova sotonska majstorija. Jer cijeli svijet treba da zna, da najbolji savjet đavola da bi zadobili duše za carstvo pakla, je da uče čovjeka da odlaže dobro djelo od danas do sutra, od sutra do prekosutra, od mladosti do starosti, do smrtne postelje, i tako da ih sve odvedu u pakao!
Amen.
|
Login
FAQ
Chat
Traži
istina ziva..svi ti ma kako bili sitni grijesi ako ih svakodnevno koristis nakupljaju se,taloze godinama,i kad se toliko na njih naviknes tesko ih se rijesiti..mada za pola njih i nesmatras da je "neki grijeh"..al to onda s vremenom postaje dio tvoje svakodnevnice i dio tvoga bica..
...