www.tebe-trazim.com

Nisam baš u tijeku događaja, jer sam se nakon nekog vremena "uključio", ali ako je tema duhovna literatura postoji jedna kolekcija knjiga koju preporučujem. "Spjev o Bogo-čovjeku" Marija Valtorta..

.nemam ništa protiv..
..ali moje mišljenje je
..pričekajte s Valtortom...

Poštujem svako mišljenje, ali zašto da pričekamo s Valtortom? Možda je previše duhovna za recimo početnika u vjeri? To je kao ona priča kada noćni leptir ugleda svjetiljku i svjetlost ga toliko privuče da dođe previše blizu i opeče se ? Pa zatim cijeli svoj kratki život izbjegava svjetlo? Koliko znam iza izdanja na hrvatskom jeziku stoji ŽU Jelsa na Hvaru? Znači, crkva je dala zeleno svijetlo...osim toga po plodovima se poznaje božji Duh. Primijetio sam da postoji posebna tema o Valtorti na forumu, pa se ispričavam što sam o tome pisao ovdje, vidio sam to tek naknadno ..

Da li netko zna gdje se mogu kupiti te knjige u Hrvatskoj?
Ja sam neke procitao i knjige su odlicne jedna dopuna evandelja na jednostavniji i lijepo opisani nacin! Ako idemo po tome sto je priznato ili nije, pa ni Medugorje nije priznato od crkve, pa ljudi hrle tamo usprkos i zabranama nadbiskupa Perica! Sve je dobro dok nema nasilja i ratova, i dok se ljudi druze i postivaju!

DOBRO NAM DOŠAO!
Možeš ih naručiti direktno kod Don Božidara Medvida, na Jelsi,
broj tel. 021/761-251. Sada su u tvrdom uvezu, novo izdanje,
i zovu se "Evanđelje kako mi je bilo objavljeno." Nadam se
da ćeš ih uspjeti nabaviti, nećeš požaliti. Valtortini spisi su meni
nešto najljepše što sam pročitala u životu. BTB

Hvala na dobrodoslici!
Znam da se mogu naruciti direktno, ali to mi je komplicirano, da li ima za kupiti negdje u Zagrebu? Citam ih upravo i to u tvrdom izdanju koje je nas svecnik nabavio od sestre iz Splita!

Mislim da sam ih vidjela u Verbum knjizarama.

Ja sam te knjige kupovao u Ćirilometodskoj knjižari.Nekih stotinu metara od Katedrale prema sjeveru.

Danas je Svijećnica...
Blagdan prikazanja našeg Gospodina Isusa Krista...

Evo kako je to opisala Marija Valtorta:


ISUSOVO PRIKAZANJE U HRAMU

Vidim kako iz jedne skromne kućice izlaze dvije osobe. S vanjskih stepenica silazi vrlo mlada majka s djetešcem na rukama, zamotanim u bijelo platno.

Prepoznajem ovu našu Mamu. Uvijek je to Ona, blijeda i plava, okretna i ljupka u svakom svome činu. Obučena je u bijelu haljinu s blijedo plavim ogrtačem u koji je zamotana. S velikom brižljivošću nosi svoje Djetešce.Na podnožju stepeništa čeka je Josip pokraj smeđeg magarčića. Josip je obučen u tuniku i ogrtač, sve u jasno smeđoj boji. Gleda Mariju i smješi joj se. Kad Marija stigne do magarčića, Josip prebaci magarčićeve uzde u lijevu ruku i uzme načas Dijete, koje mirno spava, da se Marija uzmogne bolje smjestiti na magarčevu sedlu. Zatim joj vraća Isusa i krenu na put.

Josip ide uz Mariju, držeći uvijek za uzdu magarčića i pazeći da magare ide ravno i bez posrtaja. Marija drži na krilu Isusa, kao iz straha da mu ne bi hladnoća naškodila, zaogrne ga okrajkom svoga ogrtača. Dvoje supruga malo govore, ali se često smiješe jedno drugome.

Cesta, koja nije uzor-cesta, vijuga kroz ogoljelo polje koje godišnja dob čini takvim. Po koji putnik susreće se s njima ili ih dostiže, ali rijetko.

Napokon se pokazuju kuće i zidine koje okružuju grad. Marija i Josip ulaze u nj na jedna vrata i nastavljaju ići po vrlo neravnom gradskom pločniku. Put postaje vrlo težak, bilo zbog prometa koji svaki čas zaustavlja magare, bilo zato što se magare spotiče o kamenje i rupe što zamijenjuju nestale kamenove, a to uznemiruje Mariju i Dijete.

Cesta nije ravna. Uzlazi, iako polagano. Uska je između visokih kuća s uskim i niskim vratašcima i s rijetkim prozorima prema putu. U visinama pokazuje se nebo u mnogo malih izrezaka plavetnila, između kuća i kuća ili radije između terasa i terasa. Dolje na putu je mnoštvo ljudi i čuje se graja, i ljudi se komešaju, bilo da idu pješice, bilo da jašu na magarčićima, bilo da vode natovarene živine. Drugi se opet guraju iza jedne karavane deva koja zakrčuje put. Na jednom mjestu prolazi s velikom bukom cokula i oružja jedna patrola rimskih legionara, koji nestaju iza jednog svoda postavljenog opkoračke, vrlo uskog i kamenog puta.

Josip skreće nalijevo i nastavlja put po jednoj širokoj i ljepšoj cesti. Na dnu ceste vidim nazupčani zid što ga već poznajem.

Marija sjaši s magarčića kod jednih vratiju gdje je mjesto za magarce. Kažem «mjesto» jer je jedna vrsta šupe, bolje zaštitna krova, gdje je razasuta slama i gdje su kolci s kolutima da se tu mognu privezati četveronošci. Josip dade nekoliko moneta jednom čovječuljku što je dotrčao i s njima pribavi malo sijena, te zacrpe s jednim kablom vode s primitivnog izvora koji se nalazi u jednom kutu i daje piti magarčiću.

Zatim stigne Mariju i oboje ulaze u hramski prostor.Najprije se upućuju prema dvorištu gdje su oni što ih je Isus kasnije izvrsno išibao: prodavači grlica i janjaca i mjenjači novca. Josip kupi dva bijela goluba. Ne mijenja novac. Znači da već ima ono što mu treba.

Josip i Marija upućuju se prema pokrajnim vratima koja imaju osam stepenica, kako to, čini mi se, imaju sva vrata, tako da kocka Hrama bude uzdignuta iznad tla. Ta vrata imaju veliko predvorje, kako je to kod kapija naših gradskih kuća, da vam dadnem jednu ideju, ali još prostranije i ukrašeno. U njem se nalaze s desne i lijeve strane dvije vrste oltara ili dvije pravokutne konstrukcije.Ispočetka ne znam kakva im je svrha.Nalik su na niska korita, jer je nutarnja strana nekoliko centimetara niža od vanjskog ruba.


Jedan se svećenik žuri ovamo. Ne znam da li ga je Josip pozvao ili je sam od sebe došao. Marija prikaže dvije siromašne golubice (i dogodi se obred Očišćenja) i ja, koja shvaćam njihovu sudbinu, skrećem pogled drugamo. Padaju mi u oči ukrasi vrlo teškog portala, stropa, atrija. Ipak mi se čini, onako ispod oka, da svećenik škropi Mariju vodom.Mora biti voda, jer ne vidim mrlja na njezinoj odjeći. Zatim Marija, koja je zajedno s golubima dala svećeniku hrpicu novca, ulazi s Josipom, u pravi Hram, a prati je svećenik.
Gledam na sve strane. To je vrlo ukrašeno mjesto. Skulpture od anđeoskih glava, palmi i ukrasa nalaze se na stupovima, zidovima i na stropu. Svjetlo prodire unutra kroz jedinstvene duge i uske prozore što su, razumije se bez stakla, i koso usječeni u zid. Mislim, da je na taj način spriječeno da unutra prodire voda za pljuskova.

Marija pođe sve do jednog određenog mjesta, zatim se zaustavi. Nekoliko metara udaljene od nje nalaze se druge stepenice i nad njima se opet nalazi jedna vrsta oltara.Iza njega je opet jedna druga konstrukcija.
Opažam da sam mislila da se nalazim u Hramu, a bila sam naprotiv u mjestu koje opkoljuje pravi Hram ili Sveto, iza kojega, čini se, da ne može nitko unići osim svećenika.
Ono što sam ja držala Hramom bilo je samo zatvoreno predvorje koje s tri strane okružuje Hram, gdje je zatvoren Tabernakul. Ne znam da li sam dobro rastumačila, ali nisam ni arhitekt ni inženjer.


Marija predaje svećeniku svoje Dijete, koje se sada probudilo i kruži svojim nevinim očicama začuđenim pogledom dojenčeta od nekoliko dana. On ga uzima na ruke i podiže ga ispruženih ruku, okrenut prema Hramu, stojeći nasuprot onoj vrsti oltara što stoji na vrhu stepenica. Obred je završen. Dijete bi vraćeno Mami i svećenik odlazi.

Tu ima ljudi koji znatiželjno gledaju. Kroz njih si krči put pognuti i šepavi starčić, koji se opire o štap. Mora da je jako star, rekla bih sigurno preko osamdeset godina. On se približi Mariji i zamoli je da mu dadne za jedan čas mališana. Marija mu ga dadne smješeći se.

Uvijek sam mislila da Šimun pripada svećeničkom staležu, a naprotiv on je običan vjernik, barem sudeći prema odjeći. Uzima ga, ljubi ga. Isus mu se smješi s nesigurnim smješkom dojenčeta. Čini se da ga znatiželjno promatra, jer starčić plače i smije se zajedno, a suze su mu blistav ukras što teče između bora, i ostaju kao biseri na dugoj i bijeloj bradi, prema kojoj Isus pruža ručice. Isus je to, ali je uvijek djetešce, i što se miče pred njim privlači njegovu pažnju i daje mu volju da pograbi stvar da bolje shvati što je.Marija se i Josip smješe, a i prisutni koji hvale ljepotu Mališana.

Čujem riječi svetog starca i vidim začuđeno lice Josipovo (Šimun, držeći na rukama Isusa, zaplače u svojem kantiku /vidi Lk 2,29-32/ radi čega se Josip začudi ne zato što on ne zna tko je Isus, nego radi čuda Duha Svetoga koji učini starca prorokom) i potreseno lice Marijino i onog malog mnoštva što je dijelom začuđeno i dirnuto, a dijelom, na riječi starca, obuhvaćeno radošću. Među njima se nalaze bradati i uobraženi sinedristi koji kimaju glavom, gledajući Šimuna ironičnim sažaljenjem. Morali su misliti da je sišao s uma zbog starosti.

Marijin se smješak ugasi u vrlo živoj bljedoći, kad joj Šimun navješta bol /vidi Lk 2,34-35/
Koliko ona o tom zna, ta joj riječ probada dušu. Približi se više k Josipu, Marija, da se ohrabri i u svojoj boli pritisnu Dijete na grudi i pije, kao ožednjela duša, riječi Ane Fanuelove koja kao žena, ima sućuti s njezinim trpljenjem i obećaje joj da će joj Vječni zasladiti nadnaravnom snagom čas boli. «Ženo, Njemu koji je dao Spasitelja svome narodu, neće manjkati moć da dade svog anđela da te utješi u tvojoj boli. Nikada nije manjkala pomoć Gospodinova velikim ženama Izraela, a ti si mnogo veća od Judite i Jaele
/vidi Judita 13, Suci 4,17-23/. Naš će ti Bog dati srce od najčistijeg zlata da se odupreš moru boli, po kojoj ćeš biti najveća Žena, Majka svih stvorenja. A ti Dijete, sjeti se mene u času svoga poslanja.»

I tu prestaje viđenje.

POUKE KOJE PROISTJEČU IZ PRIJAŠNJEG PRIZORA.


Govori Isus:
«Dvije pouke proistječu za sve iz opisa koji si dala.
Prva pouka: na otkriva se istina svećeniku zaronjenu u obrede, ali odsutna duha, nego jednom običnom vjerniku.

Svećenik uvijek u kontaktu s Božanstvom, zaokupljen onim što se odnosi na Boga, posvećen svemu što je više od tijela, trebao je odmah intuicijom spoznati tko je Dijete što se prinosi onog jutra u Hramu. Ali da bi mogao uočiti, bilo je potrebno da ima živi duh. Ne samo odjeću, koja pokriva duh, koji ako i nije mrtav, ali je jako uspavan. Duh Božji može ako hoće, zagrmjeti i potresti poput groma i potresa i najotupljeniji duh. To može. Ali općenito, jer je Duh reda kao što je Red Bog u svakoj svojoj Osobi i načinu djelovanja.On izlijeva i govori, ne kažem gdje je zasluga dovoljna da primi njegovo izlijevanje, onda bi se jako malo puta izlijevao i ti sama ne bi upoznala Njegovih svjetala, nego ondje gdje vidi «dobru volju» da se zasluži njegovo izlijevanje.

Kako se iskazuje ta «dobra volja»?
Životom, koliko vam je moguće, cijelim u Bogu. U vjeri, u poslušnosti, u čistoći, u ljubavi, u velikodušnosti, u molitvi.
Ne u «nabožnim» praksama, nego u molitvi. Manja je razlika između noći i dana, nego je između tih praksi i molitve. Ova je sjedinjenje duha s Bogom, iz kojeg izlazite ojačani i odlučniji da budete uvijek više s Bogom. A ta praksa je bilo kakva navika, učinjena zbog različitih ciljeva ali uvijek sebičnih, koja vas ostavlja onakvima kakvi jeste, štoviše otežava vas krivnjom laži i lijenosti.

Šimun je imao ovu dobru volju. Život ga nije poštedio od briga i kušnji. Ali on nije izgubio svoje dobre volje. Godine i događaji nisu načeli ni potresli njegovu vjeru u Gospodina, u njegova obećanja i nisu izmorili njegovu dobru volju da bude uvijek dostojniji Boga. I prije nego što se oči vjernoga sluge zatvoriše svjetlu sunca, u očekivanju da se ponovno otvore Suncu Božjem što se rumenilo kroz otvorena Nebesa pri mom uzlasku nakon Mučeništva, Bog mu je poslao zraku Duha, koji ga je vodio u Hram, da mu dadne vidjeti Svjetlo koje je došlo na svijet.

«Potaknut Duhom Svetim» kaže Evanđelje /vidi Lk 2,27/
Oh kad bi ljudi znali kakav je savršen prijatelj Duh Sveti! Kakav Vođa, kakav Učitelj! Kad bi ga ljubili i kad bi ga zazivali, ovu Ljubav presvetog Trojstva, ovo Svjetlo od Svjetla, ovaj Oganj od Ognja, ovu Inteligenciju, ovu Mudrost! Koliko bi više znali što je potrebno znati!

Vidi, Marijo; vidite djeco. Šimun je čekao kroz cijeli svoj dugi život prije nego što je « vidio Svjetlo », prije nego što je saznao da se ispunilo Božje obećanje. Ali nije nikada sumnjao. Nikad nije rekao: «Beskorisno je da ustrajem u nadi i molitvi». Ustrajao je. I postigao je da «vidi» što nije vidio svećenik ni sinedristi puni oholosti i mraka: Sina Božjega, Mesiju, Spasitelja u onom nejačkom tijelu koje ga je grijalo i koje mu se smješilo. Nasmiješio mu se Bog, to je bila prva nagrada za njegov častan i pobožan život, kroz moje djetinje usne.



Druga pouka: riječi Anine.
I ona, proročica, vidje u Meni, novorođencu, Mesiju. I to bijaše naravno, jer bijaše proročica. Ali poslušaj, poslušajte što kaže mojoj Majci, potaknuta vjerom i ljubavlju. I od toga si načinite svjetlo za svoj duh koji dršće u ovim vremenima tmina i na ovaj Blagdan Svjetla.

«Onome koji je dao Spasitelja, neće manjkati moć da dade svoga anđela da utješi tvoj, «vaš» plač. Mislite na to da je Bog dao Sebe sama da poništi djelo Sotone u dušama. I zar neće moći pobijediti sada sotone koje vas muče? Zar neće moći osušiti vaših suza, rastjerujući ove sotone i iznova šaljući mir svoga Krista? Zašto ga to ne molite, s vjerom? S vjerom istinitom, moćnom, vjerom pred kojom strogoća Boga, rasrđenog zbog mnogih vaših grijeha, pada sa smješkom, da primite oproštenje što znači pomoć, i da dođe njegov blagoslov kao duga nad ovom zemljom koja se utapa u potop krvi koji ste vi sami htjeli?

Mislite: Otac, nakon što je kaznio ljude Općim potopom, reče sam Sebi i svojem Patrijarhi: «Neću više prokleti zemlje zbog ljudi, jer su osjećaji i misli ljudskog srca skloni na zlo sve od mladosti; zato neću udariti više sve živo kao što sam učinio» I bio je vjeran svojoj riječi. Nije više poslao Općeg potopa. A vi koliko ste puta rekli i bijaste rekli Bogu:
« Ako se spasimo ovaj put, ako nas spasiš, nećemo nikad više ratovati, nikada više», i zatim zar niste uvijek ratovali još strašnije? Koliko puta, o lažljivi ili bez poštovanja prema Gospodinu i svojoj riječi? Ipak bi vam Bog pomogao još jedanput, kad bi ga veliko mnoštvo vjernika zvalo s vjerom i moćnom ljubavlju.

O vi svi, kojih je premalo da biste bili protuuteg za mnoge koji uzdržavaju živom strogoću Božju, ostanite Mu ipak odani, usprkos groznom času koji predstoji i približava vam se od časa do časa i položite svoje muke i brige pred Božje noge.On vam može poslati i svoga anđela, kao što je svijetu poslao Otkupitelja.

Ne bojte se!
Budite sjedinjeni s Križem. On je uvijek pobijedio zasjede đavola koji dolazi s okrutnošću ljudi i s žalostima života, u nastojanju da dovede do očaja, ili do odijeljenja od Boga, srca koje ne može zadobiti na drugi način.